INTERVJU
STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA-BEOGRAD: I Berlinski proces i Otvoreni Balkan začeci neminovnog

Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Brisel gubi trajni kredibilitet kao medijator u rješavanju različitih otvorenih bilateralnih problema, jer je ta pitanja povezao sa perspektivom članstva
MONITOR: Kako Vi razumijete izjavu predsjednika Džozefa Bajdena o tome da Amerikanci ne bi trebalo da ginu u Avganistanu ako sami Avganistanci nisu spremni da se suprotstave fundamentalistički nastrojenim talibanima koji su već proglasili Islamski emirat Avganistan?
SURLIĆ: Razumem kao poraz politike koja je već više od tri decenije proklamovana na različitim meridijanima o međunarodnim misijama koje svojim prisustvom ne samo da uspostavljaju trajan mir, već izgrađuju demokratske institucije i stabilne države. Cilj intervencije SAD-a je bio upravo neutralisanje terorističkih pretnji i definitivan obračun sa talibanima. Situacija na terenu je pokazivala da su talibani kontrolisali značajan deo teritorije uprkos vojnom prisustvu SAD-a, što je samim tim uticalo na skromne domete procesa izgradnje države. Takođe, naglo povlačenje američkih trupa imalo je snažan psihološki efekat po društvenu i političku atmosferu u Avganistanu u momentu kada su talibanske snage veoma moćna vojna formacija. Deluje nemoguće da bezbednosne analize nisu ukazivale na mogućnost potpunog urušavanja izgrađenog sistema i stoga možemo zaključiti da je reč o svesnom prepuštanju vlasti talibanima.
MONITOR: EU i Evropa se pripremaju za novu migrantsku krizu. Emanuel Makron traži jedinstveni EU plan dok Angela Merkel poručuje da Njemačka može da primi do 10.000 ljudi iz Avganistana, pobrojanih kao najugroženijih od novog režima. Već se pokazalo da se u okviru EU nije bilo lako dogovoriti oko „kvota“ za migrante. Hoće li ponovo prihvatanje i zbrinjavanje izbjeglica, sem onih političkih, pasti na teret zamalja „sigurnog azila“?
SURLIĆ: Broj ljudi iz Avganistana koje bi trebalo zbrinuti daleko je manji od broja sa kojim su se Nemačka i ostale zemlje EU suočile tokom migrantske krize 2015. Međutim, očigledno je da je taj događaj učvrstio strah prema bilo kakvom pominjanju kvota i obaveze sigurnog azila. Predstojeći izbori u Nemačkoj, ali i Francuskoj neminovno, humani odgovor prema ljudima koji traže utočište stavljaju u okvir mogućih političkih posledica. Slika ljudi koji bespomoćno čekaju spas na aerodromu u Kabulu ne postavlja samo pitanje njihovog transporta i sigurnog utočišta već velike odgovornosti evropskih zemalja koje su dve decenije bile slepi saučesnik SAD-a u Avganistanu. Za zemlje EU koje se izdaju za zaštitnika univerzalnih ljudskih prava nije prihvatljiv,a ni dostojan odgovor: „SAD su se povukle, pa nam ništa drugo nije preostalo“.
MONITOR: Predsjednik CDU i najozbiljniji kandidat za nasljednika Anegele Merkel na kancelarskom položaju poslije septembarskih izbora, Armin Lašet, nazvao je događaje u Avganistanu, „najvećim fijaskom NATO-a“. Ima li potrebe, i poslije ovog iskustva, da se redefinišu odnosi unutar NATO-a?
SURLIĆ: Odnosi unutar NATO-a se neće redefinisati sve dok SAD čine silu koja je po vojnim kapacitetima i finansijskoj potpori presudna za bilo kakvu ozbiljniju vojnu intervenciju Alijanse. Ono što se može inicirati je preispitivanje misija koje su do sada sprovedene i njihovog efekta po trajan mir i proces izgradnje države nakon konflikta. Očigledno je da je NATO-u potrebno redefinisanje strategije delovanja i preispitivanje učešća evropskih zemalja u budućim misijama.
MONITOR: Pored pandemije, pred institucijama EU su novi izazovi očigledni. Da li to znači da će još više oslabiti interesovanje Brisela za procese integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU i da ćemo biti važni ponovo po tome jer smo na migrantskoj ruti?
SURLIĆ: Za sada nema izgleda da će se obnoviti balkanska migrantska ruta, ali svakako da se do može očekivati u budućnosti, uzrokovano konfliktima i klimatskim promenama na prostoru Afrike i Azije. Pred EU stoji otvoreno pitanje redefinisanja u cilju veće funkcionalnosti sistema i ne verujem da će biti ozbiljnije političke volje za proširenjem dok se ta namera bar delimično ne ostvari. Takođe, među zvaničnicima EU vlada uverenje da je zbog otvorenih bilateralnih pitanja i manjka regionalne integracije, potrebno da sve zemlje Zapadnog Balkana postanu istovremeno deo EU, što dodatno prolongira bilo kakvu perspektivu punopravnog članstva, ali i ruši nade npr. Crne Gore, koja je najdalje odmakla, da će biti prihvaćen „princip regate“.
MONITOR: Angela Merkel je 2014. inicirala Berlinski proces kao svojevrsnu pripremu Zapadnog Balkana za ulazak u EU, ali i model povezivanja zemalja regiona u tešnjoj ekonomskoj saradnji, uz pretpostavku poštovanja slobodnog kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala. Održano je šest susreta, postignuti su i neki uspjesi, kao što je ukidanje rominga. Ali, približava se 2024. godina do koje bi trebalo da se realizuje cilj Procesa. Imaju li Mali Šengen i Otvoreni Balkan veze sa Procesom ili su oni neka naizgled slična ali ipak „druga priča“?
SURLIĆ: U političkom smislu se između ova dva procesa prave nepremostive razlike u kontekstu evropskih integracija, pa se Berlinski proces tumači kao nešto što približava, a Otvoreni Balkan nešto što udaljava ili predstavlja alternativu članstvu u EU. Reč je o svojevrsnoj besmislici koja traži opravdanja za nedostatak dobrih bilateralnih i regionalnih odnosa na Zapadnom Balkanu. Realnost je da su obe inicijative, samo začeci onoga što je neminovno, a to je stvaranje jedinstvenog tržišta i ukidanje svih mogućih barijera za slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala. EU je više puta poslala jasnu poruku: evropske integracije znače vašu međusobnu integraciju, regionalno povezivanje i rešavanje otvorenih pitanja. Svaka inicijativa u tom pravcu je više nego dobrodošla i znači boljitak za građane balkanskih država bez obzira na tempo procesa evropskih integracija.
MONITOR: Kako Vama izgleda situacija sa odlaganjem otpočinjanja pristupnih pregovora EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom koja kao da se oteže u nedogled? A tu je i već dugo čekanje Kosova da uđe u sistem bezviznog režima-„bijeli Šengen“, uz već ispunjene uslove…
SURLIĆ: Ove okolnosti ukazuju na odsustvo jasne perspektive proširenja EU među zemljama članicama, kao i na besciljnu politiku uslovljavanja koja bez obzira na epilog procesa zamrzava dalje integracije zemalja Zapadnog Balkana. Dodatno, EU ovim potezima stimuliše druge globalne aktere da budu aktivniji i da ojačaju svoje političko i ekonomsko prisustvo u ovom delu Evrope. Na kraju, Brisel gubi trajni kredibilitet kao medijator u rešavanju različitih otvorenih bilateralnih problema, jer je ta pitanja povezao sa perspektivom članstva, kao što je slučaj sa dijalogom Beograda i Prištine ili Prespanskim sporazumom kojim je Severna Makedonija promenila deo svog identiteta zarad otvorenog evroatlantskog puta.
MONITOR: Predstavnici Srba u regionu kao i vlasti u Beogradu u vezi sa rješavanjem institucionalne krize u BiH i Briselskim dijalogom pozivaju se na Dejtonski sporazum, pa i na Rezoluciju SB UN 1244. Sa druge strane zapadne zemlje koje su učestvovale u kreiranju tih dokumenata danas ih smatraju uveliko prevaziđenim, ali ne uspjevaju da sprovedu svoju volju da ih ukinu i nametnu nova, iz jasnih proceduralnih razloga. Građani su, kako ste i Vi rekli za Srbe na Kosovu „višegodišnji taoci“ i lokalnih politika i vlasti koje se na ta dokumenta rado pozivaju?
SURLIĆ: Ključan problem u slučaju Bosne i Kosova je što se ta društva suočavaju sa postkonfliktnim narativom i nakon više od dve decenije od prestanka sukoba. Stoga Dejtonski sporazum, Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244 predstavljaju samo dokumente koji svedoče o nekoliko trajnih i dubokih problema sa kojima se suočavaju ova društva: visokom stepenu etničke distance, odsustvu bazičnog konsenzusa među političkim elitama, trajnoj zavisnosti od međunarodne intervencije i poražavajućim ishodima u sočavanju s prošlošću. U takvim okolnostima mirovni sporazumi ne da nisu prevaziđeni, već kao da se potpisi na njima još nisu osušili.
MONITOR: Kao politikologu, kako Vam izgleda spoljna politika Srbije? Kako je moguće da predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, dozvoljava da u njegovom prisustvu ministar unutrašnjih poslova – Aleksandar Vulin, govori o „srpskom svijetu“ kao budućoj jedinstvenoj teritoriji koja će se ujediniti „na miran način“? Šta bi opozicija trebalo da ponudi kao vrijednosnu a politički i društveno dostižnu alternativu?
SURLIĆ: Kao i u slučaju unutrašnje politike, tako i na spoljnom planu Aleksandar Vučić teži sveobuhvatnom pristupu koji istovremeno podrazumeva blisku saradnju sa Rusijom, strateško partnerstvo sa Kinom, intenzivne integracije u EU i koordinaciju sa spoljnim interesima SAD-a. U regionalom kontekstu, reč je o kombinaciji principa suverenosti i nepovredivosti granica sa proklamovanom idejom o mirnom ujedinjenjenju srpskog sveta. Možda na unutrašnjem planu takav pristup osigurava širok raspon glasova, ali spoljnopolitički, posebno u regionalnom kontekstu, to dovodi do sve zahlađenijih odnosa sa susednim zemljama. SNS je u svojim okvirima ujedinio različite ideološke orijentacije, a time kreirao i vlast i „opoziciju“, i sve dok je biračima prihvatljivo da glasaju za opciju u kojoj su zajedno i evroentuzijasti i evroskeptici, pro-NATO i anti-NATO, pobornici „srpskog sveta“ i ljudi koji govore da je potrebno da se prihvati „realnost na Kosovu“, dotle će biti veoma teško opoziciji u Srbiji da ponudi jasnu vrednosnu alternativu.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
I kvalitet i vitalitet
-
ZNACI: Opasno je biti novinar u Crnoj Gori
-
MIODRAG PEROVIĆ: 30 GODINA MONITORA (XXXVIII): Počinju da izlaze Vijesti
-
SVA NAŠA PREBROJAVANJA: I na nebu i na zemlji
-
STEVAN DOJČINOVIĆ, GLAVNI UREDNIK KRIK-a: Crna Gora i Srbija moraju da očiste sistem od kriminala
-
NAPAD NA DIREKTORICU CIN CG MILKU TADIĆ – MIJOVIĆ: Atmosfera progona
INTERVJU
ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Carine pogoduju krupnom kapitalu

Objavljeno prije
6 danana
11 Aprila, 2025
Pored ekonomskih, carine imaju i politički efekat. Između dva svjetska rata države su vodile protekcionističku politiku, nakon Drugog svjetskog rata uspostavio se globalno dug period relativnog mira. Ovo naglašavam iz razloga što između slobodne trgovine i miroljubive koegzistencije država se može uspostaviti pozitivna korelacija. Zemlje koje trguju, po pravilu ne ratuju
MONITOR: Ove sedmice Kaja Kalas posjetila je i Crnu Goru. Politička klasa obećava da ćemo ući u EU. Za sada nije ispunjeno ni obećanje da ćemo zatvoriti poglavlje 31, kao jedno od četiri koja su planirano za kraj prošle godine.
PEJOVIĆ: To pitanje će dobrim dijelom odrediti budućnost Crne Gore, hoćemo li (p)ostati periferija Evrope i Balkana ili ćemo dati šansu sebi i budućim generacijama. Što se tiče činjenice da je poglavlje 31 blokirano, to je izraz volje dijela domaćih političkih elita koje se nominalno deklarišu kao proevropske, a koriste svaku priliku da „miniraju“ odnose sa zemljama okruženja, jer im je mnogo bliža politika „srpskog sveta“ od politike Brisela.
MONITOR: Kako to objašnjavate?
PEJOVIĆ: U takvom ponašanju političkih aktera nalazim dva potencijalna motiva. Jedan je nametanje agende zemalja koje Crnu Goru vide u svojoj gravitacionoj zoni, umjesto u EU, a drugi je povezanost sa organizovanim kriminalom. Oba potencijalna motiva trebala bi biti signal za aktivnost državnog tužilaštva. Prvi, u izviđanju finansiranja političkih partija, a drugi u istrazi o mogućoj povezanosti političara sa kriminalnim organizacijama, čiji je interes da Crna Gora bude van dometa evropskih bezbjedonosnih i pravosudnih organa. Tužilaštvo treba biti svjesno svoje odgovornosti, i čini se da je politička scena Crne Gore odavno zrela za „pospremanje“ kakvo je preduzelo tužilaštvo Italije devedesetih godina prošlog vijeka.
MONITOR: Albanija se sve više pominje uz Crnu Goru kao potencijalni kandidat za članstvo u EU?
PEJOVIĆ: U odnosu na period pada gvozdene zavjese s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka Albanija je prešla veći put od Crne Gore. Saobraćajno se i infrastrukturno povezala sa Evropom. Mi smo izgubili jedinu pomorsku vezu koju smo imali sa Italijom još iz vremena socijalizma, feribot liniju Bar- Bari. Neka nas ne čudi što je Brisel kancelariju EU parlamenta za zapadni Balkan otvorio u Tirani, umjesto u Podgorici. Ima to dublju poruku od saobraćajne povezanosti. U Albaniji je narod velikom većinom za EU, kao i državno vođstvo. Iskreno se pitam da li su naši funkcioneri zaista uz EU, u situaciji kad je zvanični Vašington okrenuo leđa evroatlantizmu, a Putinova soldateska i dalje napada civilne ciljeve u Ukrajini. Evropa se mobiliše, uz EU sada stoje i Velika Britanija, kao i Kanada. Formira se novi savez slobodnog svijeta, koji ne želi da mijenja demokratiju za imperijalizam sile. U našem dijelu Evrope pak, Hrvatska, Albanija i Kosovo formiraju bezbjedonosni savez. Crna Gore je izuzeta, pitam se da li je to izraz nepovjerenja prema Crnoj Gori kao članici Nato pakta?
MONITOR: Šta vi mislite?
PEJOVIĆ: Uznemirila me konstatacija hrvatskog novinara Davora Đenera da Crna Gora nije članica Nato pakta u punom smislu riječi. Sjetio sam se incidenta sa pripadnicima Vojske Crne Gore na Kosovu, kada su uhapšeni zbog natpisa „Kosovo je Srbija“. Ministar odbrane ih je verbalno uzeo u zaštitu navodeći da su „dobri“ vojnici. Nametnula mi se sumnja i pitanje da li je ovo izuzetak, odnosno da li vojska stoji uz ustav i politiku zemlje? No to najviše zavisi od onih koji vode državu i bezbjedonosni sektor, pa bi se pitanje moglo formulisati da li je glava i srce naših javnih funkcionera negdje na istoku, a sjedalo u Briselu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u Crnoj Gori generalno?
PEJOVIĆ: Iskreno se trudim da naš politički sistem doživim elementarno ozbiljno. Gledajući sva ta lica na političkoj sceni, za koja do skoro niste znali da postoje u društvenom životu, pitate se čime su se „kvalifikovali“ za vršenje državničkih dužnosti, osim članstvom u partiji? Možda ovo nije retoričko, već i bezbjedonosno pitanje. Želio bih da politika „trećeg puta“, ponovo dobije šansu, ali bojim se da je ta prilika propuštena sa Abazovićevom vladom. DPS i bivši DF se ponovo nameću političkoj sceni, što djeluje prilično depresivno. DPS umjesto da se izvini Crnoj Gori zbog nepravedne vladavine, kao i zbog političkog progona nad neistomišljenicima, vraća ponovo bivšeg predsjednika na mjesto počasnog predsjednika, „posvećujući“ ga na taj način, kao što su stari Rimljani vršili obred apoteoze imperatora. No, tako i same sebe limitiraju. Na drugoj strani bivši DF se nameće kao ideološki lider vladajuće koalicije, vidimo kakve to ima konskekvence na EU integracije. Uticaj Srpske pravoslavne crkve u službi Beograda je i dalje jak. Nismo se do kraja konstituisali kao nacija sa identitetom, a mislim i da nećemo dok se ne riješi pitanje crkve.
MONITOR:Da se osvrnemo i na ekonomska pitanja. Nakon Evrope Sad I, imamo i Evropu Sad II. Živi li se bolje u Crnoj Gori?
PEJOVIĆ: Nažalost, inflacija je značajno devalvirala efekte fiskalnih reformi. U realizaciji budžeta javljaju se rizici deficita. Inflacija u Crnoj Gori bila je znatno veća nego u evropskim zemljama. Slijedeći zvanične podatke, ali i logiku, nalazimo da su razlozi inflacije kontradiktorni. Za očekivati je da su domaći distributeri dodatno generisali inflaciju kroz veće marže, ali njihovi formalni finansijski izvještaji ne pokazuju uvećanje profitnih marži. Međutim, nije za očekivati da su međunarodna tržišta, sa svojim obimnim robnim fondovima, povećala cijene zbog rasta zarada u Crnoj Gori. Domaći poljoprivredni proizvođači sa relativno malim resursima su povećali cijene u situaciji kada su zarade rasle, mada je njihov uticaj na inflaciju ograničen, budući da je domaće tržište uvozno orjentisano.
Bez obzira na uzroke inflacije, smatram da je potrebno proširiti tržište distributivnih lanaca – i kroz uvođenje novih distributera iz inostranstva, ali i kroz podršku manjim domaćim distributerima. To bi doprinijelo većoj konkurenciji, što je u interesu potrošača.
Takođe, potrebno je stimulisati poljoprivrednu proizvodnju. Budžet za poljoprivrednike u Crnoj Gori 2025. godine iznosi 2,8 % budžetskih prihoda, dok u Srbiji iznosi čak 6,4 %. Sa niskim agrobudzetom, naši proizvođači teško mogu biti konkurentni i povećati proizvodnju.
Eventualni ulazak u EU za Crnu Goru će značiti u ekonomskom smislu mnogo, jer ćemo kao Hrvatska i Slovenija moći da 70% kapitalnog budzeta finansiramo iz sredstava EU. Što znači da ćemo se značajno manje zaduživati za finansiranje kapitalnog budzeta.
MONITOR: Kako gledate na Sporazum sa UAE, odnosno najavu investicije u Ulcinju?
PEJOVIĆ: Prvo bi država trebala da prostorno planski odluči šta želi sa prostorom u zaleđu Velike Plaže, uz saglasnost lokalne samouprave. Potom bi se raspisao međunarodni tender, gdje bi se pozvali investitori. Zašto bi samo jedan investitor bio pozvan da ulaže? Rekao bih da se preskaču bitni koraci. Naglašavam, u svemu navedenom treba da postoji saglasnost lokalne zajednice, koja bi se izrazila i građanskim referendumom. Loši smo u upravljanju prostorom. Divlja gradnja jede najljepše djelove Crne Gore. Umjesto megalomanskih projekata, zašto se u zaleđu Velike plaže ne bi pravili manji bungalovi, kakvi postoje na Adi? Nije sve u profitu, treba štititi i prirodu, nismo pozvani da zabetoniramo najljepše djelove Crne Gore.
MONITOR: Sjedinjene Američke Države pod Trampovom administracijom uvode carine. Kakve će to imati efekte na globalnu ekonomiju?
PEJOVIĆ: To je još jedna manifestacija, na žalost,rušenja poretka koji je uspostavljen za vrijeme predsjednika Teodora Ruzvelta, pred kraj drugog svjetskog rata. Jedna od ključnih premisa tog projekta je bila i slobodna trgovina. Uvođenje carina poskupljuje cijenu robe domaćim potrošačima u zemlji koja ih uvodi, ali pogoduje domaćim proizvođačima koji sada mogu da za iznos carina, povećaju cijene iznad svjetske cijene. Dakle, carine pogoduju krupnom kapitalu i državi koja ubira prihode, a idu na teret rada, jer smanjuju realne dohotke i potrošačke viškove. Nobelovac Dzozef Štiglic je tokom prvog mandata Trampa izrazio rezervu da će takva politika doprijenijeti otvaranju novih radnih mjesta u SAD-u.
Pored ekonomskih, carine imaju i politički efekat. Između dva svjetska rata države su vodile protekcionističku politiku, nakon Drugog svjetskog rata uspostavio se globalno dug period relativnog mira. Ovo naglašavam iz razloga što između slobodne trgovine i miroljubive koegzistencije država se može uspostaviti pozitivna korelacija. Zemlje koje trguju, po pravilu ne ratuju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
ELVIS BERIŠA,IZVRŠNI DIREKTOR NVO KORAČAJTE SA NAMA – PHIREN AMENCA: Ćutanje nam govori da nijesmo prioritet Vlade

Objavljeno prije
6 danana
11 Aprila, 2025
Vlada Crne Gore ove godine nije uputila javnu čestitku povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Romska zajednica i aktivisti to vide kao znak odsustva političke volje i pažnje usmjerene prema Romima
Međunarodni dan Roma obolježava se 8. aprila. Službeno je proglašen 1990. godine, u čast Prvog svjetskog kongresa Roma koji je održan 1971. u Londonu. Na tom istorijskom skupu, predstavnici romskih zajednica iz različitih zemalja usvojili su zajedničke simbole – romsku zastavu i himnu, i započeli proces međunarodnog povezivanja radi borbe za jednaka prava, inkluziju i dostojanstvo svoje zajednice. Taj datum predstavlja i simbol borbe protiv diskriminacije i poziv na solidarnost.
O položaju Roma u Crnoj Gori govorimo sa Elvisom Berišom, izvršnim direktorom Romske organizacije mladih ,,Koračajte sa nama – Phiren amenca”, kao i osnivačem prvog romskog portala RomaNet.
MONITOR: Kako Crna Gora dočekuje Međunarodni dan Roma?
BERIŠA: Čini mi se da svake godine ponavljamo isto, ali je činjenica da romska zjednica nema mnogo razloga za slavlje. Ovo je dan kada treba zajedno sa cjelokupnim društvom da se pitamo šta smo uradili u prethodnih godinu dana i da li imamo nekog napretka. Crna Gora obilježava Međunarodni dan Roma uz gotovo iste probleme kao prije 10 godina. Na današnji dan važno je slaviti kulturu i doprinos romske zajednice, ali mi se istovremeno suočavamo s brojnim izazovima koji i dalje postoje.
Ove godine posebno nas pogađa tragedija u Volujici, gdje je romska porodica Bisljimi izgubila četiri člana u stravičnom požaru. Ovaj incident oslikava ne samo ljudsku patnju, već i institucionalnu nebrigu i nedostatak adekvatnih mjera za zaštitu ranjivih zajednica. Istakao bih da romska zajednica ne vidi političku volju ni trenutne vlasti da učini neke suštinske promjene. Osim napora u resoru obrazovanja, ostale oblasti su više nego upitne da li će se moći očekivati neke promjene u skorije vrijeme. Posebno zbog toga što Romi nijesu dovoljno uključeni u kreiranje politika koje će unaprijediti život romske zajednice, ali ni na pozicijama odlučivanja, posebno u Parlamentu Crne Gore. Za razliku od prethodnih godina, Vlada Crne Gore ove godine nije uputila javnu čestitku povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Romska zajednica i aktivisti to vide kao znak odsustva političke volje i pažnje usmjerene prema Romima.
MONITOR: Da li je došlo do pozitivnih pomaka u vezi sa problemima stanovanja i zapošljavanja?
BERIŠA:Nažalost, problemi stanovanja i zapošljavanja romske zajednice ostaju gorući. Iako su se pokrenule neke inicijative, konkretni rezultati su još uvijek nedovoljni. Potrebne su sistemske promjene i dugoročne strategije kako bi se poboljšala situacija. Prema našim podacima više od 60 odsto objekata vlasnika iz romske zajednice su nelegalizovani objekti i bez adekvatnog pristupa infrastrukturi. Na primjeru Volujica možemo najbolje vidjeti koliko država ali i lokalne samouprave rade na suštinskom rješavanju egzistencijalnih problema za romsku zajednicu. Opština poput Bara, koja svake godine na različitim manifestacijama dovodi estradne umjetnike koje plaća po više stotina hiljada eura, nije u stanju da obezbjedi sredstva i za očuvanje romskih života. Ovo nam govori više nego dovoljno koliko je anticiganizam ukorijenjen u našim državnim i lokalnim institucijama.
Država s druge strane već treću godinu zaredom nije u stanju da zaposli 21 medijatora u oblasti zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite. Iako su medijatori prepoznati kao važni činioci pozitivnih rezultata iz pomenutih oblasti, država i dalje ne prepoznaje važnost da se njihovo zapošljavanje sistemski riješi već tu odgovornost ostavlja na teret Ministarstva manjina koje nije nadležno za ovo pitanje.
MONITOR: Tu je i problem sa ličnim dokumentima.
BERIŠA: To je problem sa kojim se romska zajednica posebno suočava u ostvarivanju pravnog statusa, usljed brojnih faktora – nedostatka lične dokumentacije, složenih administrativnih procedura, nedovoljne informisanosti i prisutne diskriminacije. Posljedica toga je da brojni pripadnici ovih zajednica ostaju bez državljanstva, čime im se dodatno otežava, tačnije onemogućava pristup osnovnim pravima, poput obrazovanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja.
U okviru projekta „Predlaganje politika i zakona o građanskoj registraciji i apatridiji, i zagovaranje registracije Roma bez dokumenata“, uspjeli smo omogućiti da više od 50 osoba riješi svoj pravni status kroz upis državljanstva, izdavanje ličnih karata i pasoša, kao i pribavljanje ostale potrebne dokumentacije koja je omogućila da dobiju zakoniti boravak, aktivnim posredovanjem u komunikaciji između Ambasade Kosova i lica bez regulisanog statusa. Trenutno se u proceduri nalazi još 15 osoba, kojima je zakazan termin u Ambasadi, a za koje cijenimo da neće biti prepreka u procesu upisana u državljanstvo, odnosno u procesu izdavanja ličnih dokumenata – lična karta, pasoš.
Dodatno zabrinjava podatak da trenutno u našoj evidenciji imamo identifikovanih 20 osoba koje se nalaze u visokom riziku od apatridije. Iako Zakon o crnogorskom državljanstvu prepoznaje mogućnosti sticanja državljanstva za djecu rođenu u Crnoj Gori – ako su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva ili ako dijete ostaje bez državljanstva, u praksi postoje brojne administrativne prepreke koje usporavaju i otežavaju ove procese.
MONITOR: Ima li promjena u boljoj dostupnosti i većem broju romske djece koja pohađaju škole?
BERIŠA: Obrazovanje romske djece predstavlja ključni izazov. Iako su učinjeni napori za povećanje upisa, mnoge porodice se suočavaju s ekonomskim preprekama koje ometaju kontinuirano obrazovanje. Važno je da se obezbijede resursi i podrška za romsku djecu kako bi im se omogućilo da završe školu i imaju jednake šanse za budućnost. Ove školske godine je riješen problem neorganizovanja školskog prevoza. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je donijelo Pravilnik po kojem škole imaju obavezu da zapošljavaju medijatore na 35 romskih učenika. To znači da ćemo imati veći broj medijatora i s druge strane kvalitetnijie rezultate ukoliko isti medijatori budu radili dobro svoj posao. Osim ovoga, sve ostale prepreke su iste. Romska djeca čak i u višim razredima nijesu ni elementarno opismenjena i to povlači kasnije sve negativne rezultate. Naglasio bih da Zakon o visokom obrazovanju i dalje ne prepoznaje princip afirmativne akcije prilikom upisa studenata na fakultetima iz romske zajednice. Neophodno je da se zakonom definiše kvota po kojoj bi romski studenti mogli da se upišu na fakultete i pruži im se prilika da se obrazuju na visokom nivou.
MONITOR: U ranijim intervjuima ste ukazivali i kritikovali politički diskriminaciju. Da li se na tom planu šta mijenja?
BERIŠA:Nažalost, situacija se nije promjenila. I dalje vjerujemo da je politička diskriminacija romske zajednice ozbiljan problem koji mora biti riješen. Ako se ne postignu konkretni koraci u pravcu izjednačavanja prava, nećemo oklijevati da preduzmemo pravne mjere kako bismo zaštitili interese romske zajednice i osigurali njihovo puno učešće u društvu.
Ponavljam, poražavajuće je da čak ni na današnji dan kabinet premijera Milojka Spajića nije uputio čestitku niti bilo kakvo saopštenje povodom Dana Roma. Nama je jasno s ovim postupkom da ne možemo biti na agendi Vlade Crne Gore čak ni na dan kada Evropska komisija obilježava ovaj dan i sve druge države. Osim Bošnjačke stranke nijedan politički subjekt u Crnoj Gori nije čestitao romskoj zajednici Dan Roma.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DR BILJANA STOJKOVIĆ, PROFESORICA BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POLITIČARKA: Nestalo je naprednjačke „magije“

Objavljeno prije
6 danana
11 Aprila, 2025
Vjerujem da je ostalo još lukrativnih i biznis interesa koji povezuju Vučića sa pojedinim evropskim liderima, ali postaje sve teže da se zanemare dokazi antidemokratske vlasti
MONITOR: Uz tumačenje da je Predsjednik Srbije izborom za mandatara tzv. nestranačke ličnosti uneo pometnju u redove SNS, forsiranje eksperta iz Pokreta za narod i državu, možda bi se moglo tumačiti i kao namjera da se djelovanje Vučića kroz ovaj pokret-kao kamuflažnu formu Srpskog sveta, osnaži i dalje od Srbije?
STOJKOVIĆ: Formiranje Pokreta za narod i državu može se tumačiti, pre svega, kao pokušaj Vučića da se udalji od svoje prethodne tvorevine – Srpske napredne stranke. Ova stranka postala je omražena zbog nesposobnosti njenih članova da upravljaju, zbog korupcije, urušavanja svih institucija i suštinski siledžijskog ponašanja. Vučić se trudio da sebe medijski odvoji od sasvim jasnih trendova propadanja ugleda i podrške svoje partije, ali te je mogućnosti ipak istrošio. Sada sa sigurnošću mogu reći da je on dramatično izgubio društveni legitimitet. Ranije je uspevao da unutrašnje tenzije zamaskira vestima o nekim drugim događajima, najčešće o Kosovu ili Republici Srpskoj, pri čemu je bilo jasno da ih on lično u velikoj meri i proizvodi. To mu više ne polazi za rukom. Čitavo društvo je uzburkano i fokusirano na studentske poduhvate, na blokade, hapšenja i sve ono što jesu-sada već svima očigledne, posledice urušavanja građanskih prava. Pokret za narod i državu je Vučićev pokušaj ponovnog „političkog rođenja“, kako u Srbiji tako i van nje. Po mom mišljenju, u tome nema ni potencijala ni snage. Jedan od Vučićevih glasača i mitingaša koje stranka razvozi po Srbiji izgovorio je verovatno najveću istinu: „Nema više magije.“
MONITOR: Dio građana/ki Srbije očekuje ne samo ujedinjavanje opozicije već i njeno povezivanje sa studentima, sindikatima i drugim za promjene zainteresovanim djelovima društva. Kako doći do vlade bez dogovora sa vlašću ili pobjede na izborima?
STOJKOVIĆ: Iz velike političke i društvene krize može se izaći samo ukoliko naprednjački režim padne. Niko ne priželjkuje krvave sukobe i zbog toga se traže načini da se vlast smeni na miran način – na izborima. Većina političkih i društvenih aktera smatra da mora postojati period u kom će državom upravljati neka vrsta prelazne Vlade oročenog trajanja, čiji će zadaci biti da stvori uslove za funkcionisanje institucija nezavisno od stranaka kao i da uredi sistem za slobodne i fer izbore, kakve nismo imali čitavu deceniju. Studenti, grupa koja trenutno uživa ubedljivo najveći društveni legitimitet, eksplicitno odbijaju saradnju sa strankama pa i sa nevladinim organizacijama, smatrajući i jedne i druge „delovima sistema“. Demokratska stranka je na stanovištu da takvo stanje treba uvažiti kako bismo pojačali borbu i konačno došli do promena. Vizija drugih stranaka, prema kojoj i opozicija treba da učestvuje u prelaznoj Vladi-prema našem mišljenju, umanjuje šansu za uspeh. Mi ćemo iz sve snage podržati svaku Vladu eksperata koja se formira iz redova akademske zajednice. Do toga možemo doći ukoliko se svi delovi društva uključe kroz štrajkove, građanske zborove, blokade institucija i druge vidove građanske neposlušnosti.
MONITOR: Zdravko Ponoš i Božo Prelević su kazali i da su-poslije izjava o upotrebi zvučnog topa 15. marta, bili predmet obaveznog uputstva glavnog tužioca Višeg suda Nenada Stefanovića, u kojem se traži njihovo privođenje i procesuiranje. Čedomir Jovanović je pozvan u policiju da da izjavu u vezi sa tvrdnjom da iza dovođenja 200 ljudi privatnog obezbjeđenja istog dana, stoji Vladimir Mandić. Odmotava li se klupko veza koje upravljaju Srbijom i dijelom regiona?
STOJKOVIĆ: Nema sumnje da je Vučić upotrebio zvučno oružje protiv građana u mirnom protestu. Nema sumnje ni u to da je poznati Ćacilend i danas pun huligana, bivših robijaša i navijača, a ima svedočenja da se u šatorima nalazilo i oružje. Za veliki protest, 15. marta, taj kamp je bio prepun likova sa maskama i kapuljačama, spremnih da napadnu građane. Dobijali smo razne dojave i zahvaljujući njima je sprečeno krvoproliće. Mislim i da je Vučić dobio upozorenja iz EU da nasilje neće biti tolerisano. Ipak, nije se mogao suprotstaviti porivu da se sadistički osveti i upotrebio je zvučni top. Mandić je samo jedan od njegovih vernih huligana koji su spremni na sve. Dugo već znamo da se u Srbiji vlada nasiljem i zastrašivanjem. Sada nam se samo intenzivnije otkrivaju imena.
MONITOR: Opozicija se složila u jednom-na izbore nema svrhe izlaziti bez zadovoljavajućih predizbornih uslova. Ali, utisak je da opozicija čeka realizaciju svog prijedloga o prelaznoj vladi i ne radi sa OEBS-ODIHR na pritisku na vlast u vezi sa tim uslovima. Živost društva u Srbiji sada zavisi od atraktivnosti i istrajnosti studentske pobune, plenuma i zborova. Da li se već kasni?
STOJKOVIĆ: Istina je da opozicione stranke puno rade na međunarodnom planu. U proteklih par meseci bilo je mnogo poziva i putovanja u Brisel i Strazbur. Nije se zaboravila Rezolucija Evropskog parlamenta o izborima 2023., u kojoj je opisano na šta su ličili izbori. Vučiću je u Briselu pre dve nedelje jasno rečeno da ne sme biti izbora bez uređivanja izbornog zakonodavstva, slobodnih medija i institucija. Na unutrašnjem planu prvo se moraju razrešiti pitanja ekspertske Vlade i razraditi načini na koje će Vučić biti prinuđen na takvo rešenje, a onda da se radi na samim izborima. Sigurno je da će u tome biti potrebna podrška EU. Studenti su već nagovestili da će biti veoma angažovani na biračkim mestima. Saradnja svih društvenih grupa biće neophodna.
MONITOR: U Strazbur su krenuli studenti-biciklisti, u Briselu je bilo i sastanaka na kojima su učestvovali i predstavnici NVO i opozicije iz Srbije. Svima je, međutim, još teško da zaborave radnu večeru Vučića sa Ursulom fon der Lajen i Antonijom Koštom. Kako se snaći u tom rašomonu?
STOJKOVIĆ: Dugo smo čekali da Evropa počne sa napuštanjem stabilokratije i podrške Vučiću. Sada se to dešava. Jasno je da je grupacija kojoj pripada i Ursula fon der Lajen i SNS (EPP) još uvek blagonaklona prema Vučiću, ali i ta se privilegija polako gubi zbog pritiska drugih grupacija u Evropskom parlamentu i zbog evropske javnosti. Evropska komisija ne može dugo zapostavljati glasove koji dolaze iz njenog parlamenta. Studentska i građanska pobuna je probudila Evropu; zvučno oružje je zgrozilo građane u evropskim zemljama; studenti-biciklisti izazvali su veliko interesovanje. Verujem da je ostalo još lukrativnih i biznis interesa koji povezuju Vučića sa pojedinim evropskim liderima, ali postaje sve teže da se zanemare dokazi antidemokratske vlasti.
MONITOR: Odlazeći ministar informisanja Dejan Ristić poslao je dopis nekim međunarodnim medijskim organizacijama, žaleći se na odbijanje predstavnika Evropske federacije novinara, Artikla 19 i drugih koji su u posjeti kolegama u Srbiji, da se sastanu sa njim i drugima koje odabere. Kako da razumijemo dopise odlazećeg ministra informisanja?
STOJKOVIĆ: Iskreno, ponekad se pitam da li je takvo ponašanje odraz neverovatne arogancije ili čiste gluposti zbog koje ti ljudi veruju da mogu sakriti nepodopštine i svima podvaliti laži. Nije mi jasno da li je gospodin ministar upoznat sa izveštajima o stanju medija u Srbiji i kako je mogao očekivati da će profesionalne delegacije zanemariti činjenice. S druge strane, narativ o „zlom zapadu“ uvek dobro prolazi među simpatizerima SNS-a, pa je i ovo mogla biti prilika da se napumpa antievropski sentiment.
MONITOR: Visoka predstavnica za spoljnu i bezbjednosnu politiku EU, Kaja Kalas, obilazi Crnu Goru, BiH i Albaniju. Da li se u Briselu zaista vjeruje u lojalnost Vučića ili se-pored šargarepe, priprema i nešto drugo?
STOJKOVIĆ: U Evropskoj uniji najmanje se veruje Vučiću u pogledu lojalnosti prema EU. Značajan deo politike stabilokratije zasniva se na podgrevanoj pretnji samog Vučića da će se, ukoliko bude previše pritisnut evropskim zahtevima, okrenuti ka Rusiji i Kini u ekonomskom, a naročito u bezbednosnom smislu. Trenutno se, sa istim ciljem, u velikoj meri trudi da uspostavi odnose sa Trampovom administracijom i tu se neće ograničavati u ponudama resursa-zemlje, biznisa i svega što može da pokloni da bi stekao takvog zaštitnika. Čini mi se da je Tramp tip ličnosti koji Vučić jako dobro razume. Evropskim diplomatama, s kojima sam imala prilike da razgovaram, jasna je Vučićeva igra. Uvek naglašavam da Srbija neće imati šansu da postane deo EU dok je Vučić na vlasti, jer on u tome ne vidi svoj lični interes. Svaki njegov potez je antievropski.
Nikada Vučić nije birao jaku i sposobnu ličnost za premijera
MONITOR: Izborom profesora Medicinskog fakulteta Đura Macuta za mandatara, Aleksandar Vučić kao da je htio da parira prijedlozima opozicije i studentskoj i građanskoj pobuni. Macut je osnivač Vučićevog Pokreta za narod i državu. Kome je ovakvim izborom Vučić poslao poruku?
STOJKOVIĆ: Nikada Aleksandar Vučić nije birao jaku i sposobnu ličnost za premijera, a ponajmanje smo to mogli očekivati u trenutku kada je realno uzdrman štrajkovima i blokadama fakulteta, škola i ulica. Iako ima akademsku i ljekarsku karijeru, dr Macut je nepoznat i bez ikakve težine u političkom životu. Postoji jedna šala u vezi sa ovim izborom – Vučić je dobio „tri u jedan“, tj. dobio je eksperta, predstavnika akademske zajednice i Ćacija u istoj osobi. Ekspert i akademija su odgovori na ideju ekspertske Vlade i pobunu akademske zajednice (studenata i profesora), dok suština leži u činjenici da je dr Macut bio posjetilac takozvanog Ćacilenda, kampa oko zgrade Predsjedništva u kom borave huligani i smutljivi likovi sa kapuljačama, a svi oni glume „studente koji hoće da uče“ kao antipod studentima u blokadi. Ključno je to što je dr Macut pokazao poslušnost Vučiću, bez obzira da li u sastavu SNS ili Pokreta za narod i državu. Ne mogu tačno da opredijelim smisao poruke ovog izbora. S jedne strane, naprednjački glasači gledaju isključivo u Vučića, pa bilo koji odabir na njih nema pretjeranog uticaja. S druge strane, svako ko razumije funkcionisanje režima u Srbiji nema dilemu da je svaki izbor mandatara beznačajan, pa tako i ovaj.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope

TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy

TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
DRUŠTVO4 sedmice
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju
-
Izdvojeno4 sedmice
GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje
-
INTERVJU4 sedmice
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
-
Izdvojeno3 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
IN ENGLISH5 dana
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
INTERVJU4 sedmice
NIKOLA LUNIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR SAVJETA ZA STRATEŠKE POLITIKE IZ BEOGRADA: Upotrijebljen je neki od nesmrtonosnih sistema za suzbijanje demonstracija