Čuvena i davna mostarska „Prva književna komuna“ okupljala je ugledne književne stvaraoce. Iznimno radna atmosfera rezultirala je izlaskom izuzetnih književnih djela. O čudesnom izdavaču Ihsanu Icu Mutevliću, i nestvarnom dobu „Prve književne komune“ treba napisati obimnu studiju. Oni su golemi pozitivni incident u vremenu i prostoru ekspanzije bh kulture
Kao student sarajevskog univerziteta svakoga sam vikenda boravio u rodnom Mostaru. Jedna od destinacija koje sam obavezno pohodio bila je u to doba, u Jugoslaviji čuvena „Prva književna komuna“. Neobično društvance književnih uglednika, koje je okupljao profesor Ihsan Ico Mutevelić. Bili su na tim tvoračkim Mutevelićevim seansama i Skender Kulenović, Dževad Hozo, sve do tada recentnih prvaka socijalističke Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. U „Komuni“ je bila iznimno radna atmosfera, što je rezultiralo izlaskom vrijednih književnih izdanja koje i danas pamtim poput O klasje moje Alekse Šantića, Kameni spavač Maka Dizdara, Taj čovjek Alije Isakovića… Knjige unikatnog karaktera po mnogo čemu. Naravno, ponajprije, po literarnoj vrijednosti, ali ne manje i, pogotovo za to doba, nestvarnoj likovnoj opremi.
O njoj su brinuli između ostalih Dževad Hozo, Dragan S. Stefanović, Miodrag Vartabedijan Varta, Mirza Hamzić.
To doba kada su cvjetale lijepe „Komunine“ knjige pamtiću i po još jednom detalju. Sa svojom tadašnjom prvom suradnicom Rankom Mutevelić, kasnije direktoricom mostarskog Pozorišta lutaka, Mutevelić jednostavno nije dozvoljavao da se pojavi knjiga sa slovnom greškom ili tipfelerom. Lično sam prisustvovao stotim pročitavanjima tekstova pripremljenih za štampu.
Knjige je Mutevelić sa skupinom suradnika, u kojoj su bili i mostarski književnici Milenko Mišo Marić, Omer Tipura i drugi brusio do sjaja koji mu je osiguravao prve nagrade na tašnjim sajmovima knjiga.
Ipak, Mutevelić mi je u čestim razgovorima govorio da se, u stvari, književna produkcija ” „Prve književne komune“ nastavlja ili je tačnije kazati oslanja na čuvene mostarske izdavače Pahera i Kisića.
Veličina i značaj ove Mutevelićeve izdavačke djelatnosti tek danas mi se pokazuje, jer kod tolikog broja izdatih nedignitetnih knjiga, ošljarenih, zbrdazdolisanih izdanja, ovi biserni izdavački produkti djeluju i nakon pola stoljeća kao nevjerojatni a danas nam tako potrebni i ljekoviti kulturni raritet.
„Prva književna komuna“ imala je i knjižaru u najatraktivnijem dijelu starog mostarskog jezgra, u kujundžiluku.
U tom dobu trijumfa nakladništva „Prve književne komune“ posebno ću izdvojiti knjigu Kameni spavač Maka Dizdara u kojoj se bilo teško opredijeliti da li za književnu genijalnost Maka Dizdara koji je u svojoj imaginaciji supstituirao zapise sa krležijanski kazano mramorova, kako je veliki Fric nazivao stećke i svoje snovite verse ili pak za njihove grafičko-slikarske adekvate Dževada Hoze.
Neodoljivi su u literarnom pogledu bili i Kulenovićevi Soneti, a Mutevelić je stimulirao i mlađe bh pisce, pa pamtim kakvu je pompu digao i reklamu dao romanu Larva, tada mlađahne Bisere Alikadić.
Ubijeđen sam da o tom čudesnom nakladniku Ihsanu Muteveliću i nestvarnom dobu „Prve književne komune“ treba napisati obimnu studiju.
I za današnje pojmove oboje su golemi pozitivni incident u vremenu i prostoru ekspanzije bh kulture.
No, nažalost ništa u tom bajkovitom gradu nije kao što je bilo nekada.
Nekad bilo, sad se spominje…
Gradimir GOJER