Povežite se sa nama

FOKUS

USVOJENA REZOLUCIJA, SMIJENJEN LEPOSAVIĆ, DPS I DF U BOJKOTU: Čudo neviđeno, drugi dio

Objavljeno prije

na

Ministar Leposavić je smijenjen, a novi saziv donio je dvotrećinskom većinom kvalitetniji dokument o osudi genocida u Srebrenici nego onaj iz Đukanovićevog doba.  To je  otvorilo  novu krizu vlasti i ujedinilo DPS i DF u bojkotu parlamenta. Sa istim željama, da se vlada bez Krivokapaća ili ide na izbore

 

Opet politička kriza, nakon što se dogodilo ne baš očekivano. Crnogorski parlament izglasao je prošle sedmice smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i odluka Haškog tribunala i usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.  U danima  koji su prethodili ovim odlukama, izvjesniji je, činilo se,  bio pad Vlade Zdravka Krivokapića koji je inicirao Leposavićevu smjenu, zbog neizvjesne podrške u parlamentu toj premijerovoj odluci. Posebno nakon što je i opoziciona Demokratska partija socijalista napustila parlament. Ipak, 43 poslanika – DPS, SDP, SD, manjinske partije  i URA  – glasali su za Leposavićevu smjenu. Krivokapićeva inicijativa prihvaćena je.

Uz sve, dvanaest poslanika više glasalo je za Rezoluciju o Srebrenici – 55. Protiv je bilo 19, a sedam poslanika bilo je uzdržano. Protiv Rezolucije kojom se za razliku od prethodne Deklaracije usvojene u crnogorskom parlamentu 2009. godine (vidi box) izričito navodi genocid  u Srebrenici, glasali su poslanici Demokratskog fronta, izuzev poslanice Branke Bošnjak koja je glasala za usvajanje. Nju je zbog toga  lider Fronta Andrija Mandić optužio  za izdaju. I ne samo nju. Mandić  premijera Krivokapića vidi kao najzaslužnijeg za „izdaju srpskog naroda“. Po liderima Fronta, Rezolucijom je srpski narod označen kao „genocidan“, iako se u tom dokumentu eksplicitno navodi drugačije.

,,Nije lako nositi žig izdajnika. Nije ga nosio lako ni Sekula Drljević, ni Novak Kilibarda njegov nasljednik”, ocijenio je Mandić.  ,,Istorijska je tragedija i sramota da su Aleksa Bečić, Zdravko Krivokapić, Dritan Abazović i Milo Đukanović proglasili Srbe za genocidan narod”, poručio je.  Mandić je pod sumnju stavio čak i Mitropoliju crnogorsko primorsku, jer, kako je rekao, ,,ne može da se ne upita da li su oni koji su preporučili Krivokapića, dio projekta protiv srpskog naroda”. Ispade, svi su sumnjivi, liše Vučića.

Patrijarh SPC Porfirije saopštio je da su oni koji su došli na vlast ,,na krilima i u snazi Amfilohija” iznevjerili njegovo povjerenje, dok je mitrpolit MPC Joanikije upitao ,,gdje je Jasenovac, Jadovno, Velika…”.

Dok Front, srpska štampa koju kontroliše predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ali i SPC, Rezoluciju vide kao izdaju srpskog naroda, Srbije i Republike Srpske, njeno usvajanje pozdravile su mnoge domaće i međunarodne adrese. Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić čestitao je poslanicima Skupštine Crne Gore. ,,Dvotrećinska podrška Rezoluciji jača vjeru u svjetliju budućnost i suživot naroda u istinski građanskom društvu. Ovakva Crna Gora ide sigurnim putem u Evropsku uniju”.

Direktorica Akcije za ljudska prava, Tea Gorjanc Prelević smatra da je ovom Rezolucijom većinska Crna Gora marginalizovala ekstremnu desnicu (DF i Pravu Crnu Goru) koja negira zločine i koja ne može da bude partner EU. ,,Pri tom treba imati u vidu da bi rezolucija bila usvojena i da za nju nije glasala opozicija, poput DPS-a, Mila Đukanovića i drugih”, zaključuje ona. Na to su podsjetile i Demokrate Alekse Bečića: ,,Sve i da DPS nije bio u sali, Rezolucija o Srebrenici sa prethodno pomenutim amandmanima bi bila usvojena”.

DPS je pokrenuo na neki način događaje koji su doveli do smjene Leposavića, tražeći od bivšeg ministra da se izjasni o Srebrenici. Istovremeno, DPS se nikada nije suočio sa svojom ulogom u ratovima devedesetih uključujući vrijeme genocida u Srebrenici.  Pravosuđe pod njegovom kontrolom ostavilo je nekažnjene mnoge ratne zločine koji se tiču Crne Gore. Posebno zločin deportacija BiH izbjeglica koje je naložila Vlada Crne Gore čiji je premijer bio Milo Đukanović. Zato je činjenica da bi većina poslanika, i da u sali nije bilo DPS-a, glasala za Rezoluciju posebno važna.  Za Rezoluciju su glasali DPS, Demokrate, URA, SDP i SD, Bošnjačka stranka i albanske nacionalne stranki Branka Bošnjak, iz PZP-a.

Usvajanje ove Rezolucije predložila je krajem prošle godine Bošnjačka stranka koja je bila u koaliciji sa DPS-om u vrijeme kada je usvojena Deklaracija u kojoj se izričito ne pominje da se u Srebrenici dogodio genocid. Tada nije imala primjedbe. DPS je tražio da se i Leposavić odredi o genocidu u Srebrenici, znajući za boljke dijela nove parlementarne većine.

Iako je pokrenuo inicijativu za smjenu Leposavića, premijer Krivokapić nije eksplicitno naveo da to čini zbog Leposavićevog stava o Srebrenici, već zbog obaveza Crne Gore prema međunarodnim adresama. Nakon usvajanja Rezolucije, saopštio je da smatra da je ona ,,bila nepotrebna”, ali da on nije ,,britva”, i da je tu odluku prepustio parlamentu.

Kako god, DF vidi Krivokapića kao najveći problem, i razlog za ulazak u bojkot parlamenta. Lider DF-a  je nakon usvajanja Rezolucije i smjene Leposavića saopštio da Krivokapić više nema njihovu podršku i da se Front neće vraćati u Skupštinu  dok se parlamentarna većina ne dogovori šta dalje. Tako se DF pridružio Demokratskoj partiji socijalista u bojkotu parlamenta, ali i nove Vlade, iako je jedan od povoda za njihov bojkot navodna saradnja dijela vladajuće većine sa Đukanovićevim DPS-om.

Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Robert Veber  primijetio je da je DF tako uveo novinu u parlamentarizam: „Novo je  da dio vlasti bojkotuje Skupštinu. To je nešto što definitivno donosi izazov i krizu”. Tendencija DF-a da blokira rad ove Vlade, očita je podavno,  još  od  kada je ona definisana kao ekspertska. Da premijer Krivokapić nema njihovu podršku saopštili su javno i krajem prošlog mjeseca, nakon što u Beogradu nije potpisan Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Prethodno su više puta, zbog različitih stvari, uslovljavali podršku Krivokapiću.

Dok Mandić optužuje Krivokapića i Bečića da pomažu Đukanoviću, iste optužbe stižu i njemu od strane predsjednika parlamenta i Vlade.

Demokrate Alekse Bečića saopštile su da im ,,predstavlja čast što predsjednika Skupštine Aleksu Bečića ne podržavaju samo Demokratski front na čijem je čelu Andrija Mandić i Demokratska partija socijalista (DPS)”. Dodaju, da Mandića ,,očigledno podržava samo DPS”.

Krivokapić je saopštio da DF zajedno sa Demokratskom partijom socijalista i njenim bivšim koalicionim partnerima direktno dogovara obaranje Vlade i Skupštine Crne Gore, u cilju raspisivanja novih parlamentarnih izbora”. ,,Demokratski front je bojkotom Skupštine sada i javno postao dio parlamentarne većine sa DPS-om”, ocijenio je.

Sada su na redu razgovori nove većine.  Razgovore je zakazao Krivokapić ove sedmice, iako Front eksplicitno traži da on ne učestvuje u pregovorima, i da ne bude više premijer. Na sastanak se pojavio samo lider URA i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, jer je Aleksa Bečić bio službeno odsutan iz zemlje. Premijerov poziv su odbili lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević. ,,Ne dolazi u obzir bilo kakav sastanak sa Krivokapićem, jer je DF već saopštio šta misli o njemu. On nema našu podršku i ovaj sastanak je bio zakazan da bi se poremetio ovaj današnji”, saopšteno je iz tog saveza. Premijerov poziv odbili su i lideri Socijalističke narodne partije i Demosa Vladimir Joković i Miodrag Lekić.

Oni smatraju da prije razgovora sa premijerom treba da se održi sastanak lidera parlamentarne većine koji su oni inicirali u Skupštini. ,,Obavijestio sam premijera da prvo treba održati sastanak parlamentarne većine, a potom odlučiti šta dalje”, rekao je Joković.

Lekić je kazao da nema namjeru da sam pokreće pitanje povjerenja Vladi, te da će ona, ako se većina saglasi, nastaviti da funkcioniše. Takođe, kazao je da nije bilo formalnih predloga da on zamijeni premijera Krivokapića, o čemu se spekulisalo.

Razgovori parlamentarne većine u Skupštini, koje su zakazali  Joković i  Lekić, počinju kad ovaj broj Monitora već bude u štampi. Bečićeve Demokrate su se već izjasnile da  ne pristaju na rušenje Vlade Crne Gore, niti novog premijera.

,,U obzir dolazi samo rekonstrukcija, bez izbora novog premijera.

Ne pristajemo na rušenje 42. demokratske Vlade Crne Gore. Nema izbora novog premijera i nove Vlade Crne Gore”, poručili su iz te partije.  I lider URA Dritan Abazović saopštio je da Krivokapić ima njegovu podršku. On je poručio da ako neko želi da sruši Vladu ,,neka to uradi”, ali da mora da bude svjestan da bi zbog te odluke platio veliku političku cijenu.

Lder DF-a Andrija Mandić je saopštio je da je ,,najbolje rješenje izlaska iz krize vlasti u Crnoj Gori formiranje nove Vlade sa novim premijerom, koji bi imali puni mandat do redovnih parlamentarnih izbora”. Kako je rekao, ako ne bude dogovora o tome, ,,uvijek postoji demokratsko rješenje – da se ide na izbore, ali prije toga treba dati šansu razgovorima”.

,,Ako se ide na izbore, onda je najbolje da se konstituiše prelazna Vlada kao Vlada zadatka koja bi obezbijedila održavanje popisa, čišćenje biračkog spiska i pripremila ambijent za održavanje izbora”, kazao je Mandić.

I Đukanović je sličnog viđenja. On smatra da bi ,,nakon eventualnog pada Vlade moglo da dođe do izbora nove i ako to ne bi urodilo plodom, tek tada bi se išlo na nove parlamentarne izbore”. Po njegovom tumačenju Ustava moguće je, da u toku jednog mandata parlamenta, dođe do promjene mandatara za sastav vlade.

Hoće li se želje DPS-a i DF-a, ujedinjenih u bojkotu, da se se vlada bez Krivokapaća ili ide na izbore, ispuniti, ili će ova Vlada preživjeti uz eventualne korekcije, nezahvalno je procjenjivati.  Analitičari ocjenjuju da joj podrška URA-e i Demokrata, te strah od izbora, daju šansu za još neko vrijeme.

Sigurno je: Crna Gora kao normalna zemlja ima šansu samo ako se istinski suoči sa prošlošću i završi sa vremenima u kojima najbolje plivaju lideri poput Đukanovića ili Vučiča, sa satelitima.

 

Sve verzije dokumenata o Srebrenici

Crnogorski parlament, koji je prethodne sedmice usvojio Rezoluciju o Srebrenici, donio je 2009. godine Deklaraciju u kojoj se ne pominje eksplicitno genocid u Srebrenici.

Dokument nosi naziv – Deklaracija o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici. Deklaracijom se osuđuje ,,masovni zločin u tom bosanskohercegovačkom gradu, kao i druga zlodjela počinjena tokom sukoba na prostorima bivše Jugoslavije”. Rezolucijom EP se osuđuje genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine i obavezuje na afirmaciju istine i doprinos postizanju pravde.

Iako u Deklaraciji koju je usvojila Skupština Crne Gore 2009. godine nije izričito pomenut genocid, Crna Gora je bila prva država u regionu koja je prihvatila i verifikovala Rezoluciju EP o Srebrenici u kojoj se genocid jasno pominje. Deklaraciju su tada prihvatile članice vladajuće koalicije – DPS, SDP i partije manjinskih naroda – i opozicioni Pokret za promjene,

U Rezoluciji koja je sada usvojena, piše da se u Srebrenici dogodio genocid, u kojem je ubijeno više od 8.000 civila bošnjačke nacionalnosti.

U članu 3 Rezolucija ,,osuđuje pokušaje pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovečnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački“.

Rezolucijom se ,,zabranjuje javno negiranje postojanja ili umanjenje genocida u Srebrenici”. A, 11. jul je proglašen Danom sjećanja na žrtve Srebrenice. Nadležne institucije se u dokumentu pozivaju na sprovođenje istraga i procesuiranja optuženih za genocid u Srebrenici, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Izraženo je i saosećanje za sve žrtve u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, kao i za njihove porodice i pozivaju se susjedne države da nastave da obezbjeđuju pravdu i dugoročnu podršku preživjelima.

I Srbija je u vrijeme predsjednika Borisa Tadića donijela dokument kojim se osuđuje zločin u Srebrenici. Deklaracija, koju je predložila vladajuća koalicija predvođena Tadićevom Demokratskom strankom je usvojena sa 127 glasova za i 21 glasom protiv nakon višečasovne burne rasprave. Deklaracija se poziva na presudu Međunarodnog suda pravde, kojom je utvrđeno da je u Srebrenici, jula 1995. Godine, izvršen genocid, i u tekstu se osuđuje zločin na način utvrđen presudom pomenutog suda, ali bez pominjanja termina genocid.

U parlamentu Srbije trenutno se nalaze dva predloga rezolucije o Srebrenici.  U jednom, koji je podnio Marijan Rističević, poslanik Narodne seljačke stranke (NSS) koja je u parlament ušla kao dio liste Vučićeve Srpske napredne stranke se traži osuđivanje zločina. U drugom koji je podnijela SDA traži se osuda genocida. Poslanik SDA Enis Imamović kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da iz Skupštine Srbije još nije stigao odgovor na prijedlog rezolucije te stranke.

Aleksandar Vučić saopštio je da se neće saglasiti sa donošenjem rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije dok je predsjednik.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Bol i tugu usljed tragedije, ubrzo je zamijenio bijes kada su počele da se otkrivaju činjenice o radu diskoteke. Utvrđeno je da je radila sa falsifikovanim licencama, bez osnovnih bezbjednosnih standarda. „Diskoteka nije imala hidrante, dovoljan broj protivpožarnih aparata prema kvadraturi, dovoljno izlaza za evakuaciju, kao ni pristup sa obje strane za vatrogasce. Ovo je dokaz erozije sistema”, rekao je državni tužilac Ljupčo Kocevski.

Slagalica neodgovornosti i korupcije nema kraja, pa očevici tvrde da je lokal bio prekriven jeftinom izolacijom, koja je planula u sekundi. Blagoja Georgiev, koji je dvije godine radio na obezbjeđenju kluba, otkrio je: ,,Gazda diskoteke je nevjerovatno pohlepan čovek. Unutrašnjost je bila obložena sunđerom! Ko je izdao dozvolu za ovu rupu od diskoteke? Prijavljivao sam da unutra dolaze maloljetnici, ali nikoga to nije zanimalo. Rekao sam mu: ,,Alo, dolaze ti djeca od 15 godina!“, a on mi je odgovorio: ,,Neka, neka ostave pare, da zaradimo”. Svjedoci su potvrdili da su samo jedna vrata bila otvorena, što je izazvalo paniku i dodatno doprinijelo broju žrtava.

Kobne noći u diskoteci je bilo 500 gostiju iako je prodato duplo manje ulaznica.

Mediji u Makedoniji prozivaju  nekadašnju državnu sekretarku u Ministarstvu finansija Sjeverne Makedonije Razmenu Čekić Đurović, za koju tvrde da je mimo zakona registrovala diskoteku i dala joj status noćnog kabarea, za šta je od vlasnika „Pulsa“, koji nisu htjeli da idu preko organa lokalne samouprave, već direktno preko Ministarstva finansija, navodno uzela 7.000 eura.  Zbog ovih navoda uveliko se vodi istraga, u kojoj učestvuje devet tužilaca: po dva iz Kočana i Štipa i pet iz Skoplja. Tu je i Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Premijer Makedonije Hristijan Mickoski najavio je krivično gonjenje za sve umiješane, bez obzira na partijsku i drugu pripadnost. Uhapšeno je preko 20 ljudi. Među kojima i vlasnik diskoteke Dejan Jovanov. Gradonačelnik Kočana Ljupčo Papazov dao je neopozivu ostavku.

Državni tužilac Kocevski izjavio je u ponedjeljak da se privedeni sumnjiče za ,,teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti”, za šta je zaprećena zatvorska kazna od tri do 20 godina, kao i da se istražuju i primanja i davanja mita, kao i nezakonita nabavka pirotehničkih sredstava.

Državno tužilaštvo Sjeverne Makedonije saopštilo je u srijedu da je sedam policajaca iz Štipa i Kočana osumnjičeno u istrazi požara u kočanskoj diskoteci “Puls. ,,Kao službena lica u Upravi unutrašnjih poslova Štip i Policijskoj stanici Kočani kao saizvršioci, osumnjičeni su da su pripremili, potpisali i dali saglasnost i omogućili pravnom licu dobijanje dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – kabarea, iako objekat nije ispunjavao zakonske uslove za rad”, precizira tužilaštvo.

Dan nakon tragedije i šoka, mještani Kočana zasuli su jajima zgradu Opštine Kočani, a zatim demolirali kafić koji je u vlasništvu vlasnika diskoteke. Uzvikivali su – ubice, ubice. Uputili su se i do kuće gradonačelnika. ,,Hajde da prvo sahranimo djecu…”,smirivao je sveštenik okupljene ispred kuće gradonačelnika.

Na ogradi mosta preko Kočanske rijeke građani su postavili transparente – Zbog prokletih para ostali smo bez naše djece! Očajni i ljuti  nosili su transparente – „Koliko života treba da se izgubi da bi nam proradila savjest“, „Ne umiremo od nesreća, već od korupcije“… ,,Makedonija je korumpirana država!”, Koliko još djece mora da izgubi život da bi sistem proradio”, vikali su okupljeni.

U utorak je održan i protest u Skoplju: Građani su nosili transparente – “Korupcija pali, nevini gore”, “Naša mladost je izgorjela u korupcijskom kazanu”,  “Sve godine ćutanja završavaju se minutom ćutanja”…

Brojna pitanja koja su se otvorila nakon tragedije u Kočanima opomenula je i zemlje u regionu koliko je korupcija smrtonosna. Mediji podsjećaju da je u manje od godinu dana korupcija u regionu odnijela brojne živote.

Početkom oktobra prošle godine u katastrofalnim poplavama  stradalo je 27 osoba. Najteže je pogođena Donja Jablanica u kojoj je poginulo 19 osoba. Njih je usmrtila lavina kamena iz kamenoloma za koje su vlasti odmah potvrdile da je radio ilegalno.Iako su mnogi ostale bez članova porodice, komšija i prijatelja, ali i bez svoji domova, niko još nije uhapšen, niko nije podnio ostavku, nema krivične odgovornosti. Po izveštajima iz BiH sve je i dalje u predistražnoj fazi iako je obdukcija pokazala da su većinu stradalih u Donjoj Jablanici ugušili zemljani nanosi a ne vodena bujica.

Manje od mjesec dana od tragedije u BiH, 1. novembra, u Novom Sadu je pala nadstrešnica renovirane Željezničke stanice i usmrtila 15 osoba. Nepuna tri mjeseca kasnije, osam života odnio je požar u staračkom domu u blizini Beograda, koji je radio nelegalno.

Sudenti i građani u Srbiji od pada natstrešnice protestuju i traže temeljnu istragu i odgovornost. Vlast ih optužuje za destabilizaciju zemlje.

Ogrezli u korupciji se i rugaju žrtvama. Najnoviji primjer je PR slikanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je na intenzivnoj njezi Vojno medicinske akademije u Beogradu posjetio stradale iz Kočana koji se tamo liječe. Predsjednik Srbije obišao ih je dok leže u sobama intenzivne njege, i to sa cjelokupnom svitom fotoreportera i kamermana, i to prije nego što su priliku da ih posjete imali njihovi najbliži.Fotografije sa obilaska objavio je na svom Instagram profilu, a one su izazvale burne reakcije na društvenim mrežama, kako u Srbiji, tako i u Sjevernoj Makedoniji.

Makedonski ljekar Nenad Lazarov upozorio je da ovakve scene nijesu samo neetične, već i potencijalno opasne po pacijente: ,,Nemojte držati konferencije za medije pored pacijenata, to nije ispravno, a pogotovo ne kod onih sa teškim opekotinama. Bez ikakve politike u mom komentaru – opekotine se tretiraju kao otvorene rane, a tolika gužva nije dozvoljena. Od srca vam zahvaljujemo na pomoći, najiskrenije, ali ovo ne smijete da radite”.

Prisjetimo se i da je u velikoj željezničkoj tragediji 23. januara 2006. na Bipču stradalo 47 putnika, dok je preko 200 povrijeđeno. Porodice stradalih i danas opominju da nema odgovornosti za ovu tragediju. Krivica je svaljena na mašinovođu.

U ovu godinu smo ušli sa krvoprolićem na Cetinju, masovnim ubistvom 12 osoba. U gradu kojem je u avgustu 2022. ubijeno 11 osoba. Tek nakon druge tragedije na Cetinju saznali smo brojne propuste i nemanje pomoći za porodice žrtava nakon prve tragedije. Tri mjeseca od nove tragedije nemamo informacija o brojnim pitanjima u vezi zločina. Nema ostavki, ni odgovornosti.

U četvrtak, 20. marta, u Kočanima je sahranjeno 59 djece ovog grada. Jedan od transparenata na protestima bio je – ,,Mora postojati odgovornost, pravda za sve žrtve”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i  svjedočenja, poput onog pokojnog  predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio  tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.

O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji  šef  trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.

Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa   među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima.  Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima,  nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.

Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina  potrošio nešto oko 200 hiljada eura.  Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom.  Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali  da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske  brendove, ali nijesmo dobili  odgovor na  suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam  – otkud mu novac.

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019.  da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.

DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice  imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.

Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No,  nije baš za radovanje to što je nakon više  decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase  koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama.  Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje  vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini.  Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom  crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.

„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.

Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da  im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.

Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije  uvid u bankovne račune. Još je nema.

Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena  svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine,  Ministarstvo pravde  opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona.  Tako je valjda sve krenulo iznova.

Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.

„Više  neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.

 Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda

Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika.  U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je  predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.

Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti,  od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.

Od 22 čelnika sudstva  samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.

Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.

“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.

Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu  prema svojim građanima.  Tako što će za početak biti transparentna.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo