Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut
MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?
PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.
MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?
PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.
MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?
PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.
MONITOR: Parlament čekaju razrešenja više spornih pitanja, koja mogu produbiti političku krizu. Jedno je pitanje smjene ministra Leposavića, nakon usvajanja tužilačkih zakona. Mislite li da će se ta pitanja moći razriješiti bez većih turbulencija?
PERIĆ: Vlast će preživjeti ovu krizu, to je izvjesno, međutim, pitanje je da li će zajednica izaći ojačana kvalitetom njihovog rada. Kada je riječ o izglasavanju tužilačih zakona razumijem kritike u vezi sa poštovanjem preporuka Venecijanske komisije i usklađenosti sa Ustavom, ali moramo razumjeti da imamo Tužilaštvo koje načinom svog rada i političkom pristrasnošću prosto tjera zakonodavnu vlast da interveniše, jer normirana autonomija Tužilaštva nije iskorišćena za ono za što je potrebno – prije svega za borbu protiv korupcije i kriminala na najvišem nivou.
MONITOR: Mišljenje Venecijanske komisije na tužilačke zakone različito se tumači. Kako to vidite?
PERIĆ: Teško da mi se može prebaciti da sam apologeta nove vlasti, ali u ovom slučaju zaista razumijem potrebu da učine šta mogu da Tužilaštvo profunkcioniše kao nezavisan i profesionalna organ. U tom smislu, smatram nužnošću promjene na čelu Tužilaštva, a ponavljam da sam potpuno svjestan rizika koje ovakve zakonske intervencije mogu imati po nezavisnost samog Tužilaštva posebno ukoliko bi se nastavila stara praksa političkih uticaja na ovu instituciju, ali mi sada imamo čelne ljude koji su uzrokovali ogroman problem nepovjerenja i urušavanja kredibiliteta samog Tužilaštva. Tako da ne bih mogao prigovoriti ključnom argumentu ove vlasti da su personalne promjene nužne. Prije bih insistirao na tome da vidimo kvalitet rezultata u praksi koju daje ova intervencija.
Kada govorimo o sadržini zakonskog rješenja, ono što mogu reći jeste da mislim da je ono čime se vlast hvalila zapravo rizik: mogućnost da VDT u v.d. stanju može biti samo 12 mjeseci u situaciji kada je neizvjesno kada možete imati većinu za redovno stanje u VDT-u je zapravo problem, jer je zaista teško zamisliti da je neko spreman da uloži sav svoj lični i profesionalni integirtet, izvjesno rizikujući i svoju bezbjednost i onda „spakuje kofere” nakon 365 dana. Upozerenja s tim u vezi je vlast ignorisala, pa time i preuzela punu odgovornost za uspjeh tog izuma. Mišljenja sam da su se zakonodavci tu bespotrebno „zakovali”. Neiskustvo dobrog dijela novog rukovodstva je uzrokovalo da ne sagledavaju činjenicu da smo mi malo društvo i da za najodgovornije funkcije nemamo mnogo ljudi. Nemamo mi mnogo kandidata koji bi obrazovanjem, integritetom ali i upravljačkim sposobnostima zadovoljili visoke standarde potrebne za ovu poziciju pa da ih držimo maltene za „hokejaške izmjene”, dok u Vladi i u Skupštini imate pune mandate.
MONITOR: Više odluka nova vlast je donijela ili otvorila nedovoljno transparentno, od najava reforme zakona o državljanstvu, do potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC, što je prouzrokovalo tenzije i produbilo podjele. Kako to vidite?
PERIĆ: Vlast nije učinila ono što je mogla na samom početku, a što je ne košta ama baš ništa – ona je mogla decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Međutim, jasno je da ona neće ići tim putem. Razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut. Nakon toga će uslijediti borba ko bi kontrolisao neku novu postavku Vlade. I dalje se nipodašatavaju kritičari vlasti, i dalje se pokrivaju greške koje je najlakše priznati i sankcionisati u samom startu. Primjer upotrebe službenog „mercedesa“ tokom vikenda, za koji ne znamo ni ko je vozio, uz konstataciju alkoholisanog stanja – sada ne znamo da li vozača ili suvozača… govori mnogo toga. Sada je jasno da je dolazak taksijem premijera i ministara na prvu sjednicu Vlade bila predstava za javnost jer će na kraju treći ešalon novopostavljenih funkcionera voziti državne „mercedese“ vikendom ko zna gdje i ko zna zašto uz veoma mučan utisak da ako ste na samom startu spremni za strategiju zataškavanja, nije teško pretpostaviti da za par godine imate krupan izazov da li će svi oni biti rezistenti na korupciju. Jer korupcija nije samo koverta, već suštinsko iskrivljenje vrijednosti.
MONITOR: Proslavili smo Dan pobjede nad fašizmom. Gotovi svi politički akteri uputili su antifašističke poruke. Ipak, koliko ovdašnje elite, nove i prethodne, zaista baštine antifašizam?
PERIĆ: Smatram da je antifašizam neophodan da bi društvo bilo zdravo, ali ipak mislim da temeljne vrijednosti ne treba određivaiti u odnosu na nešto drugo nego afirmacijom onog za šta jeste. Dakle, nije sporno da ste protiv fašizma, ali ako hoćemo da uronimo dublje od površine, pravo je pitanja: za što smo to mi? Uz nužnu razliku između fašizma i nacizma, a oboje su po mom sudu izrazito negativne pojave, mislim da većina ljudi govoreći antifašizam misli antinacizam, ali da vidimo šta stoji iza tog „anti”. Evo vam kulturološkog obrasca za upoređivanje: kod nas sada već postoji uvriježeno mišljenje da će mladi, lijepi i pametni „spasiti stvar” – da „stare” maltene treba odstraniti iz svake sfere javnog djelovanja. Znate kojeg sistema je to bila odlika? Upravo ovog u odnosu na koji kažemo da smo „anti”. Biti antifašista ili antinacista ne bi trebalo da znači da smo samo protiv užasnih zločina, već i protiv svijesti koja dovodi do tih zločina, kao i modela ispoljavanja tih ideologija. Tako da je lako reći da ste antifašista ili antinacista, ali valja to dokazati „po dubini i širini”.
Volio bih da konačno kažemo za šta smo mi – na kojoj vrijednosti mislimo da trajemo, oko čega se okupljamo i imamo pristojan konsenzus, da pored toga da znamo protiv čega smo, da znamo i za što smo. Onda možemo izaći iz doba floskula koje ne znače ništa više do papagajski naučenih fraza i krenuti ka obnovi pokidane solidarnosti i reaktuelizaciji znanja kao vrline. Do tada ćemo slušati naučene rečenice koje na kraju mogu obesmisliti i samu borbu protiv užasno devastirajućih pojava po zajednicu kakve i fašizam i nacizam nesporno jesu.
Milena PEROVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice