Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Izbori, što prije

Objavljeno prije

na

Desi li se manjinska vlada,  DPS će  GP URA „glodati“ iznutra, DF i Demokrate će je lomiti spolja jer su i jedni i drugi željni osvete. Građani će očekivati boljitak koji je u ovakvoj situaciji nemoguć, pa će na izborima, koji su neminovni, kazniti GP URA.

 

 

MONITOR:  Do kraja  sedmice očekuje se da će se znati ima li većine za manjinsku vladu koju je predložila URA. Kako  vidite to rješenje, i da li je to put kojim Crna Gora ide?

GRAHOVAC:  URA sada insistira na rješenju koje sam, kao član Političkog savjeta GP URA, predlagao pet dana nakon avgustovskih izbora. To rješenje rukovodstvo partije je odbacilo i odabralo drugačiji put. Nakon pomenutih izbora URA je imala i koalicioni pa i ucjenjivački kapacitet koji danas nema. DPS se tada našla u političkom nokdaunu i bila je prisiljena da izvjesno vrijeme mora sarađivati i dati podršku  manjinskoj vladi. Danas je situacija sasvim drugačija. Prijedlog GP URA taj pokret vodi u samouništenje, što bi za Crnu Goru bila šteta jer bi nestala građanska i proevropska partija. Desi li se predloženo rješenje DPS će  GP URA „glodati“ iznutra, DF i Demokrate će je lomiti spolja jer su i jedni i drugi željni osvete. Građani će očekivati boljitak koji je u ovakvoj situaciji nemoguć, pa će na izborima, koji su neminovni, kazniti GP URA.

MONITOR:  Kako vidite stavove da taj model revitalizuje DPS, odnosno njenog predsjednika Mila Đukanovića?

GRAHOVAC:  DPS i Milo Đukanović  su najviše revitalizovani nečinjenjem ili pogrešnim činjenjem Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Ali, ipak, takva revitalizacija nema dugoročno trajanje.

MONITOR: Dok URA traži podršku za manjinsku vladu, dio avgustovske parlamentarne većine, predvođen Demokratama, organizuje proteste, jer smatra da se na taj način „izdaje volja birača“.

GRAHOVAC:  Taj pojam rabe i DF i Demorate, ali on ne odražava suštinu. Volja birača je sve ono što su na izborima ostvarili svi poliički subjekti i oni većinski, i oni manjinski, i oni pozicioni i oni opozicioni.

MONITOR:  Gdje je izlaz iz političke krize?

GRAHOVAC:  Što prije organizovati parlamentarne izbore, a naredne dvije vlade smjenjivati prije nego im istekne mandat. Tek tada ćemo uspostaviti ravnotežu u demokratiji – vlast će da donosi zakone, građani će imati i respekt i strah od zakona, dok će vlast imati strah od građana. Bez ravnoteže slobode i straha nema prave demokratije. Crna Gora, u to sam ubijeđen, ima sve uslove da uskoro počne živjeti istinsku demokratiju.

MONITOR: Kako vidite uticaj Zapada, prvenstveno američke administracije na rasplet političke krize u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Vlast bez političkog i ličnog integriteta dozvoljava da na nju utiču i dobronamjerni i nedobronamjerni. Korumpirane birokrate i briselske i vašingtonske administracije su do sada izgovarale uobičajene fraze pa je i to već ogoljeno. Procjenjujem da će se to uskoro promijeniti u pravcu iskrenijih, strožih i dobronamjernijih stavova. Valja ih čuti, ali će i to biti beskorisno ukoliko ne pokažemo iskrenost i dobru namjeru prema svojim građanima i prema svojim susjedima.

MONITOR:  Koliko na događaje u Crnoj Gori utiče ukrajinska kriza, te situacija u kojoj se Evropa nalazi?

GRAHOVAC:  Naši problemi traju daleko duže nego oni ukrajinski, ali su daleko dublji nego evropski. Njihovi problemi, ali i bilo čiji drugi, su najčešći izgovor rđavim domaćim vlastima koje nemaju viziju, nemaju volju i eneriju da rješavaju probleme čovjeka i građanina, ali imaju i volju i energiju da uzmu ono što im ne pripada.

MONITOR: Koliko će dugo u Crnoj Gori trajati vrijeme političara rđavih biografija?

GRAHOVAC: Na istoj politici i istom mentalitetu su stasale dvije generacije političke i biološke. To je otežavjuća okolnost, ali imamo i one olakšavajuće. Prvo, rubikon straha od promjena vlasti je pređen pa će građani Crne Gore ubuduće hrabro mijenjati svaku vlast; drugo, sada je u Crnoj Gori sve ogoljeno i vidljivo je i ono negativno i ono  pozitivno; i treće, prethodne vlasti su pokazale vrlo važnu stvar – građani su mogli zaključiti  kakav rđav ljudski materijal (osim časnih izuzetaka) je vladao ovom zemljom.

MONITOR:  Koliko je postavgustovska vlast služila javnom interesu, a koliko centrima moći, od SPC-a, drugih centara van zemlje?

GRAHOVAC:  U  Vašem listu od 17. septembra 2021. godine sam objasnio šta rade istinski vjernici kojih u Crnoj Gori ima ispod 20 posto, šta rade politički vjernici kojih je znatno više, a šta rade zatucani klerici koji su se ušunjali u najviše organe vlasti. Prema istinskim vjernicima svih konfesija izražavam najdublje poštovanje, političke vjernike prezirem, zatucane klerike žalim jer im spasa nema od njih samih.

SPC, u kojoj sam kršten, se udaljila od istinskih vjernika, daleko više se angažuje oko onih političkih, i ona je pod velikim uticajem obavještajno-bezbjednosnih struktura rđavih  vlasti opterećenih klerofašizmom i hegemonijom.

I oni koji pripadaju CPC-u se i te kako trude da liče na onu sestrinsku. Zato i prema njoj imam veliku rezervu. Sekularnu državu može sačuvati samo vlast koja ima i moralni i politički kredibilitet.

MONITOR: Izgleda da je svakoj vlasti kod nas najbitnije da „poklope“ obavještajno-bezbjednosni  sektor?

GRAHOVAC:  To je najsigurniji pokazatelj da taj sektor decenijama upravlja politikom i disciplinuje svaku vlast. Oni to rade radi sopstvenog interesa kako onog finanasijskog tako i onog koji odražava moć u svakom pogledu.

Najbolje rješenje za budućnost Crne Gore je da rasformira čitav obavještajno-bezbjednosni sektor, da se u okviru tužilaštva formira odjeljenje koje će u saradnji sa policijom otkrivati korupciju i organizovani kriminal, a tek nakon tri godine da se formira nova služba prilagođena NATO standardima.

MONITOR: Kako komentarišete najnoviju aferu iz bezbjednosnog sektora, slučaj savjetnika Voja Lakovića?

GRAHOVAC:  Bezbjednosni sektor je ili kreator ili učesnik svih afera u Crnoj Gori u posljednje četiri decenije.  Ponavljam rješenje je – RASFORMIRATI!!!

MONITOR: Ipak ste nedavno u jednom TV intervjuu kazali da su sve slobode u Crnoj Gori „kosmos“ za one u Srbiji?

GRAHOVAC: U to sam uvjeren, a tri su razloga za takvu ocjenu. Sloboda u medijskom prostoru Crne Gore je neuporedivo veća nego ona u Srbiji. Drugi razlog je u razvijenosti i aktivnosti nevladinog sektora, i treći, u Crnoj Gori još kod dijela građana  ima i časti i dostojanstva pa to, kao korektiv, utiče na one koji to nemaju.

MONITOR:  Svejedno, crnogorsko društvo je ophrvano raznim nevoljama.

GRAHOVAC:  Oni su daleko dublji negoli što je uočljivo na prvi pogled. Naime, čast i dostostojanstvo pojedinih članova društva direktno utiču na formiranje mentaliteta tog istog društva, dok preovlađujući mentalitet  utiče prvenstveno na političku pa i na svaku drugu kulturu. Elementarni uslov u oblikovanju časti i dostojanstva je postojanje  dovoljnog praga stida i srama. Ima li ga dovoljno u Crnoj Gori? Nažalost, nema. To je vidljivo na svakom  koraku.

Šepurenje u najskupljoj  svjetski  firmiranoj odjeći, skupim parfemima i veoma skupim automobilima, dok ne mali broj građana živi na ivici egzistencije, dokaz je da su uništeni i stid i sram. Ovo je utoliko teže što je jasno da je većina bogatih isto stekla kroz korupciju i kriminal.

MONITOR:  Šta je uzrok tome?

GRAHOVAC:  Aforizam: „Nije vlast za svakoga, za vlast sam rođen samo ja“ je višedecenijska stvarnost u našem nekada časnom i ponositom narodu. Tu stvarnost je generisala višedecenijska politika DPS-a u kojoj je malograđanska i sitnosopstvenička psihologija bila nagon pojedinaca koji su imali vlast za otimanje.  Takva politika je deformisala čitavo društvo koje je po pitanju mentaliteta vraćeno dva vijeka unazad. U tom vremenu pojam „crnogorska pizma“ je bila razarajući otrov crnogorskog društva. Taj pojam, inače grčkog porijekla, označava zlobu, zavist i netrpeljivost. Zar upravo to ne karakteriše današnje odnose u crnogoskom društvu,  u svim oblastima. Politika DPS-a ima biblijske razmjere svih naših nevolja. Zar premijer oborene Vlade ne liči na onu prethodnu – sam: smjenjuje, postavlja, uplaćuje, islaćuje, zapošljava i otpušta i sve to mimo zakona i institucija. Tipično ponašanje  iz pomenutog aforizma.

Šteta je što ljudi iz akademske zajednice ne utiču prosvjetiteljski i ne ispravljaju sociološko-psihološke i kulturološke devijacije u društvu. Ne obavljaju tu iskonsku dužnost jer je mnoge od njih zarobila politika ličnih interesa.

 

Biće teško Ukrajini, a Rusiji još teže

MONITOR: Situacija u Ukrajini i oko nje postaje sve dramatičnija.  Kako vidite ono što se dešava, koliko je blizu rat i kako će sve uticati na naš region?

GRAHOVAC: Sa geopolitičkog aspekta gledano, nema velikih promjena – ruski imperijalizam nije nestao, RF se nije odrekla dvije nekadašnje Brežnjevljeve doktrine, doktrine ograničenog suvereniteta i doktrine isturene odbrane. Sve se odigrava u skladu sa te dvije doktrine.

Ukrajina se nalazi u teškom obliku rata i onog odbrambenog i onog građanskog koji će trajati decenijama. Državu će iznurivati ali će više iznurivati RF. Ukrajina će imati pomoć saveznika, prvenstveno SAD-a i EU-a, dok RF u ovom konfliktu neće imati relevantne saveznike. RF će bi iznurivana kako  spoljnjim sankcijama tako  i velikim trošenjem domaćih resursa. Mogla bi biti zaglavljena u Ukrajini kao što je bila zaglavljena u Avganistanu prije četiri decenije.

Savezništvo Amerike i Evrope će jačati, a države Zapadnog Balkana će biti prisiljene na viši nivo političke iskrenosti. To će povoljno uticati na ukupnu situaciju u BiH. RF (ali i neki krugovi u Srbiji ) bi se obradovali da Dodik proglasi samostalnost Republike Srpske, što bi bio politički suicid i Dodika i Vučića i RS-a. Slično priželjkuju i Izetbegović i Čović, ali to fatalno trojstvo uskoro odlazi u političku penziju i njima će se baviti neke druge institucije. Političari rđavih biografija na Zapadnom Balkanu ulaze u veliku nervozu. S razlogom!

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo