Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladina odluka da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra izazvala je velika negodovanja kod starih zakupaca. Posebno zbog povećanja cijena početnih naknada zakupa, te novog načina bodovanja prijava na tenderima po kom oni koji su godinama gazdovali pojedinim djelovima morske obale, ulagali i razradili veliki biznis na plažama, plažnim barovima i terasama –  neće imati prednost  prilikom ocjenjivanja ponuda

 

 

Odluka o raspisivanju javnog poziva za zakup plaža na Crnogorskom primorju, na osnovu pravilnika o Izmjenama i dopunama Programa  privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024 – 2028. godine kojeg je Vlada donijela 11. februara, izazvao je pravu buru nezadovoljstva među dosadašnjim korisnicima u pojedinim primorskim opštinama.

Javno preduzeće Morsko dobro sa sjedištem u Budvi, objavilo je u ponedjeljak 17. februara Javni poziv za zakup 96 kupališta na području budvanske rivijere. Dan kasnije isto je učinjeno i za plaže na području Bara i Ulcinja, zatim Tivta i Kotora.

Riječ je o javnim kupalištima, dugim prirodnim pješčanim plažama, stjenovitim uvalama i novoizgrađenim malim terasama, kojih na Crnogorskom primorju ima ukupno 563, uključujući nova 74 gradska kupališta izgrađena u organizaciji JP Morsko dobro.

Za 70 hotelskih kupališta biće raspisan tender za novi zakup nešto kasnije, kada se završi posao iznajmljivanja javnih kupališta. Izuzetak čine plaže koje su pod dugoročnim investicionim ugovorima.

Svi ugovori o zakupu kupališta na cijelom primorju su nevažeći. Tender nije bio raspisan prošle godine zbog kašnjenja nadležnog ministarstva sa usvajanjem dokumentacije, zato su odlukom Vlade ugovori sa starim zakupcima po drugi put bili aneksirani. Prethodno su na isti način produženi ugovori 2023. godine, nakon čega je Državna revizorska institucija (DRI) upozorila Vladu da se gube prihodi od zakupa obale zbog produžavanja ugovora sa cijenama i uslovima iz 2019. godine., i dala preporuku da se to ispravi.

Protiv odluke da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra glasali su potpredsjednik vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ministri iz redova Demokrata i ministar za ljudska i manjinska prava, Fatmir Đeka, nisu učestvovali u glasanju, dok su ostali članovi Vlade podržali ovu odluku.

Premijer Milojko Spajić dao je zeleno svjetlo za objavu javnog poziva za zakup plaža uprkos brojnim upozorenjima od strane dugogodišnjih zakupaca, ugostitelja i primorskih opština da tender u februaru  ostavlja malo vremena za pripremu plaža sa novim zakupcima i pod izmijenjenim uslovima. Ugrožen je, kazali su, ne samo početak sezone, već i cijela sezona, jer plaže zbog tenderske procedure i trajanja cijelog procesa ne mogu biti spremne na vrijeme.

Međutim, ono što je izazavalo najveće negodovanja kod starih zakupaca bilo je povećanje cijena početnih naknada zakupa, te novi način bodovanja prijava na tenderima po kojem oni koji su godinama gazdovali pojedinim djelovima morske obale, ulagali i razradili veliki biznis na plažama, plažnim barovima i terasama, neće imati prednost  prilikom ocjenjivanja ponuda.

Najglasniji tim povodom bili su zakupci i lokalni političari u Opštini Ulcinj. Uoči objavljivanja tendera organizovali su protest ispred prostorija Morskog dobra u toj opštini, sa kojeg je poručeno da zbog novih tenderskih uslova razmišljaju i o blokadi trajektne linije Kamenari – Lepetane. Predstavnici Opštine Ulcinj istakli su da je planirano povećanje početnih cijena zakupa – najveći udar na njihovu ekonomiju u istoriji ove najjužnije opštine, te da će nova cjenovna politika JPMD za korišćenje morskog dobra, dovesti do nesagledivih posledica.

„Stari zakupci plaža ugovore doživljavaju kao da su to ugovori sa njihovim precima i da im je to od nekoga ostalo, ne vodeći računa da ima još građana koji bi željeli da možda pruže bolje rezultate. Za to služe tenderi“, kazao je ministar Slaven Radunović, čije je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine propremilo Program privremenih objekata u zoni morskog dobra.

Cijene naknada za korišćenje crnogorskih plaža uvećane su za 30 odsto.

“Početne cijene zakupa će biti dosta više, a kroz licitacije doćićemo do većih iznosa. Minimalna korist za državu biće 15 miliona eura, očekujemo da to bude i do 30 miliona”, istakao je Radunović.

On je kazao i da su premjeravanjima došli do podataka da su skoro sve plaže u Ulcinju imale duplo više kvadrata, nego što je bilo navedeno u ugovorima. Pitanje dosadašnjeg zakupa plaža u Ulcinju je, kako kaže, stvar koja je više za državnog tužioca.

“Angažovali smo geodetsku kuću koja je premjerila sve plaže. Utvrđeno je da su plaže u Ulcinju bile zauzete duplo više od ugovora, to treba da se ispita, ali ne mogu reći i da su zakupci krivi za to“, saopštio je. Kazao je kako je zbog pitanja oko promjene režima korišćenja kupališta u prethodnom periodu bio pod velikim pritiscima.

“To je jedna polumafijaška situacija, mi moramo to da iskorijenimo i radimo na tome. Na prethodnim tenderima su se javljale i kriminalne grupe koje su ucjenjivale druge ponuđače, kako bi povukli aplikacije. To više neće biti moguće u Crnoj Gori. Ovog puta samo spremili tenderske uslove na kojima moj rođeni sin preko veze ne bi mogao da dobije ništa”, upozorio je Radunović.

On je kazao da je to borba protiv hajdučije, te da je „oko 30 odsto zakupaca iz kriminalnih struktura“.

Izmjenama starih praksi uvedena je obaveza da ponuđač mora dostaviti uvjerenje nadležnog organa za vođenje kaznene evidencije kojom potvrđuje da nije pravosnažno osuđivan za krivična djela koja su posebno navedena. Međutim, dozvoljeno je učešće na javnoj licitaciji licima protiv kojih se vodi sudski postupak. Ukoliko u toku trajanja ugovora zakupac bude  osuđen za neko od tih krivičnih djela, ugovor će biti raskinut.

Na ovakvo rješenje reagovali su u Udruženju zakupaca ulcinjskih kupališta.

„Ovim se otvara put i licima protiv kojih se vodi sudski postupak, ljudima iz kriminalnog miljea, da uzmu naše biznise“,  kazali su iz Udruženja.

Dosadašnji zakupci tvrde da će novi cjenovnik za korišćenje morskog dobra uticati na cijene usluga na plažama, plažnog mobilijara, hrane i pića, te da će se to uveliko odraziti na turističku sezonu.

Načelnik službe za kontrolu morskog dobra Srđan Radić, je s druge strane,  gostujući na TV Vijesti u emisiji Boje jutra, kazao da bi pitao korisnike da li su oni podizali cijene svojih usluga od 2019. godine.

„Ogromne su promjene cijena plažnog mobilijara na nivou cijelog primorja u proteklom periodu. Na osnovu preporuke DRI mi smo povećali cijene za 30 odsto dok je stopa inflacije od 2019. bila 40 procenata. Zbir početnih naknada na poslednjem tenderu bio je 9,5 miliona eura dok je na ovom javnom pozivu 13,5 miliona“, kazao je Radić.

Malo se govori o tome koliko je državne teritorije zauzeto bespravno. Na plažama se vodi neki paralelni  život bez ikakve kontrole. Plažni barovi pretvaraju se u restorane i diskoteke. Zakupci koriste mnogo više prostora nego što je ugovorom predviđeno i ne ostavljaju slobodan dio pijeska bez mobilijara.

„Komisija Morskog dobra koja je radila program privremenih objekata i Atlas crnogorskih kupališta, i snimila cijelu obalu, ustanovila je da zakupci koriste mnogo veću površinu kupališta, od one koja je u ugovorima. Na primjer, plaćali su oko 10.000 m2 a koristili preko 20.000 kvadrata. To je naslijeđen stari sistem“, naveo je Radić.

On je iznio podatke kako ni postojeći objekti ne odgovaraju onima iz ugovora. Obilaskom terena ustanovljeno je da to više nisu plažni barovi sa terasom nego ogromni ugostiteljski objekti, restorani od po 1.000 kvadrata sa terasama do 2.000 m2. I to se godinama tolerisalo.

Crnogorske plaže pretvorene su u zonu ekskluzivnog biznisa koji se mjeri desetinama miliona eura. To se vidi po cijenama zakupa pješčanih kvadrata koje se licitiraju. Najveći prihod donosi 13 kilometara duga Velika plaža u Ulcinju, podijeljena na 32 kupališta. Pojedina kupališta kreću u nadmetanje sa početnom cijenom od  124.000 eura, ostala po nekoliko desetina hiljada eura, na godišnjem nivou.

Budvanske plaže, u odnosu na povšinu parcela, imaju veće cijene. Sto dužnih metara bečićke plaže blizu Rafailovića, startuje sa početnih 77.730 eura. Zanimljivo je da ostrvo Sv. Nikola učestvuje na tenderu sa 6 kupališta. Jedna od plažica najvećeg ostrva na Crnogorskom primorju, dužine 212 metar, površine 7,5 m2, licitaciju počinje sa 38.493 eura za jednu turističku sezonu.

Branka PLAMENAC

 

Bojkot u Ulcinju

U  Ulcinju se nalazi čak 56,3 odsto teritorije kojom gazduje Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom. Ulcinjani već tri decenije negoduju zbog postojanja te institucije koje je bilo, kako navode, slivnik za legalno isisavanje novca iz te opštine.

Raniji predsjednik Opštine Omer Bajraktari je u aprilu prošle godine Ustavnom sudu uputio Prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o morskom dobru. Na odluku najviše pravne institucije u državi se još čeka.

“Za tri decenije je Morsko dobro prihodovalo iz Ulcinja 50 miliona eura, a uložilo jedva 3-4 miliona. I  to što je investirano, urađeno je polovično“, kaže predsjednik Demokratske unije Albanaca Mehmet Zenka.

Posebno se ukazuje na činjenicu da se već godinama vrši rekonstrukcija Velike skele ispod  ulcinjskog Starog grada, koja još nije završena, kao što se, na primjer, stalno tvrdi da će se obaviti uređenje pješačke staze od hotela “Albatros” prema Velikoj plaži, kroz Borovu šumu.

U Ulcinju je na poziv nevladinih organizacija i udruženja prošle sedmice zbog Vladninog predloženog Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra u opštini Ulcinj do 2028. godine bio organizovan i protesni skup, prijetilo se blokadama. Lokalna samouprava je iskazala nezadovoljstvo i  istakla da poslanik Albanske alijanse više neće podržavati Vladine predloge u Skupštini. To, međutim,  nije pokolebalo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.  Kao ni to što je potpredsjednik Vlade Nik Đelošaj najavio da će Predsjedništvo Albanskog foruma do kraja ovog mjeseca zbog tendera za ulcinjske plaže odlučiti da li će ovaj politički savez ostati u Vladi Milojka Spajića ili će je napustiti.

Svi objekti na državnoj imovini su precizno izmjereni, cijene zakupa  povećane, pa će se od ovog tendera inkasirati bar dva puta više novca  nego godinu ranije. U Ulcinju se, međutim, strahuje da će se  nakon toga cijene usluga neminovno povećati, što bi moglo dodatno ugroziti konkurentnost ove destinacije.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok bolnice javnog zdravstva kubure sa magnetnim rezonancama,  Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO) je tokom prošle godine za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama. Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura

 

 

Nikšićka i bjelopoljska, dvije najveće opšte bolnice u Crnoj Gori, više od dvije godine čekaju obećane aparate za magnetnu rezonancu (MR). Tenderi su raspisani ali i poništeni. Posljednji put u avgustu prošle godine kada nije podnijeta nijedna ispravna ponuda i ponuđači su isključeni iz postupka javne nabavke.

Cijela procedura kreće ispočetka, pa će ove bolnice u novom postupku tražiti aparate za magnetnu, vrijednosti od po milion eura, drugačije specifikacije, jer su prethodno poručeni već prevaziđeni. Iz Ministarstva zdravlja još su planirali kupovina MR aparata za Klinički centar Crne Gore (KCCG) i KBC Kotor.

Crnogorsko javno zdravstvo raspolaže sa četiri aparata za magnetnu rezonancu koja su u funkciji. Tri ima Klinički centar, od kojih je jedan u Dječijoj klinici, jednu magnetnu rezonancu ima KBC Berane, dok je jedan novi uređaj namijenjen Opštoj bolnici u Baru u fazi instalacije.

Dok javno ne nabavi svoje, građani ove usluge koriste u privatnim zdravstvenim ustanovama. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO)je tokom prošle godine, za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama.Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura.

Preglede i liječenje osiguranika Fonda za zdravstvo u privatnim klinikama država je 2023. godie platila ukupno oko 2.700.000 eura. Najviše novca je i tokom te godine plaćeno klinici Hipokrat za preglede magnetnom rezonancom – 820 hiljada eura, značajno više nego ove.

U maju prošle godine ova klinika podnijela je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SPO) protiv direktora Fonda zdravstva Vuka Kadića zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja.

Advokat Hipokrata tada je tvrdio da se Kadić zbog ove prijave sveti toj privatnoj klinici i odbija da im isplati novac za pružene usluge magnetne rezonance pacijentima.Kadić je, s druge strane, odbacivao optužbe da je riječ o ličnoj osveti već da Hipokrat ne poštuje ugovor pa su neovlašćena lica izvodila preglede građana, zbog čega im novac nije isplaćen.

Većinski vlasnik poliklinike Hipokrat je crnogorska državljanka Marija Vujačić, sa udjelom od 70 odsto. Udio od 20 odsto kontroliše srpski državljanin Draško Vuković a ostatak od 10 odsto crnogorski državljanin Krsto Knežević. Tokom 2023. Vlada je razmatrala mogućnost kupovine cjelokupnog poslovanja privatne zdravstvene ustanova (PZU) Hipokrat u Crnoj Gori.

Hipokrat je tužio Kadića za zloupotrebu službenog položaja, uz obrazloženje da je na javnom pozivu za pružanje zdravstvene usluge iz radiološke dijagnostike, FZU izabrao i Moj lab u kome on radi kao specijalista radiologije.

Vlasnici PZU Moj lab su sa po trećinu udjela Branimir Martinović, vlasnik Glosarija koji ima monopol na uvoz ljekova u Crnu Goru, Dragan Bokan, vlasnik Volija i Milan Mijović, bivši dierektor KCCG.

Glosarij je zastupnik i ovlašćeni distributer za preko 90 odsto ljekova koji se prodaju u Crnoj Gori. Ova firma ima decenijski monopol u ovom unosnom poslu jer za preko 90 odsto tendera u sistemu javnih nabavki unaprijed poznat dobavljač, a to je Glosarij.

Kadićev prethodnik, Dragoslav Šćekić je krajem 2021. pozvao tužilaštvo da ispita ko je i kako doveo zdravstveni sistem u podređen i kontrolisan položaj. Ukazao je da državni Montefarm ne može vršiti uvoz, već sve ljekove mora da kupuje od veledrogerije Glosarij, koja je po tom osnovu fakturisala 114 miliona eura u prethodne dvije godine.

U Kadićevom imovinskom kartonu se vidi da je tokom 2022. godine, kada je postao vd direktor Fonda, radio u PZU Moj lab za mjesečnu platu od 2.250 do 3.605 eura. I tokom cijele 2023, kada je postao direktor Fonda, Kadić radi u Moj lab, a plata mu mjesečno varira od dvije i po do 7.300 eura. Na sajtu Moj laba može se vidjeti da je i dalje zaposlen tamo.

Pored magnetne rezonance javnom zdravstvu nedostaju i mnogo šta drugo, pa su liječenje i dijagnostika naših građana u inostranstvu tokom prošle godine koštali oko 14,3 miliona eura. Oko 80 odsto pacijenata upućeno je u susjednu Srbiju.

Tokom 2024. godine Fond je odobrio 3.795 uputnica za liječenje, kontrolu i dijagnostiku.

Najviše pacijenata, pojašnjavaju, upućeno je na liječenje – 2.889 osiguranika, 779 je u inostranstvo moralo da putuje zbog dijagnostike, dok je 530 otišlo na kontrolu.

Na liječenje u zdravstvene ustanove van Crne Gore upućuju se osiguranici za stanja i oboljenja koja ne mogu uspješno da se liječe ili dijagnostikuju u našim zdravstvenim ustanovama, a postoji mogućnost za izlječenje primjenom najsloženijih naučno priznatih metoda koji su potvrđeni u ljekarskoj praksi.

Iz FZO je od ukupno 3.795 uputnica najviše odobreno za zdravstvene ustanove u Republici Srbiji – 2.889, dok je za Tursku upućeno 637 pacijenata.

Posmatrano po zdravstvenim ustanovama, najviše uputnica odoboreno je za Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Beograd, gdje je upućeno 572 djece, 464 pacijenta upućeno je u Klinički centar Srbije, na  Univerzitetsku dječju kliniku u Beogradu upućeno je 386 osiguranika.U tursku kliniku Acibadem prošle godine upućeno je 379 osoba, u Memorial-Istanbul 258, a u Institut za ortopedsko-hirurške bolesti Banjica u Beograd 245.

Najveći broj osiguranika iz Crne Gore i dalje se upućuje u Tursku, najčešće na PET/CT dijagnostiku. Na tu vrstu dijagnostike najčešće se šalju onkološki pacijenti, godišnje više stotina, a Crna Gora i dalje jedina u regionu nema PET skener, za razliku od Srbije, Republike Srpske, Makedonije, Albanije.

Ranije najave da će PET skener, koji je ključan za dijagnostiku pacijenata sa tumorima, biti instaliran u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) do kraja 2023. godine, nijesu se obistinile.

Komentarišući troškove liječenja u inostranstvu, direktor FZO Vuk Kadić je kazao da Crna Gora kao mali sistem ne može razvijati sve grane medicine i da je u određenom broju slučajeva praktičnije pacijente poslati u specijalizovane centre u inostranstvu.

Stanje se sporo mijenja pa je i u 2018. godini na liječenje u inostranstvo upućeno 3.842 osiguranika, što je na približno istom nivou kao i 2024, a koštala su oko 7,5 miliona eura. U 2019. godini bilo je oko 3.000 uputnica ukupno, a troškovi su iznosili 8,9 miliona.Prošle godine, da ponovimo, 3.795 pacijenata, za koje je liječenje i dijagnostika u inostranstvu plaćena blizu 14,3 miliona eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Na sajtu Vlade na kome je prezentiran broj zaposlenih u upravi precizira se- ,,u ovaj obuhvat ne spadaju privredna društva u većinskom vlasništvu države i opština”.

Kada se broju zaposlenih dodaju i ova privredna društva ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu. Ukupno 76.481 zaposlenih.

Prema poralu Moj novac,Instituta Alternativa, u državnim preduzećima zaposleno je 22.105 ljudi. U privrednim društvima na državnom nivou 13.702, a u opštinskim preduzećima 8.403.

I pored neumoljive statistike koja se čita i sa vladinog sajta, premijer tvrdi da već imaju uspjeha u racionalizaciji državne uprave. ,,Centralna vlast je smanjila broj zaposlenih za 400 od novembra 2023. do novembra 2024. godine. Ukupno, zajedno sa lokalnim samoupravama, broj ljudi u javnom sektoru je manji za 150 što znači da su lokalne samouprave više zapošljavale. Čak i u javnim preduzećima je manje zaposlenih, pa je recimo u Rudniku uglja, broj zaposlenih manji za 100, bilo je je 1.300, sada je oko 1150. U Eektroprivredi je isti slučaj. Polako smanjujemo broj zaposlenih, a ove godine ćemo brutalno krenuti u razračunavanje sa ovim problemom”, kazao je Spajić.

Podaci sa sajta Vlade govore da dosadašnje razračunavanje izgleda ovako – do najvećeg povećanja zaposlenih je došlo u Generalnom sekretarijatu Vlade i ministarstvima. U ovim institucijama se broj zaposlenih sa 3.095 u novembru 2021, povećao na više od duplo – 7.353 u decembru prošle godine. Samo od septembra 2024, kada je bilo 7.047 zaposleno je preko 300 novih radnika. Skok je još značajniji od juna 2024. kada je bilo samo 3.379 zaposlenih u ministarstvima i Generalnom sekretarijatu.

Značajan pad zaposlenih u organima javne uprave zabilježen je pod stavkom Organi u sastavu ministarstava –  sa 12.188 iz novembra 2021, na 7.490 u decembru 2024.

Iako premijer pominje smanjenje zaposlenih čak i u javnim preduzećima, statistika svjedoči o velikom povećanju broja radnika u posljednje četiri godine.

Crnogorski elektrodistributivni sistem DOO Podgorica (CEDIS) –  od promjene vlasti 2020. godine kada je bilo 1.360 zaposlenih, došlo se do 1.721 radnika u 2023. godini. Broj radnika se povećao i u Pošti Crne Gore sa 988 u 2020. godini na 1.189 u 2023, Aerodromi Crne Gore sa 961 na 1.124 u 2023. godini. Prema premijerovim podacima o 1.300 zaposlenih u Rudniku uglja Pljevlja, broj radnika se u toj državnoj kompaniji povećao skoro duplo u odnosu na 2020. kada je bilo 691 zaposlenih. Podaci sa sajta Moj novac govore da je zaposlenih u 2023. bilo 1.168.

Lokalna preduzeća su uglavnom u gubitku, ali im to im ne smeta da zapošljavaju radnike. Tako je podgorička Čistoća 2020. godine imala 489 zaposlenih, a 2023. čak 641. Iste godine zabilježila je rekordni gubitak od 1,7 miliona eura.

U susret najavljenoj racionalizaciji uprave, premijer je obećao da država neće zaboraviti svoje bivše zaposlenike. Suština je da se nađe način da se ti ljudi zaposle u privatnom sektoru, kazao je premijer i najavio program Iskra. ,,Inicijativa Iskra će pomoći tehnološkom opismenjavanju građana i za samo tri mjeseca kampa građani će moći da se zaposle na konkurentnim mjestima i primaju dobre zarade”, kazao je Spajić.

Zanimljivo je da je premijer Spajić istakao ,,da je laž da je aktuelna vlast nastavila politiku partijskog zapošljavanja”!

Brojni medijski tekstovi i istraživanja o premrežavanju uprave i državnih preduzeća partiskim, rođačkim i kumovskim kadrovima, govore da je nova vlast ne nastavila, nego čak i unaprijedila partijsko zapošljavanje i nepotističke prakse.

I dok premijer najavljuje otpuštanja, iz Ministarstva javne uprave, koje je zaduženo za ovu problematiku, tvrde da u ovom trenutku nije zahvalno govoriti o višku zaposlenih u javnim ustanovama.

Iz ovog ministarstva Danu su saopštili da Crnu Goru na putu pristupanja EU očekuju brojne obaveze, pa iz tog razloga se očekuje jačanje postojećih kapaciteta javne uprave a čak i regrutovanje novih kadrova.

„Činjenica koja to potvrđuje jeste i da EU, u iznosu od 5,6 miliona eura kroz dva projekta, podržava jačanje kapaciteta u javnoj upravi na centralnom i lokalnom nivou, uključujući usvajanje Plana zapošljavanja i obuku novih državnih službenika za upravljanje EU fondovima, s fokusom na dva pilot sektora (zaštita životne sredine, zapošljavanje i socijalna politika)“, naveli su  iz Ministarstva javne uprave.

Premijer je, s druge strane, izjavio da je ova vlada dva puta slala rješenja Evropskoj komisiiji za smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi. ,,I oni su to oba puta odbili”, rekao je Spajić.

Nadu uliva procjena Ministarstva javne uprave da će u trenutku pristupanja Crne Gore u EU između 100 i 150 službenika biti delegirano na rad u institucijama EU.

Kad će početi i kako će se odvijati smanjenje državne uprave još uvijek ne znamo. Ono što znamo je da ona puno košta.

Svake godine iznova saznajemo da državna uprava nemilice troši novac građana. Tokom protekle godine trošak službenih putovanja u zemlji i inostranstvu koštao nas je 8,4 miliona, a za reprezentaciju (ručkovi, večere, jela, zakuske) oko 950 hiljada eura, odnosno ukupno oko 9,4 miliona eura za te svrhe. Sve to je bilo za oko 2,7 miliona eura više nego što je bilo predviđeno rebalansom budžeta za proteklu godinu.

Saznali smo i da ručkovi lokalnih i državnih funkcionera često koštaju preko hiljadu ili par hiljada eura, da poslanici tokom godine uspiju o našem trošku da obiđu preko 10 inostranih destinacija, da se i pored preko 4.500 službenih automobila i dalje izdvajaju stotine hiljada za kupovinu novih… Uobičajeno, glomazni državni aparat ima svoje potrebe i prohtjeve koje građani plaćaju. Sve do neke racionalizacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo