Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNOGORSKI ZATVORI U VRIJEME KORONE: Rešetke i za kovid

Objavljeno prije

na

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija navode da među zatvorenicima nije bilo smrtnih slučajeva i da trenutno nemaju zatvorenika oboljelih od korona virusa

Dok broj oboljelih i preminulih od kovida 19 iz dana u dan ruši rekorde, iza bedema spuških zatvora, sudeći po podacima koje smo dobili, kovidu je zabranjen ulaz.

Tako je od marta ove godine, tačnije od početka epidemije izazvane korona virusom, u Upravi za izvršenja krivičnih sankcija (UIKS) registrovano sedam slučajeva infekcije kod lica lišenih slobode.

Virus je tek u julu „probio” zatvorske rešetke. Tada je testiranjem utvrđeno da su dva službenika UIKS-a pozitivna. Iako je zatvorska uprava, uz konsultaciju sa Institutom za javno zdravlje (IJZ), preduzela mjere u cilju sprečavanja daljeg širenja koronavirusa, testiranjem je kovid19 tada potvrđen kod još nekoliko zatvorskih policajaca koji su bili u kontaktu sa kolegama.

U odgovorima, koji su u srijedu Monitoru dostavljeni iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, navodi se da među zatvorenicima nije bilo smrtnih slučajeva i da trenutno nemaju zatvorenika oboljelih od korona virusa. „Niko od lica lišenih slobode inficiran kovid virusom nije imao težu kliničku sliku koja je zahtijevala bolničko liječenje. Sva lica su liječena u zatvorskim uslovima“, piše u odgovorima.

Iz UIKS-a u svom dopisu pojašnjavaju i kako postupaju sa pritvorenim i zatvorenim licima kod kojih se utvrdi virus.

„Kada je u pitanju infekcija korona virusom kod lica lišenih slobode, takva lica se izdvajaju iz kolektivnog smještaja i smještaju u samoizolaciji uz konstantan nadzor i pružanje zdravstvene pomoći od strane medicinskog osoblja Sektora za zdravstvenu zaštitu UIKS-a, uz konsultaciju Instituta za javno zdravlje Crne Gore. Takođe, vrši se trijaža kontakata u cilju izolovanja istih i sprečavanja daljeg širenja virusa“, saopšteno je iz zatvorske ustanove.

Dodaju i da je u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u Sektoru za zdravstvenu zaštitu, zaposleno 11 ljekara i to: doktora medicine, psihijatrije, hirurgije, urologije, interne medicine, fizijatrije, radiologije i 24 medicinska tehničara. Sve ovo, po njihovoj ocjeni, ukazuje da postoje uslovi za efikasno pružanje medicinske zaštite licima lišenim slobode.

Koordinator programa Ljudska prava i pravde NVO Građanske alijanse Zoran Vujičić u razgovoru za Monitor kaže da su zatvorene institucije za vrijeme kovida 19 posebno ranjive, jer su lica koja se nalaze u njima zavisna od službenika koja rade u njima a koja imaju kontakt sa spoljnjim svijetom.

„Kada je zatvorski sistem u pitanju, dodatnu težinu daje prenatrpanost“, kaže Vujićić objašnjavajući da se „kod nas popunjenost zatvorskih kapaciteta kreće oko 90 odsto. To se, po međunarodnim standardima a posebno kriterijumima Evropskog komiteta za prevenciju torture i nehumanog ili degradirajućeg tretmana ili kazni (CPT), smatra za prenatrpanost“.

Prema zvaničnim podacima, trenutno se na izdržavanju kazne zatvora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija nalazi 505 zatvorenika. „Kada su u pitanju lica kojima je određena mjera pritvora, u Istražnom zatvoru Podgorica je broj pritvorenih lica nešto malo veći (oko 20 lica) u odnosu na standardom određeni smještajni kapacitet. Trenutno se u pritvorskim jedinicama UIKS-a u Podgorici i Bijelom Polju nalazi 328 pritvorenih lica“, kazali su Monitoru iz UIKS-a.

Vujičić tvrdi da pojedine prostorije za izdržavanje kazne zatvora ne ispunjavaju kriterijum od četiri kvadrata po osobi, što može predstavljati problem sa aspekta širenja virusa.  „Iako je nedavno Crna Gora usvojila još jedan u nizu Zakona o amnestiji – a povod za usvajanje tog Zakona upravo je bila potreba da se zbog epidemije korona virusa smanji broj zatvorske populacije, nije došlo do značajnijeg poboljšanja“, objašnjava naš sagovornik, i dodaje „da bi zatvorski sistem funkcionisao optimalno, neophodno je značajnije korišćenje alternativnih sankcija kao i da sistem resocijalizacije bude mnogo efikasniji jer trenutno na izdržavanju kazne imamo skoro 50 posto povratnika“.

S druge strane, iz UIKS-a tvrde da smještajni kapaciteti odgovaraju broju lica koja se nalaze kod njih. „Broj zatvorenika koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, već duži vremenski period je znatno manji u odnosu na raspoložive smještajne kapacitete, što govori da isti zadovoljava potrebe smještaja osuđenih lica“, tvrde iz Zatvora.

Svoje zatvorske ćelije, osuđenici opremaju zavisno od toga kako je ko u mogućnosti, što naravno isključuje izvođenje građevinskih radova. To su nam potvrdili i iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

„Zatvorenik može opremiti zatvoreničku sobu sa svojim stvarima i to: radio prijemnikom, dvd uređajem, uređajem za ventilaciju, frižiderom, ormarićem za garderobu, stolom i stolicama. Sve sobe u kojima borave lica na izdržavanju kazne zatvora su opremljene navedenim stvarima“, dodaju u odgovorima.

Vujičić dodaje i da je pitanje uređenja same prostorije u kojima lica izdržavaju kaznu regulisano Kućnim redom. „U njemu se jasno kaže da zatvorenička soba mora biti opremljena krevetom, dušekom, posteljinom (jastuk, jastučnica, dva čaršava i odgovarajući broj ćebadi, u skladu sa klimatskim prilikama), ormarićem za garderobu, stolom i stolicama. U slučaju da ih opremi dodatnim aparatima koji koriste struju, zatvorenik je dužan da plaća mjesečnu naknadu za utrošak električne energije, čiji iznos rješenjem utvrđuje lice koje rukovodi zatvorom, kaže koordinator za ljudska prava GA.

On objašnjava i da u slučaju da se prostorije opremaju „dodatnom“ opremom koju ne prepoznaje kućni red, za to bi morala da postoji posebna dozvola. „Ukoliko ne postoji posebna dozvola rukovodioca sa zakonskim obrazloženjem, to povlači disciplinsku odgovornost koja mora da se utvrdi i da se odgovorna lica za to kazne“, zaključuje Vujičić.

Nije mali broj zatvorenika koji zbog teške finansijske situacije u kojoj se nalaze nijesu u stanju da opreme svoju zatvorsku sobu na način na koji bi željeli. Opet, ima i onih koji su svoje mjesto prinudnog boravka  pretvorili u sobe nalik apartmanima. Još se priča kako je Duško Šarić, tokom boravka u bjelopoljskom zatvoru, od prvog do posljednjeg dana pritvora imao tretman kao da je VIP gost nekog luksuznog hotela, a ne pritvorenik optužen za pranje narko novca.

Kako su tada pisali mediji, on se najprije postarao da ćeliju u kojoj boravi preuredi po svojim standardima i ukusu, pa je komplentno renovirana, naravno njegovim novcem, od poda do plafona.

„Sve je prekrečeno, zamijenjene su pločice, WC je kompletno zamijenjen, uključujući i novu WC šolju, luksuzunu tuš-kabinu i lavabo. Kada je sve bilo gotovo, njegova ćelija je više ličila na holetsku sobu nego na zatvorsku ćeliju“, pisali su mediji ističući da nije oskudijevao ni u tehnici ni u hrani.

Postoji priča i da je mlađi Šarić, jednog dana, rekao svojim stražarima da ne može više da ih gleda u tim uniformama, pa je organizovao da se, navodno, za njih donesu skupocjena Armanijeva odijela!? „Za praznike, pokazao je svoje zadovoljstvo tretmanom koji ima, tako što je osoblju Zatvora darivao poklone. Redovno je odlazio i kod upravnika Zatvora u kancelariju, a nekada je i svoje posjetioce vodio kod njega“, pisali su mediji, ali takve tvrdnje nikada zvanično nijesu potvrđene. Ali ni demantovane.

Mlađi brat Darka Šarića, podsjetimo, uhapšen je 15. novembra 2010, dok je njegov prijatelj Jovica Lončar uhapšen u maju 2011. godine. Obojica su bjelopoljski zatvor u kojem su se nalazili zbog optužbe da su prali novac napustili u aprilu 2014. godine. Kasnije su oslobođeni svih optužbi pa je država zbog neosnovanog hapšenja mora da im isplati paprenu odštetu. Ne zna se da li je u taj iznos uračunat i novac uložen u poboljšanje uslova stanovanja u bjelopoljskom zatvoru.

A da neki osuđenici u zatvoru znaju i da pretjeraju u pokušaju da okruženje prilagode potrebi da se osjećaju kao kod kuće, svjedoči priča stara više od 12 godina. Podsjetimo, te 2008. godine je dio zatvorenika u Spužu stupio u štrajk glađu tražeći, između ostalog, da im se omogući i igranje igrica u ćelijima.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo