Kako tad tako i sad, poslije sedam decenija u Sarajevu sa golemim uspjehom rade i pod istim krovom stvaraju i lutkari i glumci koji se uživo pojavljuju u predstavama edukativnog, ali posljednjih sezona sve češće i čisto umjetničkog teatarskog značaja
Prošlo je sedamdeset godina od dana kada je u Sarajevu otpočela sistematska edukacija teatarske publike. Prvo je stari dobri režiser Adolf Dolfi Pomezni stvorio Lutkarsko pozorište, zatim je uporedo nastalo Pozorište za mlade, koje se bavilo dramskim oblicima teatra odnosno uvođenjem mlade publike u onaj oblik teatra koji je između lutkarske teatarske emocije i teatra za omladinu i tinejdžere. Kada je veliki teatarski poslenik, režiser, kompozitor, majstor lutkarske režije i animacije Jurislav Korenić krenuo u izgradnju zgrade za specifično lutkarski teatar, političari toga doba odlučili su da u zgradu usele i tadašnje Pozorište za mlade koje se do tada po sarajevskim univerzalnim dvoranama, uglavnom domovima kulture potucalo kao podstanar. Tako su pod jednim krovom i naslovom Pozorište mladih otpočele svoje djelovanje lutkarska i dramska scena novostvorenog teatarskog oganizma Pozorišta mladih!
Kako tad tako i sad, poslije sedam decenija u Sarajevu sa golemim uspjehom rade i pod istim krovom stvaraju i lutkari i glumci koji se uživo pojavljuju u predstavama edukativnog, ali posljednjih sezona sve češće i čisto umjetničkog teatarskog značaja.
Legendarnog Kekeca, koji traje svih ovih sedam decenija, slijedili su i Lovačka priča i Bura i I opet Nušić i Uski put prema dubokom zapadu i brojni drugi naslovi stvarani poglavito za djecu i mlade…
Kako sam četiri godine proveo na čelu ove teatarske kuće mogu svjedočiti da je ona pridonijela i razvoju ove vrste teatra u regionu, ali i razvoju pojedinih festivalskih manifestacija.
Treba se ipak ovom prigodom sjetiti kolone teatarskih volšebnika koji su činili program ovog teatra za djecu i mlade…
U danima ovim slavljeničkim o svemu svjedoči i prigodna monografija, ali nije zgoreg pomenuti bar neke od ovih vrijednih pozorišnih pregalaca…
Počevši od direktora i umjetničkih rukovodilaca Dragice Vukičević, Dolfija Pomeznog, preko Miše Bušića i Gradimira Gojera do Dubravke Zrnčić Kulenović i Ljubice Cice Ostojić trajala je jedna originalna repertoarska politika koja je mirila želje i strasti i glumačkog ansambla i gledalaca različitih uzrasta. Pa onda vrijedni ljudi iza paravana predvođeni najboljim jugoslovenskim lutkarom Antom Hrkačem, pa Ismet Žoljić, Renata Vinković, Amalija Diklić, sve do najmlađe generacije lutkara i glumaca dramske scene, odvija se komunikacija sa onima koji u ovoj kući od snova stiču prva saznanja o teatru.
Tu su zatim vrijedni majstori pravljenja lutaka, među kojima ističem virtuoznog Ivicu Bileka, pa majstori rasvjete i tona, autori specijalnih efekata. Svi oni su doprinosili da po definiciji Paola Mađelija ova kuća u sarajevskoj Kulovića ulici bude soba za pravljenje čudesa i snova.
Ovaj čudesni teatar igrao je repertoar od Andersona do Ibija, od braće Grim do Nušić, izgrađujući ukus najmlađih Sarajlija i Bosanaca i Hercegovaca…
Pozorište mladih odgojilo je čitave generacije koje nisu ostale u teatru kao njegovi pregaoci, ali su bili najvjernija teatarski obrazovana publika. Doprinos ovog teatra rastu Susreta pozorišta lutaka i Bijenalu jugoslovenskog lutkarstva u Bugojnu je neprocjenjiv, a posebno doprinos nekašnjem u svijetu poznatom Festivalu djeteta u Šibeniku. Uz to valja naglasiti i udio ovog kolektiva u razvoju Pozorišnih igara BiH u Jajcu i Susretima bh. profesionalnih pozorišta u Brčkom.
Gradimir GOJER