Dok su se čelnici Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina dopisivali i nadgornjavali, kompanija Brana Mićunovića i Save Grbovića u Privrednom sudu je dobila privremeno rješenje koje im omogućava da nastave rad bez plaćanja koncesije od dva miliona eura. Sad se traže krivci
Državni budžet ostao je, za sada, kratak za dva miliona eura, koliko iznosi zakonom propisana, jednokratna, koncesiona naknada za otvaranje kazina u Crnoj Gori. Kockarnica u budvanskom Hotelu Felkensteiner (bivši Queen of Montenegro) nastaviće da radi na osnovu privremene mjere koju je, na dan njenog isteka, donio sudija i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić.
Brano Mićunović i Sava Grbović, vlasnici kompanije Džekpot pod čijim okriljem radi i pomenuti budvanski kazino, platiće umjesto dva miliona 35.000 eura depozita, do pravosnažnog okončanja sudskog postupka. Nije prvi put da u aranžmanima sa državom imaju sreće.
Ministar finansija Milojko Spajić i v.d. direktorica Uprave prihoda i carina Milena Petričević razmjenjuju optužbe i kontraoptužbe. Prvo u pisanoj formi i četiri oka, potom javno – pred novinarima i kamerama. Spajić je, navodno, tražio ostavku od saradnice koju je imenovao prije par mjeseci, nakon kontroverzne odluke da ne produži mandat dotadašnjem vršiocu dužnosti Uprave Aleksandru Damjanoviću. Ali je nije razriješio dužnosti.
,,Saopštio mi ja da to moram da uradim (da podnese ostavku – prim. Monitora), riječima mnogima si stala na žulj zbog čega mene buše”, ispričala je Petričević pred novinarima koje je pozvala, pa im onda zabranila da postavljaju pitanja. ,,Žao mi je što ostavkom nijesam mogla da pomognem ministru, ali zbog rezultata nisam mogla da dozvolim da urušim svoj profesionalni dignitet. Rezultati su me na to obavezali”.
Petričevićeva je, opet navodno, napravila čitav niz propusta u dosadašnjem radu zbog čega je ministar, kako je rekao, pozvao na privatni razgovor. ,,U Crnoj Gori kad pozovete ljude na odgovornost kao da ih probodete nožem. Nekad je teško funkcionisati u takvim okolnosti”, požalio se Spajić novinarima. I obećao više informacija u narednim danima.
Ni jedno ni drugo nijesu pokušali da objasne zbog čega odluka o (ne)produženju kazino koncesije kompaniji Džekpot nije u zakonskoj proceduri stigla na sjednicu Vlade. Nego je dozvoljeno da, dok su oni međusobno igrali zakulisne igre moći, istekne rok važeće koncesije. Pa se, u nedostatku bilo kakve odluke nadležnih državnih organa, sporni predmet našao u rukama Blaža Jovanića. Mada Privredni sud, definitivno, ne bi trebalo da bude mjesto gdje se odlučuje o državnim koncesijama.
Nije moralo biti komplikovano. Zakon o igrama na sreću propisuje da se za otvaranje kazina plaća jednokratna koncesija za 10 godina rada. I ta se koncesija, bez plaćanja nove naknade, može produžiti samo jednom, na rok od pet godina. Džekpot je koncesiju za svoj kazino u Budvi dobio 2006, dok je pravo na njeno besplatno produženje iskorišćeno 2016.
Mićunović, Grbović i njihovi advokati uzdali su se u nešto što Patričevićeva sada objašnjava kao ,,nečiji previd”. Ugovor o produženju koncesije nije napravljen kao aneks postojećeg dokumenta, već je sklopljen novi ugovor. Zbog toga vlasnici Džekpota računaju da i on može biti jednom produžen, bez dodatnih troškova sa njihove strane. Taj stav, izgleda, zastupa i v.d. direktorica Uprave prihoda i carina.
,,Neko je napravio previd 2016. Zašto je prethodni ugovor produžen ugovorom, a ne aneksom, ja pozivam da se to utvrdi. Ono što sam ja zatekla jeste da Džekpot ima ugovor i na osnovu tog ugovora traži produženje”, rekla je Petričevićeva na presu. Izbjegavajući da odgovori zašto su njen prethodnik Aleksandar Damjanović i njen pomoćnik (vršilac dužnosti) zadužen za sektor igara na sreću Andrija Ćetković smatrali da Džekpot nema pravo na produženje koncesije. Pošto ga je već iskoristio.
Nakon što ge je nasljednica prozvala, oglasio se i Damjanović, objašnjavajući da je on još u oktobru predstavnike Džekpota obavijestio da ne postoji zakonski osnov za produženje kocesije, i da moraju podnijeti zahtijev za novi ugovor i platiti novu koncesionu naknadu.
,,Koncesionar je početkom oktobra podnio zahtjev za produženje koncesije na rok od pet godina. Isti je vraćen uz zahtjev da se podnese novi jer je koncesionar, prema Zakonu o igrama na sreću, mogao da traži isključivo koncesiju na 10 godina uz plaćanje jednokratne naknade od dva miliona, što mu je i saopšteno na sastanku u UPC-u. Nakon toga se nije obraćao već je, koliko sam iz medija obaviješten, zahtjev ponovo upućen u istom obliku nakon mog odlaska”, rekao je Damjanović. Naglašavajući da je i pomoćnik direktora Uprave za Sektor za igre na sreću, izabran nakon njegovog odlaska iz Uprave prihoda i carina (Damjanović je radio bez pomoćnika, pošto ih Vlada nije imenovala tokom njegovog mandata) Ministarstvu uputio prijedlog odluke o odbijanju sa sličnim obrazloženjem. Zašto taj prijedlog nije stigao do Vlade na odlučivanje, Damjanović, kaže, ne može da objasni.
Ćetković je sa svojom odlukom da odbije zahtjev Džekpota upoznao direktoricu i Ministarstvo finansija. Petričevićeva je, potom, protiv njega pokrenula disciplinski postupak, navodeći da je mimo njenog znanja komunicirao sa resornim Ministarstvom. Ćetković je , kako iznose mediji, imao ovlašćenje za takav postupak.
Petričevićeva je i od Ministarstva zatražila da rješenje koje je predložio njen pomoćnik ,,povuče iz procedure”. Pošto je, piše u njenom Obavještenju o zatečenoj situaciji i utvrđenim činjenicama u predmetu koncesionara Džekpot, ,,detaljnim uvidom u spise predmeta ustanovljeno da su činjenice na kojima se temelji predlog odluke o neprodužavanju koncesije nijesu uvjerljivo dokazane…”.
I u Ministarstvu drže da je koncesija za kazino u Hotelu Felkensteiner istekla sredinom februara, bez prava na novo produženje. To je, kažu, trebalo konstatovati i pokrenuti postupak za dodjelu nove koncesije. Istom ili nekom drugom koncesionaru. Zato je ministar Spajić, početkom februara a uoči isticanja koncesije, od v.d. direktorice UPC-a, u pisanoj formi, tražio da odbije zahtjev Džekpota i tu odluku dostavi Minstarstvu kako bi je Vlada mogla usvojiti.
,,Navedeno podrazumijeva da se koncesija može produžiti samo jednom. Ovakav stav potvrđuje i primjena metode gramatičkog tumačenja prava, imajući u vidu da je upotrijebljen izraz ‘produžiti’ a ne ‘produžavati’”, citiraju Vijesti dio tog dopisa.
U tom inaćenju, ranije dodijeljena koncesija je istekla bez valjane odluke o njenom (ne)produženju. A Džekpot se obratio Privrednom sudu tražeći da donese privremenu mjeru kojom bi im bio omogućen nastavak rada u Budvi.
Sada se traži krivac.
Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović predala je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) kompletnu dokumentaciju o spornoj koncesiji, ,,kako bi to tužilaštvo ocijenilo da li je radnjama i kojih lica državi eventualno pričinjena šteta usljed izvršenja nekog od krivičnih djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti”.
Iz njenog obraćanja da se zaključiti da Ćirovićeva smatra kako je UPC morala odbiti zahtjev za produženje koncesije. Nije jasno da li zaštitinica imovinsko-pravnih interesa države među potencijalnim krivcima prepoznaje i čelnike Ministarstva finansija. Pošto su i oni, kako smatraju upućeni u procedure, svojim nečinjenjem doprinijeli da država ostane bez pripadajućeg prihoda.
Tužilaštvu se, preko Udruženja priređivača igara na sreću (UPIS), obratio i Džekpot. Oni su podnijeli krivičnu prijavu protiv više službenika Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina (njihova imena nijesu navedena u saopštenju UPIS-a) spočitavajući im, uz ostalo, da su ,,nepravilno i protivzakonito vodili upravni postupak sa ciljem da kompaniji Džekpot bude pričinjena šteta i da ona bude onemogućena u obavljanju djelatnosti, odnosno, njeno potpuno uništenje ili gašenje”.
Čekamo odluku tužilaštva. A iz Ministarstva finansija je, prošle nedjelje, stigla vijest: raspisan je konkurs za izbor direktora/direktorice Uprave carina i prihoda. Prijave se primaju do 28. marta. Nadati se samo da o izboru najboljeg kandidata neće odlučivati zvaničnici sadašnje Vlade. Od njih je i ovo dosta.
Zoran RADULOVIĆ