Tezu da možda Zapad u Crnoj Gori trasira neki treći put bez Đukanovića i ostalih koji drže živim politike devedesetih, podgrijale su ove sedmice nove izjave iz Vlade, ali i opozicije
Vidi se iako se prikriva: stvaraju se mostovi između djelova opozicije i vlasti. Znakova ima.
Prošle sedmice Memorandum o saradnji potpisale su male partije vlasti – URA, SNP, CIVIS i opozicione manjinske partije. To se sa različitih adresa tumačilo kao put ka prekompoziciji na političkoj sceni, i manjinskoj vladi, što su potpisnici demantovali.
Potom je ove sedmice lider SDP-a, Raško Konjević, potvrdio da se povezuju i partije vlasti i opozicije koje nijesu potpisnice Memoranduma. Objašnjavajući zašto je opozicija 13. decembra odustala od Inicijative za smjenu Vlade, on je potvrdio: ,,Postoje određeni signali da bi pojedine strukture iz parlamentarne većine bile sklone da, u saradnji sa opozicijom, prekinu mandat ovoj Vladi. Mi smo to odlaganje napravili da bismo investirali u izgradnju povjerenja, a ne da bismo otvorili raspravu o povjerenju Vladi”.
Opozicija je povukla Inicijativu, jer je, tvrde iz DPS-a, DF najavio da će podnijeti inicijativu za skraćenje mandata Skupštini. Da li DF daje signale opoziciji ili neka druga vladajuća partija, Konjević nije objašnjavao.
Ako je cilj formiranje nove vlade, i dalje nije jasno, na koji način se to planira postići. Kako je Monitor u prošlom broju pisao, potpisnice Memoranduma, manjinsku vladu ne mogu formirati bez podrške DPS-a ili , DF-a. One imaju ukupno 14 mandata.
DPS je saopštio da potpisnice Memoranduma imaju ,,otvorena vrata“ ukoliko je taj dokument put za manjinsku vladu, naglasivši da ne žele uslovljavanja. Demoratski front, krajnje neobično, pošto je po nekim verzijama konačni cilj pregrupisanja isključivanje njihovog učešća u vladi, nije imao grku riječ za SNP i lidera te parije Vladimira Jokovića, koji je potpisao Memorandum. Ubijeđeni su, saopštio je Andrija Mandić, da Joković neće izdati. Demokrate su se izjasnile da oni neće podržati Memorandum ukoliko se u njega ne ugradi odredba da DPS neće činiti vlast ,,u bilo kojoj formi i obliku”. Potpisinice Memoranduma nijesu bile jasne da DPS neće ući u kombinatoriku u bilo kom obliku. Otuda, čini se, Demokrate ostaju van novih političkih prekomponovanja.
Lider URA-e Dritan Abazović saopštio je ove sedmice da ,,URA sa ovakvim DPS-om neće imati nikad ništa”. To je opet otvorilo pitanje da li se to dugoročno računa na drugačiji, reformisani DPS bez Đukanovića. Da su reforme toj partiji neophodne, ove je sedmice, da li slučajno, saopštio na hrvatskom javnom servisu i Đukanović. On je potom na Anteni M primijetio da postoji ,,određeni zastoj” u odnosu određenih krugova međunarodne politike prema ,,neminovnosti povratka” te partije na vlast. Ali i da, kako je rekao, iste adrese smatraju da je nova vlast ,,neuspješan eksperiment”.
Možda adrese o kojima govori Đukanović koordiniraju neki treći put za Crnu Goru. Bez Đukanovićevog DPS-a, kao simbola korupcije i zarobljenih institucija, ali i bez politika kakvu praktikuje DF.
Tu tezu podgrijala je i izjava Dritana Abazovica, koji je ove sedmice ponovio da ,,očekuje iznenađenja iz Vašingtona koja će uticati na rasplet političke krize u Crnoj Gori”. Od odlaska Abazovića u Vašington, te njegovog tamošnjeg sastanka sa visokim američkim zvaničnikom Gabrijelom Eskobarom, govori se o mogućem modelu prelazne, manjinske vlade, koju bi krstio Zapad.
Eskobar je tokom posjete Crnoj Gori saopštio da SAD ne vide Demokratski front kao partnera. Tada je otvoreno i pitanje da li je Đukanović na crnoj listi SAD-a, zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom.
Da li je Eskobar prilikom razgovora nesto došapnuo i Đukanoviću, ostalo je iza zatvorenih vrata predsjednikovog kabineta, u kom je, tokom posjete Eskobara, sudeći po saopstenjima nakon sastanka, vladala panika. Očito je, da i Abazović zna za iznenađenja iz Vašingtona. Lider URA-e pohvalio se ranije da je on taj na vladajućoj sceni koji ,,ima međunarodne kontakte”.
Da Đukanovićevo vrijeme prolazi pokazali su i posljednji lokalni izbori. DPS je u sve tri opštine u kojima su izbori održani – Mojkovac, Petnjica, Cetinje, zabilježio pad podrške. U Petnjici je ipak zadržao apsolutnu vlast. Iako je osvojio najveći broj mandata u druge dvije opštine, zbog toga što nema koalicioni kapacitet, sve sem apsolutne pobjede za višedecenijsku partiju vlasti znači – poraz. Znaci gubitka Đukanovićeve moći vidjeli su se ranije na Cetinju, prilikom ustoličenja mitropolita Joanikija. Ni njegov dolazak na Cetinje, ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog šefa policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli.
I Memorandum koji su manjinske partije poptisale, pokazuje da Đukanovićevo vrijeme prolazi. Te partije su bile tradicionalni koalicioni partneri DPS-a. Đukanović je ljetos organizovao sastanak opozicionih predstavnika, pokušavajući da preduhitri eventualna pregrupisavanja i dodatno slabljenje pozicije DPS-a. Izgleda uzalud. Manjinske partije su potpisivanjem Memoranduma sa dijelom parlamentarne vecine dale znak da postoji i drugačija politička kombinatorika. I da postoji možda model vlade u kojoj će se manjine naći, a da u njoj ne budu ni Đukanovićev DPS, ali ni DF.
,,Nije toliko bitan sadržaj Memoranduma koliko to što su se za stolom našle partije koje čine vlast i opoziciju, odnosno manjinske partije koje su do sada svi pozivali da budu dio parlamentarne većine. Mislim da je ovo veliki korak, da je to desetkovanje na neki način i Demokratske partije socijalista koja se uvijek pozivala na to da su te partije bezrezervno uz njih i da to nas odvlači od referendumske politike podjele na dva bloka”, prokomentarisao je ove sedmice Abazović.
On je u intervjuu podgoričkim Vijestima nagovijestio da je model manjinske vlade ipak moguć, iako je prethodno bio izricit da Memorandum nije ,,pakt o manjinskoj vladi”
,,URA podržava aktuelnu Vladu. Vrlo iskreno je podržavala od početka. Na kraju mi smo i ponudili model ekspertske vlade i mi ostajemo posvećeni tome. Ali, mi ne možemo da zatvaramo oči ako ova Vlada ima problem sa parlamentarnom većinom”, ocijenio je. ,,Nismo spremni da skrštenih ruku gledamo kako su institucije sistema i dalje zarobljene, kako parlamentarna većina ne funkcioniše, ni zakoni koji su bili presudni, kao što je Zakon o državnom tužilaštvu oko kojeg smo se toliko namučili”.
Da su i evropske adrese uključene u zbivanja jasno je iz više izjava njihovih zvaničnika. ,,Vlada Crne Gore trenutno nema većinu u parlamentu i to treba da se riješi”, kazao je specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine i druga pitanja na Balkanu, Miroslav Lajčak. Francuski ambasador u Crnoj Gori Kristijan Timonije pozdravio je potpisivanje Memoranduma. A, nekako, ukazao da je Đukanovićevo vrijeme prošlo.
,,Najzad evropski program koji prevazilazi trvenja između većine i opozicije… Treba uspostaviti efikasnu parlamentarnu većinu kako bi se postigao normalan institucionalni okvir – Evropa će integrisati samo funkcionalne države lišene uticaja političko-ekonomski-porodičnih grupa čije je vrijeme prošlo“, ocijenio je on u intervjuu podgoričkim Vijestima.
U moru nejasnoća jasno je: Crna Gora ne može naprijed ni sa Đukanovićem, ali ni sa onima koji danas žive u devedesetim.
NOVI LIDERI, STARE PRAKSE
Ako Crna Gora želi da krene nekim novim putem, jasno je da novi lideri ne bi smjeli koristiti stare prakse, kojih smo se nagledali u doba Đukanovića. Ipak, one su i dalje tu.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora upozorila je potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,prijavi poklon veći od 50 eura – put u Dubai, koji je platio vlasnik Porto Montenegra”.
Iz MANS-a su podsjetili da je u toku postupak po njihovoj prijavi protiv predsjednika države Mila Đukanovića, zbog njegovog putovanja u San Trope, koje je platio Duško Knežević.
Abazović je, odgovorio u Đukanovićevom stilu. Kazao je da njegov put u Dubai nije bio vezan za Vladu i koštao je nula eura: ,,Otišli smo o njihovom trošku, bili tamo o njihovom trošku, iskoristili smo priliku da odemo na Ekspo i treba sada da se bunimo”, poručio je Abazović.
Crnoj Gori trebaju zvaničnici koji znaju da je neprihvatljivo da im puteve po bijelom svijetu plaćaju moćni vlasnici privatnih biznisa. Čak i kad to nije protivzakonito. Novi liuderi bi morali biti drugačiji i po tome što drže do dostojanstva državne funkcije koje obavljaju. Time i države.
Milena PEROVIĆ