Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice, koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih se vraćaju ti ljudi

MONITOR: Od početka godine cijene goriva porasle su 14. put. Poskupljenja drugih namirnica pogađaju ionako ne baš sjajan standard crnogorskih građana. Da li je Vlada učinila sve što se moglo da se taj rast ublaži ili zaustavi?

VUJOVIĆ: U ekonomiji ili anticiprate stvari i imate strateški pristup ili djelujete reaktivno. Kod nas je decenijski preovladala druga opcija i to se sa promjenom vlasti nije promijenilo. To je suštinski refleks neoliberalnog doživljaja ekonomije u kojem posmatrate dešavanja na tržištu i očekujete da rast cijena ne može ići bez kraja. To često jeste slučaj, ali u ekstremnim situacijama takav odnos, posebno za male sisteme, može biti veoma problematičan. Može se desiti da ulazite u izuzetno nepovoljne trgovinske aranžmane koje povećavaju spoljnotrgovisnki deficit koji je kod nas ionako izrazito negativan. U 2019. on je iznosio oko 2,2 miljarde eura, a u 2020. nešto preko 1,7 milijardu eura – ali kako se radi o COVID godini, ona teško da je referentna tačka.

Opcije sa kojim se možete boriti protiv ovih negativnih uticaja nijesu brojne. Prva je stvaranje određenih vrsta zaliha od strateškog značaja, a benzin i nafta to svakako jesu. Na taj način bi se mogao premostiti period od nekoliko mjeseci koji su često ključni za održanje ekonomije i kada se mogu amortizovati turbulencije koje se prelivaju sa globalnog tržišta. Prednost male ekonomije je što je brzo prilagodljiva, a mi se uporno odričemo te prednosti i prepuštamo globalnom tržištu gdje smo kap u moru.

Druga opcija je smanjenje akciza, ali oni koji su se zalagali za takvu mjeru dok su bili u opozciji, sada ne čine gotovo ništa s tim u vezi. Dodajte tome i problem parlamentarne krize jer naša ekonomija zaista trpi zbog političkih igara i neredovnog usvajanja zakona koji pomažu regulaciji privrede, čiji bi cilj bio ublažavanja posljedica globalnih trgovinskih šokova, odnosno povećanja prije svega cijena hrane i goriva.

MONITOR: Kako vidite tzv. Maršalov plan za Crnu Goru? Ministar finansija obećava  prosperitet i povećanje zarada od početka sljedeće godine. Opozicija tvrdi da nam je ekonomija kao u vrijeme ratnih godina. Gdje je istina?

VUJOVIĆ: Vjerujem da bi ogromna većina željela da se te prognoze ispune, no da li su one realne? Ako trošak od doprinosa za zdravstvo nećete ubirati, i ako ćete povećanjem plata povećati i osnov za penzije i kada saberete dodatna davanja za zdravstvo dođete do oko 400 miliona eura troškova u najboljem slučaju. Vi ih možete nadomjestiti ili iz povećane privredne aktivnosti, pa da recimo umjesto planiranih 611 miliona naplatite 900 miliona eura PDV-a i da umjesto planiranih skoro 241 naplatite oko 350 miliona eura akciza, ali prostom računicom se vidi da bi to treblo da bude rast od vrtoglavih gotovo 50% obrta u privredi. Druga opcija je da se zadužujte ali mi smo ionako u veoma visokom nivou zaduženja u odnosu na BDP. Podsjećam da je dug od septembra prošle do marta ove godine porastao sa 3,7 na 4,1 milijardi eura. Od avgusta prošle do avgusta ove godine broj zaposlenih je pao sa 172.000 na 145.000, dok je broj nezaposlenih porastao sa oko 43.000 na 54.000 ljudi. A to je osnov koji pokazuje trendove u privredi a i osnovica su za naplatu doprinosa koji bi se ubirali.

Dakle, svi pokazatelji da se privredna aktivnost podiže ne ukazuju da je moguć takav radikalan rast.

Mada se to tretira kao „stara škola“ u razmišljanju,  vjerujem da su dva osnovna puta za oporavak privrede: da smanjujemo spoljnotrgovinski deficit gdje god možemo, a, recimo, samo smo mesa i mesnih prerađevina, miliječnih proizvoda i jaja uvezli prošle godine preko 132 miliona eura, a ukupno hrane i živih životinja 395 miliona eura. Drugi put je da pokrećemo nova radna mjesta. Kao da smo zaboravili da, recimo, najsnažnije privrede počivaju na malim porodičnim biznisima koji i u Crnoj Gori pokazuju nevjerovatnu žilavost. Upravo ta preduzeća često plaćaju i odluke o gašenju privrednih subjekata, pa je tako značajan broj malih privrednika suštinski u minusu zbog nesiplaćenih potraživanja uzrokovanih gašenjem, recimo, Montenegro Airlinesa.

Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, nevjerovatno je da za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih nam se vraćaju ljudi. Dobro je da se vraćaju, ali bi bilo blagotovorno da donose tu poslovnu kulturu a ne da se brzo prilagođavaju domaćoj.

MONITOR: Koliko politička kriza utiče na ekonomsku situaciju u zemlji, a  koliko nasljeđe prethodnih vlasti?

VUJOVIĆ: Stvorena je politička klasa koja gotovo u cjelosti živi na teretu budžeta, a time i građana. Njih ne pogađa nijedna promjena na tržištu, oni imaju svoje plate, dnevnice, telefone, službena auta, varijabile… Preko svega toga, službenik ministarstva finansija na visokoj poziciji može neopravdano da zadržava naloge za plaćanje robe ili usluge koju ste isporučili čime se stvara klima da vi nekog morate da molite da plati što je potrošio – a po logici „koga ti je molit’ nije ti ga ljutiti” oni tako grade uticaj u društvu, i što ne reći – i u politici. Ti ljudi ne podnose odgovornost ni za šta i sa njima je teško polemisati oko ekonomskih tema. Koliko god štetu da naprave, oni je neće platiti, a na kraju će je u „ping-pong” stilu prebacivati jedni drugima i naravno skrenuti temu na identitetske podjele.

Ipak, nešto se mijenja i građani shvataju njihove namjere, što potvrđuje i istraživanje koje je predstavljeno od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) i agencije DAMAR od prije par dana. Ono je pokazalo da sva manje građana želi da se bavi identitetskim pitanjima i da sve više raste stepen nezadovoljstva vezano za percepciju budućnosti. „U odnosu na prošlu godinu, kada je 16,7 odsto ispitanika iskazalo pesimizam, ove godine 32,6 odsto smatra da će biti gore nego prije promjene vlasti. Najdrastičnije se smanjio broj onih optimističnih koji smatraju da će njihova budućnost biti bolja nego prije promjene vlasti – sa 44,1 odsto prošle godine na 23,4 odsto ove. Ovakvi podaci su opominjući za sve političke lidere da je vrijeme da fokus stave na stvarne potrebe građana.

Budimo realni, svugdje politika u većoj ili manjoj mjeri utiče na privredu. U konačnom to je i prirodno. Problem je što ovdje taj upliv nije u pravcu zaštite onih koji biraju političare – građana, već u pravcu gomilanja uticaja, koji po pravilu nakon nekog perioda prerasta u stvaranje oligarhija.

MONITOR: Kako vidite to što Vlada nije produžila mandat Aleksandru Damjanoviću na mjestu direktora Uprave carina, iako su nakon njegovog dolaska na tu poziciju vidljivi određeni rezultati? Koliko česte smjene i maratonsko „kadrovanje” onemogućavaju reforme i ekonomski napredak?

VUJOVIĆ: Gospodin Damjanović je čovjek velikog iskustva i, na osnovu onoga što je sama Vlada prezentovala, stekao sam utisak da je on kvalitetno obavljao posao: naplata poreza je povećana, učestvovao je u podršci akciji zapljene ogromne količine kokaina, a imao je rezultata i u fiskalizaciji. Sada opet vidim da je održan sastanak o primopredaji koji je odisao konstruktivnom atmosferom.

Naravno, trebalo bi da ljudi od znanja i integriteta imaju stabilan ambijent za rad od čega bi na više načina imala korist zajednica. Ne mislim da je dobro tako brzo mijenjati ljude na odgovornim pozicijama, takođe mislim i da mi nemamo mnogo ljudi znanja gospodina Damjanovića. To je sve što mogu da kažem na osnovu informacija kojima raspolažem.

MONITOR: Afera Panamski papiri, u čijem su fokusu predsjednik Đukanović i njegov sin, još jedna je istraga koja zahtijeva finansijske eksperte, kako bi se u potpunosti rasvijetlila njena pozadina. Kako vidite činjenicu da su se predsjednik i njegov sin kao vlasnici krili iza niza of šor kompanija? 

VUJOVIĆ: Samo činjenica da ste kao predsjednik najjače partije koja je upravljala državom, a koja je stalno propagirala značaj privlačenja investicija u Crnu Goru i da se naplati svaki cent poreza, a u praksi vi činite radnje da bi bili u mogućnosti da radite suprotne stvari je da budem blag – krajnje neiskrena pozicija.

Ljudi u biznisu gledaju da ostvare što viši profit uz što manje troškova, a državna uprava nastoji da nađe ravnotežu između tog principa i što većeg mogućeg oporezivanja. Efikasne su one zemlje koje taj balans umiju osmisliti a potom i sprovesti. Ipak da logiku državnu politike podredite razvoju sopstvenog biznisa i obezbjeđivanju sopstvenog imetka je ponašanje koja je za politčara ne samo neprihvaljivo, već i veoma štetno. Da ne ostanem nedorečen, od nove vlasti treba očekivati da stvori ambijent da se ovaj slučaj može u potpunosti ispitati da ne bi ostalo sve na nivou nagađanja i samo još jednog medijskog skandala.

MONITOR: Uskoro bi trebalo da dobijemo Zakon o porijeklu imovine. Koliko je taj propis značajan, i hoće li pomoći imajući u vidu stanje institucija?

VUJOVIĆ: Mene, kad govorimo o uspješnosti primjene, na oprez poziva to što se opet pominju timovi, eksperti, uporedna iskustva i pomoć sa strane. Da se razumijemo, pomoć iz EU i SAD u ovoj oblasti je dragocjena, ali na kraju, nakon konsaltiga, u izvršnom smislu ovaj posao moramo sami obaviti.  Ne razumijem kako će odjednom, recimo, katastar pokazati promptnu proaktivnost iako se izvršna rješenja ne knjiže godinama – dakle najjednostavnije isprave. Ili  kako će postojeće tužilaštvo pokretati postupke, i u konačnom kako bez reforme i dodatne edukacije sudstva možemo da zaokružimo ovaj postupak.

Uspjeh te ideje bi bio dobar podsticaj, ali od onih koji predlažu zakon treba tražiti i rokove i projekcije rezultata u ovoj aktivnosti. Sve drugo bi se svelo na obesmišljavanje jedne izuzetno dobre ideje, koja bi konačno trebalo da pokaže da se može ispravljati tranziciona nepravda.

Milena PEROVIĆ