Povežite se sa nama

INTERVJU

DR TOMAS BRAJ, DOCENT ZA POLITIKOLOGIJU I NOVINARSTVO NA VIŠE NJEMAČKIH UNIVERZITETA: Politika u Crnoj Gori služi za sticanje lične koristi

Objavljeno prije

3 godine

na

Koliki će biti uticaj DPS-a, a posebno Mila Đukanovića na planiranu manjinsku vladu, još se ne može predvidjeti. Međutim, čini se naivnim pretpostaviti da novi i relativno neiskusni političar poput Dritana Abazovića može dugoročno pobijediti iskusnog moćnika Đukanovića

 

MONITOR: Glasovima dijela vlasti i opozicije, nakon manje od godinu i po dana, u Crnoj Gori je smijenjena  Vlada  izabrana nakon prve izborne smjene vlasti.  Dio parlamentarne većine organizuje proteste, jer smatra da se tako na scenu vraća režim Mila Đukanovića,  dok drugi dio  traži podršku za manjinsku vladu. Kako Vama izgleda aktuelni politički trenutak u Crnoj Gori?

BRAJ: Kad nema jasnih rezultata na  izborima, uvijek je teško formirati stabilnu vladu. Posebno teško postaje kada je većina tako mala, kao u Crnoj Gori. Tada se mogu očekivati ​​pokušaji ucjene pojedinih zastupnika koji žele iskoristiti svoju ulogu ,,preklapanja vage”. Vladi također postaje teško kada je podržavaju ideološki suprotstavljene stranke. To su bili i razlozi zašto se posljednjoj vladi od samog početka predviđalo da će imati male šanse za uspjeh i da je gotova nakon samo 14 mjeseci.

Koliki će biti uticaj DPS-a, a posebno Mila Đukanovića na planiranu manjinsku vladu, još se ne može predvidjeti. Međutim, čini se naivnim pretpostaviti da novi i relativno neiskusni političar poput Dritana Abazovića može dugoročno pobijediti iskusnog moćnika Đukanovića. O tome je li manjinska vlada politički pametna i moralno opravdana, pristalice i protivnici će vrlo različito ocjenjivati. U svakom slučaju, takva je vlada moguća i ,,dopuštena” u parlamentarizmu. Stoga su demonstracije koje najavljuju DF i Demokrati kao oblik izvanparlamentarnog otpora upitne, barem kao legitimno sredstvo.

MONITOR: Prema mnogim tumačenjima, u raspletu političke krize u Crnoj Gori, te projektu manjinske vlade, značajnu ulogu igra i Zapad, posebno imajući u vidu ukrajinsku krizu.  Slažete li se sa tim mišljenjima?

BRAJ: Naravno, niko ne može dokazati da li su strane zemlje zaista imale odlučujuću ulogu u političkim zbivanjima u Crnoj Gori. Neizravno se spominju i susreti crnogorskog vrha s predstavnicima SAD-a, EU ili sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Uticaj Beograda vjerojatno će biti znatno veći od realnih mogućnosti Zapada. Jer Vučićev ,,srpski svijet” pretpostavlja da kod malog susjeda ima jake nacionalne interese. Finansijska i logistička podrška srpskim političarima i strankama u Crnoj Gori je velika. Nasuprot tome, Zapad ne govori jednim glasom. Mnoge članice EU slijede posebne interese u jugoistočnoj Europi koji se međusobno blokiraju.

MONITOR: Kako je politika Zapada  usmjerena na ,,stabilizaciju” prilika, a koliko na istinski preobržaj društva  u Crnoj Gori i u našem regionu?

BRAJ: Posljednjih mjeseci u političkim analizama, ali i u vodećim zapadnim medijima, postaje sve jasnije da EU i SAD zagovaraju takozvanu stabilokratiju u regionu. Vjeruju ozloglašenim jakim ljudima poput Vučića ili Đukanovića, koji bi trebali osigurati stabilnost u svojim zemljama. Zauzvrat, tim ,,vođama” daju se odriješene ruke u unutrašnjoj politici, čak i ako njihova vladavina postaje sve više autokratska. Zatvorene su oči pred diktaturom pravosuđa i pritiskom na medije. Za raširenu korupciju i organizovani kriminal ne krive politički vrh. Čini se da je glavni prioritet na Zapadu da političke elite koje oni podržavaju ne bi smjele izazivati ​​bilo kakve vanjskopolitičke probleme. Bruxelles i Washington nisu voljni tražiti druge partnere, poput civilnog društva. Budući da je ovo civilno društvo toliko fragmentirano, bilo bi dugotrajno i naporno.

MONITOR:  Je li to razlog zašto je Zapad tako dugo podržavao režim Mila Đukanovića, koji je tokom trideset godina Crnu Goru vodio u ratove, te iscrpio i ekonomski i institucionalno?

BRAJ:  Da, upravo je to razlog zašto se Zapad tako dugo slijepo oslanja na Đukanovića. Jedino se njemu vjeruje da neće započeti nove sukobe sa susjedstvom Crne Gore. Naravno, znalo se i u zapadnim prijestonicama kako se Đukanović i njegov najuži krug nelegalno bogate, kako se guše mediji i opozicija. Ali to je bila cijena koju su Bruxelles, Washington, Berlin i Pariz platili da Đukanović obezbijedi  stabilnost u zemlji i regionu.

MONITOR: Kako Crna Gora sada izgleda u očima Zapada?

BRAJ: Za Zapad Crna Gora nije jedan od ključnih igrača u regionu. To su Srbija, Hrvatska i – zbog sve dramatičnijih nacionalnih sukoba – i Bosna i Hercegovina. No, iako je EU posebno osigurala mnoge milijarde eura i vojsku diplomata i stručnjaka tamo, bilo je relativno malo demokratskih reformi. To je zbog političkog koncepta stabilokratije, korupcije u raspodjeli raskošne financijske pomoći i, prije svega, političkih nesuglasica među članicama EU. Mađarska je nedavno zaprijetila izlaskom iz EU i podržava, primjerice, Vučića i srpskog političara Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini. Drugi članovi, s druge strane, traže sankcije protiv Dodika i zalažu se za jasne uvjete za srpskog moćnika. Njemačka se zalaže za brzo proširenje EU, Francuska je strogo protiv toga, da spomenemo samo nekoliko primjera.

U osnovi, u Crnoj Gori, kao i u svim drugim zemljama u regionu, vidimo politički model koji se bitno razlikuje od političke koncepcije u parlamentarnim demokratijama. U Jugoistočnoj Evropi politika služi za sticanje lične koristi. U gospodarskom uspjehu ne igraju ulogu profesija, ideje ili know-how, već isključivo umrežavanje ljudi u politici. Dakle, ekonomska dobrobit gotovo svih političara temelji se na dobrobitima koje su, s pravom ili ne, dobili od političkog sistema. Kako je to rekao bivši srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Na početku svoje političke karijere u Beograd je  iz provincije dolazio starim automobilom. Nakon desetljeća u politici, sada umirovljeni političar spada u red bogataša. Toliko je bogat da je čak mogao finansirati svoju malu crkvu. Ono što političarima nedostaje u ovom stavu je njihov stvarni zadatak: služiti državi i građanima kako bi postigli napredak – ne samo za sebe, već i za većinu stanovništva.

MONITOR:  Crna Gora, kao i region,  ne izlaze iz devedesetih, ratnih godina. Osim što su na političkoj sceni i dalje ratni lideri, nacionalizam i podjele, nije bilo ni adekvatnog suočavanja sa prošlošću.  Zašto je to tako, gdje je izlaz?

BRAJ: Sve dok se sve države na Balkanu, bez izuzetka, ne suoče s vlastitom prošlošću, ne mogu se očekivati ​​pozitivne promjene u političkom zivotu. Baš suprotno. Današnji političari, koji su inače bili aktivni već u ratnim 1990-im, koriste prošlost kako bi oživjeli stare neprijateljske slike i učvrstili mitove o navodnoj posebnosti i vječnosti svojih nacija. Svugdje u regionu ljudi sebe vide kao žrtve. Kritički istoričari to nazivaju ,,samoviktimizacijom”: mi smo žrtve, počinitelji i tlačitelji su uvijek drugi. Ovim narativima populistički  političari okupljaju svoje pristaše iza sebe i tako stvaraju homogenizaciju. Riječ je o ,,odbrani nacionalnih interesa”, koji su navodno ugroženi od zlih susjeda. Demonizacija susjeda tako je postala instrument političke elite da osigura vlastitu vlast. Posljedično, sloboda štampe mora biti ograničena jer neprijatelji vrebaju izvan nacionalnih granica. Novac je bolje uložiti u oružje nego u škole i bolnice. Kredo je da reforme moraju pričekati dok se nacionalna opasnost ne otkloni. Opozicija se ušutkava jer se kaže da je kapija stranih neprijatelja. Svako suprotno mišljenje se žigoše kao izdaja.

MONITOR: A kako vidite Evropu danas, koliko je ona daleko od evropskih vrijednosti?

BRAJ: Evropski projekat očito je u ozbiljnoj krizi. Kao prvo, vidimo dosad neviđenu konfrontaciju između NATO-a i Rusije koja je kontinent približila vrućem ratu nego što je to bio desetljećima. S druge strane, EU je u fazi neizvjesnosti koja bi mogla ugroziti postojanje. Zemlje poput Mađarske i Poljske otvoreno dovode u pitanje vrijednosni sustav Unije. Oni svode jezgro EU na gospodarsku saradnju. Ne prihvataju demokratske standarde kao što su sloboda medija i nezavisno pravosuđe. Civilno društvo je ograničeno i začepljeno u svom radijusu djelovanja. EU je uveliko paralizovana – uključujući i svoju politiku prema jugoistočnoj Europi – jer je za mnoge odluke potrebna jednoglasnost, koju neke države zloupotrebljavaju za blokade. Vjerovatno će biti potrebno da se EU reformiše u duhu svojih osnivača. Zemlje spremne na saradnju, kao što su članice u sjevernoj Europi, zemlje Beneluksa, Francuska, Njemačka, Španjolska ili Austrija (ovo nije konačan popis) mogle bi udružiti snage kako bi formirale novo jezgro Evrope. Takva nova EU ne bi morala uzeti u obzir prethodne blokatore, ali bi mogla dovesti do sve tješnje saradnje.

MONITOR: Smatrate li opravdanim one stavove po kojima se čini da se globalno  ide ,,udesno”?

BRAJ: Politički pomak udesno ne može se identifikovati kao opšti trend u Europi. U Portugalu i Španjolskoj socijalisti su nedavno pobijedili na izborima, kao i socijaldemokrati u Njemačkoj. Da ne spominjemo Švedsku, Finsku i Dansku. Međutim, vidimo sve veće umrežavanje desničarske politike. Već su spomenute Mađarska i Poljska. Budimpešta u velikoj mjeri finansira medije u Sloveniji kako bi desničarski konzervativni premijer Janez Janša mogao učvrstiti svoju poziciju. Nedavno je mađarski premijer Viktor Orban čak organizovao zajam za francusku predsjedničku predizbornu kampanju krajnje desničarske Marine Le Pen. Orban se sada nada podršci svom uzoru Donaldu Trumpu u kampanji za domaće izbore. Evropski desni populisti do sada (još) nisu uspjeli dogovoriti pravi savez. U svakom slučaju, tu bi bili i Orban, Le Pen, premijer Poljske Mateusz Morawiecki i talijanski desni populist Matteo Salvini. Ako bi jednog dana došlo do spajanja, ovaj savez bi mogao potkopati EU iznutra i na kraju je u potpunosti preuzeti. Jedini recept protiv toga je udruženje demokratskih zemalja koje ukidaju načelo jednoglasnosti za važne odluke u korist načela većine u Uniji.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

4 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

4 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

4 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo