Povežite se sa nama

HORIZONTI

RATNA DRAMA U UKRAJINI: Na prekretnici?

Objavljeno prije

na

Dok stižu kontroverzne informacije o tome da li je luka Mariupolj pred padom, procjenjuje se da predstoji velika bitka za Donbas. Vrijeme ne ide naruku Putinu. Kiše i raskvašen teren primoravaju njegove oklopne jedinice da se drže glavnih puteva, čime se formiraju velike kolone i otežava mobilnost. Ukrajinski civili će plaćati cijenu frustracija i nemoći ruske vojske

 

Prošlo je već 50 dana od početka „specijalne vojne operacije“, kako Moskva zove svoj pohod na Ukrajinu. Operacija koja je trebalo da traje 4-5 dana kako bi se zauzeo Kijev i primorala Ukrajina da zbaci svoje „narkomansko i neonacističko rukovodstvo“, sada je pusti san velikoruskih megalomana. Na 50. dan agresije stigla je i vijest da je ukrajinska vojska pogodila glavni brod ruske Crnomorske flote – raketnu krstaricu Moskva sa dvije protivbrodske rakete Neptun (ukrajinske proizvodnje) nakon što je TB2 borbeni dron turske proizvodnje koordinirao napad i zabavljao rusku protivazdušnu odbranu. Rusko Ministarstvo odbrane je u četvrtak ujutro objavilo da je na brodu „usljed požara eksplodirala municija“ i da je krstarica „ozbiljno oštećena a posada potpuno evakuisana“. Po još nepotvrđenim izvještajima, ponos crnomorske flote je već na dnu a broj poginulih mornara se procjenjuje na oko 300. Brod se do sada istakao u granatiranju civila u velikoj crnomorskoj luci Odesa i u napadu na Zmijsko ostrvo koje je hrabro branila mala granična jedinica dok nije ostala bez municije.

Nakon katastrofalnih gubitaka u ljudstvu i tehnici u pokušaju opkoljavanja i zauzimanja Kijeva, ruski vojni planovi i jedinice se sele na jug i istok Ukrajine u pokušaju da se postigne bilo kakva značajnija pobjeda i održi narušena reputacija Rusije kao vojne sile. Rusku vojnu operaciju prate sve veći dokazi o ogromnim zločinima koje čini protiv ukrajinskog civilnog stanovništva i koje je američki predsjednik Džozef Bajden već nazvao „genocidom“. Sada Putin i njegove marionete, uz negiranje zločina, stavljaju naglasak na „oslobađanje“ ostatka Donbasa koga čine Luhanska i Donjetska oblast čije glavne gradove Luhansk i Donjetsk je Rusija osvojila već u prvoj agresiji 2014.  Međutim, veći dio te dvije oblasti je ostao ili bio oslobođen tadašnjim ukrajinskim protivnapadom, uključujući i strateški važan lučki grad Mariupolj. Sadašnje borbe za Mariupolj ulaze u kritičnu fazu za njegove branitelje. Grad je u totalnoj blokadi i bez vode i struje od početka marta i pod stalnom artiljerijskom vatrom. U gradu, koji je nekada brojao skoro pola miliona stanovnika, nalazi se još oko 100.000 civila koji su podvrgnuti bijesu ruske vojske i sistematskom granatiranju. Civili koji su izbjegli iz grada donose svjedočanstva horora o masovnim ubistvima, pljačkama i silovanjima koje vrše gardijske čečenske jedinice Putinovog vazala Ramiza Kadirova.

Gradonačelnik Vadim Bojčenko je u telefonskom intervjuu Associated Press-u izjavio da bi sadašnja procjena o 10.000 ubijenih civila lako mogla premašiti brojku od 20.000. Bojčenko takođe tvrdi da vojska organizovano skuplja leševe civila po ulicama i spaljuje ih kako bi uklonila tragove zločina. Ruske vlasti organizovano odvode stanovnike iz osvojenih četvrti grada i prebacuje ih u logore na ruskoj teritoriji, od kojih se neki nalaze na Dalekom istoku. Ruski mediji su do sada nekoliko puta objavljivali da je grad u cjelosti zauzet, tj. „oslobođen“. Takođe je javljeno i da se preko 1.300 pripadnika ukrajinske 36. brigade mornaričke pješadije predalo ruskim jedinicama. Prije toga su neki vojnici u telefonskim razgovorima izjavili da su bez municije i hrane i da nemaju drugog izbora nakon što su „učinili sve moguće i nemoguće“.

Ukrajinske vlasti negiraju da se predao toliki broj vojnika, već da se nekoliko stotina njih probilo iz sjevernih i centralnih djelova grada i pridružilo elitnoj pukovniji Azov koja drži luku i čeličanu Azovstal u južnim i centralnim rejonima. Tvrdnje su potkrijepljene zajedničkim videom na kom se nalaze komandant Azova Denis Prokopenko i komandant 36. brigade marinaca Sergej Volini koji su izjavili da „nastavljaju svoju borbenu misiju do kraja“.

Pukovnija Azov je trn u oku Kremlju zbog herojske odbrane grada i ogromnih gubitaka koje su nanijeli regularnoj ruskoj armiji i njenim plaćeničkim neonacističkim formacijama. Čeličana Azovstal i luka su ogromni kompleksi sa nekoliko spratova pod zemljom čije osvajanje će teško ići, što je nekoliko puta priznao i predsjednik tzv. Donjetske Narodne Republike (DNR) Denis Pušilin dok je portparol njegove „narodne milicije“ Eduard Basurin javno predložio da se problem riješi upotrebom hemijskog oružja. Nekoliko sati nakon toga ukrajinski branitelji su prijavili pokusni napad određenim hemijskim agensom koji do sada nije mogao biti nezavisno potvrđen zbog borbi u zoni napada. Ograničavajući faktor braniteljima je očigledni nedostatak hrane i municije, koji su do sada uglavnom nadoknađivali otimanjem od neprijatelja. Ukrajinska avijacija je organizovala, za sada par puta potvrđene, helikopterske dostave oružja i municije uz izvlačenje teških ranjenika. Drugi transport se desio početkom aprila u kome je učestvovalo 5 Mi-8 helikoptera od kojih su jedan Rusi uspjeli oboriti pri izvlačenju.

Dok branitelji Mariupolja za sebe vežu ogromni broj ruskih jedinica, Moskva je primorana da šalje pojačanja u Donbas sa dalekog Pacifika, i iz svojih baza u Tadžikistanu. Takođe je poslata kao pojačanje i 4. tenkovska divizija stacionirana blizu Moskve. Novopridošle jedinice su već pretrpjele ozbiljne gubitke prema snimcima objavljenim na internetu.

Ukrajina takođe šalje pojačanja u region Donbasa u iščekivanju velike ofanzive dok zapadne zemlje najavljuju nove kontigente pomoći u oružju. Amerika je najavila 800 miliona dolara pomoći u neophodnom teškom naoružanju. Dotok  oružja ne ide dinamikom koju su očekivali u Kijevu. Za sada od svih zapadnih zemalja najviše i najbrže je pomogla Velika Britanija čiji premijer Boris Džonson je nedavno posjetio Kijev i prošetao se njegovim ulicama sa svojim ukrajinskim kolegom.

U srijedu su i predsjednici Poljske i tri baltičke države posjetili Kijev kao znak podrške ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Među gostima je trebao biti i predsjednik Njemačke Valter Štajnmajer. Međutim, domaćin je  sugerisao da zbog ranijeg negativnog angažmana u propalim mirovnim pregovorima, blokade isporuka NATO oružja i bliskosti sa kremaljskim vođstvom Štajnmajer nije dobrodošao.

Premijerke Švedske i Finske su najavile da će u roku od nekoliko sedmica pojedinačno odlučiti da li će se njihove zemlje pridružiti NATO paktu usljed geopolitičkih promjena izazvanih ruskom agresijom. Finska dijeli granicu od 1.340 km sa Rusijom i već je bila dva puta meta sovjetske agresije. Finska javnost je zadnjih mjesec i po radikalno promijenila stav o vojnoj neutralnosti i sada većinski naginje ka članstvu u Alijansi.

U utorak veče je stigla vijest da je ukrajinska služba bezbjednosti SBU pronašla i uhapsila odbjeglog ukrajinskog oligarha, političara i Putinovog kuma Viktora Medvedčuka. Oligarh težak do milijardu dolara je pobjegao iz kućnog pritvora u Kijevu 24. februara, gdje se nalazio zbog optužbi za izdaju, iskoristivši metež usljed početka ruske agresije. Plan je bio da se tajno prebaci na teritoriju nepriznate republike Transnjistrije pod kontrolom Moskve u Moldaviji. SBU tvrdi da je operacijom spašavanja Medvedčuka rukovodio ruski FSB, nasljednik zloglasnog KGB-a. Ukrajinske vlasti su u četvrtak objavile da će njegova imovina biti oduzeta – 23 kuće i vile, 32 stana, 26 luksuznih automobila i džipova i 25 kompanija. Polovinom marta hrvatske vlasti su zarobile njegovu megajahtu Kraljevska romansa u riječkoj luci zbog sankcija EU prema oligarsima bliskim ruskom predsjedniku. Predsjednik Zelenski je najavio da će Medvedčuk biti ponuđen za razmjenu sa zarobljenim Ukrajincima, što je kremaljski portparol Dmitrij Peskov odmah odbacio rekavši da oligarh nije ruski državljanin i da nema nikakve veze sa „specijalnom vojnom operacijom“. Međutim Peskov je dodao da će Rusija pratiti šta se događa sa Medvedčukom i da se oni koji nude razmjenu „trebaju paziti i zaključavati vrata noću kako i oni sami ne bi postali predmet razmjene“.

Ruski državljani koji su u službi oružanih snaga Ruske Federacije nisu takve sreće da se bilo ko iz Kremlja okrene za njima, čak i kad poginu za račun Kremlja. Zamjenik gradonačelnika Dnipra Mihail Lisenko je ponovio ranije apele predsjednika Zelenskog i drugih i pozvao Rusiju da preuzme preko 1.500 tijela poginulih vojnika i oficira koji se nalaze u oblasnim mrtvačnicama. Broj poginulih ruskih vojnika i oficira vrtoglavo raste i prema ukrajinskim navodima već je dostigao brojku od 20.000 poginulih. Konzervativnije procjene zapadnih službi govore o nekih 14.000 mrtvih i 3 puta toliko ranjenih. Britanski BBC je nedavno uradio analizu 1.083 poginula pripadnika regularne ruske armije čija smrt je mogla da se potvrdi nezavisno i iz javnih izvora. Veliki broj poginulih dolazi iz zaostalih i siromašnih ruskih republika gdje uglavnom žive etničke, vjerske i rasne manjine, kojima je služba u armiji jedan od rijetkih načina da se popnu na društvenoj ljestvici i izbjegnu rasizam i nipodaštavanje sa kojima se mnogi susrijeću u svakodnevnom životu. Vojnici iz Dagestana, Burjutije, Tuvana (odakle je vojni ministar Sergej Šojgu) kao i pripadnici iz pretežno muslimanskih manjina Kazaka, Kirgiza i Tadžika puno češće bivaju ubijeni ili jednostavno ostavljeni ranjeni na bojištu od svojih ruskih saboraca. Neruski vojnici zadnji primaju ionako oskudne porcije hrane, municije i goriva, koje se otežano dopremaju usljed stalnih gerilskih napada ukrajinskih jedinica na kolone za snabdijevanje. Kazahstan je već nekoliko puta ljutito reagovao na ponašanje Rusije prema etničkim Kazacima i na nesrazmjeran broj poginulih Kazaka u odnosu na etničke Ruse. Vlada u Astani je takođe odbila da prizna „nezavisnost“ Putinovih narodnih republika u Donbasu i da pošalje svoju vojsku u „mirovnu misiju“ u Ukrajinu.

Ni vrijeme ne ide naruku Putinu. Kiše i raskvašen teren primoravaju njegove oklopne jedinice da se drže glavnih puteva, čime se formiraju velike kolone i otežava mobilnost. Ukrajinski civili će u međuvremenu plaćati cijenu frustracija i nemoći ruske vojske. Dani koji predstoje bi mogli biti odlučujući za dalji tok rata.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

HAPŠENJE AKTIVISTKINJE ZA ŽENSKA PRAVA: Nastavlja se crnogorska agonija Dine Smailove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budvanska policija je po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju  Dinu Smailovu.  Ona je uhapšena zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan“. Prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda

 

 

U ponedjeljak je budvanska policija po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju za prava žena i djece Dinu Smailovu. Uprava policije je saopštila da je hapšenje izvršeno zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan radi vođenja krivičnog postupka protiv iste”. Kazahstan je 27. decembra 2023. godine raspisao međunarodnu potjernicu za Smailovom kojoj stavlja na teret nekoliko krivičnih djela.

Vlasti terete Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica. Naime, ona navodno nije prijavila dobrovoljne donacije ovih osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. Anara Kusainova, kazahstanska advokatica Smailove je krajem oktobra 2023. poslala pritužbu tužilaštvu i sudu da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni prekršajnoj odgovornosti shodno članu 3 krivičnog zakonika te zemlje. Sud ove totalitarne zemlje koja pripada moskovskoj orbiti se nije obazirao na prigovore i citiranje zakona pa je raspisana potjernica za njom.

Ono što je interesantno u ovom slučaju je ponašanje crnogorskog suda. Naime, prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda. Crnogorski sud je, izgleda, postupao samo po zamolnici autokratske vlasti Kazahstana i bez ikakve provjere činjenica naredio njeno privođenje – što svakako nije prvi put u praksi našeg pravosuđa.

Vrijedi se podsjetiti slučaja srbijanskog državljanina Veska Dakića 2016. godine. On je u Zeti uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Srbije zbog “teške prevare” isto kao i Smailova. Naime, Dakić nije platio telefonski račun mobilnog operatera VIPnet u iznosu od 16340 dinara ili oko 140 eura koji  se čak nije ni vodio na njega. I pored ovakvog pravnog nonsensa, Dakić je proveo dva mjeseca u ekstradicionom pritvoru i onda je isporučen srbijanskoj policiji uprkos nepostojanju zakonskog osnova. Srećom po Smailovu, zahvaljujući njenoj svjetskoj slavi i intervenciji Ujedinjenih Nacija (UN), Human Rights Watch-a i zapadnih diplomatskih kanala alarmirana je crnogorska Vlada i Smailova nije doživjela sudbinu Dakića, makar za sada.. Specijalna izvjestiteljka za ljudska prava UN-a Meri Lolor je izrazila “zabrinutost zbog hapšenja in Crnoj Gori… i moguće ekstradicije zbog krivičnog gonjenja u Kazahstanu što može biti znak odmazde zbog njenog legitimnog rada na polju ljudskih prava”.

Nakon što je prenoćila u policijskom pritvoru ona je u utorak ujutro dovedena u podgorički Viši sud koji ju je nakon vijećanja pustio da se brani sa slobode. Radio Slobodna Evropa (RFE) je prenio da  je sud naložio oduzimanje pasoša Smailovoj. Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov svakako nemaju pasoše niti mogu napustiti Crnu Goru jer čekaju da im Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) odgovori na zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dok ne dobiju odgovor ne smiju napuštati teritoriju Crne Gore. Ministarstvo kojim rukovodi kadar Demokrata CG Danilo Šaranović ne žuri s odgovorom i do sada je probilo sve moguće rokove.

Supružnici su podnijeli zahtjev za azil 26. oktobra 2023. godine. Iz MUP-a im je 24. aprila 2024. stigla obavijest da ne mogu donijeti odluku o njihovom zahtjevu u zakonski predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog za to je navodno „utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. MUP je objasnio da im za to treba još 9 mjeseci – tj. da će odgovor dobiti “do 26. januara 2025. godine“. Otada je prošlo dva i po mjeseca. Specijalni izvjestitelji UN-a su do sada Vladi pisali nekoliko puta urgirajući je da izađe u susret supružnicima za čiju hrabrost i požrtvovanost su imali samo riječi hvale. U martu ove godine UN su objavile šturi i nezainteresirani odgovor vanjskog ministra Ervina Ibrahimovića u kom se on pozivao na tehničke procedure.

Prošle godine je ministru Šaranoviću pisao i Savjet za građansku kontrolu rada policije moleći urgenciju i da se riješi slučaj Smailove i njenog supruga. Ministar Šaranović je šturo i bez interesovanja odgovorio opet se pozivajući na “složeno činjenično stanje”.

U međuvremenu su supružnici počeli dobijati ozbiljne prijetnje po život i sigurnost od strane ruskog oligarha iz Kazahstana Sergeja Rižakova. Rižakov se u prijetećim video porukama Smailovoj pohvalio da ima dobre veze u Crnoj Gori i da će problem sa njom riješiti na svoj način hvaleći se kako je ratovao u Avganistanu. Uprava policije i MUP su, i pored urgencija UN-a, tek nakon treće prijave reagovale na ove prijetnje i obavijestile supružnike da će uključiti i Interpol u rješavanje problema.  Rižakov je pobjegao iz Kazahstana u Italiju nakon što je njegova šestogodišnja unuka poginula od udara vozila koji se desio na njegovom imanju pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova supruga i nekoliko ljudi su optuženi za zataškavanje i lažno svjedočenje. Na kraju su svi oslobođeni. Dinina organizacija NeMolchiK (Ne ćutanju) je aktivno pratila slučaj i pozivala da policija utvrdi krivicu. Do sada niko nije odgovarao za ubistvo djevojčice – kako se u Kazahstanu zakonski tretira takav slučaj.

U četvrtak je crnogorskim vlastimo poslat i javni apel šest nevladinih organizacija koji je dostavila NVO 35mm. U njemu se traži da vlasti hitno dodijele Smailovoj azil. U apelu se navodi da “MUP nije adekvatno reagovao u ovom slučaju, ignorišući čak i dopis Ujedinjenih nacija (UN), na način što nijesu o tome obavijestili crnogorsko pravosuđe”. U saopštenju se ističe – i ministarstava pravde i vanjskih poslova se trebaju oglasiti da bi se “omugućila adekvatna zaštita jednom od najhrabrijih glasova u borbi protiv nasilja.

Smailova je započela svoju borbu 2016. godine kada je javno objavila na Facebook-u da je u mladosti doživjela grupno silovanje i da više neće trpjeti sveprisutno porodično i seksualno nasilje nad ženama i djecom u Kazahstanu. Zahvaljući njenom i suprugovom zalaganju mnogi slučajevi koji su ranije zavlačeni pod tepih su isplivali u javnost. Njihova NVO omogućila je da preko dvije hiljade žena i djece nađe utočište i dobije besplatnu pravnu i drugu zaštitu. Do sada je osuđeno 240 silovatelja  ali i 10 policajaca zbog nemara i nepostupanja. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo. Bilo je za očekivati da će takva vrsta angažmana stvoriti i mnogo neprijatelja u establišmentu.

Nejasno je da li je crnogorski Viši sud u Podgorici djelovao neznaveno i nezainteresirano ili ga je neko ipak pokrenuo na akciju iz bivših proruskih struktura u vlasti Mila Đukanovića. Crnogorsko pravosuđe je i pored hapšenja nekoliko glavnih čelnih ljudi ostalo netaknuto i nereformisano. Međutim, i navodni kadar proevropskih Demokrata u MUP-u izgleda dijeli slična ideološka – proputinovska uvjerenja . To se može vidjeti po veoma malom broju odobrenih azila osobama koje su politički progonjene u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Neke je MUP odbio pozivajući se da ustavi Rusije i drugih autoritarnih bivših sovjetskih zemalja jamče građanska prava i slobode. U jednom rješenju tražilac azila je odbijen jer je pobjegao iz zemlje prije nego je doživio torturu u tamošnjim zatvorima.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je bila prva stanica, visoke predstavnice EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednice EK. Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju, a potom BiH. Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“

 

 

Visoka predstavnica Evropske Unije (EU) za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije (EK), Kaja Kalas je prošlog ponedjeljka počela posjetu Zapadnom Balkanu. To je njena prva zvanična posjeta regionu u sadašnjem svojstvu. Prva stanica ovoj nekadašnjoj premijerki Estonije je bila Crna Gora gdje se srela sa čelnim ljudima Vlade i države – premijerom Milojkom Spajićem i predsjednikom Jakovom Milatovićem. Posjetila je i vojni aerodrom i ministra Dragana Krapovića najavivši paket vojne pomoći crnogorskoj vojsci od 6 miliona eura.

Na presu sa premijerom Spajićem Kalas je izrazila zabrinutost za regionalnu stabilnost i da se ne mogu tolerisati napadi na ustavni poredak Bosne i Hercegovine (BiH). Da li je u tom kontekstu mislila i na otvorenu podršku vučićevskog dijela crnogorske vlasti (NSD-DNP-SNP) predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku u protivustavnoj zabrani rada dijela BiH institucija na njegovoj teritoriji je ostalo nedorečeno i prepušteno istančanosti diplomatije iza scene. Kalas je stavila do znanja da su Spajić i većinski blok Vlade u saglasju s EU vanjskom i bezbjedonosnom politikom pohvalivši i crnogorsku podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine i prihvat procentualno velikog broja izbjeglica iz te zemlje. Na pitanje o poglavlju 31 (vanjska, sigurnosna i odbrambena politika), koje nije zatvoreno prošle godine u pristupnom procesu zbog blokade Hrvatske, Kalas je rekla da je „prenijela premijeru da razvoj dobrih odnosa sa susjednim državama pomaže na EU putu“. Istakla da „nema prečica“ na putu za EU i da je „jasno da treba sprovesti značajne reforme“. Međutim ona je poručila da je EU „tu na svakom koraku za vas“ i izrazila optimizam da će se pregovaračka poglavlja uspješno zatvarati. Spajić je odgovorio tako kao da je shvatio i javnu i između redova poslatu poruku. „Crna Gora nema dileme, EU je naš strateški put, i ne postoji ništa što bi nas odvratilo s tog puta“.

Predsjednik Milatović je bio oprezniji o mogućim preprekama ka EU članstvu. U saopštenju njegovog PR ureda, predsjednik je u razgovoru s Kalas „posebnu pažnju posvetio“ pitanju nedavno potpisanog Vladinog sporazuma s Emiratima (UAE). Investicije koje se najavljuju idu čak do 35 milijardi eura u apsolutnim brojevima. Ulcinjska opština, albanske i još neke partije iskazuju skepsu prema projektu i žale se na netransparentnost Vlade. Spajićeve najave nekima liče na vremena propalih DPS kapitalnih projekata koji su pompezno najavljivani. Milatović je poručio nakon sastanka sa šeficom EU diplomatije da očekuje da se EU „jasno odredi“ prema Sporazumu sa UAE tj. „da li je u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju“ koji je Crna Gora potpisala još 2007. godine s EU na početku pristupnog puta. Kalas se sa svoje strane nije oglašavala nakon posjete predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju. Na presu s premijerom o poslu s Emiratima je kratko rekla da je „ekonomski razvoj Crne Gore u interesu EU“ ali i da je važno da se „poštuju zakoni Crne Gore, i da kompanije iz EU imaju ista prava kao i druge“. Iz diplomatske zajednice u Podgorici vjeruju da će EK pratiti kako se odvija priča s arapskim investirom Mohamedom Alabarom i uopšte s UAE. EU zamjera Emiratima na manjku transparentnosti kada su u pitanju finansijske investicione šeme i zbog nedostatka saradnje s evropskim policijama kada su u pitanju međunarodne potjernice i borba protiv organizovanog kriminala.

Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju gdje je srela predsjednika Bajrama Begaja i premijera Edija Ramu (i njegove ministre odbrane i evropskih pitanja). Albanija za razliku od drugih balkanskih zemalja nema otvorenih pitanja sa susjedima. Nakon što je, sa velikim zakašnjenjima, otpočela pristupne pregovore sa EU, albanska vlada se kreće veoma dinamično, i po zapažanjima nekih evropskih diplomata, brže i energičnije od Crne Gore.

Nakon Albanije visoka predstavnica je stigla i na zadnje odredište njene balkanske turneje – Sarajevo. Na vojnom dijelu aerodroma Butmir Kalas je posjetila sjedište EUFOR Altea snaga u BiH gdje je dočekao glavnokomandujući general Florin – Marian Barbu. EUFOR-u su nedavno pristigla znatna pojačanja u ljudstvu i u oklopnim i helikopterskim jedinicama za borbenu podršku usljed tenzija koje raspiruju vlasti u Banja Luci na čelu s Dodikom. Kalas je na Butmiru ponovila poruku iz Podgorice podcrtala da EU neće tolerisati prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku BiH. “Nedavna vojna pojačanja su jasna poruka da EU ostaje čvrsto posvećena stabilnosti ovog regiona i bezbjednosti BiH“, rekla je  Kalas. Bila je decidna u ocjeni: „Rukovodstvo Republike Srpske podriva ustavni i pravni poredak zemlje, ugrožava osnovne slobode svih građana”. Ovakvu poruku  pozdravio je i NATO. „EU i NATO su u potpunosti usklađeni u svojoj podršci stabilnoj BiH“, istakanuto je u njihovom saopštenju.

Vrh RS-a je donio protivustavne zakone kojima se zabranjuju primjene odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH na teritoriji RS-a. Zabranjen je   i rad Suda BiH, Tužilaštva i SIPA-e (Državne agencije za istrage i zaštitu). U pripremi je u Skupštini RS-a  zakon kojim se preuzimaju ingerencije Državne granične policije. Tužilaštvo BiH i Sud BiH su raspisali nacionalnu potjernicu za Dodikom, koji je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja. Potjernica je raspisana i za njegovim premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom RS parlamenta Nenadom Stevandićem. U toku je postupak provjere i međunarodne Interpolove potjernice nakon što je Srbija uložila primjedbu na potjernicu.

Iako je Skupština RS-a izglasala zabranu rada SIPA-e, njeno sjedište u Istočnom Sarajevu i Regionalni centar u Banja Luci nastavljaju sa radom. Ove sedmice SIPA je izvela i nekoliko akcija u RS-u u čemu je u jednom slučaju asistirao i MUP RS-a. Šef Skupštine RS-a Stevandić je to opravdao potrebom borbe protiv kriminalaca, koju „treba razdvojiti u odnosu na akcije SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH protiv političkih lidera i institucija RS-a“.

Kalas se u Sarajevu sastala i sa tri člana Predsjedništva BiH uključujući i srpsku predstavnicu Željku Cvijanović. Cvijanovićka se zahvalila šefici EU diplomatije za svu pomoć koju Evropa pruža u pristupnom procesu ali je odbacila kritike na račun rukovodstva RS-a. Po njoj je „neizabrani stranac“ uzrok problema u zemlji misleći na Visokog predstavnika Kristijana Šmita čiji legitimitet osporavaju Banja Luka i Beograd.

Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“. Sjeverna Makedonija već duže ima blokadu od strane Bugarske zbog identitetskih pitanja i različitog tumačenja istorije. Diplomate u Briselu tumače zaobilaženje Srbije i Kosova kao upozorenje da strpljenje EU ima granice kao i da obje strane moraju više učiniti na normalizaciji odnosa.

Kosovo i Srbiju vode vlade u tehničkom mandatu. Nova skupština Kosova će položiti zakletvu 15. aprila ali su za sada male šanse da se brzo formira nova Vlada nakon što je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija izgubio apsolutnu većinu u parlamentu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je saopštio ime novog mandatara – Đuro Macut. Radi se o renomiranom profesoru i doktoru interne medicine i endokrinologije. Međutim, Macut je potpuno lojalan porodici Vučić kao i raniji premijeri Miloš Vučević i Ana Brnabić. Po Ustavu Srbije Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku dok predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja. U praksi, i na osnovu objavljenih SKY prepiski, o svemu u zemlji se pita predsjednik i njegov brat Andrej koji nema nijednu političku funkciju. Profesor Medicinskog fakulteta i smjenjeni načelnik beogradske Prve hiruške klinike Vladimir Dugalić  izjavio je da se Macut „neće pitati ni za jedno ministarsko ime“. Dugalić, koji je saradjivao sa Macutom, je smijenjen jer je javno podržao studenstske proteste u Srbiji. I bivša ministarka zdravlja Danica Grujičić se slaže sa Dugalićem. „Vlada Srbije ne odlučuje ni o čemu, ministri ne odlučuju ni o čemu, to su minorne stvari o kojima mi možemo neku samostalnu odluku da donesemo“ rekla je Grujičić.

Osim tamnih oblaka u okruženju, s izuzetkom Albanije, evropska budućnost nije uvijek jasna ni kod nas, uprkos deklarativnoj podršci.

Tri dana nakon odlaska Kalas iz Crne Gore, na ESG Adria samitu u Tivtu u četvrtak premijer Spajić se opet osvrnuo na poslovni ambijent i kritike njegovog aranžmana s Emiratima. Za premijera je znakovito što (inostrana) „preduzeća ne biraju Evropu“ i „idu na drugo mjesto“. On zaključuje da „moramo da preispitamo poslovni model Evrope u cjelini i šta žele da vode“. Spajić smatra da Crna Gora može „dodati vrijednost Evropi“ s ovakvim projektima, pogotovo kao buduća članica EU.

Vrijeme će, prije ili kasnije,  potvrditi ili negirati premijera. Ako se Vlada bude ponašala po 30-godišnjoj  matrici Đukanovićevog režima  – ishod je već sada sasvim  jasan.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POKUŠAJ BLOKADE CRVENE POTJERNICE ZA DODIKOM: Interpol provjerava argumente BiH i Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom  pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije

 

 

Nakon raspisivanja nacionalne potjernice u zemlji zbog rušenja ustavnog poretka države, Sud Bosne i Hercegovine je 27. marta poslao zahtjev Interpolu za raspisivanjem crvene potjernice za predsjednikom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne Skupštine RS-a (NSRS) Nenadom Stevandićem, i premijerom RS Radovanom Viškovićem.. Zahtjev Interpolu je uslijedio nakon Dodikovih putovanja prvo u Srbiju, pa Izrael i Rusiju. Dodik se u srijedu uveče opet vratio u Banja Luku. Na Radio Televiziji RS-a (RTRS) Didik se zahvalio Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Rusiji i, kako reče, još nekim zemljama, koje su od Interpola tražili da ne raspisuje crvenu potjernicu za njim. Naveo je da je zahtjev Suda BiH Interpolu politički motiviran i da je zahtjev stigao, po njemu, od neustavnog suda. Dodao je i da je očekivao pokušaj raspisivanja potjernice. Kasnije je objavio tvit na društvenoj mreži X da ga je upravo pozvao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić da mu saopšti da je dobio obavijest Direktorata Interpola da je „uvažena žalba Srbije i da je Interpol odbio zahtjev Suda BiH za raspisivanje potjernice“. Predsjednik RS-a se onda zahvalio i premijeru Mađarske Viktoru Orbanu kao i „predsjednicima svih ostalih država koje su uputile žalbu razumijući političku pozadinu sudskog progona kojem sam izložen“. Nakon toga se društvenim mrežama prolomilo slavlje srpskih nacionalista i podržavalaca braće Vučić kao „velika pobeda Srbije“.

U Crnoj Gori, gdje 13. aprila u užarenoj atmosferi predstoje lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom, najviše pažnje je izazvalo navodno crnogorsko „pomaganje“ lideru RS-a koje je Dodik plasirao na svojoj televiziji. Prvi je demantije dao Ervin Ibrahimović, vanjski ministar rekavši da se „kategorički i nedvosmisleno odbacuju tvrdnje“ da je njegovo ministarstvo i bilo koji diplomata bio angažiran na pomoći oko blokade potjernice. Ibrahimović je osim svog ministarstva dodao da je „u intenzivnoj komunikaciji sa kolegama iz Vlade takođe dobio uvjeravanja da se niko iz drugih resora nije na bilo koji način uključivao u ovaj postupak“. Ibrahimović je dodao da bi takav čin predstavljao „još jedno miješanje u unutrašnja pitanja druge države i grubo i veoma štetno narušavanje dobrosusjedskih odnosa“ sa BiH.

Kako je za raspisivanje potjernice i prigovore na nju  po protokolu Interpola, nadležna policija i MUP, u četvrtak se oglasio i Nacionalni Biro Interpola (NCB) u Podgorici. Podgorički biro je Vijestima odgovorio da „Dodik nije državljanin Crne Gore“ i da „NCB Interpol Podgorica nije ostvarivao komunikaciju s Generalnim sekratarijatom Interpola u konkretnom slučaju“. Na to ima pravo „samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore” napisao je NCB. Monitor je poslao poruku sa pitanjem ministru Danilu Šaranoviću da li je MUP Crne Gore pružao bilo kakvu asistenciju Miloradu Dodiku. Do izlaska ovog broja nije stigao nikakav odgovor od ministra Šaranovića.

Da je MUP prava adresa sa ovakva pitanja potvrdio je i srbijanski ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić. On je još 27. marta rekao da su Dodik i Stevandić državljani Srbije i da međunarodne potjernice na koje se BiH poziva ne predstavljaju osnov za postupanje jer nisu prošle kontrolu o ispunjenosti uslova. Onda je 1. aprila Dačić pojasnio da  se zahtjev za međunarodnim potjernicama trenutno nalazi u fazi “preliminarnog pregleda od strane Radne grupe za međunarodne potjernice i difuzije (NDTF) pri Interpolu, koja provjerava usklađenost sa statutom i pravilima organizacije”. Da su se Dodik i njegovo okruženje prerano poradovali odbijanju zahtjeva Interpola može se vidjeti na portalu ove međunarodne policijske organizacije.

Interpol navodi da „sve zahtjeve za Crvenom potjernicom (Red Notice) pregleda Interpolova Radna grupa za obavještenja i difuzije (NDTF)“. NDTF je „iskusna višejezična i multidisciplinarna radna grupa sastavljena od advokata, policijskih službenika i operativaca i koja provjerava usklađenosti zahtjeva s INTERPOL-ovim pravilima“ kaže se na stranici ove međunarodne policijske organizacije. Naredni sastanak Interpolove Radne grupe će se održati od 7. do 11. aprila i tada će se razmotriti sva argumentacija koja je stigla iz BiH i Srbije. To je potvrđeno i u saopštenju MUP-a Srbije.

Ovakve promjene i kontrole kod raspisivanja međunarodnih potjernica su rezultat čestih zloupotreba crvenih potjernica. Anatolij Jarovnij, Interpolov advokat za krivično i međunarodno pravo, na svojoj službenoj stranici navodi da su stroge kontrole rezultat ranijih političkih progona od strane Sirije, Rusije, Kazahstana i drugih totalitarnih režima širom svijeta. Oni su svoje zahtjeve uvijali u navodna krivična djela koja su počinili politički i aktivisti za ljudska prava u tim zemljama. Član 3 Interpolovog Ustava navodi da je ovoj organizaciji „strogo zabranjeno miješati se u stvari političkog, vojnog, rasnog ili vjerskog karaktera. Ova je odredba služi u sprječavanju zloupotrebe Crvenih potjernica u svrhe koje su van Interpolove misije.“

U Crnoj Gori je najbolji primjer zloupotrebe potjernica za američkim državljaninom i bivšim obavještajcem Džozefom Asadom koji je uhapšen u Emiratima po potjernici iz Podgorice. Potjernica je uslijedila nakon što je Asad odbio zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da lažno svjedoči na sudu u tzv. slučaju Državni udar protiv lidera tada opozicionog Demokratskog fronta. Tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je poslao namještena pitanja i odgovore Asadovom advokatu Tobi Kedmanu preko svog zamjenika. Interpol je uvidom u dokumentaciju odbacio crnogorski zahtjev kao suprotan statutu ove organizacije i Asad je oslobođen. SDT je kasnije formirao predmet u kome se ispituje dokumentacija Kedmana i navodi Asada.

Važno je i napomenuti da Interpol ne može primorati države članice (trenutno njih 196) da izruče tražene osobe, niti ima takve mehanizme. Najbolji primjer u regionu je Srbija koja odbija izručenje osuđenog šefa budvanske kriminalne organizacije Svetozara Marovića koji uživa gostoprimstvo i zaštitu srbijanske vladajuće porodice. Viktor Orban je pružio utočište bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom. On je automobilom sa diplomatskim tablicama pobjegao preko Ramine Albanije, miloističke Crne Gore i vučićevske Srbije u Madjarsku.

Osnovi za raspisivanje crvenih potjernica su ozbiljnost krivičnog djela (npr. ubistvo, trgovina ljudima, terorizam, trgovina drogom i finansijski kriminal velikih razmjera). Za navedeno djelo mora biti izrečena kazna zatvora od najmanje dvije godine u zemlji zamolnici – ako se osoba traži za krivično gonjenje, i zatvorsku kaznu od najmanje šest mjeseci – ako se lice traži na izdržavanje kazne. Takođe krivično djelo se mora smatrati kažnjivim kako u zemlji koja je zatražila izručenje tako i u zemlji u kojoj se tražena osoba nalazi u momentu. U slučaju Dodika i Stevandića se navodi podrivanje ustava i suvereniteta BiH donošenjem antiustavnih zakona u NSRS kojim se zabranjuje rad Ustavnog suda BiH kao i državnih sigurnosnih agencija, Suda i Tužilaštva. Da je, kojim slučajem, Vojvodina donijela zakone kojima se zabranjuje rad institucija Srbije na njenoj teritoriji nema sumnje kakav bi bio odgovor zvaničnog Beograda.

Radna grupa Interpola je na potezu.

Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, više medija u BiH je,  pozivajući se na diplomatske izvore, objavilo da  su Njemačka i Austrija donijele odluku da zabrane ulazak u te države predsjedniku RS  Dodiku, predsjedniku Narodne skupštine RS Stevandiću  i premijer RS Viškoviću. Navodno će njihov primjer slijediti i niz drugih država članica EU. Mediji su prenijeli i izjavu austrijske minstrice inostranih poslova  Beate Meinl-Reisinger sa konferencije za medije u Sarajevu  da će Austrija i Njemačka zabraniti Dodiku ulazak u te države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo