Dok URA pokušava da obezbijedi priželjkivanu većinu (49 poslanika) za projekat manjinske vlade, a potencijalni partneri kalkulišu sa izjašnjenjem, oponenti nove vlade su na terenu. Manjinske partije hoće u manjinsku vladu. DPS je spreman da Dritanovu vladu podrži. Neki vele – bezuslovno. Kao biva, dojadila im ova distanca, koronska. Uskoro se očekuje i skidanje maski
Nove vlade još nema, a ka’ će ne znamo. Konsultacije za formiranje manjinske/tehničke/evropske vlade pod vodstvom lidera GP URA Dritana Abazovića traju. Tenzije rastu. I proljeće je na pragu.
Dok politički lideri kalkulišu i pregovaraju, javnost nagađa ko bi tu vladu činio, ko bi je glasovima u parlamentu podržao, šta bi joj bili eventualni zadaci i koliko bi sve to trajalo prije raspisivanja narednih izbora.
U novoj vladi, ukoliko bude formirana, biće 16–18 resora, izjavio je neki dan za TV Vijesti potpredsjednik GP URA Filip Adžić objašnjavajući kako je sa „potencijalnim partnerima postignut konsenzus o nekim programskim ciljevima”. I da se razgovaralo i o kadrovskim rješenjima. Mada u Crnoj Gori još ne možete naći tog junaka koji će potvrditi da je neko s njim ozbiljno razgovarao o kakvom imenovanju.
Do javnosti su do sada doprla četiri proklamovana zadatka buduće (?) vlade. Možda ne baš po ovom redu prioriteta: potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, popis stanovništva, pregovori o pristupanju Otvorenom Balkanu i priprema vanrednih izbora.
O svemu tome ni unutar „malih” partija i koalicija nema zajedničkog stava. One veće su, mahom, na suprotnim polovima. Jedni insistiraju da se popis održi, drugi su čvrsto protiv. Temeljni ugovor (ni)je problem, zavisno od konačnog sadržaja tog dokumenta. Tu se zaboravlja da se o tome pita i treća strana, SPC. Jasan stav o srpsko-albansko-makedonskom projektu Otvoreni Balkan nemaju ni oni koji ga podržavaju kao navodni dio paketa EU integracija, a ni oni koji u njemu prepoznaju obrise velike Srbije.
Tu priču dodatno je zakomplikovao Gabrijel Eskobar, američki izaslanik za Zapadni Balkan, objašnjavajući u Senatu SAD kako strategija administracije Džozefa Bajdena na Balkanu počiva na tri stuba: EU integaracije, NATO i regionalne integracije „zbog čega podržavaju incijativu Otvoreni Balkan”. Ako se još sjetimo da je Eskobar krajem prošle godine poručio da „ukoliko u inicijativi Otvoreni Balkan nije svih šest zapadnobalkanskih država – ona neće uspjeti”, zbog čega je, kako je rekao, važno „da ove tri zemlje koje pokreću inicijativu budu veoma otvorene i da blisko razgovaraju sa druga tri partnera koja su skeptična”, jasno je šta aktuelna administracija u Vašingtonu očekuje od ovdašnjih političara. A kako će oni na taj „izazov” odgovoriti, vidjećemo.
Izgleda kako je organizovanje prijevremenih izbora najopipljivija međusobna poveznica onih koji pregovaraju o eventualnoj vladi, ali i onih koji se protive formiranju vlade uz podršku DPS-a. Zapravo, u Skupštini samo Demokrate i Marko Milačić (Prava Crna Gora) priželjkuju da nas na vanredne izbore odvede vlada Zdravka Krivokapića. Ona, takva kava je, očito nema kapaciteta da te izbore pripremi na valjan način (makar malo bolje od prethodnih). Ali se, zato, premijer i njemu odani ministri, kao što smo vidjeli u minulih petnaestak dana, ne libe od zloupotrebe moći koja ne pripada vladi u tehničkom mandatu. To nije uporedivo čak ni sa onim što je uoči primopredaje vlasti radio DPS.
Tako je premijer insistirao da se, suprotno stavu resornog ministra, izmijene vladini propisi kojim se definišu uslovi za dobijanja crnogorskog državljanstva. A ono je preduslov za sticanje biračkog prava. Otud, ostane li ova vlada u mandatu do raspisivanja izbora, dobićemo još jednu nepoznatu – broj glasača.
Dok URA pokušava da obezbijedi priželjkivanu većinu (49 poslanika) za projekat manjinske vlade, a potencijalni partneri kalkulišu sa izjašnjenjem, oponenti nove vlade su na terenu. Sa ovonedjeljnih protesta protiv formiranja nove većine i vlade doskorašnji predsjednik parlamenta Aleksa Bečić poručuje: „Sad je svima jasno, nakon posljednjih izjava i nezadovoljstva članstva pojedinih partija, da je navodna većina od 49 poslanika za novu manjinsku vladu – propala. Pitanje je imaju li više četrdeset jednog, a kamoli 49 poslanika”.
Ovo je, očigledno, upućeno SNP-u. Čelnici te partije su, sva je prilika, zainteresovani da uđu u manjinsku vladu. Pod uslovom da se protiv njih ne okrene članstvo. Tako bi i na političkom tržištu za koje su zainteresovani izašli iz sjenke DF-a i Demokrata. Izvještaji sa terena kažu kako je, za sada, sve to tu negdje pod kontrolom. Ali, objašnjavaju upućeni, može biti i ozbiljnog nezadovoljstva ukoliko ga, preko mreže sveštenika, podstakne SPC. Odnosno, neće ga biti, ukoliko krenu signali prema vjernim masama da se sve to radi „u višem interesu”. Nezvanično, izjašnjavanje partijskog odbora odloženo je – do druge polovine naredne nedjelje.
Patrijarh Porfirije i mitropolit Joanikije nezaobilazni su akteri ove političke igre. I otud Abazović u beogradskoj Patrijaršiji, „u privatnoj posjeti”. Pa, za njim, redom, svi predstavnici doskorašnje većine.
Aleksa Bečić hrabreći sebe i svoje priziva i odlučniju reakciju SPC-a. Najbrži su se već upecali. Nakon episkopa zabrinutih za očuvanje izborne volje vjernog naroda, sa novim detaljima javio iguman Jefrem Dabanović. Iz manastira Stanjevići kod Budve pravo na jutjub.
„Sa velikom pažnjom i još većim ogorčenjem slušam ovih dana izjave pojedinih poslanika u Skupštini Crne Gore, koji sa bezobzirnom nadmenošću, ali bez stvarnog utemeljenja u volji naroda koji im je povjerio mandat, izjavljuju da će oni preuzeti svu odgovornost za političke odluke. Preveliki je to rizik kojem izlažu ne samo svoje pozicije na političkoj mapi Crne Gore već i produbljuju postojeću polarizaciju”, kaže Dabanović. Pa onda nišani u pravu metu: „Preveliki rizik na sebe preuzimaju predstavnici manjinskih nacionalnih zajednica koji pružaju podršku novim nosiocima izvršne vlasti, protiv volje većinskog glasačkog tijela”. To je to.
U tom paketu, još interesantnije djeluje disciplinovana uzdržanost čelnika DF-a. Oni, zvanično, pripremaju proteste koje će organizovati bude li izvjesno da će URA, a možda i SNP, praviti manjinsku vladu uz glasačku podršku DPS-a. Međutim, po kuloarima se priča da je profil i intenzitet tih protesta još neizvjestan. On, kažu, umnogome zavisi od dogovora o sudbini funkcionera i članova doskorašnje većine koji su funkcije ili posao u državi i državnim preduzećima dobili po osnovu podjele po dubini. A, novom preraspodjelom vlasti, mogli bi se naći na opozicionoj strani. U pitanju su stotine i hiljade ljudi tako da interesi nijesu mali.
Demokrate – začikuju. „Onemogućili smo ih da u februaru, po brzoj proceduri, izaberu antidemokratsku vladu. To ne mogu sad sprovesti po kratkom naumu”, kaže Aleksa Bečić. Pa od lidera iz DF-a traži da i oni daju doprinos borbi protiv izdaje narodne volje. „Sad je sva moć u rukama potpredsjednika Skupštine Strahinje Bulajića”.
Kome nije jasno šta to znači neka se sjeti budvanskih događaja od prije dvije godine. Tada su Demokrate i DF proceduralnim kreacijama proizvele višemjesečno odlaganje sjednice lokalnog parlamenta na kojoj je trebalo doći do prekomponovanja vlasti, nakon što se DPS „domogao” jednog odbornika do tada vladajuće većine. O načinu na koji je to urađeno – istraga traje. Uglavnom, lokalna vlast u Budvi promijenjena je u svadbarskom šatoru razapetom pred zgradom SO. Nema sumnje, da će ponekome među Demokratama na um pasti, ako već nije, da bi sličan scenario valjalo ponoviti i u Podgorici. U Budvi se, činilo se, isplatilo. Dok se Marko Carević nije ukazao u punoj veličini. Sad se Demokrate i DF, ponovo, psuju.
Dok iz URA-e najavljuju nove razgovore i sa dosadašnjim koalicionim partnerima, Milan Knežević objašnjava zašto je nemoguć dogovor na Abazovićevoj platformi: „Kolega Dritan Abazović je odlučio da izvede alhemičarski eksperiment ne bi li ga podržali i DPS i DF, kako bi on sa tri poslanika bio izabran za premijera”, kaže predsjednik DNP. „Teško možemo objasniti našim glasačima i srpskom narodu u Crnoj Gori da treba da budu dio političkog svingeraja u kojem, zajedno sa DPS-om, treba da podržavamo manjinsku vladu Dritana Abazovića i na taj način stvorimo jasan koncept da mi nikada ne možemo biti u vladi, koliko god da dobijemo glasova, ali da će se u vladi naći ljudi koji nijesu izašli na izbore i koji nemaju podršku ni u skupštini stanara.”
Nakon izrečenog, Knežević se, kaže, i dalje nada „da se mi možemo vratiti unutar aktuelne većine, da dođemo do rješenja”. Zvuči – onako, više reda radi. Zasad se zna: manjinske partije hoće u manjinsku vladu. DPS je spreman da Dritanovu vladu podrži. Neki vele – bezuslovno. Kao biva, dojadila im ova distanca, koronska. Uskoro se očekuje i skidanje maski.
Poruke Cetinja i strujanja u SDP-u
Početkom nedjelje SO Cetinje dobila je novu predsjednicu. Milena Vujačić je izabrana na prijedlog predstavnika postizborne koalicije SDP i Stare garde LSCG, glasovima Demokrata i URA-e. DPS je, nakon višemjesečnog likovanja o „trijumfu” u Prijestonici, ostao, nokautiran, u opoziciji.
Pokazalo se da Milo Đukanović i Ivan Vuković, njegov partijski zastupnik na Cetinju i predsjednik opštine Podgorica, još nijesu razumjeli aktuelnu poziciju svoje partije: nije važno što si pojedinačno najjači kada niko neće s tobom. Kao što ni skrivanje iza mantre o odbrani suverene Crne Gore, koja će pasti padne li DPS, ne može trajati dovijeka.
Đukanović, Vuković i DPS su precijenili svoju poziciju na Cetinju, računajući da SDP i Stara garda nemaju kud nego s njima. I pod njihovim uslovima. Onda se desilo što se desilo. Uz najavu, po DPS još pogubniju, da bi se slično moglo ponoviti na predstojećim izborima u Podgorici. Pošto bi suverenisti mogli shvatiti da glasajući za DPS unaprijed glasaju za opoziciju. Sad su i zalud popularne priče o izdaji.
Predsjednik SDP Raško Konjević kaže diplomatski da oni na Cetinju nijesu u koaliciji sa Demokratama i URA-om („nemaju nikakav sporazum”), ali mu ne smeta podrška njihovih odbornika. Zato je njegova partijska koleginica Draginja Vuksanović pala u domoljubni zanos: „Belvederu, ima nas koji ćemo se svim srcem i do kraja boriti za crnogorsko Cetinje i belvedersku Crnu Goru. Neka niko ne računa da ću pod ruku zajedno sa onima koji kidišu na Crnu Goru! Ni juče, ni danas, ni nikad”, poručila je na Tviteru. Nazire li se to još jedan razlaz u SDP-u? Uglavnom, teško je vjerovati da je cetinjski ogranak SDP-a u aktuelni postizborni arnažman ušao na svoju ruku. Mada im sada iz Podgorice poručuju da su malo pretjerali u verbalnom obračunu sa tamošnjim DPS-om. Cetinjska priča nije završena.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice