Povežite se sa nama

Izdvojeno

RADE MARIĆ, VLASNIK KOMPANIJE ZA LUKSUZNI PREVOZ U LONDONU: Mnogo radio, mnogo i zaradio

Objavljeno prije

na

Sa Ambasadom SFRJ došao je u London 1972.  Počeo je u sektoru obezbjeđenja. Na tom poslu ostao je tek par godina. Poželio je više slobode. Počeo je kao konobar i čistač tanjira u hotelu St Ermins. Čekao je da prođu neophodne četiri i po godine, kako bi dobio dozvolu boravka. Par godina, nakon te dozvole, Rade Marić je započeo posao luksuznog prevoza i obezbjeđenja. Ostalo je istorija

 

U Londonu živi i radi nekoliko hiljada Crnogoraca. Profesori, biznismeni, doktori, ljekari, lučki radnici… Jedan od njih je i Rade Marić, poznat i ugledan među sunarodnicima. Njegova firma pod nazivom R.I.M.&A.C.D. godinama pruža usluge prevoza elitnoj svjetskoj klijenteli. Bogati biznismeni, slavni glumci, političari, bankari, kraljevske porodice… Oni koji ga poznaju, reći će da je mnoge, koji su u London dolazili sa naših prostora, dočekao i pomogao im da se snađu.

„Pomognem što mogu, što ne mogu nisam ni dužan“, kroz osmijeh kaže Marić u razgovoru za Monitor. Ostvario je u životu daleko više nego što je i očekivao, kaže. Iza uspjeha stajalo je i veliko odricanje. Bilo je teških dana. „Nisi sa porodicom ni kad je dan za sport, ni u vrijeme godišnjih odmora“.

Sa Ambasadom SFRJ došao je u London 1972. godine. Počeo je u sektoru obezbjeđenja. Na tom poslu ostao je tek par godina. Nerado priča o ovom radnom iskustvu. Diskrecija je ono na što se obavezao odlaskom. Ipak, ispričaće nam da je uoči Titove posjete Londonu, tih sedamdesetih, 27 specijalaca dvije nedelje ranije došlo, kako bi sve one koji su bili sumnjivi po Predsjednikovu bezbjednost, držali na oku.  Prisjeća se i susreta  u restoranu, u prostorijama Ambasade predstavnika velikih jugoslovenskih firmi u Londonu: Rudi Čajevca, Genexa, Inexa, Jugotursa, Privredne komore… Tu su pravljeni poslovni dogovori ali bila i lijepa druženjenja.

Radnicima Ambasade nije bilo dozvoljeno zabavljanje sa strankinjama. Sve se kontrolisalo. Tada dvadesetogodišnji Rade Marić poželio je više slobode.

Počeo je kao konobar i čistač tanjira u hotelu St Ermins. Čekao je da prođu neophodne četiri i po godine, kako bi dobio dozvolu boravka. Par godina, nakon te dozvole, Rade Marić započeće posao luksuznog prevoza i obezbjeđenja. Ostalo je istorija.

Poznanstvo sa moćnim ljudima koje je upoznao tokom rada u ambasadi, olakšalo je početke. Između ostalih, sa predstavnicima Ambasada Saudijske Arabije, Bahreina, Kuvajta… Radio je i sa libijskom ambasadom. Od kraja sedamdesetih postao je i lični prevoznik i obezbjeđenje kraljevske familije Bahreina. Malo je pričao i puno radio i tako sticao veliko povjerenje klijenata.

„Bilo je pet sestara i tri brata kraljevske familije sa Bahreina. Svima sam organizovao i prevoz i obezbjeđenje kad bi dolazili u London. Za mene su radili bivši marinci, policajci ili vojnici. Posla je bilo dosta. Znala se tarifa koja je naplaćivana kad šeici dolaze. Dolazili su obično u junu. Sa cijelom porodicom. Problem je bilo obezbijediti dovoljno vozila, ali kad imate posao lakše se i zadužiti. Mnogo se radilo, i mnogo zarađivalo…

S ponosom ističe da se veliko povjerenje, koje su bahreinski klijenti stekli, potvrdilo pozivnicama za privatne proslave, koje godinama stižu na njegovu adresu i adresu njegove porodice.

Prvi mercedes 200 D kupio je 1976. Polovan i na  kredit. „Sjećam se, vozim princezu, auspuh mi se ljulja, a ja ga vežem konopom.“  Posao se vremenom širio. Danas Marićev vozni park čini 30 automobila. Par vozila su BMW marke,  ostalo su mercedesi S i C klase, sa šestoro vrata.

„Nedavno smo kupili šest novih mercedesa, majbaha. Svaki od 115.000 do 120.000 funti zavisno od opreme. Uvijek sam razmišljao da ako želiš da se voziš prvom klasom, onda kupi kartu. Za mene je mercedes upravo bio ta prva klasa. Kvalitetet i luksuz koji moji klijenti očekuju.Vozila izvanrednog stila i dizajna“, objašnjava Rade Marić.

Marić ima 15 stalno zaposlenih vozača, od kojih su neki već dvije decenije u njegovoj službi. Po potrebi iznajmljuje vozače koji voze njegove, kako ih on naziva, goste, u njegovim kolima. Među gostima su i WPP, najveća medijska kompanija u svijetu, sa kojom je aranžman napravljen još u prvim godinama Marićevog rada, japanska banka Novator i svjetski poznata imena kompanija poput Meldex’a, Itochu, Rivet

U petospratnici kod Čelsija, u vlasništvu Radeta Marića, sjedište je njegove firme R.I.M & A.C.D. Na zidovima fotografije slavnih ljudi koje je vozio. Bahreinska princeza, bivši muž princeze iz Monaka, Muhamed Ali, članovi posade Apolo… Sa Omarom Šarifom je i drugovao. Obradovao je suprugu kada je slavnog glumca doveo kući na kafu. „Bila  je oduševljena. Film Doktor Živago gledala je 20 puta“.

Sjedišta njegovih luksuznih limuzina koristili su i brojni crnogorski i srbijanski političari i ambasadori. „Nikad nisam bio član nijedne partije, ali mi je drago da našim ljudima mogu biti na usluzi.“

Od 18 sati kad se se kancelarije njegove firme zatvaraju, Radetov telefon je dostupan. „Moja lična odgovornost je da klijentima obezbijedim servis koji očekuju i lični odgovor.“

Svoj zivot Marić je podredio radu i familiji. Radio je, kaže, sa ljubavlju i užitkom, uz veliku pomoć supruge. Otac je dva sina, Nikole i Saše i ćerki Tanje i Nataše. Sva djeca su školovana na privatnim školama. Stariji, Nikola, danas živi i radi u Švedskoj. Mlađi, Saša, diplomirao je na prestižnom koledžu St. Martin fine art & design. Bavi se fotografijom i izlagao je u Nacionalnoj galeriji portreta u London. Živi i vrlo uspješno radi u Njujorku. Tanja je farmaceut i dr ginekološkinja, članica Royal College of opsteticians gynaecologists, a Nataša uspješna advokatica. „Nemam dovoljno vremena za druženja“, kaže Rade. Njegova djeca i sedmoro unučadi su društvo u kome najradije provodi vrijeme.

Spreman je da da se nađe na usluzi onima koji iz Crne Gore dođu ovdje u potrazi za boljim životom. „Čovjek nikada ne smije zaboraviti da je građanin, prije svega, svoje države, ma gdje živio.To je moja dužnost i moralna obaveza prema onima koji se nađu u stranom svijetu.“ Ali je spreman i da otvorenog srca podrži rad čak 70 humanitarnih organizacija u Londonu. Sa brojnih adresa, među kojima i Povelja Crvenog krsta SRJ, ali i zahvalnice diplomatskih krugova, uručivane su Mariću. Nije nepoznato da je porodica Marić uvijek spremna da obezbijedi pomoć djeci kojoj je potrebno liječenje ili neka od skupih operacija. „Kad su djeca u pitanju, tu dvoumljenja nema. Učiniću sve što je u mojoj moći da pomognem“.

Posjeti Marić ponekad i Crnogorsko-britansko udruženje Montenegro UK Society. Sa sunarodnicima ovdje se obilježe značajni datumi crnogorske istorije.

Kod Jaza, u Lastvi Grbaljskoj napravio je kuću. Sa suprugom, djecom i unučadima rado provede ovdje odmor uživajući u plivanju, biciklanju. I, u ljepotama Crne Gore.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera briketi će, izvjesno, epilog imati u sudnici. To ne znači da se stavlja tačka na dugogodišnje pustošenje jednog od (nekada) najprepoznatljivijih privrednih brendova Crna Gore

 

Dvije godine i dva mjeseca nakon što su, u julu 2022., po nalogu SDT-a, privedeni na saslušanje a potom i zadržani u pritvoru do jeseni te godine,  podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu protiv nekadašnjih članova odbora direktora Plantaža AD: Veselina Vukotića (predsjednik borda 2006 -2020.), Boža Mihailovića, Dušana Perovića, Anice Hajduković (nije joj određen pritvor), Đorđija Rajkovića i Seada Šahmanovića. S njima, za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, optužena je i  dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (od 2008. do 2020.). Ona je, u istoj akciji SDT-a i specijalnog policijskog odjeljenja privedena u avgustu 2022. godine, a iz pritvora je izašla otprilike kada i njene kolega iz nekadašnjeg Odbora direktora.

Optuženi su, prema optužnici, navodno krivično djelo počinili od decembra 2019. do aprila 2020. godine, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. „Optuženi nijesu vršili svoju dužnost u postupku zaključenja očigledno štetnog vansudskog poravnanja, sa privrednim društvom OMP-Engineering DOO, pa su mu tako, usljed djelimičnog izvršenja očigledno štetnog poravnanja, pribavili protivpravnu imovinsku korist, a oštećenom (Plantaže AD – primjedba Monitora) nanijeli imovinsku štetu u visini od 384.672,40 eura”, zaključio je specijalni tužilac navodeću da je za to krivično djelo zaprijećena kazna od dvije do deset godina zatvora.

Afera briketi počinje u novembru 2009., kada su Plantaže objavile poziv za prikupljanje ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Tražio se investitor koji će da izgradi fabriku i kupi opremu za prizvodnju briketa od vinove loze. I da garantuje plasman gotovih proizvoda. Na Plantažama je bilo da obezbijede sirovinu za proizvodnju, minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozove orezine) godišnje.

U posao se ušlo sa kompanijom OMP, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company doo Zenica (10 odsto vlasništva).Naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, samostalni konsultant i ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP ima 10 odsto vlasništva. Po njegovoj analizi, posao obećava decenijski profit reda veličine od dva miliona eura pa naviše. Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Fabrika  je izgrađena, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju, a nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi. Isporučena oprema nije adekvatna za preradu lozove orezine.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića, koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi. Taj  srpski Džejms Bond gradi i  jača srpski identitet u regionu. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…” Magazin Poredak,  čiji tekst prenose Novosti Milorada Vučelića , objašnjava da su strategije Parezanovića uključivale  “niz specijalnih operacija koje su obezbijedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”

 

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića – Čoveka u vihoru legendi i kontroverzi kako ga je u naslovnici predstavio opskurni Magazin Poredak. Tekst je odmah prenesen u režimskim Novostima čiji glavni i odgovorni urednik je Milorad Vučelić, glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića iz 90-tih. Novosti su ove godine dobile za “naročite zasluge za Republiku Srbiju i njene građane, a povodom 70 godina rada u oblasti novinarstva i izdavačke djelatosti” Sretenjski orden prvog stepena (za Dan državnosti) koji je Vučeliću direktno uručio sadašnji gospodar Srbije. Tekst o “jednom od najznačajnijih i najintrigantnijih figura u srpskom bezbednosnom aparatu” su prenijeli još neki velikosrpski mediji.

Parezanović koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi (državna bezbjednost ili BIA) je stigao “u sam vrh operativnog sastava BIA… isključivo (zbog) izuzetne inteligencije, čelične volje, odvažnosti, neumornog rada i zasluga u oblasti kontraobaveštajnog i obaveštajnog rada”. Dobitnik je velikog broja odlikovanja, a navodno se posebno ponosi na ordenje dobijeno od predsjednika Srbije, Rusije i Republike Srpske (RS) koja se u tekstu naziva državom. Parezanović je, piše u tekstu, “mnogo više od običnog državnog službenika – on je i jedan od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i jedan od ključnih arhitekata novog srpskog sveta”. Dalje se opisuje prisni odnos između Parezanovića i gospodara Vučića, o čemu se “sada već ispredaju čitave legende”. On se žrtvuje za gospodara ali i gospodar brine o njemu i navodno mu je 2020. godine “bukvalno spasio život”. Parezanović je zbog svoje borbe za Srbiju, tj. njenog gospodara “meta stranih obavještajnih službi i njihovih saradnika”. On otkriva izdajnike srpstva u redovima opozicije, nevladinog sektora i nezavisnih medija.

Uprkos svemu, ovaj srpski Džejms Bond je “nastavio da gradi i jača srpski identitet u regionu”. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…i sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi je dokaz obnovljenog srpstva u toj zemlji”. Vučićevo glasilo naglašava da taj “proces nije slučajan, već je posledica dobro organizovanih aktivnosti koje su vodile ka kulturnom i nacionalnom preporodu Srba u Crnoj Gori”. Objašnjava da su “strategije (Parezanovića) bile dugoročne i uključivale su niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SKRIVANJE RATNIH ZLOČINA 90-IH U UDŽBENICIMA ISTORIJE: Ćutanje s predumišljajem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Udžbenici i kurikulumi nastavnog predmeta Istorija ne obrađuju u dovoljnoj mjeri učešće Crne Gore u ratovima 1990-ih godina. Obuhvataju samo osnovne činjenice i događaje iz tog perioda, a često izostaju detaljne analize i kritički osvrti na ulogu Crne Gore u tim sukobima, ukazuju istoričari Igor Radulović i Miloš Vukanović, autori  Priručnika za nastavnike – Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa, koji je nedavno publikovao Centar za građansko obrazovanje

 

 

,,Nauka i praksa su pokazale da se u društvima koja se ne suočavaju na pravi način sa svojom prošlošću, dramatično povećava mogućnost obnove sukoba… Izučavati kontroverzne teme, poput sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, fundamentalno je važno za razvoj kritičkog mišljenja mladih”, navodi se na početnim stranama Priručnika za nastavnike – Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa, istoričara Igora Radulovića i Miloša Vukanovića, koji je nedavno publikovao Centar za građansko obrazovanje.

U Priručniku je dat pregled dosadašnje prakse nesuočavanja u udžbenicima. U udžbeniku za IX razred napad na Dubrovnik, rat u BiH i Hrvatskoj se spominju. Međutim, ne postoji niti jedan pomen zločina koji su počinili crnogorski građani tokom tog perioda, čak ni na dubrovačkom ratištu.

U udžbeniku za IV razred gimnazije, raspad Jugoslavije je detaljnije obrađen, a posebno poglavlje naslovljeno je „Crna Gora u vrijeme nestanka Jugoslavije 1991-2000.” Ipak, ne spominje se niti jedan ratni zločin počinjen na teritoriji Crne Gore, dok je napad na Dubrovnik stavljen u prethodno poglavlje „Nestanak Jugoslavije i građanski rat” uz objašnjenje da ga je napala JNA, a bez navođenja ikakve veze sa Crnom Gorom.

,,Učenicima se uskraćuju informacije kroz nepominjanje uloge Crne Gore u ratu na prostoru bivše Jugoslavije kao ni zločina na njenoj teritoriji. Naučne smjernice o predavanju kontroverznih događaja iz prošlosti, osim stvaranja kompletne slike, podrazumijevaju i davanje vrijednosnog suda do kojeg je došla istorijska nauka, država i sudovi. Imajući u vidu da su se crnogorske i međunarodne institucije odavno izjasnile i dale svoju ocjenu o glavnim događanjima, ostaje nejasno zbog čega ovi događaji nijesu pomenuti”, pitaju se autori.

Navode i da udžbenici i kurikulumi nastavnog predmeta Istorija u Crnoj Gori ne obrađuju u dovoljnoj mjeri učešće Crne Gore u ratovima 1990-ih godina. Obuhvataju samo osnovne činjenice i događaje iz tog perioda, a često izostaju detaljne analize i kritički osvrti na ulogu Crne Gore u tim sukobima. ,,Na ovaj način učenici/e stvaraju nekompletnu sliku o datom periodu i ne stiču potpun uvid u važan dio savremene istorije svoje države. Ovakav pristup može uticati na razumijevanje istorijskih procesa i otežava suočavanje s prošlošću”, piše u Priručniku.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo