Još jedno istražno bušenje nafte na podmorju predstoji Crnoj Gori. Argumenata ,,za i protiv” ne manjka. Eko-aktivisti i NVO tvrde da je to put ka uništenju prirode i turizma, a nadležni se nadaju oporavku državnih finansija
Treba li Crnoj Gori istražno bušenje nafte na podmorju, koje bi trebalo da počne 25. marta, pitanje je oko kojeg se ovih dana spore nadležni i eko-aktivisti. Argumenata ne manjka. Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) tvrde da započete radove ne mogu obustaviti, ali da će organizovati javne rasprave, a u budućnosti – i referendum.
,,Ovakav vid diverzifikacije crnogorske ekonomije, kako je to objasnio ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, nije u saglasnosti sa idejom o ekološkoj Crnoj Gori, oko koje su se svi koalicioni partneri nove Vlade dogovorili”, smatra Zenepa Lika, aktivistkinja za zaštitu životne sredine i osnivačica društva Dr Martin Schneider-Jacoby.
Prema njenim riječima, od samog početka je taj poduhvat bio netransparentan i građani Ulcinja su se našli u čudu kada su saznali da će njihova obala opet biti na meti istraživača koji tragaju za naftom. ,,Nisu se pitali ni sedamdesetih godina i isti manir ignorisanja građana je nastavila i prethodna vlast”, navodi Lika.
Crna Gora je do sada, pod vođstom bivše DPS vlasti, zaključila dva ugovora o koncesiji za istraživanje i proizvodnju nafte i gasa – prvi s italijansko-ruskim konzorcijumom Eni – Novatek 2016. godine, a drugi godinu kasnije s grčkom kompanijom Energean. Te 2017. Vlada je potpisala i Ugovor o koncesiji za proizvodnju i istraživanje ugljovodonika u podmorju Crne Gore, Ugovor o zajedničkim operacijama i Ugovor o računovodstvenim evidencijama za dva istražna bloka u moru kod Ulcinja.
Kako za Monitor objašnjava generalni sekretar Ministarstva kapitalnih investicija za rudarstvo i energetiku Marko Perunović konzorcijum Eni – Novatek je dobio koncesiju za četiri istražna bloka, na lokaciji između Bara i Ulcinja, dok je Energean dobio priliku da istraži još dva. Trenutno je aktivan samo jedan blok, 28 kilometara od obale, na krajnjem jugu Crne Gore, u moru između Bara i Ulcinja. Topaz-Driller, postrojenje koje će vršiti njegovo istraživanje, stiglo je u Crnu Goru i priprema se za rad.
,,Eni – Novatek je, u skladu sa obavezama iz Ugovora, izvršio 3D seizmička istraživanja krajem 2018. godine, a tokom 2019. godine izvršena je i obrada prikupljenih podataka, kao i geološke i geofizičke studije, a potom i Elaborat o zaštiti životne sredine, pod uslovima koje je odredila Agencija za zaštitu životne sredine. Posao je vrijedan oko 100 miliona dolara, a od toga bi od 62 do 67 odsto prihodovala država, a ostatak koncesionar. Do kraja 2021. godine biće poznato da li u Crnoj Gori postoji nalazište ugljovodonika”, navodi Perunović.
Lika podsjeća da je Crna Gora potpisnik Pariškog sporazuma, i da se time obavezala da će postepeno napustiti korišćenje fosilnih izvora. ,,Bušenjem Jadrana mi činimo suprotno. Evropska komisija je Evropskim zelenim dogovorom poslala jasnu poruku svim članicama, pa i Crnoj Gori – moraju promovisati efikasnije upotrebe resursa, kroz prelazak na čistu i cirkularnu ekonomiju za obnavljanje biodiverziteta i borbu protiv zagađenja životne sredine. EU želi da bude klimatski neutralna do 2050. godine”, ističe Lika.
Nesporno je, kaže ona, da je prethodna vlast zaključila niz katastrofalnih ugovora i time radila protiv građana, kao i da je sadašnja pred velikim finansijskim izazovom jer je ekonomija devastirana i opljačkana. No, tvrdi, par miliona koje dobijamo samo za istraživanja neće Crnoj Gori pomoći na duže staze. ,,Ovakav kratkoročni vid profita ima jako štetne dugoročne posljedice, ne samo po turizam nego i za sve ostale grane razvoja, i naravno – po prirodu”.
Na pitanje šta će se dalje dešavati ukoliko se pronađe nafta, generalni sekretar Perunović kaže da se, u tom slučaju, ležište gdje se ona otkrije dalje razrađuje. ,,Pristupa se fazi u kojoj se definiše potencijal ležišta, a potom se projektuje mogući način proizvodnje, koji bi mogao zaživjeti od tri do pet godina nakon završetka radova na bušotini. Tada bismo i počeli da crpimo prve količine. Preliminarni podaci su jako optimistični, a potvrda pozitivnosti ležišta mogla bi potpuno da promijeni Crnu Goru”.
Lika upozorava da, nije dobro da tražimo diverzifikaciju ekonomije uz fosilne izvore energije, a pri tom se držimo fraze – ekološka Crna Gora. ,,Osim toga, ne vjerujem da će nam elitni turisti dolaziti na obalu pored naftnih platformi, ma koliko daleko one bile”.
Zabrinutost zbog odluke da se nastavi sa istraživanjem nafte izrazila je i NVO Koalicija za održivi razvoj (KOR). ,,Kako pristupiti eksploataciji ako se nađu izvori nafte i gasa, a ne ugroziti Ustav? Hoćemo li ovo pitanje moći da riješimo sa našim EU partnerima ili će to spriječiti zatvaranje Poglavlja 27 za ekologiju i zaštitu životne sredine? Ko će objasniti građanima da je potpisan ugovor po kom profit, ako se novac dobijen uništenjem podmorja može tako nazvati, visi u vazduhu, jer sve i da se nađe nafta, pitanje je količine, prodaje, cijene”, pitali su nadležne iz KOR-a.
U odgovoru Monitoru Perunović kaže: ,,Eni je multinacionalna kompanija vrijedna 130 milijardi eura. Prisutna je u na svim mogućim meridijanima, ali i u mnogim zemljama EU, gdje sprovodi radove, u Italiji, Grčkoj, pa i Hrvatskoj. Podrazumijeva se onda da funkcioniše po EU regulativama i zakonima, što znači da ne bi ometala naše EU integracije. Ozbiljne države svoju energetsku politiku planiraju za period od narednih 30 do 40 godina, ali one imaju novca da razvijaju razne vrste energetskih izvora. Novac koji bismo dobili eventualnim otkrićem nafte iskoristili bismo za stvaranje fonda koji bi služio za sanaciju brojnih ekoloških crnih tačaka u Crnoj Gori, ali i za razvijanje biomasa, solarnih i vjetro izvora energije”.
Nijesu svi tako optimistični. ,,Sticajem okolnosti, sa prozora već vidim Topaz Driller, i ne osjećam se bezbjedno. Kako ćemo održati čistoću mora i njegov biljni i životinjski svijet? Milioni koje turizmom prihodujemo biće upitni. Proizvodnja e-automobila je u rastu, tako da ni skromna cijena za barel ne može biti motivacija za ovakav projekat. Ugovore je trebalo raskinuti”, upozorava Lika.
U ovom trenutku nemoguće je zaustaviti radove na prvom bloku, objašnjava Perunović, jer je proces odavno pokrenut i ugovoren. U Vladi su voljni da se za istraživanja drugih blokova organizuje i referendum. ,,Crna Gora bi imala ogromne finansijske reperkusije da sada raskine ugovor sa koncesionarom. Naplaćujemo koncesionu naknadu već četiri godine i analiziramo potencijalno bogatstvo. Nemamo interes da sada sve prekinemo”.
Valja ukazati na to da se izvršni direktor Eni-a, inače najveće italijanske multinacionalne kompanije i najvećeg stranog proizvođača nafte u Africi, Klaudio Deskalci našao na meti optužbi za korupciju u čak tri države – Nigeriji, Alžiru i Kongu. Protiv njega se trenutno vodi krivični postupak u Italiji, jer je navodno novac kojim je kupio milijardu dolara vrijednu nigerijsku naftnu dozvolu koristio za davanje mita tamošnjim visokim funkcionerima.
NVO Green Home je, u saradnji sa Eko Korijen d.o.o. i organizacijom Zenepe Like, pokrenuo inicijativu usmjerenu na zaštitu Bara i Ulcinja od, kako su kazali, štete koja će nastati ukoliko se otpočne sa istraživanjem nafte. ,,To će dugoročno oštetiti zajednicu, onemogućiti brendiranje Bara i Ulcinja kao atraktivnih turističkih lokacija, zatvoriti lokalnim ribarima kanal za prodaju morske ribe usljed manjeg ulova i bojazni kupača da je zagađena, ozbiljno ugroziti jadranski biodiverzitet i dovesti do toga da se pandemijom pogođene primorske zajednice dodatno unazade”.
Reagovali su i iz Građanskog pokreta URA, političke partije koja je i dio porodice Zelenih Evrope, i pozvali ministra kapitalnih investicija Bojanića, ministra finansija Milojka Spajića i ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da sa svim eko-aktivistima, organizacijama koje se bave zaštitom životne sredine i ostalim zainteresovanim građanima organizuju sastanke. ,,Ne želimo da nastavimo sa starom praksom, da prikrivamo ugovore i kršimo Ustav da bi na kraju ispaštali građani Crne Gore”, tvrde iz URA-e.
Koliko bismo prihodovali od pronalaska nafte – neizvjesno je. Još uvijek nema nikakvih informacija ni da li u našem moru ima nafte u dovoljnim količinama za komercijalnu ekspolataciju. U susjednoj Hrvatskoj, i pored snažnog bunta i nezadovoljstva javnosti, nekolike firma vršile su slična istraživanja u posljednjih par godina. Nije napravljen nikakav značajniji poduhvat.
Posljedice bi zato mogle biti tragične. ,,Crna Gora nema kapaciteta da se suoči sa bilo kakvom, pa i najmanjom havarijom koja se potencijalno može dogoditi prilikom istraživanja nafte u Jadranu. Jedna mrlja bila bi dovoljna da uzrokuje nenadokandivu štetu”, upozorava Lika.
Andrea JELIĆ