Dvije afere otkrivene tokom 2021. godine svjedoče da su građani, pa i oni koji važe za štićene ličnosti, nezakonito prisluškivani od strane ANB-a. Još, ipak, ne znamo koliko je ta praksa bila rasprostranjena i da li će svi krivci biti identifikovani i sankcionisani

Bivšem direktoru ANB-a Dejanu Peruničiću i bivšem agentu te službe Srđi Pavićeviću sudi se zbog nezakonitog praćenja (uhođenja) više osoba iz svijeta (tada opozicione) politike, nevladinog sektora i vjerskih organizacija, medija. Taj proces se odvija iza zatvorenih vrata i za sada nije moguće dobiti bilo kakve dodatne informacije o tom slučaju.

Zato je javnosti nepoznato kako optuženi objašnjavaju i(li) pravdaju postupke iz 2020. godine, koje je tužilaštvu prijavio advokat Dejan Vukšić, nakon što je imenovan za v.d. direktora ANB-a. A ni oštećeni u tom slučaju nemaju više detalja.

To potvrđuje novinar Petar Komnenić, autor emisije Načisto i jedan od onih koji su, po svoj prilici, praćeni po Peruničićevom usmenom nalogu. I još uvijek ne znaju ni zašto, ni kako, ni šta je urađeno sa materijalom koji su o njihovom kretanju, kontaktima i razgovorima prikupljali agenti ANB.

„Neposredno nakon formiranja predmeta od strane SDT-a, dobio sam poziv od specijalnog tužioca Veljka Rutovića da dođem i dam iskaz kao oštećeni u tom slučaju. To je sve trajalo tri minuta. Tužilac me pitao da li mi je šta poznato oko tog slučaja. Odgovorio sam da nije. Potom me je pitao da li se pridružujem krivičnom gonjenju, na šta sam odgovorio potvrdno“, kaže Komnenić.

On dodaje da ga je tužilac upoznao sa činjenicom da postoji dokazni materijal o tome da je praćen od strane službenika ANB-a, ali da nije imao uvid u te dokaze. „Kasnije sam saznao da je to bio fizički nadzor. Pratili su me i slikali u podgoričkim lokalima ali i prilikom posjete roditeljima“, pojasnio je Komnenić.

Od posjete tužiocu i iskaza u svojstvu oštećenog niko ga ni o čemu nije informisao. Iz Višeg suda ga nijesu pozivali, kaže Komnenić. „U sudskom postupku koji se vodi nemam pravnog zastupnika“.

Potražili smo odgovor na pitanje kako je i zašto postupak nezakonitog praćenja ličnosti iz političkog i društvenog života zatvoren za javnost, računajući tu i žrtve uhođenja agenata ANB-a.

„Odmah nakon početka glavnog pretresa u ime svog branjenika Peruničića, shodno odredbi člana 314 Zakona o krivičnom postupku, podnio sam sudu predlog za isključenje javnosti s glavnog pretresa uz obrazloženje da je to nužno uraditi budući da je moj branjenik bivši direktor ANB-a, pa bi pojedini djelovi njegovog iskaza mogli zadirati u službene tajne od značaja za bezbjednost pravnog poretka i bezbjednost države”, pojasnio nam je Zdravko Begović, advokat optuženog Peruničića.

Sud je, dodaje naš sagovornik, nakon izjašnjenja stranaka, a budući da ni tužilac kao ni odbrana drugookrivljenog nisu bili protiv tog predloga, donio rješenje kojim se „u konkretnoj krivičnopravnoj stvari potpuno isključuje javnost do okončanja glavnog pretresa”. Begović precizira: „Na takvo rješenje, po odredbama Zakonika o krivičnom postupku, može se izjaviti žalba samo nakon donošenja prvostepene presude”.

Peruničić je, u međuvremenu, postao glavnoosumnjičeni u još jednoj istrazi nezakonitog prisluškivanja.

Slučaj je otvoren u oktobru, kada je u kabinetu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića pronađen prislušni uređaj. Njega su, prema prikupljenim dokazima, do danas nepoznati službenici Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) postavili prije četiri godine, po nalogu tadašnjeg direktora Agencije.

Ubrzo nakon što je objalodanjena ta afera, službenici Specijalnog policijskog odjeljenja priveli su Peruničića. Pohvale za brzo otkrivanje i privođenje vlasnika „bubica” iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) još se nijesu slegle, a bivši direktor ANB-a našao se na slobodi. Nakon što su Katnić i njegovi saradnici zaključili da nema ni potrebe ni razloga da se za Peruničića zatraži određivanje pritvora, pošto je na saslušanju priznao krivično djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno, da je on naredio da se postavi prislušni uređaj u Katnićevom kabinetu.

„Priznao je i ono što ga nismo pitali”, ustvrdili su iz Specijalnog tužilaštva.

Preko nezvaničnih izvora uključenih u taj slučaj, saznali smo da je Peruničić u iskazu pred tužiocima SDT-a tvrdio da je on dao nalog za prisluškivanje Glavnog specijalnog tužioca kako bi Katnića zaštitio od potencijalnih prijetnji. Nakon što je, navodno, dobio operativna saznanja da mu je ugrožena bezbjednost. Tokom saslušanja Peruničić je bio kategoričan da prikupljeni snimici nijesu išli dalje od njega, odnosno, da niko drugi nije imao uvid u njihov sadržaj. Ipak, tužiocima nije želio da saopšti imena operativaca koji su postupali po njegovim naređenjima tokom te „patriotske misije”.

Iako su, izgleda, u SDT-u bili zadovoljni iskazom bivšeg direktora ANB-a, upućeni u (kontra)obavještajne aktivnosti i zainteresovana javnost ukazuju na ozbiljne nedosljednosti u ponuđenoj interpretaciji angažmana Agencije.

Neobično je, prije svega, kažu naši sagovornici, da se bezbjednost visokopozicioniranog državnog funkcionera (Glavni SDT) čuva tako što se tajno i nezakonito prisluškuju njegove radne prostorije (da li samo one?). Tim prije što priče o ugroženoj bezbjednosti čelnika SDT-a nijesu tajne ovdašnjoj javnosti.

Upravo je Milivoje Katnić, u više navrata, javnosti saopštio tvrdnje da su  pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja, hapšenjem članova i organizatora organizovanih kriminalnih grupa, spriječili planirane likvidacije Glavnog specijalnog tužioca, specijalnog tužioca Saše Čađenovića i više visokopozicioniranih službenika Uprave policije.

Indikativno je da Katnić, u svojim izjavama, nikada nije spomenuo da su im službenici ANB-a pružili bilo kakvu pomoć ili podršku u sprečavanju planiranih likvidacija tužilaca i policijskih funkcionera.

Da je takve pomoći bilo, taško da bi Glavni SDT „zaboravio” da to pomene, makar u jednoj od nekoliko prilika kada je govorio na tu temu, analiziraju naši sagovornici iz sektora bezbjednosti, insistirajući na anonimnosti. Sve da je Katnić eventualnu pomoć namjerno prećutao, toga se morao prisjetiti u momentu kada je otvorena istraga zbog otkrivenih prislušnih uređaja i, ubrzo nakon toga, naloženo hapšenje Dejana Peruničića, „čovjeka koji ga je na tajnovit način, poput najvećeg obožavaoca, slušao i čuvao više od četiri godine”.

Naši sagovornici, ali i logika, ukazuju da motive za postavljanje prislušnih uređaja u SDT-u treba tražiti na nekoj drugoj strani.

Na to ukazuju podaci do kojih smo došli u pripremi ovog teksta, prema kojima su, od formiranja SDT-a i imenovanja Milivoja Katnića za Glavnog specijalnog tužioca (2015), pripadnici Agencije za nacionalnu bezbjednost izvršili nekoliko kontraobavještajnih pregleda službenih prostorija koje SDT koristi u zgradi Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT). Posljednji put prije dvije godine kada, takođe, nijesu pronašli ništa sumnjivo. „Previđajući” prislušnu opremu koju su, prethodno, instalirale njihove kolege. Ako ne baš i isti oni koji su je, potom, bezuspješno „tražili”.

Nakon što su do novih čelnika ANB i Uprave policije stigla operativna saznanja o prisluškivačima u SDT-u, obučeni operativci su bez većih problema pronašli „bubicu” u telefonskoj utičnici montiranoj na zidu koji se nalazi odmah do Katnićevog radnog stola.

Afera prisluškivanje javno je objelodanjena ubrzo nakon što je doskorašnji šef kontraobavještajne službe unutar ANB-a Luka Bulatović izvršio samoubistvo, ostavljajući poruku da „nije znao mnoge stvari koje je morao da zna”. Od tada se ispituje eventualna povezanost slučaja prisluškivanja SDT sa samoubistvom visokorangiranog službenika ANB.

Nema mnogo onih koji su spremni da private ponuđenu verziju događaja, po kojoj je Peruničić, sam, osmislio i organizovao operaciju prisluškivanja SDT-a, da bi  prikupljeni materijal sam pregledao i koristio… Među „skepticima” je i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević.

On je javno iskazao sumnju da Katnić, načinom na koji je formirao predmet protiv Peruničića, pokušava da zaštiti bivšeg premijera Duška Markovića i predsjednika države Mila Đukanovića. I da sve svede na priču o zloupotrebi položaja bivšeg direktora ANB-a. Knežević sumnja da su transkripti prisluškivanih razgovora završavali „kod kriminalaca i jednog broja visokih državnih funkcionera”.

Sličnog mišljenja je i potpredsjednik Vlade zadužen za Sektor bezbjednosti Dritan Abazović. I on kaže da Peruničić ne može biti jedini krivac za prisluškivanje glavnog specijalnog tužioca.

„Ima li građanina Crne Gore koji može da povjeruje u to da je jedan čovjek sve osmislio, prisluškivao samo iz nekog svog hira ili interesa, da te informacije nije dijelio, da nije dobijao naloge od nekoga da to koristi na neki nači… Ja u to ne vjerujem”, kaže Abazović obrazlažući da Peruničić treba da odgovara, ali da vjeruje kako on nije jedini krivac za otkrivenu zloupotrebu. „Mi treba da vidimo motive, to je ono što Specijalno tužilaštvo ne želi da vidi – motive. Ne ko je stavio prislušni aparat i gdje je završavao materijal, nego motive zašto je neko to uradio i zašto je neko naredio da se to uradi. I da li je neko to kasnije koristio politički ili na neki drugi način, suprotno zakonu. Ovo tužilaštvo u ovom kapacitetu, nema snagu ni volju da to iznese. To će čekati neke druge ljude”.

Na još jednu dimenziju otkrivene afere ukazao je Miodrag Laković, doskorašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost u kabinetu potpredsjednika Vlade. Prisluškivanje SDT-a, smatra on, ukazuje na mogućnost sistemske zloupotrebe ANB-a za, moguće, nezakonit nadzor rada i drugih državnih institucija i nosilaca državnih funkcija.

„To je pitanje svih pitanja u ovom slučaju. Da li je to sistemski rađeno? Direktor ANB-a nije mogao sam da postavlja uređaje, sam da ih koristi, već je morala da bude grupa lica koja je vršila tu aktivnost. Da li su ta lica izvan sistema, unutar sistema, da li su to sve službenici ANB-a ili neka druga lica… Nameću se mnoga pitanja na koja Tužilaštvo treba da da odgovor”, navodi Laković.

Samo što razvoj „afere prisluškivanje” u SDT-u ne obećava tražene odgovore. Već kidanje lanca odgovornosti nakon prve, i jedine, karike. One čija se odgovornost nije mogla prikriti i zaobići.

Dvije afere otkrivene tokom godine na izmaku, svjedoče da su građani, pa i oni koji važe za štićene ličnosti, prisluškivani nezakonito. Zahvaljujući i SDT-u, još ne znamo koliko je ta praksa bila rasprostranjena. I da li će svi krivci biti identifikovani i sankcionisani. U suprotnom, praksa nezakonitog prisluškivanja može biti nastavljena.

Svetlana ĐOKIĆ