Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju

MONITOR: Više puta ste izrazili nezadovoljstvo dostignućima Hrvatske, od njenog ulaska u EU 2013. . Da li to pokazuje da ni ulazak u EU nije čarobni štapić?

PUSIĆ: Ulazak u EU  nije čarobni štapić i najveća je opasnost zamišljati da jeste. EU je živi politički organizam, kao uostalom i države i mijenja se s vremenom i okolnostima. EU 2004., kada je ušla prva grupa Istočno-europskih država, ili 2007. kada su ušle Rumunjska i Bugarska, ili čak i 2013. kada je ušla Hrvatska, je bila vrlo različita od onog što je  danas. To je bilo prije financijske krize, prije vrlo kontroverzne politike štednje koja se pretvorila u sukob južnih i sjevernih članica, prije izbjegličke i migrantske krize, prije rasplamsavanja desnog populizma unutar  Unije … I atmosfera u društvima država članica, kao i u šest zemalja Zapadnog Balkana,  pretendentica na članstvo, se značajno promijenila. Ista je ostala želja velike većine građana Europe, unutar i izvan EU, da žive u liberalnim demokracijama – pristojnim, pravnim državama, s cijelom arhitekturom demokratskih institucija.  EU je jedina međunarodna politička formacija eksplicitno utemeljena na tim principima. Države Zapadnog Balkana, s izuzetkom Albanije, su sve nove i sve bez izuzetka s mršavom, prema nikakvoj, demokratskom kulturom.

Je li Hrvatska mogla postići više u ovih osam godina članstva? Pa naravno! Je li došlo do nazadovanja u demokratskim standardima u usporedbi s onim gdje smo bili 2013? Apsolutno! Ali ne usuđujem se ni pomisliti gdje bismo bili u svakom pogledu da u ovom teškom razdoblju ekonomske i izbjegličke krize, Trumpa, COVID-a, serije bliskoistočnih kriza nismo bili u EU. Bez EU članstva lako smo mogli postati još jedna od kriznih točaka Balkana.

Iskustvo me naučilo da postoje tri ključna elementa koja određuju karakter i uspješnost svake vlasti pa i one EU. To su timing – pravilan izbor trenutka za neki projekt, leadership – kvalitetno i odlučno vodstvo koje ga želi, može i zna sprovesti i fokus – jasna slika, upornost i odlučna koncentracija na cilj koji se želi postići. EU i njezina pravna stečevina su na tom putu pomoć, putokaz, orijentir. Ona niti može niti hoće obaviti posao umjesto nas u našim zemljama. Političke elite u svakoj državi članici ili pretendentici su te koje moraju znati generirati i mobilizirati političku volju vlastite političke nacije da si priskrbi demokraciju. To vam nitko ne može pokloniti!

MONITOR: Ipak smatrate da situacija u Hrvatskoj nije tako loša kao u Mađarskoj, Poljskoj… Da li je problemima doprinijela i „labavost“ Lisabonskog sporazuma iz 2009. godine, koji je rezultat značajnih kompromisa, ali i posebnih, nacionalnih zahtjeva zemalja članica?

PUSIĆ: U Mađarskoj i Poljskoj su na vlasti vođe i stranke koje se protive liberalnoj demokraciji, promoviraju diskriminaciju pojedinih društvenih skupina i uspjeli su uvjeriti svoje birače da je demokracija = pobjeda na izborima. A pobjeđivati na izborima, nakon što se zauzmu mediji, ušutka akademska zajednica, kriminalizira civilno društvo i sl., su vrlo dobro naučili. Imam mnoge primjedbe na hrvatske vlasti, ali do toga još ipak nismo došli i nadam se da nećemo!

No za sve te opasnosti i nedaće koje su snašle EU nije kriv Lisabonski sporazum. Ako išta, on je bar uveo famozno pravilo dvostruke većine u glasanje o nekim temama na Europskom vijeću, izuzevši ih na taj način iz mogućnosti veta svake države članice. No u mnogo političkih tema još uvijek postoji taj ,,Liberum veto” – mogućnost da jedna država članica blokira i drži ucijenjenima sve ostale. Prednost je da svatko zna da ga na kraju drugi ne mogu nadglasati, a nedostatak da je vrlo teško, a često i nemoguće donijeti odluku.

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, se  nada  da će 1. januara 2023, u Hrvatskoj euro biti zvanična valuta. Šta će to značiti za privredu, a šta za građane/ke Hrvatske?

PUSIĆ: Ako gledamo iskustva zemalja koje su uvele euro, to bi moglo značiti privremeno poskupljenje za građane i olakšanje za privredu. Značajni faktor u hrvatskoj ekonomiji je turizam i euro će svakako olakšati poslovanje u toj grani. Glavne primjedbe se odnose na nemogućnost vođenja samostalne monetarne politike nakon uvođenja eura.  No već je hrvatska privreda visoko euroizirana, tako da se ne očekuju dramatične promjene.

MONITOR: Brisel je pred  države koje pretenduju da postanu članice EU, postavio novu „klaster“ metodologiju. Ona podrazumijeva i više usklađivanja sa politikom, a ne samo sa zakonodavstvom EU. Nekima to izgleda kao „dobro spakovano“ odlaganje prijema ovih zemalja u EU?

PUSIĆ: Timing, leadership i fokus: to donekle nedostaje EU u ovom trenutku, ali postaje tim važnije u državama kandidatkinjama. Jedan dio promjena u metodologiji je rezultat ranijih  iskustava. Funkcioniranje pravne države i pravosuđa je majka svih poglavlja i podloga i pretpostavka svake uspješne transformacije. Ako se tu uspije, harmonizacija u svih ostalih tridesetak poglavlja pasti će na svoje mjesto ili će se moći raditi usput. Usklađivanje s EU politikama pretpostavljalo se i ranije. Za vrijeme naših pregovora bilo je potpuno jasno da se od Hrvatske očekuje da bude usklađena u svojim stavovima s EU politikama. Članstvo WB6 zahtijeva aktivni angažman u stvaranju kritične mase unutar EU i odlučnosti u državama pretendenticama. To je ozbiljan politički posao iza kojeg mora stajati odlučna politička volja.

MONITOR: Pred Nemačkom i Francuskom su važni izbori, ove i sljedeće godine. Koliko su rezultati izbora u ove dvije zemlje važni za politiku EU, „posle Angele Merkel“?

PUSIĆ: Rezultati izbora u Francuskoj i Njemačkoj su od ogromne važnosti za EU, moglo bi se reči odlučujuće. No politika je čudna stvar i vrijeme igra veliku ulogu. Nakon što su svi očekivali da će radikalna desnica Marine Le Pen izvojevati pobjedu na regionalnim izborima u Francuskoj, ona je poražena od konzervativnih Republikanaca. Gotovo je sigurno da će Zeleni biti dio vladajuće koalicije u Njemačkoj nakon izbora. No kako će izgledati ta vladajuće koalicija još nije jasno. Ali mislim da se može reči da bez aktivne, pozitivne uloge Njemačke i Francuske, nema EU.

MONITOR: Kakvi će biti rezultati i efekti nedavnog okupljanja lidera G-7 u Velikoj Britaniji?

PUSIĆ: Izuzetno je važno da su se SAD vratile na međunarodnu scenu i da se obnavlja blisko savezništvo između EU i SAD-a. No nakon iskustva Trumpa, to savezništvo više nikad ne može biti kao prije. Pokazalo se da američki izbori mogu dovesti na vlast nekoga tko će se okrenuti protiv starih saveznika, tko neće biti spreman igrati globalnu američku ulogu na kakvu smo bili navikli i tko može dovesti u pitanje i samu američku demokraciju. Sve to znači da EU, dok obnavlja i gradi svoje blisko savezništvo sa SAD-om, mora graditi i svoju vlastitu, autonomnu ulogu na svjetskoj sceni koja će, ako zatreba, moći ostati i bez uske suradnje sa SAD-om. Što se nas u ovom dijelu Europe tiće, to znači da treba ugrabiti i iskoristiti priliku koju pruža Bidenova administracija. Carpe diem!

Tri komponente geopolitičkog identiteta Hrvatske

MONITOR: Hrvatsku posmatrate kao dio Zapadnog Balkana. Procjenjujete da bi ona trebalo da igra važnu, konstruktivnu ulogu u procesima pristupanja EU šest država koje još nisu njene članice. Kako ocjenjujete dosadašnje domete Hrvatske u toj ulozi?

PUSIĆ: Hrvatska ima tri glavne komponente svog geopolitičkog identiteta: Srednju Europu, Mediteran i Balkan. U svim tim regijama može igrati određenu ulogu, ali jedino na Balkanu može odigrati važnu, veliku ulogu. Osim toga ovdje postoji bliskost jezika, političke povijesti i poznavanja institucionalne kulture. Nesumnjiv je hrvatski interes da ne bude granična zemlja EU, a i interes EU da konsolidira svoj teritorij i integrira ovu bijelu točku okruženu teritorijem Unije. U preuzimanju te svoje moguće značajnije europske uloge u integraciji šest država Zapadnog Balkana, Hrvatska je do sada bila ambivalentna. Deklarativno, ona stalno podržava tu integraciju. No stvarno, ona ju povremeno olakšava i promovira, a povremeno koči, ovisno o tome tko je u Hrvatskoj na vlasti. Tako je, primjerice, 2014. i 2015. Hrvatska pokrenula inicijativu unutar EU za omogućavanje BiH da preda svoj zahtjev za EU članstvo. Tu inicijativu su prihvatile prvo Velika Britanija i Njemačka, a kasnije i sve države članice i to je postala nova politika EU. Temeljem te nove politike BiH je mogla u veljači 2016. predati zahtjev za članstvo u EU. Od onda se nismo mnogo makli s mjesta. Hrvatsko predsjedanje EU 2020. je obilježila corona kriza, kao i francuski veto na početak pregovora s Albanijom i S. Makedonijom, tako da se tu nije mnogo toga dogodilo.

BIH se mora razvijati u pravcu građanske države

MONITOR: Ko je ili šta je ključ promjene „na bolje“ u BiH?

PUSIĆ: Jasno je da se BiH razvija i da se mora razvijati prema građanskoj državi. To se neće dogoditi preko noći, kao uostalom niti u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i drugim zemljama regije, ali to je cilj političkog razvoja moderne države. Na tom putu treba štititi kolektivna prava svake etničke skupine i individualna prava svake građanke/građanina. Prava etničkih skupina treba štititi dok se pojedine skupine osjećaju kolektivno ugroženima ili diskriminiranima zbog etničke pripadnosti. Međutim, to ne znači i ne smije značiti zaštitu pojedinih političkih partija i etničkih vođa. U ovom trenutku su i hrvatska i srpska politika prema BiH podređene interesima etničkih vođa Dodika i Čovića i njihovih političkih partija. One ne vode računa niti o interesima Hrvata i Srba u BiH, niti o interesima BiH, niti o interesima Hrvatske ili Srbije. Dejtonski sporazum je bio vrlo važan dokument i korak naprijed, ali nije adekvatna podloga za izgradnju funkcionirajuće države. Rezolucija izglasana pre nekoliko dana u EP je mali ali značajan korak od strane EU da se situacija u BiH pokuša maknuti s mrtve točke na kojoj se, s malim prekidima, nalazi već desetljećima.

Nastasja RADOVIĆ