Iako su u noći izbora sve partije slavile i proglasile sebe za apsolutne, relativne ili moralne pobjednike – brojevi pričaju drugu priču. Malo je izbornih lista koje su popravile rezultat. Izlaznost na svim izborima je bila manja nego ranije. Sve ukazuje na nezadovoljstvo birača i partijama vlasti i opozicije
MONITOR: Kako komentarišete rezultate lokalnih izbora u Mojkovcu, Cetinju i Petnjci, te regularnost procesa?
KOVAČEVIĆ: CDT prvi put nakon 2000. godine nije dobio akreditaciju za posmatranje izbornog procesa, zbog blokade u Državnoj izbornoj komisiji. Tako, ne možemo ocjenjivati regularnost procesa jer smo ga posmatrali kao i svi drugi zainteresovani, preko medija, bez pristupa biračkim mjestima, izbornim komisijama, biračkom spisku i drugim informacijama…
Neko ko spolja posmatra može vidjeti da su izbori uprkos svim problemima i dugotrajnim i nagomilanim političkim tenzijama prošli relativno mirno, bez izvještaja o većim neregularnostima, sa solidnim odzivom birača i do sad bez krupnijih prigovora političkih partija.
MONITOR: Kako čitate odluke građana na tim izborima – da li se nešto promijenilo?
KOVAČEVIĆ: Vidimo da je DPS osvojio značajno manji broj glasova nego na prethodnim izborima. Taj pad je bio najmanji u Mojkovcu, gdje smo imali snažnu polarizaciju između dva bloka, pa je DPS uspio da održi svoje biračko tijelo na narativu „odbrane od neprijatelja”. Međutim, tamo gdje je drugi blok znatno slabiji, poput Petnjice ili Cetinja, a DPS ima konkurenciju među procrnogorskim ili manjinskim partijama, zadržavanje birača je teže. Dugoročno gledano, ovo je za njih vrlo problematična situacija, i ukazuje na potrebu za suštinskim reformama i zaokretima. Zanimljiv je u ovom kontekstu rast SDP-a, i da li je to možda najava neke buduće promjene odnosa snaga unutar opozicije.
Drugo, iako su u noći izbora sve partije slavile i proglasile sebe za apsolutne, relativne ili moralne pobjednike – brojevi pričaju neku drugu priču. Vrlo je malo izbornih lista koje su na ovim izborima popravile rezultat i onih koji realno imaju razloga za slavlje. Izlaznost na svim izborima, naročito na Cetinju, je bila manja nego ranije. Sve ovo ukazuje na nezadovoljstvo birača i partijama vlasti i partijama opozicije.
MONITOR: Prije izbora upozorili ste da nefunkcionalan DIK može biti potencijalna prijetnja konačnoj regularnosti ovih izbora. Hoće li to, sada kada su izbori održani, ipak biti problem?
KOVAČEVIĆ: Problem sa nefunkcionalnom DIK-om je sasvim sigurno negativno uticao na kvalitet ovog izbornog procesa. Sama činjenica da nije moglo biti nezavisnih posmatrača, u sukobu je sa demokratskim pravilima, umanjuje transparentnost i kredibilnost procesa, i ne doprinosi povjerenju građana u izbore.
Momenat u kome bi potencijalno nastao ozbiljan problem je žalbeni proces jer se bez predsjednika DIK-a ne može sastati niti odlučivati o prigovorima i žalbama. Zbog toga je važno da je predsjednik DIK-a izabran odmah nakon izbora, makar i sa velikim zakašnjenjem.
Ovog puta djeluje da prigovora nema puno, ali bismo vjerovatno gledali drugačiju situaciju da je rezultat izbora bio tješnji, i da se što u konačnom odnosu snaga moglo promijeniti poništavanjem i ponavljanjem glasanja na par biračkih mjesta.
Čak i ako sve na kraju bude u redu, i dalje je nedopustiva neodgovornost ući u izborni proces bez DIK-a, i samim tim bez funkcionalnog mehanizma za prigovore i žalbe i zaštitu prava birača.
MONITOR: Ukazali ste da je odgovornost zbog nefunkcionalnosti DIK-a na parlamentarnoj većini. Tu je situacija u pravosuđu, koje je blokirano na različite načine. Gdje se završava odgovornost prethodne, a počinje odgovornost nove vlasti?
KOVAČEVIĆ: Iako po prirodi stvari vlast nosi najveću odgovornost, ona se ne može uvijek smatrati ekskluzivnim krivcem. Svako ko ima moć da pokrene promjene, ili da ih sabotira, snosi dio odgovornosti. I za DIK je potpuno jasno ko je odgovoran što njen predsjednik nije izabran u julu.
Kad je u pitanju pravosuđe, situacija je znatno kompleksnija. Blokada pravosuđa je naslijeđeni problem – mandat članova Sudskog savjeta i Vrhovnog državnog tužioca istekao je u vrijeme prethodnog saziva Skupštine. Naslijeđen je problem, ali je još gore što je naslijeđen i način njegovog rješavanja. Izbjegava se dijalog, i traže se prelazna rješenja koja služe za zaobilaženje dijaloga i udaljavaju od onoga što je dostignuto u reformi pravosuđa iz 2013. godine.
Nova vlast je odgovorna zato što taj dijalog nije prioritet, što ne čini ništa da do njega dođe. Odgovornost opozicije je da u tom procesu učestvuje i da mu doprinosi, jer je razrješenje ovog problema javni interes, interes svih građana bez obzira za koga su glasali.
MONITOR: Kako vidite razloge, a kako izlaz iz aktuelne političke krize koja je dovela do neke vrste blokade sistema?
KOVAČEVIĆ: U Crnoj Gori danas imamo političke subjekte koje odbijaju da pregovaraju i da pronalaze rješenja. Odbijaju čak i da razgovaraju. Oni su svoje biračko tijelo sistemski i namjerno polarizovali i radikalizovali da bi dobili koji glas više, do te mjere da sad zbog kreiranih ekstremnih očekivanja birača izbjegavaju i da se slikaju zajedno.
To jednostavno mora prestati, i ova se situacija mora deeskalirati. Cijela je istina da mi nećemo deblokirati sistem, i nećemo sprovoditi reforme, i nećemo napredovati u integracijama, i nećemo živjeti bolje – ako smo nesposobni da se sami dogovorimo oko najvažnijih pitanja. I nema tog odlaganja, prelaznog ili v.d. rješenja koje može zamijeniti dijalog.
MONITOR: Prošla je godina rada nove Vlade. Je li to Vlada iznevjerenih ili ispunjenih očekivanja?
KOVAČEVIĆ: To zavisi od toga kakva je neko imao očekivanja. Neko je možda očekivao da će se zaposliti „po dubini”, ili da će se povećati uticaj crkve na javne poslove. Takva očekivanja su možda ispunjena.
Moj je utisak da su iznevjerena očekivanja progresivne i građanske javnosti. Onih koji su mislili da će prioritet biti reforme koje će dovesti do unapređenja izbornih procesa i demokratije, jačanja vladavine prava, efikasnije borbe protiv korupcije i pokretanja procesa evropskih integracija sa mrtve tačke.
Iz pozicije onoga čime se CDT bavi, najveće zamjerke novoj Vladi su nastavak partitokratskih praksi, netransparentnost i zatvorenost brojnih resora, prioritiziranje tema koje nijesu dio reformske i evropske agende. No, Vlada za sve ovo vrijeme nije imala pravu podršku u parlamentu, što je dodatno otežavalo njen rad, pa je dobar dio odgovornosti na Skupštini, naročito kada su u pitanju pravosuđe i izborna reforma.
Mjesecima smo u iščekivanju šta će da se desi na političkom planu, pregovara li se o novoj vladi, ide li se na izbore… U međuvremenu svi reformski procesi stoje, dok nam se pred očima odigrava partijsko popunjavanje već preglomazne javne uprave, netransparentni projekti i aranžmani, i kreiranje javnih politika bez adekvatnih konsultacija i analiza.
MONITOR: Šta se od opzicije u protekloj godini očekivalo, a nije se desilo?
KOVAČEVIĆ: I tu odgovor zavisi od ugla gledanja. Primjećujem da se dobar dio opozicione scene ponaša kao da je dovoljno samo da strpljivo čekaju, kapitalizuju pogrešne poteze vlasti i nadaju se povratku na staro.
Mislim da je to dugoročno poguban pristup, konzervativan, nefleksibilan, zatvoren. Svako demokratsko društvo treba snažnu opoziciju, onu koja je sposobna da uči i da se mijenja, da postaje bolja. Baš je tužno ako cijela nečija politička vizija počiva na iskorišćavanju mana i ukazivanju na nedostatke političkih protivnika.
U prethodnim decenijama su napravljene dobre stvari. Ali su napravljene i strašne greške koje su ugrozile nacionalne interese i interese građana. Za njihovo ispravljanje nije dovoljna kozmetika, već temeljne reforme i ozbiljni rezovi. U ovom trenutku, ne vidim liderstvo i hrabrost u opoziciji da se takve promjene učine.
Milena PEROVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice