Iako, formalno, još nije okončana višegodišnja  borba mještana i civilnih aktivista protiv ideje da se na Sinjajevini gradi vojni poligon,  isti su ovih dana prinuđeni na  otpor novom potencijalno devastirajućem projektu koji je država namijenila toj planini

Pripremni radovi za projekat vjetroelektrane na Sinjajevini počeli su tokom minule sedmice. Mehanizaciju  su zaustavili ekološki aktivisti i mještani, a sa nadležnih adresa nije bilo obješnjanja da li je, probijanjem puta preko planine i kopanjem rupa,  prekršen zakon. Izvođači radova, pak,  tvrde, da su na planinu došli na osnovu  dozvole za istraživanje i mjerenja vjetra, koje je Ministarstvo kapitalnih investicija dalo  preduzeću Permonte.

Iako, formalno, još nije okončana višegodišnja  borba mještana i civilnih aktivista protiv ideje da se na Sinjajevini gradi vojni poligon,  isti su ovih dana prinuđeni na  otpor novom potencijalno devastirajućem projektu koji je država namijenila toj planini. Oko 8,5 miliona “kvadrata” zemljišta na Sinjajevini predviđeno je, urbanističko tehničkim uslovima (UTU), za gradnju 61 vjetrogeneratora (VE) za proizvodnju struje, koji treba da budu ukupne instalisane snage 402 MW. Istovremno, država i opštine kojima pripada Sinjajevina nikada, navodno,  nijesu odustale od ideje da se to područje proglasi Parkom prirode, a ispunjava sve uslove da bude stanište Natura 2000.

Pripremni radovi za buduću vjetroektranu (VE) u utorak su počeli probijenajem 350 metara puta i kopanjem dvije ogrmne rupe. Bageri su sa planine otišli tek nakon što su aktivisti Građanske incijative  (GI) Sačuvajmo Sinjajevinu i mještani stali pred radnike i mehanizaciju.

Na toj planini  nema izgrađene prenosne mreže za priključenje VE, nema ni valjane planske dokumentacije, nijesu riješeni imovinski odnosi… Ipak, za izgradnju VE Sinjajevina Part I urbanističko tehnički uslovi (UTU)  izdati  su u decembru prošle godine podgoričkoj firmi  Energy 2. Njima je predviđena gradnja 17 vjetrogeneratora ukupne instalisane snage 112 MW. Prethodno je tadašnja manjinska vlada, usred tehničkog mandata, provela tender za davanje u zakup državnog zemljišta na Sinjajevini na 30 godina. Lokacija se nalazi u Lipovskoj Bistrici u Kolašinu, površina je oko 279 hektara. Drugi UTU izdati su ove godine i odnose se na izgradnju 44 vjetrogeneratora ukupno instalisane snage 290 MW, a obuhvataju lokaciju na istoj planini  na području Kolašina i Šavnika. Javni podaci pokazuju da je ponuđeno zemljište   dijelom  privatno, a dijelom vlasništvu države. UTU su izdati podgoričkim firmama N1, Sistem – MNE i Permonte.

Probijanje puta i kopanje po Bjelasici, kako su Monitoru nezvanično rekli izvođači radova, počelo je  na osnovu rješenja o izdavanju dozvole za istraživanje i mjerenja vjetra, koje je Ministarstvo kapitalnih investicija  preduzeću Permonte dalo u oktobru prošle godine. No, iz GI Sačuvajmo Sinjajevinu kažu da to nije dovoljno za, kako tvrde, “samovoljnu devastaciju prostora”.

“Nijesmo dobili nijedan papir,  koji bi pokazao da se radovi izvode u skladu sa zakonom. U proceduralnom smislu je veliki broj propusta. Izvođač radova se poziva na rješenje Ministarstva kapitalnih investicija iz 2023. godine. Uprava za šume napisala je prijavu zbog samovoljnog kopanja planine, a mi smo pozvali Komunalnu policiju. Stali smo pred mašine i radovi su zaustavljeni“, kazao je u srijedu Petar Glomazić,  potpredsjednik GI.

On tvrdi da su na terenu ostale dvije ogromne rupe, koje su opasne i za stoku i za ljude, te da ih je neophodno zatrpati. Iz GI podsjećaju da se već osam godina čeka na zaštitu Sinjavine. Da su te procedure okončane na vrijeme, kaže, ne bi bilo mogućnosti da se dešava aktuelno prekopavanje Sinjajevine.

“Sinjajevina nije mjesto za gradnju vjetrenjača i na toj planini nema mjesta za slična postrojenja. Podsjećamo na brojne obaveze države, kada je riječ o zaštiti Sinjajevine, te da planina zadovoljava sve kriterijume za Natura 2000, kao i na obaveze koje prizalaze iz konvencije, koja se odnosi na uspostavljanje EMERALD mreže. Podsjećamo da još nije donesen Prostorni plan (PP), kao i da smo, tokom javne rasprave,  imali brojne primjedbe na rješenje kojim je ta planina bila namijenjena za vojni poligon. Sada shvatamo da se, opet iza leđe građana, pokušava Sinjajevina opredijeliti za postrojenje VE. To je u direktnoj suprotnosti sa svim planovima o zaštiti planine i obavezama koje je preuzela država, koje se odnose na brigu o tom tom prostoru“, poručuju iz GI Sačuvajmo Sinjajevinu.

Kako su ljetos saopštili iz NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) iza vlasništva  firme „N1“, sudeći po zvaničnim podacima, stoji firma „Sistem MNE“, koja je u vlasništvu Ljubiše Boškovića. U firmi Permonte vlasnik je, prema podacima te NVO, Branka Vujadinović, izvršni direktor Bojan Bošković. “Firma se bavi inžinjerskim djelatnostima i tehničkim savjetovanjem, a prema ranijim informacijama partner je Bemaxu i BB Solaru, gdje Blažo Đukanović ima polovinu vlasništva. Ta je firma uključena i u posao na ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane u Pljevljima, gdje je glavni nosilac posla jedna kineska kompanija. Za firmi Energy 2 iz Podgorice zvanični podaci pokazuju da sada polovinu vlasništva ima Valentina Stanaj, Milutin Mićanović 27,5 odsto, a ostatak jedna kiparska firma. Njen prvi osnivač krajem februara 2023. godine bio je Obrad Koćalo, poslije mjesec su po polovinu imali Stanaj i Mićanović, a februara ove godine (dakle, nakon perioda dobijanja ugovora o zakupu i UTU) bilježi se ulazak i kiparske firme u vlasničku strukturu“, navodi se u saopštenju ASP.

Iz te NVO tvrde da će “prema  postojećem  stanju”, za priključenje novih elektrana biti potrebna pojačanja u prenosnoj mreži (izgradnja novih interkonektivnih dalekovoda ili veći zahvati na rekonstrukciji postojeće). Za izgradnju novih elemenata mreže kojim bi se stvorili uslovi za priključenje potencijalnih obnovljivih izvora, podsjećaju,  potreban je veoma dug vremenski period (prostorno planska dokumentacija, izrada projektne dokumentacije, pribavljanje saglasnosti i dozvola za gradnju, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa)…

Iz Ministarstva zaduženog za resor ekologije ranje su ukazali da “u obuhvatu buduće VE nema zaštićenog područja, ali ono gravitira budućem zaštićenom području. Park prirode Sinjajevina, nalazi se u blizini IBA područja Sinjajevina i IBA područja Babji zub (‘Important bird area’) što može predstavljati ograničavajući faktor… Za očekivati je da predmetni obuhvat zahvata buduća Natura 2000 staništa…Potrebno je izraditi Studiju postojećeg stanja biodiverziteta…“, sugerisano je iz tog Ministarstva.

Na osnovu svega toga ASP je ocijenila da “scenario dodjele UTU za energetske projekte, bez čitavog niza prethodno riješenih pitanja, uveliko podsjeća na situaciju od prije deceniju i po, kada je tadašnja DPS vlada krenula sa kontroverznim projektima malih hidroelektrana (mHE)”.

U kolašinskoj lokalnoj upravi tokom cijele sedmice “nijesu znali” da kažu kakvi se radovi odvijaju na Sinjajevini. Nekolicina lokanih funkcionera nezvanično su kazali da nikada nijesu čuli da će se na toj planini graditi VE. Ni iz Komunalne policije nijesu odgovorili na pitanja Monitora o stanju koje su zatekli na terenu niti da li je neko sankcionisan.

Iz Opštine su, međutim,  više puta  obećali da će “učiniti sve u okvirima svojih nadležnosti, kao i u saradnji sa Agencijom za zaštitu životne sredine  da obezbijedi neophodnu dokumentaciju i odluke koje će doprinijeti da Sinjavina postane Park prirode”. Do sada nijesu na djelu pokazali da im je to zaista i namjera.

U Analizi korišćenja obnovljivih izvora energije, koju je prije godinu  uradila NVO Green home, Sinjajevina nije percipirana kao interesantna zona za eksploataciju vjetropotencijala.  U tom dokumentu, u cilju procjene tehničkog vjetropotencijala, uzeta su u obzir ograničenja kao što su nadmorska visina, putna i željeznička infrastruktura, elektroenergetska mreža i nacionalni parkovi ili zaštićene oblasti.

“Iako vjetroelektrane ne emituju gasove koji izazivaju efekat staklene bašte tokom proizvodnje električne energije, ova “zelena” industrija ima svoj niz negativnih uticaja na životnu sredinu. Aktivne vjetroelektrane ugrožavaju ptice i šišmiše, jer  udar lopatica dovodi do njihovog povrjeđivanja i uginuća.  Izgradnja vjetroelektrane dovodi do gubitka staništa za biljne i životinjske vrste….”  neki su od štetnih uticaja na žvotnu sredinu VE pomenuti u toj analizi.

Iz Green homa podsjećaju i da je “za postavljanje turbina potrebno  ispuniti i neke prostorne zahtjeve”. Naime,  prema pojedinim proračunima, za jedan MW energije vjetra na kopnu potrebno je i do 50 hektara prostora.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Ulcinj je početkom ove sedmice bio glavni sportski grad Evrope. Bilo je to mjesto na kojem su se našli i družili osvajači više od stotinu medalja na svjetskim, olimpijskim i evropskim takmičenjima pod motom:  Samo nam je ljubav potrebna

Koliko god govorio, ljudi će teško vjerovati šta se to dešavalo u Ulcinju, To jednostavno treba doživjeti”, kaže, Mirko Puzović,  proslavljeni bokser iz Kragujevca, osvajač šest medalja na najvećim takmičenjima

Prvi put na ovoj manifestaciji je bio poznati fudbaler i prvi selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore Zoran Filipović. “Ovo je fenomenalno. Susrećeš se sa svim sportistima, s drugovima za cio život. Jer, sport je jedna stvar koja spaja i to drugarstvo i prijateljstvo se nikada ne zaboravlja i održava se”, ističe on.

Puzović i Filipović su bili članovi „olimpijskog sela“ od oko 300 legendi koji su učestvovali na ovogodišnjem festivalu sporta u Ulcinju. Prve dvije godine su u centru pažnje bili fudbaleri, dok su ove godine bajračili proslavljeni jugoslovenski vaterpolisti.

Uz niz asova ovog sporta (Dragan Andrić, Mirko Vičević, Veselin Đuho, Deni Lušić, Andrija Popović, Goran Sukno, Božo Vuletić, Zoran Mustur, Veljko Uskoković, Tomislav Paškvalin, Goran Rađenović, Damir Polić…), u Ulcinj je došao trener svih trenera, Ratko Rudić, čovjek koji je uz blistavu igračku karijeru, najviša odličja osvajao sa reprezentacijama nekadašnje SFRJ, potom Italije, Brazila, SAD i, na kraju, Hrvatske. Ulcinjani i njihovi gosti mogli su da odgledaju crnogorsku premijeru dokumentarnog filma „Dogodilo se – Ratko Rudić” zagrebačkog reditelja i producenta Dejana Aćimovića o ovom znamenitom jugoslovenskom vaterpolisti i hrvatskom treneru.

Oduševljen prijemom u Ulcinju na svakom koraku, Rudić je rekao da ovaj festival sporta ima veliku perspektivu. “On omogućava sportu da živi, da ostvaruje svoju osnovnu funkciju – kontakt sa društvom”, istakao je on dodajući da će pomoći da se “ova manifestacija, možda među najboljim u sportskom svijetu, i dalje održava”.

Upravo je to bila namjera organizatora Mundijala kada su 2022. godine krenuli u avanturu – da u  mali grad na Jadranu, saobraćajno udaljen od velikih centara, okupe velikane sporta i podstaknu mlade da se više posvete sportu.

To je na ovom mundijalu demonstrirano prikazivanjem filma o prvom slijepom hrvatskom atletičaru, paraolimpijcu Petru Bešliću. Na panelu posvećenom paraolimpizmu govorili su predsjednici paraolimpijskih komiteta Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore, a prisustvovali su mu učenici ulcinjskih osnovnih i srednjih škola i članovi sportskih klubova.

“Cilj nam je da animiramo mlade da se bave sportom i da vide što se sve može kroz sport, koliko se život može uljepšati, posebno u fazi odrastanja, formiranja ličnosti, što može da postigne i osoba sa hendikepom, koliko može sport da je ojača”, navodi glavni organizator ove manifestacije Pavle-Pajo Pepđonović.

Prisjetili su se Ulcinjani da povodom 60-og rođendana Dražena Petrovića, emituju hologram nezaboravnog košarkaškog Mozarta, te da upute podršku nedavno poplavljenim područjima u BiH.

Najljepši dio ovogodišnje manifestacije bila je sadnja masline, Balkanskog drva mira, na ulcinjskom Pristanu. “Ideju nam je dao naš prijatelj, barski pjesnik i humanista, Rajko Joličić, koji je, naravno, bio tu sa nama i koji je recitovao tu svoju poznatu pjesmu. U jednom ovakvom svijetu, upravo u ovom trenutku, najviše nam trebaju mir, prijateljstvo i ljubav i mi smo to uradili, na ovom mundijalu u Ulcinju”, kaže Pepđonović.

Prema njegovim riječima, svi učesnici mundijala preuzeli su obavezu da u svojim gradovima posade drvo mira, kako bi se i na taj način širile poruke dobra.

Treći “Ulcinjski mundijal prijateljstva” bila je najbolje do sada organizovana manifestacija, koja je Ulcinj i Crnu Goru predstavila u najljepšem svijetlu, a sa koje je izvještavalo oko 100 novinara. Kao da su bile u pitanju olimpijske igre. Po duhu koji je ovih dana vladao u Ulcinju, to se lako moglo zaključiti, prenosili su utiske novinari regionalnih medija akreditovani u najstarijem gradu na obali Jadrana.

Upravo je ovdje i prikazan dokumentarni film “Olimpijada u Sarajevu” sportskog novinara i producenta Muhameda Bikića, koja govori o toj najvećoj sportskoj manifestaciji održanoj u bivšoj Jugoslaviji prije četiri decenije.

“Kao što su u organizaciju te sarajevske olimpijade bili uključeni praktično sve institucije u BiH, tako je kod nas uključen cijeli grad. I zato to traje i još će trajati”, poručuje Pepđonović.

Svi učesnici Mundijala podržali su ideju da zbog svog neumornog pregalaštva, humanizma i ostvarenih rezultata, Pepđonović bude predložen za najveće priznanje u našoj državi – Njegoševu nagradu.

“Naravno da Pavle, za sve ono što je učinio za Ulcinj i čitavu Crnu Goru, zaslužuje tu nagradu. Jer, on i ova manifestacija sve nas su učinili boljim nego što to jesmo. Zato nam je potrebno da se ona ponovi. I biljka ide od čvora do čvora i završava cvijetom i sjemenom“, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Ko je još bio na ulcinjskom Mundijalu prijateljstva?

Košarka: Ivo Daneu, Slađana Golić, Nikola Plećaš, Mihovil Nakić, Žarko Paspalj, Momčilo Pazman, Samir Avdić, Janez Drvarič, Blaž Kotarac, Vlade Đurović, Zoran Slavnić, Stojko Vranković, Nikola Bulatović, Boško Radović, Goran Ristanović, Mihajlo Pavićević, Rajko Čarapić, Ranko Čarapić, Nenad Subotić, Predrag Milović, Goran Rakočević, Vladimir Dašić, Dragan Vukčević, Veselin Barović, Stevan Milošević, Zoran Šutulović, Veselin Begović, Zoran Nišavić, Mišo Caušević, Budimir Vukić, Đuro Kićović, Danilo Mitrović

Rukomet: Veselin Vuković, Momir Rnić, Kasim Kamenica, Stevo Nikočević, Goran Đukanović, Mladen Rakočević, Goran Simić, Pedja Vujanović, Blažo Popović, Vlatko Đonović, Zoran Radojičić, Draško Mrvaljević, Nazo Demirović

Atletika: Dane Korica

Boks: Tadija Kačar, Mirko Puzović, Mehmet Bogujevci, Fatmir Makoli, Dragan Vujković, Miodrag Perunović, Said Čolpa, Hamid Guska, Nenad Vuković

Rvanje: Šaban Trstena

Šah: Božidar Ivanović

Veslanje: Milorad Stanulov

Fudbal: Slavoljub Muslin, Zoran Filipović, Slobodan Marović, Joško Jeličić, Ivica Šurjak, Ivan Gudelj, Faruk Hadžibegić, Dejan Savićević, Ljubomir Radanović, Dževad Prekazi, Stanislav Karasi, Mato Gavran, Josip Čilić, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Mili Hadžiabdić, Bajro Župić, Zoran Bojović, Nikica Cukrov, Tonči Gabrić, Nikola Nikić, Miroslav Tanjga, Milan Radović, Miodrag Živaljević, Radojko Avramović, Rade Zalad, Velibor Pudar, Miloš Đelmaš, Dževad Šećerbegović, Nihad Mujezinovic, Mersed Kovačević, Anto Drobnjak, Miloš Đurković, Nijaz Ferhatović, Mehmed Janjoš, Fuad Mulahasanović, Nijaz Merdanović, Kemal Hafizović, Nikola Rakojević, Vlatko Glavaš, Igor Gluščević, Šemsedin Ajeti, Sokolj Kušta, Ramiz Krasnići, Husein Zmijani, Fahredin Duraku, Kočo Dimitrovski, Dragi Kanatlarovski, Vančo Balevski, Dragi Setinov, Jovica Nikolić, Zijad Švrakić, Rajko Janjanin, Vladimir Jocić, Dušan Pešić, Zoran Batrović, Dejan Vukićević, Željko Janović, Redža Stoiljković, Zoran Cvetanović, Miroslav Tanjga, Miodrag Vukotić, Ešref Jašarević, Slobodan Halilović, Ognjen Koroman, Bogdan Turudija, Dragan Milanović, Dragan Vujović, Branislav Drobnjak, Igor Burzanović, Mićo Bakrač, Brajan Nenezić, Branislav Đukanović, Vojo Vukčević, Vojo Pejović, Vladimir Savićević, Viktor Trenevski, Milenko Kiković, Milija Brkić, Uglješa Malbaša, Žarko Vukčević, Miomir Bakrač, Amir Durgutović, Mićo Bakrač, Nijaz Brković, Mitar Novaković, Sejo Čelebić, Nenad Maslovar, Ante Bratić, Akan Dilberović, Denis Karić, Jasmin Hukić, Goran Zdravkov, Ivica Jovanovski, Goran Kiprijanovski, Denis Sadiković, Bruno Brunčević, Dino Đurbuzović, Niko Raičković…

Fudbalske sudije: Mateo Beusan, Bruno Marić, Miroljub Ausec, Salem Prolić, Vančo Kocev, Zdravko Jokić, Boro Bezjak, Asim Kulenović, Alija Lizde, Slobo Janković, Božo Ćorsović, Vladimir Bošković, Ante Ilić

Automobilizam: Niko Pulić i Marino Ivančić.

                                                                                                                      Mustafa CANKA

U naredne dvije godine iz Vlade obećavaju da će značajno poboljšati školski infrastrukturu  – izgraditi nove škole, te omogućiti korišćenje jednog kompjutera na 11 učenika. Najavljeno je i jačanje nastavnog kadra i mijenjanje zastarjelih nastavnih planova i programa. Srednjoškolci koji će do tada završiti školu govore o brojnim problemima – nasilju, problemima zavisnosti, preopterećenju gradivom, nekompetentnosti pojedinih nastavnika, te nemogućnošću da se njihovo mišljenje čuje

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija planira da do kraja 2027. izgradi više vaspitno-obrazovnih ustanova na teritoriji države, a sredstva će obezbijediti kroz projekte sa međunarodnim bankama, iz kapitalnog budžeta ili donacija. Izgradnja novih i dogradnja pojedinih postojećih objekata trebalo bi da obezbijedi da đaci nastavu pohađaju u dvije smjene, odnosno da prošire kapacitete za više od 9.000 učenika. Sada imamo situacije da pojedine škole u Podgorici i na primorju rade i u pet smjena.

Planirana je i nabavka računara za obrazovne ustanove kako bi se, stoji u Reformskoj agendi Crne Gore za period od 2024. do 2027., dostigao cilj – jedan uređaj (kompjuter, laptop, TV, tablet) na 11 učenika. Trenutna situacija je takva da se kompjuter, mimo računarskih sala, rijetko može naći u kabinetima za nastavu iz drugih predmeta. Prema zvaničnim statistikama u crnogorskim školama je 15 učenika na jedan komjuter.

U prije mjesec dana objavljenom podkastu Organizacije KOD srednjoškolci su iznosili svoje utiske o obrazovanju. Neki od odgovora su bili: ,,Ne uče nas uopšte da koristimo kritičko mišljenje, a to je glavni razlog zašto su ljudi neobrazovani”; ,,Način na koji učimo je dosta loš, učimo lekcije samo radi odgovaranja. Većina predmeta je predstavljena na dosadan način i uči se samo radi ocjena. Gradivo se zaboravi za par dana”; ,,Učenici idu u korak sa vremenom ali profesori ne baš”;  ,,Praktične nastave nema skoro uopšte”; ,,Toliko profesora ne bi trebali da budu profesori. To je vrlo specifično zanimanje i mislim da bi trebali to da rade strastveni i inteligentni ljudi, a ne ljudi bez cilja”.

Pored učenika ovakvim obrazovanjem nezadovoljni su i nastavnici. Analize koje su rađene navode da se oni žale na  društveni status, zarade, materijalne i pedagoške uslove u školama, sve veću prijetnju nasiljem…

,,Iz ugla omladinskog radnika i učenika jedne srednje stručne škole, smatram da je glavni problem obrazovnog sistema to što ne kanališe afinitete i naklonjenosti učenika ka određenim oblastima”, kaže za Monitor Aleksa Markuš iz Omladinskog servisa Cetinje. On smatra da ,,sistem ne vodi usmjerenim obrazovanjem i da nema baš ‘za svakoga sve’, već da je dostupna itekako skromna ponuda potencijalnih zanimanja u budućnosti, što je vrlo problematično jer ako se statistički posmatra ova pojava, siguran sam da bi došli do podatka da se ni 40 odsto svršenih učenika srednjih stručnih škola ne bavi zanimanjima za koja su učili školu, a upitno je i koliki procenat gimnazijalaca upiše i uspješno završi fakultet”.

Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete, objavljena prije dvije godine. Jedan od ključnih problema je što dvoje od troje djece pohađaju škole s nedovoljnom infrastrukturom. Istaknuto je da treba hitno obezbijediti sredstva za finansiranje novih školskih objekata i adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama.

Ministarstvo sada kroz projekat sa Evropskom investicionom bankom (EIB), pod nazivom Unapređenje crnogorskog obrazovanja, vrijednim skoro 75 miliona, planira  izgradnju pet novih škola, rekonstrukcija 10 srednjih stručnih škola i tri vrtića, kao i nabavka školskog namješaja, računarske i opreme specijalizovane za ustanove stručnog obrazovanja. Planirana je i izgradnja dugo najavljivane nove gimnazije u Podgorici i još jedne u Baru. Rok za završetak radova za većinu objekata je decembar 2026. godine, tvrde u resoru Anđele Jakšić-Stojanović.

Pored infrastrukture u obrazovanju su prisutni brojni problemi koji se sporo rješavaju. Markuš navodi da je jedan od gorućih problema vršnjačko nasilje i neažurnost sistema na tu pojavu: ,,Nažalost, došli smo u situaciju da se na nasilje reaguje retroaktivno, a ne proaktivno. Ovoj tvrdnji ide u prilog i činjenica da poslanici imaju mogućnost da promijene aktuelne zakone i donose nove, i dobro bi bilo da tu mogućnost iskoriste i na taj način nam dokažu da misle na mlade”. On naglašava da su ,,najgori slučajevi oni za koje se ne zna. Takvi slučajevi traju u kontinuitetu i javna su tajna omladine”.

Pored ovoga, kao veliki problem navodi zavisnost. ,,Lako dostupne droge, alkohol i cigarete koje se prodaje licima mlađim od 18 godina, kladionica i ostali poroci su kod 70 odsto mladih rezultirali zbunjenošću i većem pribjegavanju porocima umjesto, na primjer, društveno odgovornog rada, volontiranja, doprinosa zajednici kroz edukaciju, vršnjačku edukaciju itd…”, kaže Markuš.

U pomenutom podkastu, srednjoškolci ističu da imaju prevelik broj predmeta, po 14 i 15, i to upoređuju sa svojim vršnjacima u inostranstvu koji pohađaju upola manje predmeta. ,,Ne priča se o emocijama djece, ne traži se da učenici kažu svoj sud o obrazovnom sistemu” jedna je od primjedbi. Druga glasi: ,,Dolazak inspekcije i to da se ona najavljuje je glupo. Ima profesora koji ne rade dobro, pa taj dan, kada dođe inspekcija, se spreme a onda se već sjutra vrate na način nastave koji ne odgovara učenicima”.

U novoj Reformskoj agendi se ističe da je Analiza sektora obrazovanja, koju je Ministarstvo sprovelo sa UNICEF-om, pokazala je da je neophodno dalje poboljšati kvalitet obrazovanja, između ostalog kroz revidiranje nastavnih planova i programa, ,,uz korišćenje konstruktivističkih metoda podučavanja i osigurati da se autonomija nastavnika koristi za podsticanje motivacije i obogaćivanje situacija za učenje za sve učenike”.

I dok država u kratkim rokom od dvije godine planira da poboljša infrastrukturu, nastavne programe, da srpiječi odlazak i motiviše dolazak novog kadra u prosvjeti, srednjoškolci nemaju kad da čekaju. ,,Svi misle da idu, nisam nikog čuo da će da ostane u Crnoj Gori. Trebalo bi da se omogući da mlada osoba ostane ovdje a ne da baci život, da tako kažem, u kanalizaciju”, jedan je od odgovora učenika srednje škole.

Markuš smatra da ,,zadovoljstvo učenika treba da se ogleda u želji da pohađaju nastavu i da se usavršavaju. S obzirom da smo mi kao društvo vrlo daleko od toga, proći će generacije i generacije dok ne stvorimo ambijent u kojem učenik ide u školu zbog sticanja znanja, a ne zbog toga jer mora zbog roditelja ili zbog stavova društva”.

Predrag NIKOLIĆ