Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI
Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.
U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).
Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.
Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.
Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.
Sada o detaljima.
Sindikalni plac ispod Trebjese površine 18,7 hiljada kvadratnih metara (nekih pet fudbalskih igrališta), budućí rudokop, u martu 2017. preuzela je podgorička kompanija Ambijent AGM na ime nenaplaćenog potraživanja od 172.000 eura iako je, prema procjenama objavljenim u medijima, vrijednost placa desetostruko veća. Ambijent AGM projektovala je stambeni blok od deset zgrada koje je trebalo izgraditi na sindikalnom placu. Posao je zastao nakon polaganja kamena temeljca (2008) a projektanti su dio potraživanja, približno polovinu ugovorenog iznosa, naplatili uz pomoć suda i sudskih izvršilaca. Radnici Boksita tvrde da su bez sindikalnog placa ostali nezakonito i čekaju da Specijalno tužilaštvo odgovori na prijavu koju su odavno podnijeli.
Prije nego je namijenjen za izgradnju radničkih stanova, sindikalni plac je bio dio prostora na kome je lagerovan boksit sa rudarskih kopova. Odatle je tovaren u željezničke vagone i transportovan – nekada u Kombinat aluminijuma a po njegovom slomu, u izvoz – od Mađarske i Češke pa sve do Kine. Izgledalo je kako su dio lagerovane rude, više od 2,6 hiljada tona boksita, svi zaboravili: bivši menadžment, stečajna uprava, dražava… Stečajni upravnik Rudnika boksita Mladen Marković potvrdio je medijima da ta ruda nikad nije ušla u stečajnu masu. Pokazalo se da ima i onih koji su znali šta leži na placu namijenjenom gradnju radničkih stanova.
Ambijent AGM je, u aprilu 2019, preprodala plac firmi Vector System Security (VSS) iz Nikšića. Ubrzo je vlasnik Ambijenta Božidar Draganić likvidirao firmu, dok su na sindikalnom placu započeli radovi skidanja površinskog sloja sa rudom boksita. Uz proteste i krivične prijave bivših rudara koji još traju, a koji su na tom prostoru vidjeli svoju budućnost.
Vlasnik firme Rapax Ivan Ivanović potvrdio je tada Vijestima da je kupovao rudu od vlasnika placa, firme VSS, dodajući da posao kojim se bavi nije lak, jer skidajući tampon sa placa mora da odvaja rudu od ostalih materijala. „To vam je kao da odvajate rudu od smeća”, rekao je Ivanović u decembru 2019. Danas iz firmi VSS i Rapax pokušavaju nadležne ubijediti da oni, zapravo, nijesu trgovali rudom već rudnim otpadom: mješavinom rude, zemlje i kamena. Vidjećemo hoće li uspjeti.
Ministarstvo ekonomije u Vladi Duška Markovića se početkom decembra 2019. godine, „na osnovu saznanja da se na tom lokalitetu nalazi deponovan materijal, za koji postoji indicija da se radi o rudi crvenog boksita i da se isti prometuje”, obratilo Upravi za inspekcijske poslove zahtijevajući od njih „postupanja u okviru njihove nadležnosti”.
Rudarski inspektor Draško Marković je ubrzo (9. decembra 2019) zabranio VSS-u „da obavlja poslove upravljanja otpadom iz rudarstva” i pokrenuo prekršajni postupak koji je okončan tek u julu naredne godine. Tri, odnosno, četiri mjeseca nakon što je Rapax u Češku izvezao prikupljenu rudu (prema dokumentaciji koju su prikupili bivši radnici Boksita i MKI), ili otpad iz rudarstva (kako tvrde akteri tog posla).
Prema informacijama koje nam je dao Rašo Čivović, jedan od bivših radnika Rudnika boksita, koji godinama pokušava da animira nadležne kako bi spriječili zloupotrebe koje prate stečaj u toj kompaniji, Sud za prekšaje je firmu Vector System Security kaznio 1.000 eura, a odgovorno lice Ratka Popovića 500 eura. Riječ je o minimalnim kaznama. Drugi akter tog posla, kompanija Rapax, prošla je bez sankcija. Ta presuda, kaže Čivović, ipak „potvrđuje da je pomenuta firma nezakonito iskopala a zatim izvezla rudu boksita ili kako je oni nazivaju rudarski otpad“.
Isto je potvrdila i tadašnja ministarka Dragica Sekulić. Uvijeno i prećutkujući da je posao okončan i pored navodne zabrane nadležnih. Krajem maja prošle godine, poslanica Anka Vukićević je pitala: „Ko je odobrio eksploataciju rude sa placa Sindikalne organizacije Rudnika Boksiti Nikšić”? Sekulić je odgovorila: „Plac Sindikata Rudnika boksita ne predstavija ležište mineralnih sirovina, niti je obuhvaćeno koncesionim ugovorom za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina, od ukupho zaključenih 39 ugovora sa Vladom Crne Gore”. Dakle – niko.
Dragica Sekulić, sada poslanica DPS-a, u tadašnjem odgovoru ne pominje zabranu nadležnog Inspektora za rudarstvo kao ni činjenicu da je ruda, i pored te zabrane, izvezena u Češku. To smo saznali naknadno, zahvaljujući Čivoviću, njegovim nekadašnjim kolegama i Ministarstvu kapitalnih investicija.
„Ministarstvu su bivši radnici Rudnika boksita u stečaju dostavili odgovor državne kompanije za prevoz robe Montecargo AD od 9. decembra 2020. godine kojim se potvrđuje da je nikšićka firma Rapax DOO iz Crne Gore željeznicom izvezla u martu prošle godine 1.361 tonu boksita, a u aprilu prošle godine dodatno još 1.303 tone boksita”, navodi se u Informaciji koju je MKI dostavilo državnom tužilaštvu.
Tu je i njihova prepiska sa novim direktorom Montecarga Vladimirom Božovićem, iz koje se može zaključiti da željezničko preduzeće za prevoz tereta sa sebe skida odgovornost za transport (izvoz) roba koja nije praćena odgovarajućom dokumentacijom: „U tovarnom listu CIM koji prati pošiljku i predstavlja dokumentaciju koju priprema špediter kojeg je angazovao Rapax DOO, pošiljalac robe jeste firma Rapax, a platilac toškova za prevoz nama je 16. februar (špediter – primjedba Monitora). Montecargo, kao prevoznik, nema zakonsku obavezu da provjerava porijeklo robe koja je predmet prevoza, to je isključivo pravo i obaveza Carina Crne Gore”.
„Prikupljena dokumentacija svjedoči da je u ovom nezakonitom poslu, uz direktne izvršioce, učestvovalo više državnih institucija i preduzeća i makar 10–20 lica”, kaže Čivović za Monitor pojašnjavajući kako su preprodajom rude sa sindikalnog placa „praktično opljačkani” Bokisti i njegovi bivši radnici, dok je država uskraćena za odgovarajući iznos koncesione naknade. „Ni otpad rude ne može da se izvozi bez odgovarajućih dozvola”, insistira naš sagovornik.
Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI. Ishod (ne)znamo. Američki investitori znaju šta ih čeka ukoliko dođu u Crnu Goru: protekcija, korupcija, slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija.
Ko je gazda VSS
Zvanično, osnivač i vlasnik kompanije Vector Sistem Security je Nikšićanin Ratko Popović. U javnosti se godinama spekuliše kako iza kompanije i njenih unosnih poslova sa državom i državnim preduzećima navodno stoji funkcioner DPS-a i višestruki ministar u raznim resorima Predrag Bošković. O tome je Monitor pisao krajem prošle godine (tekst je bio dio projekta Instituta alternativa). Prenosimo kraće izvode iz tog teksta:
„Tu je firmu u Rudnik doveo Bošković”, rekao nam je tokom ovog istraživanja bivši rukovodilac u pljevaljskom preduzeću. Do tog ugovora, ipak, nijesmo mogli doći jer pljevaljska kompanija tada nije bila u većinskom vlasništvu države pa samim tim nije ni bila obveznik Zakona o javnim nabavkama.
Javno, Boškovića su u vezu sa Popovićevom firmom doveli bivši radnici nikšićkog Rudnika boksita u stečaju, prošle godine, nakon što je VSS postala vlasnik bivšeg sindikalnog placa u centru Nikšića površine 18.622 kvadrata.
„Tu Popovićevu firmu kontroliše Bošković i teško ćemo ostvariti svoja prava. To mi je u povjerenju rekao prijatelj – član obezbjeđenja VSS-a“, saopštio nam je bivši radnik Rudnika boksita, nezadovoljan što na ovoj lokaciji nijesu izgrađeni, ranije obećani, stanovi za radnike.
Priča se ponovila i ljetos (misli se na 2020. godinu – prim.autora), tokom pokušaja DPS-a da preuzme vlast u Budvi. Tada su radnici VSS-a, danima sprečavali ulazak u zgradu Opštine čelnicima Demokrata, SNP-a, DF-a. I oni su obznanili da iza ove firme, navodno, stoji ministar odbrane.
Ministar odbrane Bošković rekao nam je da sa vlasnikom pomenutih firmi nema nikakav poslovni odnos, niti ga je ikad imao. „Sve ostalo su insinuacije koje se, priznaćete, plasiraju u jednom veoma osjetljivom političkom momentu…”. U tekstu su navedeni i brojni ugovori koje je VSS sklapala sa institucijama i državnim preduzećima iz resora koje je pokrivao Bošković.
Zoran RADULOVIĆ