Povežite se sa nama

PERISKOP

Kad su “cvjetale” lijepe knjige

Objavljeno prije

na

Čuvena i davna mostarska „Prva književna komuna“ okupljala je ugledne književne stvaraoce. Iznimno radna atmosfera rezultirala je izlaskom izuzetnih književnih djela. O čudesnom izdavaču Ihsanu Icu Mutevliću, i nestvarnom dobu „Prve književne komune“ treba napisati obimnu studiju. Oni su golemi pozitivni incident u vremenu i prostoru ekspanzije bh kulture

 

Kao student sarajevskog univerziteta svakoga sam vikenda boravio u rodnom Mostaru. Jedna od destinacija koje sam obavezno pohodio bila je u to doba, u Jugoslaviji čuvena „Prva književna komuna“. Neobično društvance književnih uglednika, koje je okupljao profesor Ihsan Ico Mutevelić. Bili su na tim tvoračkim Mutevelićevim seansama i Skender Kulenović, Dževad Hozo,  sve do tada recentnih prvaka socijalističke Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. U „Komuni“ je bila iznimno radna atmosfera, što je rezultiralo izlaskom vrijednih književnih izdanja koje i danas pamtim poput O klasje moje Alekse Šantića, Kameni spavač Maka Dizdara, Taj čovjek Alije Isakovića… Knjige unikatnog karaktera po mnogo čemu. Naravno, ponajprije, po literarnoj vrijednosti, ali ne manje i, pogotovo za to doba, nestvarnoj likovnoj opremi.

O njoj su brinuli između ostalih Dževad Hozo, Dragan S. Stefanović, Miodrag Vartabedijan Varta, Mirza Hamzić.

To doba kada su cvjetale lijepe „Komunine“ knjige pamtiću i po još jednom detalju. Sa svojom tadašnjom prvom suradnicom Rankom Mutevelić, kasnije direktoricom mostarskog Pozorišta lutaka, Mutevelić jednostavno nije dozvoljavao da se pojavi knjiga sa slovnom greškom ili tipfelerom. Lično sam prisustvovao stotim pročitavanjima tekstova pripremljenih za štampu.

Knjige je Mutevelić sa skupinom suradnika, u kojoj su bili i mostarski književnici Milenko Mišo Marić, Omer Tipura i drugi brusio do sjaja koji mu je osiguravao prve nagrade na tašnjim sajmovima knjiga.

Ipak, Mutevelić mi je u čestim razgovorima govorio da se, u stvari, književna produkcija ” „Prve književne komune“ nastavlja ili je tačnije kazati oslanja na čuvene mostarske izdavače Pahera i Kisića.

Veličina i značaj ove Mutevelićeve izdavačke djelatnosti tek danas mi se pokazuje, jer kod tolikog broja izdatih nedignitetnih knjiga, ošljarenih, zbrdazdolisanih izdanja, ovi biserni izdavački produkti djeluju i nakon pola stoljeća kao nevjerojatni a danas nam tako potrebni i ljekoviti kulturni raritet.

„Prva književna komuna“ imala je i knjižaru u najatraktivnijem dijelu starog mostarskog jezgra, u kujundžiluku.

U tom dobu trijumfa nakladništva „Prve književne komune“ posebno ću izdvojiti knjigu Kameni spavač Maka Dizdara u kojoj se bilo teško opredijeliti da li za književnu genijalnost Maka Dizdara koji je u svojoj imaginaciji supstituirao zapise sa krležijanski kazano mramorova, kako je veliki Fric nazivao stećke i svoje snovite verse ili pak za njihove grafičko-slikarske adekvate Dževada Hoze.

Neodoljivi su u literarnom pogledu bili i Kulenovićevi Soneti, a Mutevelić je stimulirao i mlađe bh pisce, pa pamtim kakvu je pompu digao i reklamu dao romanu Larva, tada mlađahne Bisere Alikadić.

Ubijeđen sam da o tom čudesnom nakladniku Ihsanu Muteveliću i nestvarnom dobu „Prve književne komune“ treba napisati obimnu studiju.

I za današnje pojmove oboje su golemi pozitivni incident u vremenu i prostoru ekspanzije bh kulture.

No, nažalost ništa u tom bajkovitom gradu nije kao što je bilo nekada.

Nekad bilo, sad se spominje…

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo