Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Rotacije

Objavljeno prije

na

Menadžment od Plantaža pokušava napraviti državu u državi. Pođe li im to za rukom, uz pomoć odlazećih i(li) dolazećih vlasti, Crna Gora će ostati bez jedne od, malobrojnih, „privrednih svetinja“.   Dok sve grmi od visoke politike. I sudbinskih tema

 

Crnogorska privreda bitiše stiješnjena, između vijesti o progresivnom širenju korone, puzajućim pregovorima za sastav nove vlade i obnovljenim sumnjama u upletenost državnog/DPS vrha u zločine koji su pratili vremena tranzita i tranzicije. Daleko od glavnih vijesti. Bez obećane pomoći. Uz najave da joj, u dogledno vrijeme, može biti samo teže.

Dok se privatni sektor, stotine i hiljade malih i srednjih preduzeća koja hrane ovu zemlju i  ljude bore za dah, čelnici državnih firmi brinu druge brige. Ponajprije, kako će pred nove vlasti.

Na svakih petnaest osoba koje su, sredinom marta, na radnom mjestu dočekale koronu i prvo „zatvaranje“  privrede,  jedna je već ostala bez posla. Tu se ne računa srednji menadžment preduzeća u državnom vlasništvu koji, poput onih u Budvanskoj rivijeri,  pred  odlazak u penziju dobijaju ogromne otpremine (90 hiljada).  Takav im ugovor.  

Plantaže su ipak posebna priča. Državna revizorska institucija im je početkom septembra dala dvostruko negativno mišljenje – na finansijski izvještaj i zakonitost poslovanja tokom 2018.  Zatečeni nepravilnostima revizori su, mimo svog  običaja, izvještaj poslali i državnom tužilaštvu. Tamo se već izviđa poslovni aranžman kojim su Plantaže kruševačkom Rubinu prodale milion litara svježeg lozovog destilata po cijeni od 2,4 eura po litru. Iako je za litar svježeg destilata te jačine (62 posto) potrebno 6 – 7 litara vranca, koji vrijede makar tri puta više.

Kompanija je godinama poslovala uz, zvanično,  minimalnu dobit samo zahvaljujući prodaji imovine (akcije i zemljište) i kreditima. Dugovi su narasli na skoro 40 miliona dok u vrijednost zaliha koje menadžment procjenjuje na isto toliko (40 miliona) sumnjaju kompanijski uzbunjivači, mali akcionari i revizori DRI.

Zato je vijest o ostavci izvršne direktorice koja preduzeće vodi 12 godina bila  očekivana i razumljiva. Za razliku od obrazloženja. Verica Maraš je članovima Odbora direktora predložila da je razriješe „prvenstveno i isključivo“ zato što je njena partija izgubila na izborima. Još im predložila i nasljednika koji će „uživati i odgovarajući politički legitimitet“ kod dolazećih vlasti.

Bord je postupio po naređenju. Izvršnu direktoricu koja je Plantaže dovela na rub propasti imenovali su za savjetnicu. Na njeno mjesto su postavili dotadašnjeg direktora Sektora pravnih i opštih poslova. Jednog, od najodgovornijih za nepoštovanje zakona zbog koga je DRI  primorana da se obrati državnom  tužilaštvu.

Novoizabrani direktor postavljen je na revers, pošto Odboru direktora koji ga je imenovao tek treba da ponudi na uvid, inače obavezne, strategiju razvoja i plan poslovanja kompanije. Do tada, Miroslav Vuković ostaje i v.d. direktora pravnog sektora. Kako bi imao gdje da se vrati ako ovaj ili neki drugi bord ne prihvate njegove razvojne vizije.

Čestitke direktoru, prije nego je zvanično izabran, stigle su iz Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore – jedne od pridruženih članica koalicije Za budućnost Crne Gore. Oni su potvrdili da je menadžment Plantaža bio upućen u „politički angažman i opozicioni habitus“ njihovog člana i dolazećeg rukovodioca. Pa se požalili na one „neformalne centre moći koji bi da sastavljaju vladu“ Iste, kažu,  koji „ne mogu podnijeti činjenicu da će Vuković svojim profesionalnim angažmanom zaustaviti svaki pokušaj privatizacije i pljačke Plantaža“.

Komunisti iz JKPCG još, izgleda, nijesu obaviješteni da su Plantaže već poprilično opljačkane. Ili makar upropašćene. A što se privatizacije tiče  ona je, makar iz ugla novog/starog menadžmenta,  nepotrebna. Oni su  radili šta su htjeli, a uzimali koliko im je trebalo. Bivša direktorica je, na momente, imala platu veću od 15 prosječnih ili 35 minimalnih zarada u Crnoj Gori. I to nisu bili svi njeni prihodi od Plantaža.

Sve je bilo kao da je njihovo. Ili ničije.

Rotacije u menadžmentu te kompanije, uz  insistiranje na političkoj lojalnosti („legitimitet“)  valja shvatiti kao paničan pokušaj da se spriječe „izvanjci“ da uđu u firmu i utvrde njeno zdravstveno stanje. Menadžment od Plantaža pokušava napraviti državu u državi. Pođe li im to za rukom, uz pomoć odlazećih i(li) dolazećih vlasti, Crna Gora će ostati bez jedne od malobrojnih, „privrednih svetinja“. Dok sve grmi od visoke politike. I sudbinskih tema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Odbrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa nestrpljenjem čekamo 15. oktobar i naš identitetski snimak. No, tek  započeti popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar  kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti

 

 

Krenulo je odbrojavanje. Uprava za statistiku 15. oktobra objaviće  konačne rezultate prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova koji se tiču tzv. identitetskih pitanja. Monstat je u utorak aktivirao aplikaciju (softverski program) preko koje građani Crne Gore mogu provjeriti tačnost unosa podataka koje su dali popisivačima prošlog decembra, a tiču se njihove nacionalne i vjerske pripadnosti, odnosno, maternjeg i (ovdašnjeg) jezika kojim se svakodnevno služe.

Mogućnost provjere podataka traje do 7. oktobra, ukoliko se rok ne produži. Neki  opozicioni poslanici su već najavili angažman u pravcu „malog produženja“ perioda  za kontrolu.

U svakom slučaju, da bi provjerili vjerodostojnost vaših podataka u popisnoj bazi neophodno je da ste, uz elementarno poznavanje korišćenja interneta, sačuvali kopiju popisnicu koju su vam popisivači ostavili prošlog decembra. Ko je zaturio – može da se nada kako je sve u najboljem redu. Baš onako kako tvrdi direktor Uprave za statistiku (Monstat) Miroslav Pejović.

Od njega smo u srijedu čuli da je prvog dana korišćenja aplikacije svoje podatke uspiješno provjerilo skoro 13 hiljada popisanih građana koji su, sve skupa, pronašli dvije slovne greške. Nastale su u komunikaciji građana sa popisivačima, a ne tokom prenosa podataka u Monstatovu popisnu bazu. “To nije ni greška, jer su operateri morali unositi onako kako piše na popisnici. Oni ne smiju ništa promijeniti. Nisu bile u pitanju njihove greške, jer su vjerodostojno prenijeli onako kako piše na popisnici, što znači da je možda popisivač to jedno slovo izostavio”, rekao je Pejović.

Veći problem imaju oni koji nijesu popisani – svojom odlukom ili neažurnošću popisivača. Oni ne mogu saznati da li ih je neko, ipak, popisao, mimo njihovog znanja. Zato je, smatra sudski vještak za elektroniku i komunikacije Predrag Boljević, logično rješenje bilo da se bazi za provjeru popisnih podataka pristupa preko jedinstvenog matičnog broja građana. “Matični broj je podatak i veza između različitih evidencija. Ukoliko ima zloupotrebe podataka, softver bi ponudio dva ili tri odgovora, pa bi mogao da se pitam: kako to da je moj matični broj na dvije ili tri lokacije (popisnice)”, kaže Boljević. Političari ćute.

Prvog oktobra održana je 10 sjednica skupštinskog Odbora za  praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, kao i praćenje sprovođenja procesa popisa. „Članovi Odbora su informisani o završnom dijelu procesa sprovođenja popisa u 2023. godini. Takođe, ukazano je i na obavezu koja se odnosi na provjeru unešenih podataka od strane političkih partija, u skladu sa potpisanim Sporazumom“, stoji u saopštenju koje smo citirali uz minimalna (tehnička) skraćenja. Kako je prethodna sjednica Odbora održana prije sedam mjeseci (2. februara), dalo bi se zaključiti da je u pitanju proces za koji domaći političari nijesu zainteresovani.

Znamo, međutim, da nije tako. Treba se zapitati ima li njihova navodna nezainteresovanost kakvu naknadnu političku upotrebnu vrijednost. O kojoj bi obični građani mogli biti obaviješteni tek kada popisni podaci budu ozvaničeni. I kada više ne bude prostora za bilo kakve kontrole, ispravke i(li) korekcije. Već samo za slavlja i osporavanja prezentovanih identitetskih podataka. Ti podaci bi, prema najavama nekih partija vladajuće koalicije, mogli da posluže i kao povod za izmjene Ustava Crne Gore. Ukoliko  brojevi budu na njihovoj strani.

U utorak je počeo Popis poljoprivrede kojim će se, kako navode iz Monstata „prikazati realna slika poljoprivrede u Crnoj Gori i na osnovu kojih će se planirati i donositi odgovarajuće odluke za njen razvoj“.  Da li će? Evo laičke dileme: ulaze li u postojeći stočni fond i krave oboljele od q groznice sa farmi u Danilovgradu i Nikšiću, koje u štalama čekaju da budu uspavane, ali tek kada lokalne i državne vlasti pronađu zakonito i bezbjedno mjesto za njihovo ukopavanje nakon eutanazije? Prema popisnim pravilima, ogovor je potvrdan. Makar svi unaprijed znali da će tako prikupljeni podaci biti suštinski netačni.

Ne samo zato, tek započeti Popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg  popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Prepakivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Raskol u vladajućoj većini? Rano je  makar i pretpostavkom, ići tako daleko. Ali gubitak međusobnog povjerenja je jedan od očiglednijih rezultata aktuelne identitetske kampanje. Koja  podrazumijeva pokušaj prepakivanja prošlosti i odustajanja  od vrijednosti na kojima bi morala  da se zasniva budućnost ovog društva

 

 

Prošle nedjelje na dnevnom redu bio je spomenik Amfilohiju Radoviću. Ove – dvojno državljanstvo. Jedni kažu da se u finišu kampanje za lokalne izbore u Podgorici i Kotoru igra na sigurno kako bi se ugrabio koji glas više. Drugi su mišljenja da se izborna kampanja koristi kako bi se, uz kršenje dogovora (Sporazuma) napravljenog prilikom formiranja vladajuće većine i Vlade, takozvana identitetska pitanja vratila u fokus političkog života.

Predstavnici nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili su prošlonedjeljnu sjednicu Vlade zbog njene odluke da izda saglasnost za podizanje spomenika u Beranama pokojnom Amfilohiju. Nezadovoljni članovi vlade podsjetili su na odredbu Sporazuma da će „po svakom pitanju koje nas dijeli imati koordinaciju s ciljem postizanja dogovora“.

Jedno je  kako piše, drugo kako se čita. Ni nedjelju dana nakon donošenja kontroverzne odluke, ne možemo saznati šta o njoj misli premijer Spajić. Kada se već udesilo da je ona donijeta u njegovom odsustvu. Mada, može se pretpostaviti.

Andrija Mandić i Milan Knežević podigli su ljestvicu sporenja za još jedan podiok, obavještavajući javnost kako je studija koju su naručile njihove partije (NSD i DNP) pokazala da je „Crna Gora jedna od najusamljenijih država u Evropi koja ima ovako restriktivan zakon o državljanstvu„. Prećutkujući  razloge te usamljenosti, tandem samoproglašenih čuvara srpskih (nacionalnih i državnih) interesa u Crnoj Gori najavio je zakonsko rješenje kojim bi „svi ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori, ili su im roditelji iz Crne Gore, a žive u Turskoj, Srbiji, Albaniji, stekli mogućnost da dobiju crnogorski državljanstvo a da se ne odričnu onog koje imaju”.

Jedan od onih kojima se ta poruka nije svidjela bio je i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj. On je predsjedniku parlamenta poručio kako se nada „da je ovo poslednji put da pominjete i vezujete Albance u okviru vašeg šovinističkog projekta dvojnog državljanstva“. U objavi na Fejsbuku, Đeljošaj navodi kako je ideja dvojnog državljanstva dio projekta srpskog svijeta, zbog čega ne treba miješati Albance u te planove. „Mi to ni na koji način nećemo podržati. Mi ne destabilizujemo i ne djelujemo na uništavanju evropske budućnosti Crne Gore i protiv međunarodnih normi…“. Konačno, potpredsjednik Vlade poručuje predsjedniku parlamenta: „Jednom smo pogriješili i vjerovali Vašem potpisu i Vašoj riječi, ali više ne, a mi ćemo naći mehanizme i čekati dan da izbrišemo glas koji smo dali za Vas, odnosno za predsjednika Skupštine“.

Raskol u vladajućoj većini? Rano je i sa pretpostavkom, ići tako daleko. Ali gubitak međusobnog povjerenja je jedan od očiglednijih rezultata aktuelne identitetske kampanje. Koja i ne bi bila toliko sporna da ne podrazumijeva kršenje međusobnih dogovora i, još važnije, pokušaj prepakivanja prošlosti i  odustajanja  od vrijednosti na kojima bi morala  da se zasniva budućnost ovog društva. Krhki su temelji  zajednice  koja nema nultu toleranciju prema nasilju i zločinima,  prema drugom i drugačijem, u svim nijansama.  Koja nema ideal:  bez privilegovanih i potlačenih po osnovu pripadnosti, ubjeđenja ili izbora.

Sredinom oktobra stiže nam veliki, novi/ stari  izazov. Monstat će, zvanično je najavljeno,  do 15. oktobra objaviti dio popisnih rezultata koji se tiči podataka o nacionalnom, vjerskom i jezičkom opredjeljenju građana Crne Gore. Utihnula je priča o provjeri i kontroli prikupljenih podataka. Ne znamo kako uopšte funkcioniše pripremljeni softver niti koliki su njegovi stvarni dometi  u vezi  dogovorene provjere. Neke ozbiljne nelogičnosti iz popisne faze ovog važnog projekta ostale su nerazjašnjene. Radost zbog konsenzusa zamijenila je tišina iščekivanja u kojoj, prilično je izvjesno, na raznim stranama spremaju argumente kojima će se, ne budu li zadovoljni u centrima moći, sporiti prezentovani rezultati. Ili proglašavati vlastita pobjeda sa terena na kome se ne bi smjele igrati (para)političke utakmice. I niko ne smije biti poražen.

Samo,  taba se drugačiji put. Izvjesno je: nakon što se u nedjelju veče prebroje glasovi u Podgorici i Kotoru, razvrstavanje  će se nastaviti: vlasti, opozicije, društva. Naših, njihovih. Diobe idu u dubine. I prijete da postanu provalije. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Žrtve sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duško Knežević i Slavko Stojanović juče, baš kao što bi Dragan Brković i Veselin Veljović, Vesna Medenica i Veselin Vukotić, Blažo Jovanić .. to mogli uraditi sjutra, na sudu djeluju kao ljudi koji razumiju da je sistem političko-pravosudno-tajkunske kohabitacije ostao nepromijenjen. Samo što su se oni našli i na donjoj strani. Pa kalkulišu i vagaju

 

 

Duško Knežević je iznio odbranu na suđenju u slučaju poznatom kao afera koverta. Započetu tako što je on objavio tajno napravljeni snimak na kome se vidi kako podebelu kovertu sa novcem daje Slavoljubu Stijepoviću. Ovaj je gurne u džep sakoa i, čujemo, ide na partijsku konvenciju DPS kojoj će prisustvovati i Milo Đukanović. Pa ima tremu. Zbog Mila, a ne zbog  100 hiljada eura koje nosi.

Knežević, saopštio je iznoseći odbranu, neće odgovarati na pitanja tužilaštva i suda. Optužnicu nije razumio. Ali nije kriv. I nije mu lako, kaže. „Ne bih da se hvalim ali ja sam uvijek imao dosta novca kod sebe. Kao i račune na Kipru i Dubaiu… Nakon snimka krenule su prijave i potjernice. Sva imovina mi je blokirana u Crnoj Gori. Nemam od čega da živim. Sada živim od imovine u inostrannstvu i prodaje umjetničkih slika koje imam u Beogradu“.

Toliko je to tužna priča i sarkastična ( Knežević je pomenuo kako on i Milivoje Katnić dijele ćeliju u spuškom pritvoru) da, umalo, preumimo koliko je posrnuli tajkun u Crnoj Gori ostao dužan državi, zapošljenima, poslovnim partnerima, kreditorima, deponentima i klijentima njegovih banaka. Svima, zapravo, osim DPS-u i njenim čelnicima koje je, prema sopstvenom priznanju, 20-tak godina hranio novcem. Dok smo iz konteksta mnogobrojnih afera koje su pratile njegov razlaz sa Đukanovićem, razumjeli da je poneka para (koverta) našla put i do crnih fondova makar nekih od manje moćnih partija tadašnje vlasti i opozicije. Za zlu ne trebalo.

Šta god da Knežević sada govorio o svom odnosu prema Đukanoviću i DPS-u, čini se da njihov aranžman preciznije opisuje termin interesna dobrovoljnost, kojim je Milo Đukanović opisao tokove novca između njegove partije i, uglavnom, kontroverznih biznismena sa ovdašnje političko-ekonomske scene. Heroja tranzicije, burazerske privatizacje i tranzitne ekonomije. Svi su oni, plaćajući vlast, kupovali privilegije da posluju van okvira zakona, troše tuđe i ostaju dužni kome i kada požele.

Najveća nepoznanica te priče je, zapravo, da li su dobrovoljci od DPS-a kupovali pravo na privilegije ili, naknadno, uplaćivali dio ostvarene dobiti. S tim što se osnovano sumnja da profit nije išao samo u partijsku kasu.

To je lakše reći nego dokazati. I, tu bi se mogli složiti sa optuženim Kneževićem. Suđenje u slučaju koverta, gdje se optuženima na teret ne stavlja nezakonito finansiranje političkih partija i trgovina uticajem, već pranje novca (!?) neće nas izvesti na pravi trag i dovesti do istine. O tim vremenima i tim ljudima.

U takođe interesantnom sudskom slučaju, nekadašnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović priznao je krivicu zbog učešća u jednom, otkrivenom pa po njegovom naređenju zataškanom, poslu šverca cigareta. Iskreno se kaje, kazao je, dodajući kako mu je žao što je „nepromišljenom odlukom“ diskreditovao četrdesetogodišnji rad i ustanovu na čijem čelu je bio.

Prihvati li sud to i takvo priznanje, mogli bismo  zaključiti kako potpora švercu cigareta i zaštita njegovih organizatora nije bila višedecenijska radna obaveza pripadnika crnogorske policije i, posebno, njenih čelnika. Već se radi o sporadičnim incidentima u kojima su, tek nizom slučajnosti, učestvovali mnogi visoki zvaničnici javne i tajne policije. Postupajući po naređenju, vjerovatno nezvaničnom, političkog vrha. Ko im ne vjeruje – njegov problem.

I ne radi se samo o prošlosti. Suprotno onome u šta nas pokušavaju ubijediti „nove“ vlasti, podaci međunarodnih organizacija koje prate i nadgledaju ilegalne duvanske puteve ukazuju da tranzit duvanskih prerađevina iz i preko Crne Gore nije klinički mrtav. Naprotiv.

Knežević i Stojanović juče, baš kao što bi Dragan Brković i Veselin Veljović, Vesna Medenica i Veselin Vukotić, Blažo Jovanić i… to mogli uraditi sjutra, na sudu djeluju kao ljudi koji razumiju da je sistem političko-pravosudno-tajkunske kohabitacije ostao nepromijenjen. Samo što su se oni, možda privremeno, našli na donjoj strani. Onoj na kojoj je većina građana Crne Gore bila i ostala svih ovih 35 godina. Pa kalkulišu i vagaju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo