Za nepunih 18 mjeseci prošli smo put od spržene zemlje do Evrope sad. Makar verbalno. Negdje se išlo unaprijed, negdje unazad, a uglavnom se stajalo u mjestu. Samo su druge cipele gazile isto blato
Tri mjeseca čekali smo da Zdravko Krivokapić formira Vladu. Onda, prije nego smo imena svih ministara povezali sa njihovim fotografijama, stigla je vijest o novom, rekordnom, zaduženju. Država je emitovala obveznice u iznosu od 750 miliona.
,,To smo radili tajno, ali organizovano, stručno i kompetentno”, pohvalio se premijer. Fraza tajno, ali organizovano postaće od tada jedna od prepoznatljivijih karakteristika rada 42. Vlade.
,,Vidjeli smo kakva je situacija i za dva dana donijeli odluku. Crna Gora je izbjegla bankrot”, malo je detaljniji bio ministar finansija Milojko Spajić. ,,Ovih 750 miliona obezbjeđuje dvije godine mira u Crnoj Gori, da imamo fiskalnu i svaku drugu stabilnost”. Fiskalnu stabilnost bez velikih zaduženja imaćemo, moguće, do kraja godine. Ne duže. Sve ostalo bilo je, jezikom vremenske prognoze, nestabilno sa padavinama.
Ono što od pozajmljenih 750 miliona nije potrošeno na vraćanje kredita nalazi se u državnim depozitima. Plan je da se tim novcem nadomjesti ovogodišnji manjak budžetskih prihoda projektovan ukidanjem doprinosa za zdravstvo, izmjenama poreske politike i povećanjem zarada (program Evropa sad). Nedostajuća sredstva za redovnu budžetsku potrošnju, planirane i najavljene (neke su samo priželjkivane) investicije tražiće se, kao i do sada, kod zajmodavaca. Pa šta bude.
Krenulo se sa primjenom Zakona o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga. Iako je bio usvojen još 2019. DPS je, iz svojih razloga, bježao od primjene Zakona koji je državi obećavao dodatne prihode na ime naplate poreza, na račun svih koji su nalazili način da dio tog novca zadrže za sebe i svoje pomagače (mito, korupcija, interesna dobrovoljnost). Konačno se sa fiskalizacijom počelo 1. januara 2021, sa 2,5 godine zakašnjenja. Urednija evidencija i mogućnost kontrole donijala je poboljšanu naplatu PDV-a.
Još bolje efekte fiskalizacije tek treba da očekujemo. Ministar Spajić se, ipak, odrekao saradnika koji su, na čelu timova Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina, iznijeli projekat fiskalizacije (Mila Kasalica i Aleksandar Damjanović). Bez obrazloženja.
U prvim danima mandata Krivokapićeva Vlada se susrela sa minama koje je, u temelje vlasti nasljednika, podmetnuo DPS.
Prvo je, nedugo nakon izbora, stigla odluka Agencije za zaštitu konkurencije da se obustavi dalje finansiranje Montenegroerlajnsa (MNA) novcem poreskih obveznika. Zatim je novu Vladu sačekala informacija da od posljednje nedjelje decembra 2021, zbog dugova koje povjerioci pokušavaju namiriti zapljenom aviona, vazduhoplovi MNA ne smiju sletjeti ni na jedan aerodrom van Crne Gore.
MNA je posljednji let obavio 26. decembra. Uslijedio je stečaj i osnivanje nove državne aviokompanije. Sada, formalno, imamo dvije nacionalne aviokompanije čije uprave se međusobno glože i spotiču. Država trpi štetu a letačko i kabinsko osoblje, najvrjedniji resurs MNA, uglavnom traži novi posao. Ili su već negdje u inostranstvu. Problem će naslijediti i buduće vlasti.
Uslijedilo je saznanje da Termoelektrana u Pljevljima od jeseni 2020. radi suprotno pravilima Evropske energetske zajednice (EEZ) zbog prekoračenja dozvoljenog broja radnih sati (20.000 do 2023. godine), ,,što je kršenje međunarodno preuzetih obaveza zemlje”. Zbog čega bi Crna Gora mogla biti kažnjena.
Pregovori bivše Vlade (resorno Ministarstvo kapitalnih investicija) sa zvaničnicima EEZ još nijesu završeni, a Energetski bilans za 2022. godinu ukazuje da je planiran rad TE u punom kapacitetu (skoro 40 odsto struje koja se prizvede u Crnoj Gori). Ne predviđa se ni zastoj zbog odavno planirane i ugovorene ,,ekološke rekonstrukcije” Termoelektrane.
Taj posao je zaključen u vrijeme Vlade Duška Markovića. Jedan od članova konzorcijuma sa kojima je potpisan ugovor vrijedan 55 miliona je u vlasništvu Blaža (Milovog) Đukanovića, cijena je u međuvremenu narasla makar 30 posto, a mi smo nakon smjene DPS vlasti saznali kako su naručioci posla ,,zaboravili” da planiranom ekološkom rekonstrukcijom obezbijede neophodno smanjenje emisije CO2. Još jedna petlja.
Kadrovanje u energetskom sektori dovelo je do prvih, javnih, nesporazuma u bivšoj vladi. Ministar Mladen Bojanić predložio je jedan, a premijer Krivokapić progurao drugi bord direktora EPCG-a. Onda je, neobavezno i –zato, ta kompanija uz CEDIS i pljevaljski Rudnik uglja postala omiljeno mjesto okupljanja nekoliko stotina novozapošljenih koje je za posao preporučila partija iz vlasti, crkva ili uticajan rođak iz institucija sistema.
Kada je trebalo riješiti problem cijene struje koju KAP mora plaćati EPCG-u, svi su se pravili mrtvi. Čekajući da neko drugi preuzme i, možda, riješi problem. Počev od resornog ministra Jakova Milatovića koji nije uspio predočiti ni računicu da li KAP, u današnjim uslovima, treba ili ne treba crnogorskoj privredi. Mnogo radije je govorio o neočekivano uspješnoj turističkoj sezoni. I, Elektroliza je ugašena.
Čekamo i završetak prve dionice auto-puta. Uskoro će, njavljuje se od kraja 2019. A tek je nedavno raspisan tender za nabavku vozila koja će održavati buduću saobraćajnicu u zimskim uslovima. Ipak, oduže li se pregovori o njihovim nasljednicima, taj bi istorijski trenutak mogli dočekati u (tehničkom) mandatu postojeće Vlade. Za ovu godinu najavljivani su i pregovori o finansiranju i početku gradnje naredne dionice, do Andrijevice. Šta će biti, vidjećemo.
Odlazeća Vlada pokazala je kako su, sa malo para, mogući ozbiljni iskoraci na planu socijalne politike. Besplatni udžbenici za osnovce, dječji dodatak za mlađe od šest godina, pomoć i makar simbolična povišica za penzionere sa najnižim primanjima. Onda je, u saradnji sa parlamentom, proširen krug budućih korisnika socijalnih davanja (mlađi od 18, majke troje djece) pa će taj trošak u državnoj kasi postati mnogo ozbiljniji. Tek treba da vidimo da li je to održivo.
Agonija Plantaža nastavljena je i pod novom vlašću i upravom. Odgovorni za učinjeno ne pominju se. Samo je, izgleda, promijenjen nezvanični model privatizacije preduzeća koje je, svojevremeno, proglašeno za neku vrstu nacionalnog dobra.
Navodno, prethodna DPS većina imala je naum da Plantaže, kroz stečaj, postanu vlasništvo domaćih tajkuna, dok su odlazeće vlasti bile bliže modelu dokapitalizacije, novcem koji bi stigao iz jedne zemlje iz okruženja. Po oba modula, čuje se, zasadima zauzeto zemljište postalo bi vlasništvo kupca (sada je državno a Plantaže imaju pravo korišćenja). Već viđeno.
Ministarstvo poljoprivrede svrstalo se u red onih koji se nijesu snašli. Agrobudžet je kasnio, subvencije nijesu usklađene sa rastom cijena stočne hrane, mineralnog đubriva i goriva. Obećana pomoć poljoprivrednicima i stočarima isplaćivana je sa zakašnjenjem. Nezadovoljni stočari su, prvi put, na traktorima protestvovali u Podgorici. Ministar Aleksandar Stijović ponudio se ,,da im prepne krave”.
Osnivanje kontroverznog Montenegro worksa, ugovor o hedžovanju kineskog duga, program Evropa sad, budžet dopunjen po modelu ,,jedan poslanik vladajuće većine jedan million za amandmane”, dio su aktivnosti koje su ministri Spajić i Milatović tajili od javnosti ali i od svojih kolega u Vladi. Tajno, ali organizovano. O efektima tih poduhvata informisaće nas njihovi nasljednici.
Novca nema dovoljno, a vremena je još manje. Sa 43. Vladom valja požuriti.
Zoran RADULOVIĆ