Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA:  Zaustaviti sunovrat

Objavljeno prije

na

Procesi klerikalizacije i militarizacije su daleko odmakli da bi moglo da se stvori išta moderno i napredno za jedan duži vremenski period. Treba nam sreće da bez fizičkog nasilja i destrukcije promijenimo bar još jednu vladajuću većinu. Strah prevladava u iščekivanju izbora u Nikšiću

 

MONITOR: Srbiju potresa afera o zlostavljanju žena, u Crnoj Gori smo imali nekoliko slučajeva koji pokazuju odnos prema ženama. Od karikature ministarke Bratić do napada na predsjednicu LP u Nikšiću. Naravno, kroz te priče provlače se i druge naše „boljke“. Kako vi sve to vidite?

KOVAČEVIĆ: Zadnjih nekoliko godina u svijetu, u okruženju a i kod nas, sve češće se otvara tema seksualnog uznemiravanja i nasilja nad ženama. Predugo traje nekažnjivo muško nasilje nad ženama u ovoj oblasti. Sa psihološkog stanovišta odnos prema seksualnosti u društvenoj zajednici mjera je odnosa prema slobodi ljudi, naročito žena. Prestanak ćutanja, svjedočnje, znači da su se žene osnažile da izađu iz uloge žrtve, da ulažu napore da se oslobode traume i da djeluju u zaštiti drugih žena u sličnoj poziciji. U Srbiji je ovo lično svjedočenje pokrenulo zajednicu i institucije. Ovo je revolucionaran čin u patrijarhalnoj sredini i trebalo bi da rezultira, ne samo osudom (kaznom) nasilnika već i prestankom moralizatorskog odnosa prema ženskoj  seksualnosti. Treba naglastiti da vjerske dogme (vidljiv uticaj crkve na ovim prostorima) opravdavaju ovaj vid nasilja muškim pravom da gospodari ženskim tijelom i da je pristanak na seksuanu potčinjenost ženina sveta dužnost. Ne čudi jak odjek u Hrvatskoj u kojoj crkva ima jake pozicije ali postoji i jak  emancipatorski potencijal civilnog društva. Mislim da je u Crnoj Gori po ovom pitanju mračnija situacija. Prije nekoliko godina Anima je imala Inicijativu za uvođenje seksualne edukacije u sistem obrazovanja koja je stopirana kod Odbora za rodnu ravnopravnost. Inicijativa je bila utemeljena na istraživanju na studentskoj populaciji sa poražavajućim rezultatima. Možda je ohrabrujuća vijest što se Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju pridružio inicijativi „Nisam tražila“ a ja bih bila još više ohrabrena da su oni koji su je pokrenuli prepoznali i značaj rodno senzitivnog jezika za smanjenje nasilja. Obradovalo bi me da makar jedna žena svjedoči, da bude ohrabrena i zaštićena.

Dva navedena slučaja nasilja nad ženama treba žustro osuditi ali kroz potenciranje njihovih rodnih pozicija zatvaraju se oči pred dodatnim i opasnim zlom koje stoji iza ovih napada a to je nacionalna i vjerska mržnja. Žene su tu instrument napada ili odbrane, dehumanizovane, bez empatije i  od „svojih“ i od „tuđih“ za njihovu psihološku patnju. Oba slučaja su poruke muškarcima iz suprotnog tabora, žene su „silovane“ ali koga je briga? U slučaju ministarke može se pročitati i rukopis službe koja to radi perfidno, u ovom drugom slučaju je slika situacije u Nikšiću gdje nasilje prelazi prag sigurnosti vlastitog doma.

MONITOR: Koliko se ovdje matrice ponašanja teško mijenjaju? Vidite li promjene na političkoj sceni nakon 30. avgusta? 

KOVAČEVIĆ: Promjena matrica ljudskog ponašanja podrazumijeva psihoterapijski tretman a na društvenom nivou znanje, razumijevanje i osvješćivanje. Proces je dug i težak. Kazne su nužno zlo ali ne rješavaju suštinu nasilja koje je duboko utkano u našu prošlost i sadašnjost. Prvi korak bi bio da sve ove istorijske priče shvatimo kao nasilje nad ljudima. U svakom tzv. pobjedniku čuči nasilnik spreman da eliminiše svakoga ko ugrožava ono što je on proglasio vrijednim, npr.: država, crkva, zastava, grb itd. U tom sistemu vrijednosti ljudski  život je bezvrijedan. Zbog  lažnih interesa ljudi zaboravljaju da je jedino ljudski život nepromjenjiva vrijednost a da sve drugo, navedeno, podliježe brzoj promjeni, moguće nekoliko puta u toku ljudskog života (imamo iskustva) ali patnja proizvedena u ime tih lažnih vrijednosti se prenosi s koljena na koljeno i onemogućava promjenu nasilne matrice koju živimo.

Preraspodjela vlasti se desila 30. avgusta. Osim činjenice da je vladajuća partija  izgubila aroganciju i nedodirljivost, ne vidim druge značajne promjene. Vidim napore da se uspostavi neki red, da se postave drugačiji principi funkcionisanja,  nekoliko ljudi koji nisu ideološki i nacionalistički ostrašćeni u čije namjere i ciljeve ne sumnjam, ali još jasnije vidim stepen posrnuća ljudskosti onih koji uzimaju pravo da zastupaju javne interese. Crnogorsko društvo od 2006, kada je definisalo granice države, ispustilo je da emancipuje društvo i razvije institucije. Nije istina da nije bilo dobrih inicijativa, naročito iz civilnog društva. Velik stepen odgovornosti nose svi oni iz Pokreta za nezavisnost koji su abolirali DPS od odgovornosti za rat, propustili suočavanje sa prošlošću, „spavali“ pod šinjelom  Mila Đukanovića konformistički i karijersitički i bude se sada kao „znalci“ ili nacionalisti. Zaustaviti sunovrat mogu samo oni koji nisu zadojeni nacionalizmom, koji nisu okusli privilegije, koji su za ravnopravnost i socijalnu pravdu, koji imaju dovoljno samopouzdanja i koji još žele da žive u ovoj zemlji.

MONITOR: Identitetska pitanja su još aktuelna. Insistiranje na njima vidi se i u predizbornoj atmosferi u Nikšiću. Ko je kriv što se te „bitke“ i dalje vode?

KOVAČEVIĆ: Identitetska pitanja su aktuelna onoliko koliko to žele najmoćnije partije (koalicije) – DPS i DF. I tu se ništa ne može uraditi u ovom trenutku. Mnogi se  zaklinju  u „građansko društvo“, neki to iskreno i misle, ali  je u proteklom periodu malo urađeno da imamo konsenzus oko toga što to porazmijeva a još manje je urađeno. Ono što smo nekritički prenosili tj. unosili iz Evropske unije radeći na tzv. demokratizaciji ostavilo je nedodirnutim unutrašnje podjele, nasilje na svim nivoima, dominaciju laži i licemjerstva a „bitka“ je i prije i poslije bila samo naša i kroz nju moramo proći na miran ili nasilan način. Gdje je ta društvena snaga koja bezuslovno osuđuje svaku vjersku, nacionalnu i rodnu mržnju u svakom momentu na svakom mjestu?

MONITOR: Čini se da se ta pitanja razrješavaju na pogrešan način. Diskriminacijom na diskriminaciju?

KOVAČEVIĆ: Mislim da se ta pitanja uopšte ne žele razriješiti  jer nesposobni  i nemoralni ljudi koji imaju moć stvaraju takav sistem. Nesreća društva je što je na tom nivou svijesti da još bira autoritarne (nasilne) ličnosti  vjerujući da će delegirajući vlastitu odgovornost drugome zaustaviti sveprisutno nasilje. To je  mentalna manjkavost okovana trogeneracijskim zločinima i bolovima. Na nivou smo leptirice koja bira svjetlost, stalno bira vještačko svjetlo iako ima iskustvo da će je to spržiti.

MONITOR: Promjene se nisu desile ni na opozicionoj sceni. Kako vidite ishod posljednjeg Kongresa DPS-a, te najave „promjena“ u SDP-u, ali i posljedice po crnogorsko društvo?

KOVAČEVIĆ: Desile su se promjene, sadašnja opozicija je mnogo agilnija nego prethodna, čak fokusiranija da očuvaju  institucije koje su vlastitim činjenjem urušili. Kongres DPS je jasna slika manipulacije na izdisaju. Stidno je gledati tu hordu zavisnih ljudi kako pokorno primaju kritike i povlađuju umornom čovjeku.  Partija lijevog centra! Sreća što je Duško Vuković ovu bezočnu laž komentarisao jer sam pomislila da ne samo što su u DPS-u neznaveni nego je crnogorska intelektualna javnost zatupljena. Proglasiti DPS partijom lijevog centra je ludilo. To što nema ljevice u Crnoj Gori je još jedan znak političke ograničenosti a usuđujem se reći i mentalne. SDP Kongres dodatno je onespokojavajući. Od partije sa odgovornošću prema lijevim snagama i antifašizmu očekuje se minimum suočavanja sa vlastitom prošlošću i pozicijom bez očijukanja sa nacionalizmom.

MONITOR: Neki od izbora nove vlasti, prihvaćeni su široko. Poput izbora Vanje Ćalović Marković i Steva Muka u Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije. Koliko je bilo važno, i da li je bilo moguće da se takvi ljudi nađu na važnim funkcijama, umjesto što opet miriše na partijsko zapošljavanje i nepotizam?

KOVAČEVIĆ: Skoro je dirljivo to što istinske napore, znanje, principijelnost, autonomiju prepoznaju i cijene ljudi u Crnoj Gori bez obzira na različitosti. Ljudi prepoznaju odgovorne, posvećene i sposobne osobe. Zašto onda tim vrijednostima ne mjerimo naše političke i druge izbore? Nije suština da navedeni ljudi budu naše vođe nego da vrijednosti koje oni posjeduju (ili vjerujemo da posjeduju) budu mjerilo društvenih vrijednosti. To zahtijeva od vlasti mnogo više od kooptiranja takvih pojedinaca/ki, tešku borbu za eliminaciju siromaštva i straha.

Poštujem što su se ljudi iz civilnog društva uključili u rad institucija. Ipak, znam da je sa svakim uklučivanjem civilnih aktivista u sistem vlasti civilno društvo više gubilo nego što je društvo u cjelini dobilo. Bliža sam stanovištu da ljudi iz civilnog društva ostanu kritički korektiv institucijama i vlasti  sa inicijativama koje  institucije prihvataju i sprovode ukoliko prepoznaju interes za cjelokupno društvo.  U dosadašnjem radu kroz politike EU, civilne organizacije su više  zloupotrebljavane u interesu vlasti sa ubjeđenjem da doprinose „popravci sistema“ i u tom procesu su instrumentalizovane a značajno i institucionalizovane, što mi se ne čini pravi put za razvoj civilnog  društva. Naslušali smo se pohvala civilnog društva od strane DPS-a i nagledali petnaestominutnog prisustva njihovih ministara na skupovima. Efekti su vidljivi, oslabljeno civilno društvo i uništene institucije. Dugo je trajao taj ples. I tada i sada o promjenama je odlučivala politička volja ljudi na vlasti, a nje nije bilo. Bilo im je dobro. Žao bi mi bilo da ova vlast zloupotrijebi kredibilitet civilnih aktivistk/kinja, ali prihvatam i razumijem odgovornost koja ih je navela na uključivanje.

MONITOR: Hoće li šansa koju je Crna Gora dobila 30. avgusta biti iskorišćena?

KOVAČEVIĆ: Ono što je izgubljeno od 2006. godine teško je nadokadivo jer su tada i spoljašnje i unutrašnje okolnosti bile pogodnije za razvoj. Zadatak ove vlasti je da očuva osnovnu supstancu društva (ljudske živote) u opustošenoj zemlji i nakaradnom sistemu uprkos svih otpora i osporavanja. Procesi klerikalizacije i militarizacije su daleko odmakli da bi moglo da se stvori išta moderno i napredno za duži vremenski period. Ne znači da nema i drugačijih glasova i da se drugačije ideje i inicijative neće razvijati, ali još dugo će biti u manjini. Treba nam sreće (u svijest i savjest se više ne mogu pouzdati) da bez fizičkog nasilja i destrukcije promijenimo bar još jednu vladajuću većinu. Strah prevladava u iščekivanju izbora u Nikšiću.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo