Povežite se sa nama

INTERVJU

PETAR ĐUKANOVIĆ , CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vrtimo se u začaranom krugu

Objavljeno prije

na

Većina institucija u pravosuđu su ili u v.d. stanju, blokadi ili djeluju u krnjem sastavu a trebalo bi da budu predvodnici u snaženju vladavine prava što je ključno mjerilo napretka od strane EU. Takođe, podjele u društvu koje su na granici usijanja nijesu preporuka EU da nas brzo primi u svoj klub. Konačno, nova vlast pada na ispitu dokazivanja da ne koristi loše prakse stare kroz partijska zapošljavanja

 

MONITOR: Nakon godinu dana od promjene vlasti glavne teme su identitetske. Tenzije rastu. Sada je u fokusu ustoličenje mitropolita Joanikija. Kako to komentarisete?

ĐUKANOVIĆ: Crnogorsko drušvo nastavlja da se vrti u začaranom krugu identitetskih tema koje ne doprinose društvenom razvoju, a koje su intrumentalizovano uveli i drže na agendi politički lideri. Naravno, vremenom im je to i lakše, jer imaju više saveznika, posebno kad se atmosfera ovako ,,zagrije”, a imajući u vidu da smo multietničko i multikonfesionalno društvo to može biti i vrlo opasno.

Crna Gora je ustavom definisana kao građanska, međutim, u praksi se već duže dešava odmak od tog koncepta što već produkuje ozbiljne i loše posljedice.  Crnogorsko društvo može da opstane jedino u građanskom konceptu čiji su garant snažne demokratske institucija koje omogućavaju široku inkluzivnost, ravnopravno učešće građana u procesu donošenja odluka, uživanju i korišćenju javnih dobara. Inkluzija, jednako postupanje prema svim građanima odnosno jaka pravna država koja štiti od institucionalne i strukturne diskriminacije je osnova na kojoj se gradi građansko društvo i to bi trebalo da bude vizija i ključni zadatak političkih elita i nosilaca vlasti. Država, naravno, mora voditi računa o obezbjeđivanju uslova da svako ima slobodu da praktikuje svoju religiju, njeguje etničke tradicije i kulturu, ali i religijske zajednice moraju znati gdje im je mjesto a stiče se utisak da su neke to zaboravile.

MONITOR: CGO je nedavno ukazao da je nova vlast imala dovoljno vremena da ispuni obećanje vezano za raskid ugovora za mini hidroelektrane.

ĐUKANOVIĆ: Mi se ovim pitanjem bavimo nekih godinu dana, a nakon što su nas kontaktirali građani MZ Kraljske Bare kod Kolašina za pomoć. U cilju rješavanja problema prošle godine obratili smo se nadležnim  ministarstvima u prethodnoj Vladi sa zahtjevom da hitno preispitaju i raskinu štetne koncesione ugovore za izgradnju MHE Crnja, Ljubaštica i Crni potok u Kraljskim Barama, ali reakcije nije bilo. Uprkos obilnoj dokumentaciji sa dokazima o nelegalnim radnjama. Odmah po dolasku nove vlasti, ponovili  smo zahtjev novim nadležnim strukturama očekujući da će brzo reagovati u skladu sa predizbornim obećanjem da će jedan od prioriteta biti i preispitivanje i obustavljanje izgradnje svih mini hidroelektrana na crnogorskim rijekama. Nakon gotovo godinu dana ništa nije učinjeno da se raskinu štetni koncesioni ugovori uprskos obilnoj dokumentaciji i brojnim dokazima o nelegalnim radnjama. Stara vlast omogućila je bespravnu izgradnju MHE i korišćenje riječnih resursa u korist koncesionara, a kako stvari stoja ni nove vlasti nijesu odlučne u odbrani javnog interesa i osnovnih prava lokalnog stanovništva koje živi uz obalna područja ugroženih rijeka.

MONITOR:  Ocijenili ste i da je zabrinjavajuci broj napada na novinare. Da li je problem u atmosferi nekažnjivosti?

ĐUKANOVĆ: Učestalost napada na novinare ukazuje na potrebu preuzimanja ozbiljnijih mjera kako bi se ovaj trend, koji degradira slobodu medija, hitno zaustavio. Sloboda medija i sloboda novinara da rade svoj posao na udaru su već godinama u Crnoj Gori, a to prati izostanak konkretnih rezultata u pogledu efikasnih istraga, pronalaženja i adekvatnog kažnjavanja izvršilaca i nalogodovaca napada. Ni najteži slučajevi napada na novinare, poput ubistva urednika dnevnih novina Dan, Duška Jovanovića, ili ranjavanje novinarke Vijesti, Olivere Lakić, nikad nijesu do kraja rasvijetljeni.

Izostanak kažnjivosti vodi i samocenzuri, ograničava prostor za slobodne medije i čini novinarsku profesiju neprivlačnom za mlade. To su veliki izazovi ne samo za profesiju, već i za ukupan razvoj društva. U cilju doprinosa medijskim slobodama trebalo bi insistirati na rasvjetljavanju svih tih slučajeva, jačanju zaštite novinara ali i unapređenju nivoa profesioalnih standarda u medijima.

MONITOR: I pored evropske retorike nove vlasti, i obećanja da će Crna Gora za nekoliko godina biti članica EU, mnoge suštinske reforme još čekaju. Koliko je realno obećanje premijera da ćemo uskoro biti u Evropi?

ĐUKANOVIĆ: Mislim da bi umjesto licitiranja datumima ulaska u EU, donosioci odluka mnogo više trebalo da se bave sprovođenjem suštinskh reformi koje proces zahtijeva.  Neozbiljno je davati obećanja o skorom ulasku u EU u situaciji kad je jasno da institucije koje bi trebalo da sprovedu ključne reforme još uvijek ne funkcionišu u kapacitetu potrebnom da iznesu zahtjevne i teške reforme, ili kad nemamo ni cjelovitu pregovaračku strukture.

Većina institucija u pravosuđu su ili u v.d. stanju, blokadi ili djeluju u krnjem sastavu a trebalo bi da budu predvodnici u snaženju vladavine prava što je ključno mjerilo napretka od strane EU. Takođe, podjele u društvu koje su na granici usijanja nijesu preporuka EU da nas brzo primi u svoj klub. Konačno, nova vlast pada na ispitu dokazivanja da ne koristi loše prakse stare kroz partijska zapošljavanja, a to je, recimo isto jedno od pitanja koje EU pažljivo prati.

Ukratko, prvo treba skočiti pa reći ,,hop”, biće vremena za promociju ali prvo treba zasukati rukave i raditi.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da 70 posto građana želi da Crna Gora dovrši evropski put? Odgovaraju li političke elite željama građana?

ĐUKANOVIĆ: Građani u značajnoj većini i kontinuirano podržavaju pristupanje EU, uz sve razlike u pojedinačnim istraživajima, a to ukazuje da evropske integracije imaju snažan integrativni unutrašnji potencijal za crnogorsko društvo.

Ipak, treba napomenuti da podrška građana EU procesu nije jednaka njihovom razumijevanju tog procesa, da se radi o  pojednostavljenoj slici i nadi da će nam evropski standard života osvanuti kao poklon prvog jutra nakon učlanjenja. Takođe, mi imamo građane koji jasno izražavaju svoj stav da žele da budemo članica Evropske unije, ali su sa druge strane vrlo često potpuno ravnodušni i apatični u smislu pritiska na  one koje su birali da zaista urade nešto na tom putu. Političke elite su više deklarativno naklonjene evropeizaciji, nego što svojim primjerom ulivaju povjerenje o istinskoj posvećenosti evropskim vrijednostima i najboljim praksama. Tome u prilog najviše svjedoči trenutna politička i kriza društva koju političke elite opasno, a često i neznalački, podgrijavaju kroz vlastitim prepucavanja umjesto da insistiraju na argumentovanom dijalogu i prevazilaženju izazova što bi bio odgovoran odnos prema građanima, EU, ali i samim sebi.

MONITOR:  Kako vidite političku krizu koja traje? I moguća razrešenja?

ĐUKANOVIĆ: Mi imamo hroničnu političku krizu godinama unazad i regresivne korake u, inače, nerazvijenoj političkoj kulturi. Nažalost, prošlogodišnji parlamentarni izbori nisu doveli do očekivanog razriješenja tako da danas svjedočimo situaciji koja je složena, opterećena tenzijama, i ograničavajuća za ukupno funkcionisanje društva.

Vlada nema garantovanu većinu u Skupštini za potrebne kadrovske promjene niti zakonska rješenja što je čini slabom, a na drugoj strani i sama vladajuća većina nema saglasnost oko nekih ključnih pitanja, čime se gubi i pobjeda koju su ostvarili na izborima. Moj je utisak da se ni opozicija nije uspjela istaći kvalitativnim pristupom, a posebno DPS koji nije izveo očekivane promjene na januarskom kongresu, pa je i sebi suzio prostor za eventualna koaliciona djelovanja makar oko određenih pitanja. Primjetan je i spoljni negativni uticaj kroz izraženo interesovanje za prilike, ali i promovisanje nekih aktera i rješenja od strane, prije svih,  srbijanskih vlasti.

Mnogo je opcija sada otvoreno – tehnička Vlada, rekonstrukcija, smjena premijera, vanredni parlamentarni izbori, ali i opstanak postojećeg teškog stanja koje dnevno trenira živce i aktera na političkoj sceni i građana. Pregovori oko prevazilaženja sporova unutar vladajuće većine sporo se odvijaju i zasad nije izvjesno na koji način i kad se može očekivati dogovor.

Čitava situacija će se negativno odraziti na svakodnevne živote građana, proces evropskih integracija i druge reformske aktivnosti u zemlji, uključujući i borbu sa pandemijom COVID19, kao i posljedice pandemije.

MONITOR: Koliko ovo sve može trajati?

ĐUKANOVIĆ: Jasno je da ovakva konstelacija odnosa ne može predugo trajati i da se određeno rješenje krize mora što prije pronaći. To rješenje treba da svoje izvorište ima i u širokom društveno-političkom dijalogu i saglasnosti oko nekih ključnih vrijednosti i pravaca.

Nema vladavine prava bez efiksnog suočavanja sa prošlošću

MONITOR: Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

ĐUKANOVIĆ: Mi odavno ukazujemo da Crna Gora nije pokazala dovoljnu posvećenost u suočavanju sa prošlošću, kao i da nevoljno i površno ispunjava i dio obaveza na putu ka EU koji se odnosi na ovu oblast.

U pozitivnom kontekstu treba istaći činjenicu da je ovaj saziv Skupštine, jednom mješovitom većinom, usvojio Rezoluciju o Srebrenici i smijenio ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava koji je relativizovao genocid u Srebrenici. U prilog zrijevanju društvene svijesti govori i činjenica da su se ove odluke poklopile sa stavovima građana koji su u većini osudili izjavu ministra i koji razumiju težinu zločina u Srebrenici bolje nego neki politički prvaci.

Ipak, kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina učinak je prilično skroman, i jasno je da je tu najveća prepreka nedostatak političke volje. Mali broj slučajeva je procesuiran, i to većinom sa oslobađajućim presudama u procesima koji su (ne)namjerno bili konstrukciono loše postavljeni i vođeni i zbog toga i propadali. Strategija o procesuiranju ratnih zločina, koja je trebalo da doprinese efikasnosti u procesuiranju, nije dala praktično nikakve rezultate.

Nema funkcionalne vladavine prava bez efikasnog suočavanja sa prošlošću, a sada je već jasno da to zahtijeva i ozbiljne promjene u pravosuđu. Osim pravnog aspekta, proces suočavanja sa prošlošću trebao bi da se odvija i kroz sistem obrazovanja, što, takođe, izostaje a otežava izgradnju građanskog, otvorenog društva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo