Oko tri miliona eura Kolašince dijeli od dugo čekane realizacije projekta daljinskog sistema grijanja. Iako je jasno da ni aktuelna vlast to obećanje ne može ispuniti, u Opštini kažu da od toplane nijesu odustali. Struka upozorava da treba dodatnim analizama utvrditi koliko je taj projekat isplativ
Zacrtani cilj iz dva prethodna četvorogodišnja Strateška plana razvoja opštine Kolašin – uvođenje daljinskog grijanja, ni nova, aktuelna gradska vlast nije uspjela da ostvari. Završetak toplane prvo je bio planiran do 2018. godine, a potom se rok pomjerio za naredne četiri godine. Od toplane još ništa, a vjerovatno će taj projekat biti sastavni dio i novog Strateškog plana razvoja opštine Kolašin, čija priprema je u toku.
Toplanu Kolašinci čekaju duže od osam godina. Prije nego što je planskim dokumentima formalno stavljena na listu prioriteta, taj projekat obećavan je i u nekoliko predizbornih kampanja u tom gradu. Njegova relizacija, međutim, nikad nije izgledala nedostižnije nego sada.
I Prostorno urbanistički plan te opštine predviđa uvođenje daljinskog grijanja koje podrazumijeva izgradnju toplane i toplovodne mreže sa podstanicama. Time bi se, kako je obrazloženo, iz upotrebe isključile nisko efikasne peći za grijanje i kotlovi na drva ili druga fosilna goriva. Zbog toga bi, između ostalog, bio i bolji kvalitet vazduha u Kolašinu. Takođe, planirano je da se kroz izgradnju sistema daljinskog grijanja, korisnicima omogući i upotreba tople vode u cilju smanjenja potrošnje električne energije i fosilnih goriva za njeno zagrijavanje.
Za procjenu troškova realizacije uvođenja daljinskog grijanja i njegove odživosti u dugom roku, Investicioni okvir za zapadni Balkan (Western Balkans Investment Framework) je 2014. počeo sa izradom fizibiliti studije koju finansira Evropska unija. U međuvremenu, Opština je izdala urbanističko-tehničke uslove (UTU) za lokaciju, koja je u vlasništvu Opštine, za izgradnju toplane i toplovoda.
„Zbog nemogućnosti finansiranja izgradnje takvog sistema iz sredstava Opštine Kolašin i Vlade Crne Gore, u toku je traženje donatora i drugih izvora finansiranja koji bi omogućili realizaciju ovakvog projekta”, često je ponavaljano tokom minulih osam godina.
Pomak je napravljen 2018. godine, kada je završena studija izvodljivosti i počela izrada idejnog projekta. Nagoviješten je i početak izrade glavnog projekta. Bivša kolašinska vlast računala je tada na finansijsku podršku Njemačke razvojne banke (KfW).
„Ta banka je načelno saglasna sa rezultatima studije izvodljivosti. Sve su to važni koraci, pa, iako ne možemo precizno kazati kada će grad dobiti toplanu, jasno je da je do sada mnogo učinjeno” – tvrdio je prije četiri godine tadašnji sekretar za finansije Goran Rakočević.
Kako je ranije objašnjeno iz Opštine, studija izvodljivosti dala je odgovore na pitanja koja se tiču opsega potrošača i izvora energije. Trebalo je da se utvrdi da li će postrojenje proizvoditi, pored toplotne, i električnu energiju.
U zvaničnim opštinskim dokumentima postojeće stanje objekata u javnoj upotrebi, kada je u pitanju energetska efikasnost, okarakterisano je kao krajnje neodrživo. To se odnosi i na stambene zgrade u okviru užeg gradskog jezgra. Obezbjeđivanje daljinskog grijanja za njih, kako su ranije izračunali u Opštini, koštalo bi oko tri milona eura, dok bi cijena projektne dokumentacije bila oko 30.000 eura.
Projekat toplane u Kolašinu je afirmisan i planskom dokumentacijiom, a taj objekat bi bio građen na lokaciji koja je dominantno u opštinskom vlasništvu.
Kolašinska domaćinstva, kako u urbanim, tako i u ruralnim sredinama u najvećoj mjeri za grijanje koriste drvo. Grejna sezona u tom gradu traje od septembra do maja. Prema posljednjim podacima, tokom jedne godine na teritoriji opštine iz državnih i privatnih šuma posiječe se oko 35.500 m3 drveta za tu namjenu. Za sezonu grijanja domaćinstva u prosjeku potroše 12,3 m3, za čiju nabavku u prosjeku izdvoje, prema sadašnjim cijenama, oko 600 aura, uz transport i obradu. U lokalnoj upravi tvrde da bi korišćenje toplane bilo znatno jeftinije. Navode i brojne druge razloge zbog kojih je neophodan sistem daljinskog grijanja.
„Domaćinstva u našoj opštini u prosjeku griju 4,8 prostorija, a prosječna površina tih prostorija je 60,5 m2. Ukupna površina svih prostorija koje griju iznosi 119.896 m2. Peći na drva su glavni razlog zagađenog vazduha, zbog većih emisija crnog ugljenika u zimskom periodu, odnosno periodu glavne turističke sezone. Zbog toga što te čestice imaju kratak vijek trajanja u atmosferi, emisije iz lokalnih izvora imaju negativni uticaj na smanjenje sniježnog pokrivača. One čine bijele površine snijega i leda prljavim i sivim, što povećava apsorpciju sunčeve energije. Time se ubrzava topljenje snijega, a samim tim stvara i negativan uticaj na dužinu i kvalitet zimske turističke sezone”, objašnjavaju u lokalnom Sekretarijatu za zaštitu životne sredine.
U Planu energetske efikasnosti je sugerisano i da je potrebno realizovati određene mjere u cilju obezbjeđivanja instalacija za modernu tehnologiju sagorijevanja drvne biomase u privatnim i javnim zgradama.
Autori Plana za Kolašin, kažu i da je relizacija projekta toplane, s obzirom na potrebni novac, krajnje neizvjesna. Nude i alternativna rješenja.
„Ako se ne uspije u namjeri da se u dogledno vrijeme obezbijedi grant za taj projekat, valjalo bi razmisliti o davanju koncesije za sistem daljinskog grijanja, izgradnju sistema kroz neku formu privatno-javnog partnerstva ili kroz neki sličan aranžman. Svakako da od toplane ne treba imati neka nerealna očekivanja. S obzirom na njegovu prilično visoku cijenu, s jedne strane, i ograničene finansijske mogućnosti lokalnog stanovništva, s druge, moglo bi se ispostaviti da se radi o pretjerano skupom projektu”, zaključak je iz najnovijeg Plana energetske efikasnosti.
Međutim, iz kolašinske opštine kažu da nijesu odustali od toplane, ali da je nedostatak novca osujetio planove. I dalje računaju na podršku iz kapitalnog državnog budžeta, ali i na donatore. U lokalnoj upravi sada nemaju precizne podatke koliko bi daljinsko grijanje mjesečno koštalo Kolašince.
Ekološki i energetski opravdana ideja korištenja drvnog otpada nije nova i u tom gradu je između dva svjetska rata, kao i nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, uspješno funkcionisala. Otpad drveta sa tadašnjih mnogobrojnih pilana korišten je za snabdijevanje strujom mašina za rezanje građe, ali i privatnih kuća u gradu. Na taj način, varoš je prvi put dobila struju 1927. godine. Električna centrala je tada sagrađena na mjestu u blizini sadašnjeg Hotela Bjanka. Podignuta je od sredstava ratne odštete dobijene nakon Prvog svjetskog rata.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ