Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati
MONITOR: MANS je u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavio da su predsjednik Crne Gore i njegov sin, 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih of-šor kompanija. Šta ste u stvari otkrili? Šta je bio cilj Đukanovića ?
MILOVAC: Podaci do kojih je MANS došao u okviru globalne istrage „Pandora papiri“ pokazuju da su Milo i Blažo Đukanović formirali kompleksnu mrežu trustova i kompanija na offshore destinacijama, da je poslovna dokumentacija čuvana u Švajcarskoj, da su iznajmljivani fiktivni direktori i vlasnici kompanija, londonski i panamski advokati, da su kćerke firme otvarane u Londonu, ali i u Crnoj Gori.
Iz dokumentacije, u koju smo imali uvid, je očigledno da su predsjednik Crne Gore i njegov sin uložili ozbiljan trud i vjerovatno značajna sredstva kako bi u poslovima na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, ali i u Londonu, pa i u Crnoj Gori, ostali sakriveni iza komplikovane mreže kompanija koja se prostire na dva kontinenta i pet zemalja.
Možda je to u Đukanovićevoj vizuri normalno poslovanje i logičan slijed koraka u okruženju u kojem se on kreće, ali iskustva sa offshore trastovima i političarima koji se kriju iza kompanija u poreskim rajevima govore nešto sasvim suprotno.
Činjenica da su Đukanovići uspostavili takozvane „neopozive trastove“ kojima se obezbjeđuje zaštita skrivene imovine od krivičnih postupaka u matičnoj zemlji je prilično zabrinjavajuća, kao što je i situacija u kojoj je Blažo Đukanović smatrao da je najbolje da u Crnoj Gori otvori firmu tako što će obići pola zemljine kugle angažovati londonske i panamske advokate, direktore i formalne vlasnike sa Djevičanskih Ostrva i Gibraltara koji su mu poslovnu dokumentaciju čuvali u Švajcarskoj, da bi se u Crnoj Gori pojavio kao skriveni vlasnik firme Resilton Investments.
Jasno je da u postupanju Đukanovića nema zdrave poslovne logike, ali i da izbor načina na koji će pokušati da sakriju svoj identitet i imovinu upućuje na potrebu da se u ovom slučaju sprovede ozbiljna finansijska istraga uz tijesnu saradnju sa međunarodnim partnerima.
Nakon 30 godina sistematskog iscrpljivanja resursa ove zemlje kroz porodične, kumovske, ortačke, kriminalne i slične dogovore, nakon nebrojeno mnogo afera i gomile dokaza koji se nalaze u tužilaštvu a svjedoče o korupciji i kriminalu, nakon činjenice da od dolaska na vlast devedesetih, Đukanovićev brat ima cijelu jednu banku i nekretnine površine jednog prosječnog grada, a da mu sin već ima kompanije nakačene na državne resurse i dobija milionske državne ugovore, crnogorska javnost je sada suočena sa informacijom da je predsjednik Crne Gore, hiljadama kilometara daleko od zemlje, sklopio tajni ugovor o zaštiti svoje imovine. Koje imovine? Sigurno ne one koju je zvanično prijavio ASK-u koja je na nivou crnogorskog prosjeka i nikako ne oslikava životni stil koji vodi predsjednik Đukanović.
MONITOR: Kako vidite odbranu predsjednika Đukanovića, da je on samo otvarao firme koje u stvari nijesu poslovale?
MILOVAC: To je priča koju smo već čuli kada je Đukanović u živom programu pred cijelom Crnom Gorom uhvaćen u neistini oko vlasništva nad jednom kiparskom kompanijom. Zbog toga sa Đukanovićem nemamo iskustvo da govori istinu kada su u pitanju njegovi poslovi koje prvo skriva od javnosti, pa onda kada bude suočen sa konkretnim papirima, kaže da tu nije bilo ništa, da to nikada nije profunkcionisalo.
Istovjetna situacija je i sada sa Pandora papirima, gdje po tvrdnji Đukanovića ponovo nije bilo ništa, a konkretna dokumenta doživljava kao „organizovanu kampanju protiv njega i njegove porodice“.
Sa druge strane, kada se razgrne jedna nevjerovatna količina buke koju su DPS poslanici kreirali početkom ove sedmice u pokušaju da odbrane svog šefa, ostaje činjenica da Đukanović nije demantovao niti jednu jedinu rečenicu iz istraživanja koje je MANS prošle nedjelje objavio.
MONITOR: Da li bi predsjednik trebao da, mimo krivične, ako se utvrdi, snosi političku odgovornost?
MILOVAC: Ne očekujem da Đukanović nakon 30 godina apsolutne i apsolutističke vladavine može da razumije koncept političke odgovornosti. Do sada je bilo nebrojeno prilika da to pokaže i preuzme je za poteze koje je povlačio kao premijer u sedam mandata, a koji su za rezultat imali nezapamćeno pustošenje resursa ove zemlje, procvat korupcije i organizovanog kriminala i u konačnom potpuno zaustavljanje EU integracija zbog hroničnog nedostatka konkretnih rezultata u sprovođenju reformi.
U sistemu vrijednosti koji je Đukanović kreirao u posljednje tri decenije i nametnuo ga kompletnom društvu, tajni trastovi i kompanije na egzotičnim ostrvima potpadaju pod onu „snašao se“ i to je narativ koji će nažalost još neko vrijeme „piti vodu“ kod određenog dijela ljudi koji ga podržavaju.
U atmosferi gdje se Đukanović izdiže na pijedestaj „oca nacije“, a on sebe lično doživljava kao državu Crnu Goru, teško je očekivati bilo kakvu političku odgovornost.
Ne mislim da bi za Crnu Goru bilo dobro da se Đukanović samo politički penzioniše i tako „otvori prostor za neophodne reforme“ kako često imamo prilike da čujemo u javnosti. Smatram da nakon tri decenije pravda mora biti zadovoljena i da konačno moramo dobiti odgovor na pitanje gdje je završio novac građana Crne Gore. Ako Milo Đukanović nema odgovor na to pitanje, nema ga niko.
MONITOR: Direktorica MANS-a Vanja Ćalović – Marković ocijenila je da vjeruje da će specijalni tužilac pokušati da zataška ovu aferu. Da li dijelite njeno mišljenje, i, šta će onda biti epilog ove nove afere?
MILOVAC: Smatram da je instant reakcija SDT Katnića na istraživanje MANS-a prvi znak da ćemo vrlo vjerovatno imati još jednu istragu koja će za rezultat imati konstataciju da „ne postoje ni udaljene sumnje“ da se bilo ko od Đukanovića ogriješio o zakon. Katnić je kadar koji ima previše hipoteka da bi bilo ko zdravorazumski razmišlja mogao da računa da bi od njega mogla da krene iole ozbiljnija istraga.
Svjedočili smo posljednjih godina da je Katnić hirurški precizno uspijevao da iz svake svoje istrage, i pored dokaza koji su postojali, izuzme članove predsjednikove porodice i zato smatram da će i u ovom slučaju nastaviti da tvrdoglavo zagovara bezgrešnost Đukanovića i pokušati da relativizuje njegove offshor poslove.
SDT Katnić ima nula iskustva sa kompleksnim finansijskim istragama, posebno onim koje je potrebno voditi na nekoliko kontinenata i uz blisku saradnju sa međunarodnim finansijskim službama koje ne prave kompromise kada je Đukanović u pitanju.
Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati.
MONITOR: Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da podržava rad vaše organizacije, te pozvao tužilaštvo da ispita slučaj. Ipak, vi ste nedavno saopštili i da nova vlast ne radi transparentno, te da ministarstva Krivokapićeve Vlade objavljuju i manje podataka nego vlade DPS-a. Kako to komentarišete?
MILOVAC: Više je nego očigledno da Vlada Zdravka Krivokapića nije ispunila očekivanja kada je u pitanju transparetnost, naročito pristup informacijama. Mi smo već imali određena istraživanja kada je u pitanju proaktivno objavljivanje informacija, ali i vrlo konkretne slučajeve veoma loše prakse koju je nova vlast preuzela od stare. Nakon godinu dana u vlasti, ne mislim da više možemo da govorimo o nesnalaženju i početničkim greškama, tim prije što MANS u konktinuitetu ukazuje na oblasti koje treba popraviti kada je SPI u pitanju. Ono što je posebno opasno kada je u pitanju ovakav način odnosa vlade preka SPI jeste da će on dugoročno uticati na kvalitet borbe protiv korupcije, kao jedan od ključnih alata koji stoje na raspolaganju civilnom društvu i medijima.
MONITOR: Idu li procesi u smjeru koji smo očekivali – neke nove, odgovorne i transparentne vlasti, koje bi nas konačno uvele u red evropskih zemalja, i koje bi odgovarale nakon afera? I kad bi se to uopte moglo desiti?
MILOVAC: Smatram da smo 30. avgusta prošle godine dobili dugo očekivane promjene i jedan od najvažnijih rezultata prošlogodišnjih izbora je upravo osjećaj da je vlast smjenjiva što mnoge generacije koje su stasavale pod režimom Mila Đukanovića nisu imale kao iskustvo.
Šta su političke partije koje čine novu većinu uradile sa tom pobjedom, mislim da je svima više-manje jasno. To je prosto odraz političkih kapaciteta koje trenutno imamo u zemlji i sa čime se moramo prije ili kasnije suočiti.
Iako bi povratak DPS-a na vlast označio novi krug onoga što smo, uz manje kozmetičke korekcije, već navikli, ne smatram da političke partije koje su na vlasti mogu još predugo da se oslanjaju na strah od toga i na tome zasnivaju svoj opstanak na čelu države.
Opšta percepcija da su partije vladajuće većine dominantno fokusirane na lične interese, političke poente i dobru startnu poziciju na nekim sljedećim izborima, postala je isuviše utemeljena u konkretnim potezima vlasti i nikako ne korespondira sa onim što je građanima obećavano na prošlim izborima.
Smatram da je smjena DPS-a bila prvi, veoma važan korak ka demokratizaciji ove zemlje. Ali ne i dovoljan.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice