Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Montiranje umjesto razmontiranja sistema

Objavljeno prije

4 godine

na

U sistemu ostaje mnogo kadrova dosadašnje vlasti na rukovodećim pozicijama. Određeni proces nekog vida reorganizacije mora biti zakonit i poslati poruku da je kvalitativno značajan iskorak. Parola ne treba da bude razmontirajte, nego montirajte sistem. Ako se sistem montira u skladu sa zakonskim rješenjima, onda će on biti i razmontiran tamo gdje je bio zarobljen partijskim uticajem

 

MONITOR:  Šta je poruka novog izvještaja EK o napretku? Da napretka nema? 

 MARIĆ: Poruka je jasna. Pregovarački proces je u zastoju. Reforme crnogorskog društva, gdje je poseban fokus na državnim institucijama, već godinama tapkaju u mjestu. Mnogo vremena je potrošeno, a malo urađeno.  Primjera radi nikada nijesmo dobili sistem koji bi preduprijedio v.d. stanja brojnih institucija. Danas se v.d. stanje uselilo u crnogorsko pravosuđe, korupcija je postala sveprisutna, a organizovani kriminal dobija dramatične razmjere. Na sve to opšta društvena slika utiče  na loše upravljanje zdravstvenom krizom, sistem odgovornosti je već odavno pretvoren u selektivnost, a javne finansije decenijama opterećene parcijalnim interesima, danas su pred kolapsom. Prilično loša slika, ali ne i bez riješenja ako se krene u temeljne reforme. Držim da je insistiranje na punoj transparentnosti svega što je urađeno i svega što će biti rađeno naizgled jednostavna ali suštinska formula za početak temeljnih reformi.

MONITOR:  Pravosuđe se opet navodi kao jedna od najspornijih tačaka, ili kako to u Briselu kažu – izazova. Koliko je pravosuđe teško istinski reformisati? 

MARIĆ:  Pravosuđe jeste veliki izazov. Uz neophodnost stabilizacije javnih finansija sigurno najveći. Za tu reformu potrebno je napraviti ambijent, potrebnu parlamentarnu većinu. Ostaje nepoznanica da li je to moguće. Kao prelazno riješenje moglo bi se intervenisati na Zakonu o državnom tužilaštvu, ići u izmjenu sastava Tužilačkog savjeta, ali i tako bi dometi bili ograničeni. Držim da bi trebalo ohrabriti prijavljivanje što više kandidata na konkurse, to bi povećalo nivo odgovornosti parlamentarnih subjekata i vjerujem stvorilo ambijent da se pravosudni sistem počne reformisati. Posebno je važno jačati poziciju i praksu Sudskog savjeta.

MONITOR: Ozbiljne reforme čekaju novu vlast, ali se formiranje Vlade iz jednog njenog dijela uslovljava izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ocijenili ste da je zahtjev lidera DF-a, Milana Kneževića i Andrije Mandića, da se taj Zakon povuče prije formiranja Vlade, pravno nemoguć i da se time nepotrebno komplikuje i odugovlači formiranje nove Vlade.  Kako onda objašnjavate taj zahtjev?

MARIĆ: Mogli bsmoi zamisliti situaciju, koja bi bila pravno nategnuta, da se prije izbora Vlade donese zakon o stavljanju van snage Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Da podsjetim na nekoliko bitnih činjenica, a koje su vezane za proceduralna pitanja. Predlog zakona po pravilu bi trebalo dostaviti Vladi na izjašnjenje. Ovakav zakon bi duboko zadirao u materiju kojom se uređuju ljudska prava i slobode, što podrazumjeva i javnu raspravu. Na kraju za očekivati je da bi sam parlament potrošio značajno vrijeme u proceduri donošenja takvog zakonskog akta. Sve ovo bi podrazumijevalo da odlazeća Vlada bude, na neki način, značajno involvirana u postupak donošenja ovakvog zakona.

Poseban rizik, predstavlja moguće trošenje ustavnih rokova za sastavljanje Vlade, jer bi se eventualnom realizacijom inicijative, laički rečeno, povlačenja zakona, velikim dijelom u političku igru i aktuelnost vratila odlazeća vlast na čelu sa DPS-om. Smjer koji podstiče društvene podjele bio bi dodatno i nepotrebno ojačan. Na kraju politički subjekti koji predlažu ovakav pristup moraju shvatiti da sada nastupaju iz pozicije vladajuće većine, što obavezuje na veću društvenu odgovornost.

MONITOR: Koliko je važno da Vlada bude što prije formirana i mislilte li da će, imajući u vidu trenutnu dinamiku, to biti kraj oktobra, kako je svojevremeno obećao mandatar Zdravko Krivokapić?

MARIĆ: Dobra vijest je da je predsjednik Crne Gore najavio konsultacije i da možemo očekivati da g-din Krivokapić uskoro bude i formalno mandatar. Zaista bi bilo društveno odgovorno da se Vlada formira što prije. Ekonomska kriza, zdravstvena kriza, priprema budžeta, ali i druge brojne obaveze iz pregovaračkog procesa sa EU, zahtijevaju da unutarkoalicioni sporazum i kadrovska riješenja budu brzo dogovorena. I ovdje ćemo imati parlamentarnu proceduru i raspravu, tako da očekujem izbor nove Vlade tokom novembra.

MONITOR: Sa iskustvom rada u prelaznoj Vladi, koliko će biti teško razmontirati postojeći sistem?

MARIĆ: Sistem se mora ojačati na principima poštovanja i primjene zakona. Možda zvuči suvoparno, ali to jeste istina. Biće to veliki izazov za novu vlast, kako se sačuvati od inercije i forsiranja partijskih interesa. Kako ličnim primjerom krenuti u oslobađanje crnogorskih institucija od neprimjerenog partijskog uticaja. Odvojiti političke od profesionalnih namještenja. Poslati poruku da su šanse iste za sve. U sistemu ostaje mnogo kadrova dosadašnje vlasti na rukovodećim pozicijama. Određeni proces nekog vida reorganizacije mora biti zakonit i poslati poruku da je kvalitativno značajan iskorak.

Parola ne treba da bude razmontirajte, nego montirajte sistem. Ako se sistem montira u skladu sa zakonskim riješenjima, onda će on biti i razmontiran tamo gdje je bio zarobljen partijskim uticajem.

MONITOR: Koje su po Vama najvažniji koraci koje treba da preduzme buduća Vlada?

MARIĆ: Objektivna dubinska analiza postojećeg stanja, nultna stopa tolerancije na korupciju, stručnost i puna transparentnost su ne samo potrebne aktivnosti već i principi na kojima se mora raditi.

Prvo sa čim će se suočiti nova Vlada nesporno su dva velika problema, održivost javnih finansija i zdravstvena kriza. Uz sve to brzo će morati da prezentiraju svoj plan za jačanje antikorupcijskih institucija, depolitizaciju državne uprave i reforme pravosudnog i bezbjednoskog sistema u cilju stvaranja moćnog institucionalnog odgovora u borbi protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Kritikovali ste osvještanje prostorija budvanske Opštine od strane novog gradonačelnika Marka Carevića.

MARIĆ: Crna Gora ima Ustavom definisan odnos između države i vjerskih zajednica. Dok je to tako svaki javni funkcioner mora upodobiti svoje ponašanje ustavnim normama, te razdvojiti ličnu sveru slobode i uvjerenja od vršenja javne funkcije. Nemogućnost da se ponaša na taj način stvara prostor konfuziji koja nije u interesu niti javnoj vlasti u najširem smislu, ali ni vjerskim zajednicama. Ovaj čin nam je donio samo još jedan problem, na već prilično veliki konto problema koje ima crnogorsko društvo.

MONITOR: Od izbora, često se govori o uticaju crkve na sam izborni rezultat, ali i kasnije pregovore. Da li Vi  vidit opasnost da se ugrozi načelo sekularnosti?

MARIĆ: Sekularnost podrazumjeva odsustvo službene religije. Crkva je nesporno bila dio političkog procesa i dala doprinos političkim promjenama. Dakle bila je politički akter, što ni sama nije krila, pravdajući to da je bila prinuđena na to kao posljedicu donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ovakvo postupanje crkve možemo posmatrati i kao kršenje principa sekularnosti, ali i kao legitiman čin dijela civilnog društva u zaštiti svojih interesa. U svakom slučaju nakon ostvarenja primarnog cilja zbog kojeg je došlo do iskakanja iz uobičajenih aktivnosti stvari treba vraćati u normalu. Ukoliko se ne prepozna potreba da svako djeluje u sveri svojih kompetencija, sekularni karakter crnogorske države može biti doveden u pitanje. Kao i u odgovoru na prethodno pitanje, ponavljam, to bi bilo na štetu i države i crkve.

MONITOR: Mirnu smjenu DPS vlasti malo je ko očekivao. Koliko je to iskustvo značajno za Crnu Goru?

MARIĆ: Dobili smo značajno iskustvo. Ovakav razvoj događaja otvara šanse demokratiji u Crnoj Gori. Vjerovatno je upravo mirna smjena vlasti na izborima i najvažniji temelj za očuvanje sekularnosti, šansa za društvenu inkluziju i jačanje državnih institucija, odnosno njihovo oslobađanje od partijskog uticaja. Ovo je samo početak, jer mirna smjena vlasti na izborima nije sama po sebi dovoljna. Da bi crnogorsko društvo osvojilo demokratiju, dobilo odlučujuću bitku, potreban je aktivan građanin-građanka spremni da se bore za svoja prava. Mi smo sada na raskrsnici, treba nam ne nacionalni-nacionalistički već građanski inat. Da dignemo glavu i tražimo najteže, demokratsku Crnu Goru, vjerujući da je to moguće.

MONITOR: Šta su opasnosti vremena koje dolazi?

MARIĆ: Velika opasnost je da prevagne identitetska politika koja će osnažiti etnocentrične sile koje bi dobile formu multipartitokratije naslonjene na etnos. Šta to znači? Znači da etnički izraz dobije partijske forme koje između sebe kao predstavnici kolektiviteta utvrđuju državnu politiku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo