Povežite se sa nama

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

U uvodu se navodi da je cilj publikacije „da crnogorskoj i široj javnosti predoči uticaj Kremlja u Crnoj Gori, kroz primjenu ruske meke moći u periodu od aneksije Krima (mart 2014. god.) do jula 2021. godine“ čime se DFC nelagodno ograđuje od sveobuhvatnijeg i tačnijeg pristupa rusko-crnogorskim odnosima.

Analiza DFC-a obrađuje Zakon o slobodi vjeroispovijesti od kraja 2019. koji je izazvao najveće proteste u novijoj crnogorskoj istoriji, ruskim crkvenim uticajem preko Srpske crkve u Crnoj Gori i pokojnog mitropolita Amfilohija (čije rusofilstvo je bilo neupitno) pa do određenih političkih partija, civilnih i medijskih organizacija koje zvanično podržavaju proruski ili kremaljski narativ. Nesporno je da bi neki od njih rado željeli biti eksponenti ruske politike u regionu, samo kad bi i Moskva to htjela.

DFC slikovito navodi da je Milan Knežević maja 2016. godine na Cetinju potpisao deklaraciju o saradnji svoje Demokrtatske narodne partije (DNP) sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. Studija ne pominje da je politički direktor DPS-a Branimir Gvozdenović još 2011. godine u Moskvi potpisao sporazum o saradnji sa Putinovom strankom kao i da je taj sporazum i dalje na snazi. DPS ga nikad nije raskinuo, čak ni nakon navodnog pokušaja puča oktobra 2016.

Puč je naredni fokus studije jer su ga pripremali ruski vojni obavještajci preko, ispašće kasnije, grupe molera, vozača, drvosječa, sitnih policijskih doušnika od kojih su neki bili u poznim godinama a većina bez ikakve vojne obuke. Njihovo nesuđeno oružje je voljom Specijalnog tužioca Milivoja Katnića nestalo u Radonjićkom jezeru iz kojeg ga niko nije mogao izroniti tako da su pučisti bili osuđeni osvajati Skupštinu golim šakama kako su i „priznali“ na sudu pred Borisom Savićem i kamerama televizije.

Crnogorski ambasador tada nije povučen iz Moskve dok su dvije „sigurne kuće“ u Crnoj Gori nastavile sa ugošćavanjem ruskih obavještajaca, prema nezvaničnoj izjavi visokog oficira Alijanse date Monitoru u ljeto 2017. Cilj puča je, po jednima, bio da se spriječi učlanjenje Crne Gore u NATO, a po drugima je cilj bio da se Crna Gora nekako provuče u NATO i odatle djeluje kao ruska špijunska podmornica.

Takođe studija navodi i da su uz pomoć Ruske Federacije i Ministarstva prosvjete Crne Gore lokalni Rusi uspjeli otvoriti nekoliko vrtića i škola u Budvi gdje se edukacija obavlja po obrazovnom sistemu Ruske Federacije. Međutim DFC autori nigdje ne pominju da je dozvole za rad tih obrazovnih institucija izdala ranija DPS Vlada.

U studiji  DFC-a  veoma vidljivo je izostavljena Đukanovićeva i veza DPS-a sa zvaničnom Rusijom i njenim obavještajnim i tajkunskim strukturama koje su bile glavni i jedini veliki inostrani sponzori osamostaljenje Crne Gore 2006.  DFC ne navodi da je DPS sa Đukanovićem široko otvorio vrata ruskom prljavom novcu, organizovanom kriminalu i instalirao ruske obavještajne strukture u zemlji. Optuživani su da su u državnim i bezbjedonosnim institucijama postavljani ruski kadrovi i obavještajci što je bio glavni razlog dugog čekanja pred vratima NATO-a. Po povratku Đukanovića na mjesto predsjednika u maju 2018. počelo je ponovno instaliranje ranije umirovljenih ili sklonjenih proruskih obavještajaca i kriminalaca u crnogorske bezbjedonosne strukture. To je dovelo do uskraćivanja podrške glavnih NATO zemalja režimu DPS-a i njihovoj podršci opoziciji da konačno smijeni vlast na jesen 2020.

Vlada Crne Gore je svega desetak dana nakon pokušaja puča potpisala ugovor sa konzorcijumom Eni-Novatek o istraživanju i eksploataciji nafte u crnogorskom podmorju. Vlasnici ruskog Novateka su milijarderi Genadij Timčenko i Leonid Miheljson od kojih je prvi lični prijatelj Vladimira Putina koji je tada navodno htio ubiti svog kolegu Đukanovića kome je presudno pomogao stvoriti samostalnu državu deset godina ranije. Takođe DFC studija ne pominje ruske kupovine Kombinata Aluminijuma Podgorica (KAP) i Željezare u Nikšiću čiji novi vlasnici su napravili poharu, aktivirali Vladine garancije od preko 200 miliona eura i ostavili desetine miliona neplaćenih dugova koje je Đukanovićeva Vlada velikodušno prepustila građanima da plate.

U analizi DFC-a se ne mogu vidjeti ni finansijski tokovi iz Rusije prema Crnoj Gori. Prema zvaničnim podacima Centralne banke, koju i dalje vodi Đukanovićev bivši direktor njegove porodične Prve Banke i bivši ministar finansija Radoje Žugić, Rusija je i nakon navodnog puča ostala zemlja odakle dolazi najviše direktnih stranih investicija u Crnu Goru.

Da bi studija bila još ubjedljivija potrudio se analitičar DFC-a Milan Jovanović koji je, gostujući na Anteni M, rekao da „ukoliko Zapad ne reaguje, Crna Gora bi uskoro mogla da sklizne sa evroatlantskog puta“. Realno na tom putu odavno nije, upravo zahvaljujući DPS-ovim nikad prekinutim ruskim vezama i poslovima. Jovanović je saopštio kako situacija u Crnoj Gori liči na onu u Ukrajini. Naime, „Ukrajina je nekad bila bezbjedna zemlja“ – dok je Putin vladao njome preko Janukoviča, dok je sada, po Jovanoviću, „uzdrmana i ne zna gdje će“ – iako četiri petine stanovništva podržava prozapadni kurs. Na ovakvim konstatacijama DFC može samo dobiti čestitke iz Moskve (i od Đukanovića) i nadati se da će i dalje dobijati američke novce.

Ostaje da se vidi do kraja sedmice da li će ono što se na ruskom zove „maskirovka“, upaliti i osigurati Vođi neki termin u Americi čime se hvalio svojim dvorjanima pred put.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo