Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELA KUGA U ANDRIJEVICI: Kad život stane

Objavljeno prije

na

Da kriza nije zahvatila samo seosko područje pokazuje podatak da je u gradskoj školi  ove godine upisano samo dvanaest prvaka

 

Nedavno je objavljen podatak da na području desetak potkomovskih sela u opštini Andrijevica, već dvije, a u nekima od njih i tri godine, nije rođeno nijedno dijete.

Potpredsjednik Opštine Andrijevica Veselin Raketić (Nova) kaže za Monitor da je situacija u pogledu migracija veoma teška na području čitave Andrijevice, ali da je na tom prostoru najizraženija i najkritičnija. ,,Nama iz opštine Andrijevica svake godine, prema pokazateljima koji su vrlo precizni, ode, odnosno odseli se, 169 mladih ljudi. Andrijevica nije Njujork pa da se to ne osjeti, nego je to tragedija. Mi moramo tražiti način da to zaustavimo”, kaže Raketić.

On ukazuje da je, kada se radi o potkomovskim selima, riječ o području iz kojeg su tajkuni bliski bivšim DPS vlastima, nekontrolisano crpili prirodne resurse, onoliko koliko su mogli zagrabiti. ,,Zamislite, dvanaest malih elektrana je na tom području a niko od omladine iz tih sela ne radi. Vode, šume, turistički resursi, sve je maksimalno napadnuto, a lokalno stanovništvo od toga nema nikave koristi”, kaže Raketić.

Rijetki mještani sa ovog područja kažu da omladina iz godine u godinu odlazi, a da su zavičaju ostala vjerna uglavnom staračka domaćinstva i nešto momaka od kojih je rijetko koji uspio da oformi bračnu zajednicu. Sve to je, kažu, uticalo da dođe do drastičnog pada nataliteta. Tako se Osnovna škola Milić Keljanović u Konjusima, sa samo tridesetak đaka, našla praktično pred zatvaranjem i pored toga što je prije pet decenija brojala blizu 400 učenika.

,,Osamdesetih godina prošlog vijeka u našoj školi u Konjusima svaki razred je imao po dva odjeljenja. Tada je u Konjusima bilo toliko mladosti de je to bilo milina gledati. Nažalost, ove godine broj učenika je svedan na minimum. Toliko se narod iselio sa prostora Konjuha da čovjeka uhvati strah od samoće”, kaže stanovnik mjesnog centra Konjuhe Brano Babović.

Pošto je stanovnika sve manje, mještani ističu da su u potkomovskim selima i sahrane postale rijetkost. ,,Kud god se čovjek okrene nailazi na zatvorene kuće. Djevojaka nema ni za lijek. U posljednjih desetak godina u našim selima sklopljeno je svega desetak brakova, to znači po jedan godišnje”, ističe Radenko Janković, ,,Sve se to dešava iako je nekada na području Konjuha, Dulipolja, Jošanice, Japana i Krajišta bilo oko trista stalnih domaćinstava. Danas ih je deset puta manje”.

Podaci govore da danas mnogo više Konjušana živi u Podgorici i Budvi nego u mjestu svoga rođenja. To potvrđuje i mještanin Milovan Spalević koji kaže da Brod, kao mjesni centar Konjuha, izgleda sablasno pust. ,,Zavičaju sam posvetio čitav svoj život, ali me iz godine u godinu sve više hvata i tuga i muka, gledajući kako Konjuhe polako nestaje sa mape živih sela. Bojim se da je svaki pokušaj da se ovo područje spasi od daljeg propadanja zakasnio”, kaže Spalević. ,,Naši ljudi su se masovno iselili, tako da ih danas mnogo više ima u Podgorici nego tamo gdje su prvi put udahnuli vazduh života. Nije mali ni broj porodica koje su zatvorile svoje kuće u zavičaju i otišle da rade i žive na crnogorskom primorju. Zato ćete i tamo prije sresti nekoga iz Konjuha nego ovdje na Brodu”.

Preostali mještani ističu da se svega desetak ljudi iz konjuških sela nalazi u radnom odnosu, i da je nedostatak radnih mjesta glavni uzrok iseljavanja. ,,Dok su radile fabrike u Andrijevici i Beranama, sela su bila puna naroda. Od kako su one zatvorene, sve je krenulo kako ne treba. Ljudi nijesu mogli nigdje da se zaposle i bilo je prirodno da odlaze. I ko god je otišao vraćao se samo povremeno i to ljeti da obiđe kuću i imanje”, pričaju stanovnici ovih sela.

Oni danas samo mogu sa sjetom da se prisjećaju činjenice da je svojevremeno autobus od Konjuha do Berana i natrag saobraćao tri puta dnevno i da je uvijek bio pun putnika. Navode da je autobuska linija ukinuta prije petnaest godina, zbog nedostatka putnika. ,,Osamdesetih godina prošlog vijeka autobus Dubrava svakog dana bio je dupke pun putnika dok je saobraćao od Konjiha do Berana i nazad. Dešavalo se da nije mogao da primi sve putnike. Bila su to srećna i nezaboravna vremena, koja se teško mogu povratiti. Danas nema ni putnika, ni autobusa. Nestali su i radnici i đaci. A gdje nema autobuskog prevoza i gdje se pjesma ne čuje, to samo po sebi govori da su ti krajevi osuđeni na propast”, ističe Radenko Janković.

Potpredsjednik Opštine Andrijevica Veselin Raketić smatra da lokalna uprava ima ostvarivu strategiju u pogledu zaustavljanja zabrinjavajućih migracija. ,,Najbolje bi bilo kada bi sve te male elektrane mogle da se konfiskuju. Ali, ako već to ne može, onda se vlasnici moraju prinuditi da zaposle stanovnike mjesta i sela na čijem području su izgrađene”, kaže naš sagovornik. On ističe da je potrebno razmotriti mogućnost aktiviranja fabrike za proizvodnju sira koja je davno izgrađena u Konjusima, ali nikada nije proradila. I u njoj bi se moglo zaposliti nešto mladih sa tog područja. ,,Razmišljamo, takođe, i o aktiviranju avanturističkog centra Mojan, koji je prije nekoliko godina izgrađen, ali isto tako ne radi. I tamo može da se zaposli nešto seoske omladine”, nabraja Raketić. Potrebno je aktivirati sve moguće turističke resurse, kaže. ,,Postoji mogunost da se uvežu turistički resursi, novi i budući kapaciteti Komova i Jelovice, pa da se i tu nađe prostora za zapošljavanje mladih ljudi”.

Da kriza nije zahvatila samo seosko područje pokazuje podatak da je u gradskoj školi u Andrijevici ove godine upisano samo dvanaest prvaka. Ako se takav trend  nastavi, za tri ili četiri godine više neće imati djece za polazak u osnovnu školu. A to bi za posljedicu, u dogledno vrijeme, imalo i dovođenje u pitanje opravdanosti opstanka srednjih škola u Andrijevici.

Sve to u varošici koja je, poslije Cetinja, krajem XIX vijeka imala najviše pismenih stanovnika. I prvu biblioteku. I dala velika imena literature, nauke, medicine, umjetnosti. Smije li se, sada, dozvoliti da život stane u Andrijevici. Da odseli. Nove vlasti, lokalne i državne, obećavaju da će učiniti sve da to spriječe. Dok je sve manje onih na koje se ta obećanja odnose.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVE SMJENE U POLICIJI: Ko brani zakon

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potpisao je prošle sedmice suspenziju četvorici bivših policijskih starješina sa sjevera Crne Gore zbog povreda službene dužnosti i veza sa kriminalom.  I dok se nastavlja čišćenje u policiji, neki od starješina najavljuju krivične prijave, tvrdeći da se smjene sprovode mimo zakona

 

 

Poruke sa kriptovane aplikacije „SKY“ i hapšenja brojnih pripadnika policije pokazuju koliko je Crnoj Gori potrebna reforma sektora bezbjednosti. U posljednjem periodu sprovedene su brojne smjene u policiji. No, dio smijenjenih policajca i starješina tvrdi da se smjene ne sprovode u skladu sa zakonom.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović sproveli su veliku čistku rukovodećih kadrova u službi bezbjednosti. Ministar je prošle godine naredio kontrolu životnog stila i imovine zaposlenih u Upravi policije, a razrješenja i disciplinski postupci navodno su posljedica tih kontrola.

Posljednje smjene dogodile su se prošle sedmice po odluci Šaranovića, a suspendovani su doskorašnji načelnik beranske policije Predrag Kukalj, bivši šef kriminalističke policije u Rožajama Sead Husović i bivši komandiri bjelopoljske policije Danko Gogić i Almir Ćatović. Prema pisanju medija, to je samo dio spiska službenika Uprave policije čije postupanje se provjerava. Svi policajci bili su prethodno pominjani u medijima.

Zbog navodnog primanja mita Kukalj je hapšen prije gotovo deceniju i po u akciji “Signal”, tokom koje su lisice na ruke stavljene 21 policajcu, cariniku i preduzetniku, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Kasnije je i vraćen na posao. U vrijeme kada je lišen slobode bio je rukovodilac Ispostave granične policije u Beranama. Tadašnji poslanik Nebojša Medojević još 2011. godine tvrdio je da je Kukalj tokom obavljanja funkcije rukovodioca IGP Berane stekao ogromnu imovinu, “koja je u neskladu sa legitimnim i legalnim prihodima”. Njega su bivši granični policajci Rešad Kalač i Hamdo Murić pominjali 2011. godine, zahtijevajući da se preispita šverc cigareta i nafte koji se, kako su tvrdili, “odvijao za vrijeme Kukaljevog mandata”.

Seadu Husoviću je 2013. godine u Rožajama zapaljena garaža, a vatra je tada progutala i njegov “audi A6”. U tom momentu on je bio inspektor za borbu protiv droge. Danko Gogić je 2019. godine dobio “posebno priznanje” od tadašnjeg predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića – nagrađen je kao jedan od najboljih policajaca. Godinu kasnije sveštenstvo i monaštvo Srpske pravoslavne crkvene opštine Bijelo Polje optužilo ga je da je, kršeći Ustav i zakone koji garantuju građanima slobodu kretanja, bez ikakvog razloga i pravnog osnova zabranio kretanje kolone vozila od Berane do Bijelog Polja u čast praznika i slave tog grada. Almira Ćatovića je prije deceniju, tokom velikih protesta tadašnjeg Demokratskog fronta, taj politički savez optuživao da je maltretirao građane Bijelog Polja i bahato se ponašao na punktu Ribarevine, prilikom odlaska na proteste i povratka sa njihovih protesta u Podgorici…

Šaranović je  saopštio da su policajci suspendovani po različitim osnovama, kao što su krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, primanje mita, kao i zbog pokrenutih disiplinskih postupaka zbog teže povrede službene dužnosti. U saopštenju se dodaje da MUP i Uprava policije mogu ostvariti zacrtane prioritete ukoliko tome prethodi ostvarenje ključnog prioriteta, da postanu institucija od najvećeg povjerenja javnosti.

“Decenijska infiltracija kriminala u policijske redove, kao najteže nasljeđe iz prošlosti, otvorila je prostor za rast svih oblika kriminala, a naročito bezbrižno djelovanje organizovanih kriminalnih grupa. Koliki je bio stepen kriminalizacije policije najbolje govori okolnost da u kriminalnim aktivnostima nijesu prednjačili policijski službenici sa nižim policijskim ovlašćenjima, već bivši direktori policije, bivši pomoćnici direktora i desetine visokih policijskih starješina”, kazao je Šaranović.

Odlučan da, kako tvrdi, organizovanom kriminalu stane na kraj, Šaranović je još početkom godine najavio da će suspendovati 70 policijskih službenika. Nakon tragedije koja se 1. januara dogodila na Cetinju istog mjeseca je javnost obaviještena o suspenziji 19, pa još četvoro. Krajem januara su pokrenuti i disciplinjski postupci protiv sedam policajaca i troje starješina sa sjevera, zbog sumnje da nijesu preduzeli sve mjere i radnje u slučaju Alije Balijagića, osumnjičenog za dvostruko ubistvo u bjelopoljskom naselju Sokolac.

Bjelopoljsko Osnovno tužilaštvo formiralo je predmet protiv šest službenika tamošnje policije.Prošlog mjeseca su suspedovani i supruga bivšeg direktora policije Veselina Veljovića, Tamara Veljović i policajac Veselin Bošković.

Televizija Vijesti objavila je nedavno da su se tom mediju obratila četvorica suspendovanih policajaca koji tvrde da nemaju veze sa kriminalom, niti imaju imovinu koja se ne može objasniti. Tvrde da se protiv njih vodio disciplinski postupak na osnovu mišljenja komisije za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji, koja je u međuvremenu rasformirana. Istakli su i da im nije objašnjeno zbog čega je konkretno sproveden disciplinski postupak i poručili da se protiv njih vodi politički progon, a da oni kao dugogodišnji profesionalci sa politikom nemaju veze.

Krivičnu prijavu zbog smjena najavili su devetorica dugogodišnjih starješina. Targetirane starješine, protiv kojih su pokrenuti disciplinski postupci, ocjenjuju da je sve urađeno protivno Zakonu o unutrašnjim poslovima, Pravilniku o utvrđivanju diciplinske odgovornosti i Zakonu o upravnom postupku. Istovremeno, tvrde i da je sve urađeno bez prethodnog upoznavanja službenika i bez uzimanja izjave na zapisnik kao obavezujuće dokazne radnje.  Među njima su i četvorica nedavno suspendovanih starješina.

Advokat Mihailo Volkov zastupa neke od smijenjenih u disciplinskim postupcima koji se vode protiv njih. On ukazuje da Zakon o unutrašnjim poslovima izričito propisuje da se u slučaju pokrenutog disciplinskog postupka, policijski službenik može udaljiti s rada, ali da je neophodno obrazložiti takvu odluku.

„Svako rješenje koje sam pročitao o suspenziji, apsolutno mu nedostaje taj segment – davanja stručnih razloga, a podjsetiću one koji bi to trebalo da znaju da Zakon o upravnom postupku, član 22. stav 7, jasno kaže da obrazloženje rješenja mora da ima i svoje razloge za tu odluku“, pojašnjava Volkov.

Iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore ranije su saopštili da niko ne može biti sankcionisan na bilo koji način bez jasnih i provjerljivih dokaza. Sa druge strane, ističu da u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) ne može da radi niko za koga se dokaže da je nedostojan ove profesije.

„Pružamo apsolutnu podršku svakom pojedincu ili instituciji koji žele da očiste službu od onih kojima ona služi samo kao kišobran za vršenje kriminalnih aktivnosti. Saradnja sa kriminalcima u bilo kom obliku mora biti najstrože kažnjavana i mi kao sindikat ohrabrujemo nadležne institucije da pooštre kaznenu politiku u tom dijelu. Mora se postaviti jasna granica i mora se vrlo precizno znati što nekome donosi opredjeljenje za jednu ili drugu stranu zakona“, saopštili su ranije iz nezavisnog sindikata policije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRESUDA APELACIONOG SUDA: Za femicid 40 godina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ubistvo Zumrite Nerde Viši sud u Podgorici osudio je Dalibora Nikolića na 12 godina zatvora, karakterišući to kao teško nasilje u porodici sa smrtnim ishodom.  Apelacioni sud Crne Gore  je u srijedu preinačio tu presudu na  kaznu zatvora od 40 godina zbog teškog ubistva

 

 

Apelacioni sud Crne Gore je u srijedu preinačio presudu Višeg suda u Podgorici i optuženog Dalibora Nikolića oglasio krivim za krivično djelo teško ubistvo Zumrite Nerde i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Nikolić je presudom Višeg suda bio osuđen na 12 godina zatvora.

Odluka je donijeta i javno objavljena nakon održanog pretresa pred Apelacionim sudom u postupku odlučivanja o žalbi Višeg državnog tužilaštva izjavljenoj protiv prvostepene presude Višeg suda u Podgorici.

Baranka Zumrita Nerda imala je 27 godina i troje djece kada ju je, u januaru 2022. godine, nevjenčani suprug pretukao do smrti.Poslije osam sati batinjanja Zumrita je ležala u krevetu i nije se odazvala na nekoliko poziva Nikolića da im skuva kafu. U jednom trenutku je, ipak, došla do kuhinje što je razbjesnjelo Nikolića. Nakon što se nije sklonila, Nikolić je suprugu udario pesnicom ispod desnog oka.Nerda je, kako se navodi, od ovog udarca izgubila svijest zbog izliva krvi u mozak i pala na tlo.

,,Došlo je do posljedičnog naglog prekomjernog savijanja glave unazad i kidanja mostnih vena, a potom nakupljanja krvi u prostor između tvrde i meke moždane ovojnice i pritiska izlivenom krvlju na mozak”, precizirano je u optužnici.

Od posljedica prebijanja umrla je 22. januara u Kliničkom centru Crne Gore. U optužnici se navodi da je Nerda primila više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom, a ljekari su joj u bolnici konstatovali pet teških tjelesnih povreda i 11 lakših, među kojima su i prelomi kostiju na rukama i na nozi.

Nikolića je sudija Višeg suda Veljko Radovanović u decembru 2023. osudio na maksimalnih 12 godina, kvalifikujući slučaj kao nasilje u porodici sa smrtnom posljedicom, ali je Apelacioni sud ukinuo tu odluku. Nakon toga je, u ponovljenom postupku, sudija Višeg suda Jovan Jovanović, u oktobru prošle godine, donio identičnu presudu, ali je Više tužilaštvo insistiralo da se radi o teškom ubistvu, pa je Apelacioni sud sada morao da da konačnu riječ.

,,Ovo je jedina zakonita i pravična odluka koju je Apelacioni sud mogao da donese u ovom predmetu”, kazala je Jovana Pavlović, advokatica porodice pokojne Nerde: ,,Iza tog nasilja, prije smrtnog udarca, prethodilo je nasilje koje je trajalo osam sati. Ne možemo da zaboravimo činjenicu da je cijelo vrijeme bilo prisutno troje maloljetne djece koja su sada ostala i bez majke”, rekla je advokatica Pavlović.

Apelacioni sud je osudio Nikolića po dva osnova za teško ubistvo, jer je ubio ženu u drugom mjesecu trudnoće i to na svirep način. Nikolić sada ima pravo žalbe najvišem sudu u zemlji.

,,Odbrana će da iskoristi svoje zakonsko pravo i uložiće žalbu na ovu presudu. Ovo je bio jedan granični slučaj, samo što je razlika raspona u odlukama velika. Odbrana i dalje stoji na stanovištvu da je to nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici”, kazao je Nikolićev advokat Andrej Adžić.

Nakon presuda kojima je osuđivan na po 12 godina, iz Centra za ženska prava su protestovali, pitajući koliko dugo neko treba da surovo zlostavlja da bi sud prepoznao namjeru. Iz ove organizacije pozdravili su presudu Apelacionog suda.

,,Ova, u poslednjih mjesec dana treća po redu presuda za femicid kojom se izriče najduža zakonom propisana kazna zatvora, predstavlja značajan korak ka pravdi za žrtve porodičnog nasilja i šalje jasnu poruku da takvi zločini neće biti tolerisani. Ona je važan korak ka unaprjedjenju sudske prakse koju godinama unazad karakteriše blaga kaznena politika u slučajevima rodno zasnovanog nasilja. Pozdravljamo posvećenost pravdi koju je Više državno tužilaštvo pokazalo u ovom predmetu”, navodi se u saopštenju.

Istakli su i da je neophodno nastaviti rad na unaprjeđenju sistema koji će osigurati adekvatnu prevenciju nasilja i zaštitu svih žrtava, bez obzira na njihovu etničku i socijalnu pripadnost, naročito Romkinja koje predstavljaju najranjiviju društvenu grupu. ,,Posebno ističemo važnost pružanja podrške djeci preminule Zumrite Nerde, koja su ostala bez majke, na čije ranije prijave nadležne institucije nisu adekvatno reagovale. Smatramo da je država Crna Gora dužna da ih obešteti i omogući im odgovarajuće uslove za život i obrazovanje”, piše u saopštenju Centra za ženska prava.

Kazali su da će nastaviti da se zalažu za pristup pravdi, da prate slučajeve nasilja nad ženama i obezbjeđuju besplatno pravno zastupanje žrtvama i porodicama žrtava femicida, kao što su, kako su kazali, činili u ovom slučaju i u predmetu u kojem je Ilir Đokaj osudjen na 40 godina za teško ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije.

Vrhovni sud Crne Gore nedavno je odbio kao neosnovanu žalbu branioca optuženog Ilira Đokaja i potvrdio presudu Apelacionog suda Crne Gore od 28. novembra 2024.Đokaj je oglašen  krivim zbog izvršenja krivičnog djela teško ubistvo oštečene Šejle Bakije, u sticaju sa krivičnim djelom ubistvo u pokušaju u odnosu na oštećenog Šabana Bakiju i krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Najavljeno je da će do kraja godine poslanici u Skupštini, trebalo bi da, izglasaju izmjene Krivičnog zakonika. ,,Zaprijećena kazna za počinioce femicida po izmjenama Krivičnog zakonika biće od minumum 10 do maksimalnih 40 godina”, izjavio je ministar pravde Bojan Božović.

U Crnoj Gori je 19 žena ubijeno posljednjih pet godina, a ova ubistva su opisana kao femicid jer su žrtve ubijene samo zbog toga što su žene, što bi bio najjednostavniji opis ovog zločina, koji će se uskoro naći i u Krivičnom zakoniku Crne Gore.Od 19 žrtava, četiri su prije tragičnog događaja prijavljivale nasilje, ali kako sistem nije pravovremeno reagovao, nijesu dobile adekvatnu zaštitu što je na kraju rezultiralo tragičnim ishodom.

Predrag  NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TRESE VIŠI SUD U BIJELOM POLJU: Nestalo kilogram kokaina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nestanak droge otkriven je kada su članovi Komisije za sprovođenje uništenja pravosnažno oduzete droge u tom sudu testirali drogu predviđenu za uništenje. Testiranjem je utvrđeno da  kilogram supstance, koja je bila planirala za uništenje – nije kokain

 

 

Samo 18 mjeseci nakon što je otkiveno da su tada nepoznate osobe prokopale 30 metada dugačak tunel do depoa podgoričkog Višeg suda, osvanula je vijest da je iz depoa bjelopoljskog Višeg suda nestao kilogram kokaina koji je oduzet prije 17 godina.

Podgoričke Vijesti, pozivajući se na svoje dobro obaviještene izvore,  objavile su  da je nestanak droge otkriven kada su članovi Komisije za sprovođenje uništenja pravosnažno oduzete droge u tom sudu testirali drogu predviđenu za uništenje. Tim je testiranjem utvrđeno da  kilogram supstance, koja je bila planirala za uništenje – nije kokain. Analiza je pokazala da bijeli prah zapravo ne reaguje na brze testove za drogu, što je preliminarno navodilo na zaključak da uopšte nije riječ o opijatu.

Iako je riječ o preliminarnim rezultatima, već se sada s razlogom postavljaju mnoga pitanja –  da li je i ako jeste ko i kada uzeo kokain i podmetnuo praškastu materiju za sada neutvrđenog sastava, da li je bilo vjerodostojno prvo vještačenje oduzete praškaste materije i  ako nije da li to znači da su optuženi od kojih je 2008.godine oduzet kilogram bijele materije, odrobijali višegodišnje kazne vjerujući da su zaista u rukama imali opijat čijom prodajom su htjeli da zarade novac. Sve će svakako biti jasnije nakon što se urade dodatna vještačenja i ponovo otvore sudski spisi stari više od 17 godina.

Povodom otkrića da se u bjelopoljskom depou ne nalazi kokain, oglasili su se iz tog suda. Objašnjavaju da su 23. marta ove godine, tokom kontrolisanja oduzetih supstanci po pravosnažnim presudama radi njihovog uništavanja i spaljivanja, članovi Međuresorne komisije za sprovođenje uništenja  iz Višeg suda u Bijelom Polju i Višeg suda u Podgorici, izvršili neposrednu kontrolu izdvojene droge za uništenje u ovom sudu “kojom prilikom su uočili određene nepravilnosti, i to u vidu nepokazivanja očekivanog obojenja supstance oduzete u navedenom predmetu, prilikom preliminarnog testiranja”.

O tome ih je, kako su kazali iz tog suda, Komisija obavijestila 28. marta 2025. godine, kada im je dostavila zapisnik. .

“Uslijed navedenog, dokazni materijal iz navedenog predmeta je izdvojen i neće ići na uništenje, već će se, u cilju rasvjetljavanja konkretne situacije i definitivnog utvrđivanja svojstava supstance zaplijenjene 26. 4. 2008. godine, koja prilikom preliminarnog testiranja nije pokazala očekivano obojenje, obavijestiti nadležni organ”, kazali su iz bjelopoljskog Višeg suda.

Oni su o nesvakidašnjem događaju obavijestili Više državno tužilaštvo u tom gradu koje je odmah otvorilo slučaj. Iz crnogorske policije se nijesu javno oglašavali.

Kilogram sporne materije potiče iz slučaja protiv R. M. i E. M. koji su pravosnažno oglašeni krivim u oktobru 2010. godine za krivično djelo – zločinačko udruživanje i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i osuđeni na osam godina i osam mjeseci, odnosno na sedam godina i osam mjeseci zatvora.

Presudom Apelacionog suda od 8. novembra 2011. godine, prvostepena odluka je preinačena u dijelu dosuđenih kazni, pa su optuženi osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to optuženi M. R. u trajanju od šest godina i šest mjeseci, a optuženi M. E. pet godina i šest mjeseci. U odluci koja je dostupna na sajtu Apelacionog suda Crne Gore detaljno je obrazložena osuđujuća presuda.

„Iz transkripata razgovora koji su vodili optuženi među sobom, rezultata do kojih se došlo putem mjera tajnog nadzora kao i svih drugih pisano provedenih dokaza proizilazi da su optuženi zajedno sa njemačkim državljaninom Igorom Beideckom kao pripadnici grupe koja je imala za cilj vršenje krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, neovlašćeno radi prodaje zajedničkim novcem kupili u Ekvadoru kokain neto mase 13.943,50 grama na način što su u okviru plana za vršenje takvih krivičnih djela ,u skladu sa unapijred podijeljenim ulogama, na ime  E.M. osnovali firmu DOO “E… k…”, nakon čega je optuženi M.R. dokumentaciju o upisu tog preduzeća predao u Nj… I.B. a ovaj u više navrata poslao iznose novca M.E. radi uplate u Crnoj Gori, navodno za uvoz voćne pulpe i tako ugovorili kupovinu naznačene količine kokaina“, navodi se u odluci koja je dostupna na sajtu Apelacionog suda Crne Gore.

 

Depoi lake mete

Sudski depoi slaba su tačka crnogorskih sudova. Podsjetimo, u septembru 2023.godine grupa crnogorskih i srpskih državljana prokopala je 30 metara dugačak tunel do depoa Višeg suda u Podgorici. Mediji su tada objavili i da je iz sudskog trezora nestao kokain, ali je vrlo brzo stigao demant iz te institucije u kojem su naveli da više od tone kokaina, zaplijenjenog u Zeti, nije bilo deponovano u podrumu suda, već da je ta droga čuvana u kancelariji na spratu.

Prema njihovim riječima,  provalnici nijesu bili ni blizu kokaina. Svoje tvrdnje potkrijepili su i rezultatima višemjesečnog popisa oduzetih stvari koji su uradili tek nakon izbijanja nezabilježene afere. Tim popisom je navodno utvrđeno da nedostaje neznatna količina marihune, nekoliko desetina grama, 11 mobilnih telefona i 19 komada oružja, a prema nezvaničnim informacijama radi se uglavnom o pištoljima novije proizvodnje.

Istraga je pokazala i da motiv šestočlane grupe u ovom kriminalnom poduhvatu nije bio kontaminacija dokaza u istrazi ubistva Duška Jovanovića, kao i u predmetima koji se vode protiv pripadnika kavačkog klana, kako su to tvrdili pojedini političari nakon razotkrivanja  afere.

Konačno,  višemjesečna istraga nije dala odgovore na ključna pitanja ko je nalogodavac podzemnih radova i koji je bio motiv. Možda javnost sazna djelić istine već 17.aprila,  za kada je zakazan početak suđenja optuženima za prokopavanje tunela.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo