Ne sviđa mi se nacionalistička i naglašeno identitetska retorika u jednoj multikulturalnoj, multinacionalnoj i građanskoj državi. Ni ukupna atmosfera beskonačne političke kampanje koja uporno zaokuplja i donosioce odluka i javni prostor, usljed čega goruće životne teme ostaju po strani i bez adekvatnog odgovora. To je nedopustivo
MONITOR: Okončana je ovogodišnja akcija „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“. Koliko ovakve kampanje daju rezultate?
RAIČEVIĆ: Kampanje imaju smisla kada je u pitanju podizanje svijesti i prepoznavanje nekog problema, što nije uvijek lako kada je u pitanju nasilje nad ženama i nasilje u porodici, jer su počinioci takvih djela obično osobe bliske žrtvi koje manipulišu njenim emocijama i prebacuju joj krivicu za nasilje. Međutim, kada kroz kampanje ohrabrujemo prepoznavanje i prijavljivanje nasilja, onda takve aktivnosti mora da prati odlučan odgovor nadležnih instutucija koje su u obavezi da štite i podržavaju žrtve i da ažurno postupaju s prijavama. Tokom kampanje uvijek imamo povećan broj prijava, ali ne i zadovoljavajući odgovor institucija.
MONITOR: Kako vidite stanje u zemlji kada je u pitanju nasilje nad ženama, ali i mizoginija, te govor mržnje usmjeren prema ženama?
RAIČEVIĆ: U posljednje vrijeme imamo eskalaciju nekažnjenog govora mržnje koji posebno pogađa žene, u mjesec dana su se desila dva ubistva žena, teško povređivanje djevojčice, nebrojeni seksualni napadi na žene i djevojčice. Istraživanje ženskih organizacija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom za 2020. godinu pokazuje da su kažnjena samo 2 od 100 počinilaca seksualnog nasilja i da je samo jedan od njih dobio kaznu zatvora. Ovakve (ne)prilike bi za svaku odgovornu vlast morale da budu crveni alarm i razlog da se zakaže vanredna sjednica Vlade na kojoj bi se razmatrali propusti i donijele smjernice da se mijenja sistem zaštite koji očigledno ne fukcioniše. Međutim, naša Vlada je ostala bez bilo kakve reakcije na ove i nove slučajeve o kojima mediji skoro svakodnevno pišu.
MONITOR: Ko su akteri koji ne daju doprinos da se situacija promjeni? Zapravo, gdje bismo adresirali odgovornost?
RAIČEVIĆ: Ukupan sistem je nefukcionalan, ali sistem čine pojedinci koje niko ne monitoriše i ne poziva na odgovornost kada ne poštuju zakone i standarde koji regulišu ovu oblast. Nemamo niti jedan postupak protiv nadležnih u institucijama koji su napravili krupne i očigledne propuste u slučajevima Šejle Bakije i ubistvu žene iz Petnice, koji su morali da budu pažljivo analizirani da se greške ne bi ponovile. Umjesto toga imamo šture izjave tužilaca o tome da je sve urađeno „pravilno i zakonito“.
To nije način na koji se mijenja loša praksa, već način da se ona zacementira. Podsjećam i da je ove godine predsjednik države pomilovao osuđivanog nasilnika koji četiri godine onemogućava kontakt djece sa majkom, čime je poslao jasnu poruku pravosuđu da njihove odluke ne važe, a žrtvama da ne mogu računati na zaštitu. Majka ni dan danas nema kontakt sa djecom i suočava se sa dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim postupcima.
MONITOR: Odgovornost se nerijetko adresira na institucije. Da li je do sada iko od nadležnih odgovarao za propuste zbog kojih nije spriječeno konkretno nasilje?
RAIČEVIĆ: Mislim da sam djelimično dala odgovor. Podsjetiću i na slučaj policajca iz Kolašina koji je pretukao sugrađanku, što je tužilac ocijenio kao prekršaj, dok nismo zatražili od VDT-a da se slučaj vrati na ponovnu ocjenu, nakon čega je u krivičnom postupku osuđen na 6 mjeseci zatvora. U toku je postupak po žalbi našeg advokata i tužioca.
MONITOR: U posljednje vrijeme osim nasilja nad ženama, sve češće se bilježe napadi na novinare, te aktiviste civilnog sektora. Kako to komentarišete?
RAIČEVIĆ: To je sve posljedica ranijih nekažnjenih napada i nedjelotvornih istraga, kojima se krše ljudska prava i slobode oštećenih, ohrabruju nasilnici i atmosfera linča prema neistomišljenicima.
MONITOR: Posljednja istraživanja javnog mnjenja govore da veliki procenat građana smatra da se zemlja kreće „u pogrešnom smjeru“. Kako Vi vidite smjer Crne Gore danas?
RAIČEVIĆ: Ne sviđa mi se nacionalistička i naglašeno identitetska retorika u jednoj multikulturalnoj, multinacionalnoj i građanskoj državi. Ne sviđa mi se ni ukupna atmosfera beskonačne političke kampanje koja uporno zaokuplja i donosioce odluka i javni prostor, usljed čega goruće životne teme ostaju po strani i bez adekvatnog odgovora. To je nedopustivo.
MONITOR: Kako ocjenjujete rad Vlade u protekloj godini. Koliko je ona, te nova parlamentarna većina, doprinijela aktuelnom stanju kada je u pitanju sveokupno nasilje, te podignute tenzije?
RAIČEVIĆ: Vlada je pokazala nesnalaženje i neiskustvo u mnogim važnim resorima, naročito u oblasti socijalne zaštite, prosvjete i obrazovanja, gdje vlada totalni haos. Evidentni su napori da se zemlja ekonomski stabilizuje i to je ono što je pozitivno, ali je u tim naporima važno sagledati veoma izraženu rodnu dimenziju siromaštva i posljedice pandemije na položaj žena, djece i marginalizovanih grupa. Ohrabruje istrajavanje evropskim integracijama.
Dalje, očigledno partijsko zapošljavanje, borba za funkcije i odugovlačenje procesa rekonstrukcije Vlade partija koje čine vlast uz sporost u reformi pravosuđa i Tužilačkog savjeta, stvara nestabilnost, tenzije i što je naročito problematično – pravnu nesigurnost.
MONITOR: Šta je sa odgovornošću prethodne vlasti, odnosno aktulene opozicije?
RAIČEVIĆ: Tu i dalje leži najveća odgovornost i za tenzije i za oslabljeno pravosuđe i za siromaštvo velikog broja građana, za uništavanje vrijednih prirodnih resursa, štetne ugovore, kriminal i korupciju. Ne može se mjeriti odgovornost Vlade od godinu dana sa 30-godišnjim režimom, koji je imao i vrijeme i način da od Crne Gore napravi jednu prosperitetnu državu, članicu Evropske unije. Nažalost, privatni interesi i nevjerovatna pohlepa predstavnika bivšeg režima i njima bliskih pojedinaca su pojeli budućnost mnogih mladih generacija.
Milena PEROVIĆ