Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ DRŽAVNI UDAR U APELACIONIM SUDU: Čija je istina istinitija

Objavljeno prije

na

„Od pravosuđa u Crnoj Gori očekujem da oni što su montirali ovaj proces budu što pre uhapšeni i procesuirani“, saopštio je advokat Miroje Jovanović, najavljujući dešavanja u sudnici Apelacionog suda gdje je Bratislav Dikić ponudio sasvim novu verziju svoje uloge u slučaju terorizma u pokušaju

 

Pokušaj državnog udara u slučaju državni udar u pokušaju. Tako bi se, ukratko, moglo opisati sve ono što se ove nedjelje dešavalo u sudskom postupku za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Poznavaoci rada sudova znaju da suđenja po žalbama počinju čitanjem prvostepene  presuda i obrazloženje. U konkretnom slučaju, za to bi trebalo najmanje jedan radni dan. Pošto je javnost upućena u ključne detalje presude sutkinje Suzane Mugoše, prisutni novinari su dolazak advokata odbrane iskoristili da ih pitaju šta očekuju od sudija Apelacionog suda. I tu je završena svakodnevna rutina izvještavanja iz sudnice.

„Od pravosuđa u Crnoj Gori očekujem da oni što su montirali ovaj proces budu što pre uhapšeni i procesuirani“, saopštio je advokat Miroje Jovanović, koji u ovom slučaju brani jednog od lidera Demokratskog fronta Andriju Mandića i njegovog saradnika (vozača)  Mihaila Čađenovića.

Uskoro je postalo jasno na koga je to ciljao advokat Jovanović. Nakon konstatovanja prisustva predstavnika Tužilaštva i advokata odbrane, za riječ se javio Bratislav Dikić, jedini optuženi koji se pojavio pred Vijećem sudija Apelacionog suda. Dikić je insistirao „da saopšti pravu istinu“ o svemu optužujući glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i specijalnog tužioca Sašu Čađenovića da su ga 23 puta tajno iz Spuža dovodili na saslušanje, vršeći pritisak na njega.

Sudije Apelacionog suda Milenka Žižić, Zoran Smolović i Seka Piletić, su pokušale da mu objasne da procesno nije u mogućnosti da govori i da to ostavi za završnu riječ, ali su se upornom Dikiću pridružili i advokati odbrane konstatujući da je već ono što je do tada izgovorio dovoljno za krivičnu prijavu i da mu je (Dikiću) zbog toga već ugrožena bezbjednost. Sudsko vijeće je nakon toga odlučilo da popusti i dopusti penzionisanom generalu srpske Žandarmerije da nastavi sa svojom pričom.

Tako je javnost dobila priliku da se upozna sa još jednom u nizu istina generala Dikića koji sada kaže da je njemu i njegovoj porodici prijećeno kako bi on bio primoran da prizna krivicu. Dikić kaže da mu je specijalni tužilac Čađenović, nudio 50 hiljada eura da prizna članstvo u kriminalnoj grupi osuđenoj za državni udar i da za organizatora grupe koja je, navodno, planirala nasilan upad u Skupštinu imenuje DF i Andriju Mandića.

„Na žutom ljepljivom papiru je napisao 50 i pružio mi listicu. Dopisao sam oznaku za eura, nakon čega mi je rekao da toliko mogu odmah da mi isplate ako priznam krivicu i optužim Mandića da je organizator kriminalne grupe. Rekao mi je da novac odmah mogu da pošalju mojoj porodici“, pričao je Dikić sudijama Apelacionog suda. Osim novca, Dikić tvrdi da mu je  nuđeno da dobije 15 mjeseci zatvora umjesto zaprijećenih 10 godina (nepravosnažnom presudom osuđen je na osam godina zatvora). „U pritvoru sam bio već 14 mjeseci, i nijesam htio da osudim ljude koji nemaju nikakve veze sa krivičnim djelom“, rekao je Dikić.

Zbog tog odbijanja, smatra on, u Nišu je u februaru 2018. napadnuta njegova kćerka koja je tada imala 18 godina. „Taj manijak je uhvatio moju kćerku za kosu, povukao je i rekao ‘viđi dijete kaži svom ocu da ispriča sve na sudu, da vas ne pobijem’. Prijavio sam to Specijalnom tužilaštvu, ali sam shvatio da je to njihova igra“, kaže Dikić.

Napad na kćerku, tvrdi, bio je razlog da počne da laže pred sudom. I iznosi da  su samo dvije osobe znale istinu koju je saopštio u ponedjeljak pred Vijećem sudija Apelacionog suda. „Sve sam do detalja 10. februara 2018. ispričao psihijatrici Jelici Živković, u Istražnom zatvoru. Ozbiljno sam razmišljao o suicidu, da bih zaštitio svoju porodicu. Obraćao sam se i njegovom pravosveštenstvu mitropolitu Amfilohiju, koji me posjetio i kojem sam sve ispričao. Rekao mi je da ja na sudu govorim istinu, a Bog će me nagraditi pravdom. Vjerujte da me to održalo u životu“.

Dikić je rekao i da je u januaru 2018. godine otkazao svoje branioce na zahtjev tužilaca i prijetnju da će i oni biti uhapšeni. Spreman je, kaže, da svoj iskaz potvrdi i na poligrafskom testiranju i da mu je žao što tužioci Katnić i Čađenović nijesu u sudnici, da im može sve ovo reći u oči. Na kraju svoje ispovijesti,  Dikić je tražio da sud pokrene istragu i zaštiti njega i njegovu porodicu.

„On je danas izneo šokantne tvrdnje da je on celo vreme ovog postupka bio pod strahovitim pritiskom, prinudama, da je morao da određene izjave daje mimo svoje volje, mimo istine, da je ucenjivan na različite načine, da je prećeno njemu i njegovoj porodici i da je prećeno i njemu da će njegovi advokati – ja i kolega koji je bio u predmetu – biti uhapšeni“, čudio se po izlasku iz sudnice nekadašnji Dikićev advokat Milan Petrović (Dikić mu otkazao punomoćje) nakon što se u Apelacionom sudu pojavio kao pravni zastupnik Dikićeve prijateljice Kristine Hristić  koja je nepravosnažno osuđena na uslovnu kaznu. „Zaista smatram da je on prvi put izneo istinu koju smo mi predosećali jer smo tokom celog postupka videli da se nešto dešava“.

Sjednica je prekinuta nakon Dikićevog obraćanja. Sjutra se javnosti obratio glavni SDT Milivoje Katnić insistirajući da su navodi Bratislava Dikića „u cjelosti“ netačni i neistiniti, i da su dati u cilju vršenja pritiska na sud. „Odbrana nastoji da iskoristi političku situaciju koja je nastala nakon parlamentarnih izbora i lažno obavijesti javnost o navodnim nezakonitostima koje su vršene od strane glavnog specijalnog tužioca i specijalnog tužioca u predmetu terorizam u pokušaju“, tumači Katnić, objašnjavajući da se sve to radi „kako bi se lakše sprovelo čišćenje nepodobnih sudija i tužilaca i poduprlo donošenje tzv. Zakona o lustraciji, u skladu sa najavama nekih političkih subjekata“.

Katnić podsjeća da je optuženi Dikić neposredno prije glavnog pretresa od  25. januara 2018. godine otkazao punomoćje svojim braniocima kada je kao razlog naveo da je u toj fazi postupka, došlo do nerazumijevanja između njega i njih.

„Imajući u vidu dalje postupanje optuženog B.D. pred sudom, jasno je da su branioci koji su do tada okrivljenog B.D. zastupali besplatno bili u sudnici sa zadatkom da se na bilo koji način spriječi da okrivljeni B.D. iznese istinu i govori bilo šta o krivičnim djelima stvaranje kriminalne organizacije i terorizma u pokušaju, a sve kako bi se zaštitili drugi pripadnici kriminalne organizacije“, tvrdi Katnić, demantujući i Dikićeve tvrdnje o navodnom pokušaju mita optuženog. „Ističemo da tužilaštvo nema nikakvu kasu iz koje bi davalo novac bilo kome. A i zašto bi se nudio okrivljenom B.D. taj novac (50.000 eura) kada je tokom postupka utvrđeno da je za mnogo manji novac bio spreman i došao u Crnu Goru da vrši terorizam“.

Konačno, glavni SDT je ponudio i zvaničnu interpretaciju napada na Dikićevu porodicu u Nišu. Do napada je, kaže, došlo nakon priznanja koje je optuženi  iznio na glavnom pretresu, a SDT i UP su, čim su saznali za taj događaj,   „odmah reagovali i učinili sve u cilju zaštite okrivljenog i njegove porodice“.

Katnić dodaje da je jasno ko je i zbog čega prijetio članovima Dikićeve porodice. „To su mogli biti samo pripadnici kriminalne organizacije i lica koja su povezana sa njim, a kako bi se spriječio da dalje govori o događajima koji su predmet postupka“.

Sjednica Apelacionog suda je (vjerovatno) nastavljena dok se štampa ovaj broj Monitora, pa nije isključeno da je još neko od učesnika javnosti ponudio novu verziju priče o pokušaju državnog udara/terorizma iz oktobra 2016.

Tako da je za sada jedina istina ta da je 9. maja prošle godine sudija Specijalnog odjeljenja Suzana Mugoša donijela presudu prema kojoj su optuženi (njih 13) osuđeni na ukupno 68 godina i dva mjeseca zatvora.

Suđenje u ovom slučaju direktno je prenošeno preko televizije, a obilježio ga je svjedok –saradnik Saša Sinđelić koji je optužio okrivljene za učešće u pokušaju puča što je prelomno uticalo na sud da ih osudi. Sinđelić je kasnije u više navrata mijenjao svoju priču u gostovanjima na televiziji i raznim snimcima koji su objavljeni na internetu, ali to nije uticalo na konačnu presudu.

Dikić tražio sporazum, tužioci ga odbili

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, posebno se osvrnuo na Dikićeve tvrdnje da je nad njim od strane Specijalnog tužilaštva vršen pritisak, ili kako to advokati navode „tortura“. Do podizanja optužnice okrivljeni je u prostorije SDT-a dovođen sedam puta, radi izjašnjenja na nove dokaze i zbog provođenja pojedinih dokaznih radnji  (pretres mobilnog telefona…), navodi Katnić u svom reagovanju. „Od podizanja optužnice optuženi B.D. je u SDT dovođen od strane službenika ZIKS-a ukupno 17 puta, i svaki put po sopstvenim zahtjevima koje je upućivao preko uprave ZIKS-a, pisanim putem ili usmeno. O svakom dolasku optuženog B.D. u SDT Uprava ZIKS-a je shodno zakonu obavještavala Viši sud u Podgorici, iz čega proizilazi da nije bilo nikakvog tajnog dovođenja ili komunikacije između B.D. i Specijalnog državnog tužilaštva“.

Katnić tvrdi: „Okrivljeni je u tom periodu tražio razgovore sa tužiocima u pravcu zaključenja Sporazuma o priznanju krivice, na što mu je ukazano da je nemoguće zaključiti sporazum s obzirom na to da je glavni pretres već otpočeo“.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika. Izgradnju postrojenja, međutim, mještani koji žive u blizini lokacija na kojima su planirana, nerijetko dočekuju „na nož“. Razlog su nedovoljna obaviještenost, ali i loša iskustva u opštinama u kojima su već izgrađena

 

 

U različitim fazama kapitalnih investicionih projekata prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda trenutno je devet crnogorskih opština.  No, u nekim od njih, izazovi postoje već na samom početku priprema za relizaciju.  U pojedinim opštinama na sjeveru pokazalo se da postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) koja već postoje izazvaju brojne probleme.

Slično mještanima Botuna, i u Bijelom Polju mještani više sela tvrde da nema te cijene po kojoj će dozvoliti izgradnju PPOV na Potkrajcima. Dok iz Delegacije Evropske unije (EU) i lokalne uprave navode kako je riječ o projektu koji će riješiti dugogodišnji ekološki problem Bijelog Polja i šire regije, mještani, pak, tvrde da će ih postrojenje iseliti iz svojih domova. Iz udruženja Zelena dolina Potkrajci tvrde da je „nedopustivo da se postrojenje gradi u srcu poljoprivredne zone koja može da prehrani sjever i veliki dio Crne Gore“.

„U slučaju izgradnje postrojenja bili bismo prinuđeni da napustimo ognjišta. Mještani ovdje skoro isključivo žive od poljoprivrede, a slično je i u ostalim selima. Baš ovaj dio gdje se gradi kolektor je prepoznat kao poljoprivredno dobro, i iz tog mjesta se odselilo najmanje ljudi, upravo zato što se bave poljoprivredom. Ako oni taj koncept promijene, ljudi će biti primorani da se isele. Nama nema opstanka ni rada u poljoprivredi, jer više niko neće kupovati naše proizvode“, ubijeđeni su u tom udruženju.

U Potkrajcima i još nekoliko okolnih sela kažu da je projekat za PPOV planiran više godina, a da im se za to vrijeme niko nije obratio ni sa državnog ni sa lokalnog nivoa. Tek kad su stigle mašine, saznali su, navodno, šta se i gdje gradi, ali ne i kako postrojenje funkcioniše. Zbog toga su održali više protesta do sada.

Prva asocijacija na PPOV su im, tvrde, problemi koje imaju Budvani i Pljevljaci nakon što su realizovani slični projekti. U međuvremenu, mještani više bijelopoljskih sela tražili su od Opštine da postrojenje bude građeno na lokaciji kilometar i po dalje, gdje je nenaseljeno područje.

„Poručujemo lokalnim vlastima da nas ne izlažu maltretiranju jer ćemo sigurno blokirati put. Sigurno se neće praviti na ovoj lokaciji“, kazali su mještani bijelopoljskih sela na poslednjem protestnom okupljanju.

Do Bjelopoljaca kojima ne odgovara lokacija PPOV, za sada,  kao da ne stižu objašnjenja sa zvaničnih adresa da ta vrsta postrojenja „ne predstavlja ekološki problem za one koji žive u blizini objekta i da su neophodan preduslov za zaštitu životne sredine i očuvanje javnog zdravlja“.

Potpisivanje ugovora za izgradnju jednog od najvećih i najznačajnijih projekata u Bijelom Polju očekuje se do juna, a u toku je tenderski postupak za izbor projektanta i izvođača radova. U prvoj fazi, kazali su Monitoru u Opštini, izgrađen je glavni gradski kanalizacioni kolektor koji je u kompletnom iznosu od 3,1 milion eura finansiran iz sredstava Delegacije EU. Za nastavak su „sa nadležnim ministarstvima i DOO Project Consulting iz Podgorice obezbijedili novčana sredstva za realizaciju ovog projekta kreditnim zaduženjem kod Evropske investicione banke, a dio grantom od Zapadnobalkanskog investicionog okvira-WBIF“.

Lokaciju za PPOV ne namjeravaju da mijenjaju, jer je već odavno planirana planskim dokumentom.Izgradnja glavnog kolektora za otpadne vode u Bijelom Polju, prvi dio projekta, završena je 2018. godine. U međuvremenu su ažurirana idejna rješenja i inicijalne procjene uticaja na životnu sredinu, kao i priprema za tenderski postupak. Vrijeme posvećeno unapređenju postojeće tehničke dokumentacije, kako su ranije saopštili iz Delegacije EU, bilo je neophodno kako bi se uskladilo s međunarodnim standardima i poštovale relevantne nacionalne procedure. Kazali su da je sve to rađeno sa ciljem da se realizacijom projekta doprinese poboljšanju higijenskih uslova u Bijelom Polju te zaštiti izvora pijaće vode i kvaliteta životne sredine u područjima nizvodno i pod uticajem rijeke Lim.

U Pljevljima imaju već godinama PPOV, ali i brojne probleme u njegovom funkcionisanju.  Kako su nedavno saopštili iz lokalne vlasti, postrojenje koje je napravljeno u selu Židovići skoro je neupotrebljivo, a za njegovo održavanje godišnje Opština izdvaja velika sredstva. Navodno, lani je u pojedinim periodima tretiralo samo petinu otpadnih voda, dok je ostatak završavao u rijeci Ćehotini. U samom startu je, kako tvrde ekolozi, napravljena greška, pa nijesu odvojena atmosferske od fekalne kanalizacije, a toliku količinu voda PPOV nije moglo da „savlada“.

Kolektor je projektovan za prosječni protok od 233,22 metra kubnih po satu, Opština za rad PPOV u Židovićima godišnje izdvaja 800.000 eura. Taj iznos podrazumijeva troškove isplate zarada zaposlenima sa doprinosima, potrošenu struju i razne hemikalije potrebne za rad postrojenja. Prema istraživanju koje je sprovedeno minule godine u Pljevljima, skoro polovina ispitanika (48,51 odsto) izrazila je nezadovoljstvo funkcionalnošću postrojenja, dok je više od trećine (32,18%) veoma nezadovoljno.

Skoro polovina ispitanika primijetila je negativne efekte PPOV na okolinu, uključujući smrad i zagađenje, a čak 65,35 odsto onih koji su učestvovali u istraživanju vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja PPOV. U Pljevljima se sada spremaju da krenu u projekat rekonstrukcije kanalizacione mreže u gradu, odnosno razdvajanje atmosferske od kanalizacione mreže. Sredstva za to biće obezbijeđena, takođe, kroz grantove WBIF.

Mojkovac, takođe, godinama ima PPOV, ali je lani Opština bila prinuđena da se preko Ministarstva finansija, kod Evropske investicione banke (EIB), zaduži kako bi cijeli sistem za upravljanje otpadnim vodama unaprijedila. Projekat, kako su Monitoru objasnili u lokalnoj upravi, podrazumijeva odvajanje kanalizacione i atmosferske mreže u centru grada u dužini od 2.060 metara, gradnju nove kanalizacije u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće u ukupnoj dužini od 7,99 kilometara, za potrebe 2.500 stanovnika. Drugi dio odnosi se na rehabilitaciju PPOV. Unaprjeđenje postrojenja biće projektovano u dvije faze, sa krajnjim kapacitetom od 7.300 ES (ekvivalentnih stanovnika).

Nepostojanje PPOV i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža jedan su od najvećih kolašinskih ekoloških problema. U toku su tenderi za nadzor i izvođača radova. U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine, analizirane su tri opcije,  a kao najoptimalniji izabran je „konvencionalan proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja“.

Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin izdvojeno je 1,2 miliona eura. Gotovo milion eura bio je kredit od Evropske investicione banke, dok je za razvoj projekta iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Zbog nedostatka novca za izgradnju, Kolašinci od tada čekaju na PPOV.

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno policijsko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika crnogorske kompanije „Tehnomax“ Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima i tri policajca

 

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zadalo je prošle sedmice još jedan udarac organizovanom švercu cigareta u Crnoj Gori. Pao je cijeli švercerski klan, okupljen oko crnogorske firme Tehnomax.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović 1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji.

Međunarodna organizacija “Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja, tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

Specijalno državno tužilaštvo počelo je da istražuje švercerske rute još krajem 2022. kada je Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) iz Luke Bar oduzelo svu dokumentaciju o ulasku i izlasku brodova tokom 2018., 2019., 2020. i 2021. godine, jer su, kako tvrde, cigarete dopremane kontejnerima na crnogorsku obalu, zapravo završavale u rukama švercera. Tužilaštvo vjeruje da je ovim švercerskim poslom, koji je godinama u nekoliko krakova i na više nivoa funkcionisao preko Slobodne zone Luke Bar, država Crna Gora oštećena za stotine miliona eura.

Zbog obimne dokumentacije koja je uzeta u Luci Bar, ali i dokaznog materijala, koje su SDT i SPO dobili od EUROPOL-a, ta švercerska piramida, koja je imala zajedničku logistiku, istražuje se u nekoliko odvojenih istraga na kojima mjesecima radi više specijalnih tužilaca. Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem vlasnika barske firme “Playmaker” Đorđija Đoka Pavićevića, nakon čega su prošle godine u dvije odvojene istrage obuhvaćeni biznismen Aleksandar Aco Mijajlović i Podgoričanin Saša Pekić.

Nova istraga otvorena je kada je na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. Po nalogu državnog tužioca Siniše Milića, službenici SPO su osim Petranovića uhapsili još šest osoba, za koje se vjeruje da su imale važnu ulogu u organizaciji švercerskih ruta. Među uhapšenima su i službenici Uprave policije.

U kampu specijalnih jedinica policije na Zlatici privedeni su pripadnici Posebne jedinice policije Dražen Vukadinović i Davor Lukačević, a slobode je lišen i inspektor Potražne službe  podgoričkog odjeljenja bezbjednosti Marko Đurišić. U sklopu ovog predmeta uhapšen je i Dejan Jokić, koji je po nalogu SDT-a lišavan slobode i u februaru prošle godine, zbog sumnje da je bio dio kriminalne organizacije, koju je, kako se vjeruje, formirao biznismen Aleksandar Aco Mijajlović.

U ovom predmetu uhapšeni su i Podgoričani Branko Čelić i Ratomir Obrenić, za koje se sumnja da su imali ulogu u švercu cigareta od Luke Bar, preko Crne Gore ka zemljama Evropske unije. Policija u ovom predmetu traga za još nekoliko osoba.

Tokom rada na ovom predmetu SDT i SPO su došli do osnovane sumnje da su okrivljeni pripadnici ove kriminalne organizacije uspjeli da organizuju brojne rute šverca cigareta, čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko desetina miliona eura. Specijalno tužilaštvo vjeruje da je Petranović bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar. Krajem 2024. po nalogu SDT-a uhapšen je njegov poslovni saradnik Saša Pekić, koji je ranije bio i suvlasnik u kompaniji “Tehnomax”, a slovi za nezvaničnog vlasnika. Sa Pekićem su tog dana uhapšeni i policajci Predrag Vučurović, Dragan Backović i Predrag Mijušković, biznismen Srđan Jokić, Podgoričanin Goran Janketić i Nikola Glomazić iz Plužina, a poslije desetak dana predala su se i braća iz Plužina Marko i Petar Cicmil.

U švercerskoj šemi vjeruje se da je kompanija “Playmaker” okrivljenog Đorđija Đoka Pavićevića, uz pomoć osumnjičenih carinika Ivane Kovačević i Veljka Đuričića, kao i dvije firme sa Filipina i Paname, imali zaduženje da lažiraju dokumentaciju o fiktivnom izvozu cigareta iz Crne Gore u brojne luke u Mediteranu. Brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, koji su uplovljavali na Crnogorsko primorje, već je, kako se sumnja, pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.

Kako se navodi u spisima tužilaštva, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država. Narudžbe su dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa i to: 2.412 paketa cigareta marke “Trokadrero slim blue”, 88 paketa “FM pink slim”, 1.000 paketa cigareta “FM crveni”, 723 paketa “FM plavi slim” i 537 paketa “FM crveni slim”…

“Označene cigarete je pomorskim putem prevezao u Luku Bar i uskladištio u slobodnu carinsku zonu, nakon čega je okrivljeni, zajedno sa Dejanom Jokićem, kao i sa drugim sada nepoznatim pripadnicima kriminalne organizacije, u više navrata, realizujući kriminalni plan, na neutvrđeni način iznio iz carinskog skladišta i prenio preko carinske linije, izbjegavajući mjere carinskog nadzora… A sve u namjeri njihove dalje prodaje i rasturanja na carinskom području Crne Gore i drugih država”, navodi SDT u tom predmetu.

Specijalno državno tužilaštvo tokom rada na istragama u predmetima protiv duvanske mafije uporedo je otvaralo i brojne finansijske istrage protiv članova kriminalnih organizacija. U predmetu finansijske istrage protiv osumnjičenog Saše Pekića rješenjem Višeg suda, a po nalogu SDT-a, blokirana je vrijedna imovina u Podgorici, Crmnici, primorju… Krajem 2024. i u prvim danima ove godine po nalogu SDT-a upisana je privremena zabilježba – zabrana raspolaganja nad 12 stanova, devet poslovnih prostora, deset garaža i dva nestambena prostora, uknjiženih na Pekića i članove njegove porodice. Većina imovine, koja se vodi na Pekića, kako se vidi u evidenciji Uprave za nekretnine, je na istim katastarskim parcelama kao i imovina danas uhapšenog Veska Petranovića i Dejana Jokića.

Ova trojka je u proteklih nekoliko godina imala i zajedničke graditeljeske poduhvate na primorju. Sudeći prema ranijem slijedu koraka tužilaštva, vjeruje se da će već u narednih nekoliko dana biti upisan teret i na imovinu osumnjičenog Petranovića.

 

Tehnomax bila najbolja firma 2017. godine

Kompanija “Tehnomax”, osnovana 2004. godine, ima čak 17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele i ugradne tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Kompanija je tokom 2017. godine bila dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.

Prije pet godina Petranovićeva kompanija je proširila poslovanje i na turizam – kupili su stari hotel “13. jul” na Virpazaru, gdje su poslije tri godine potpune rekonstrukcije otvorili novi pod imenom “DeAndros”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Isti planer koji je rukovodio izradom urbanističko-prostornog plana za Beograd na vodi, angažovan je od strane crnogorskih vlasti za izradu Državne studije lokacije za djelove Velike plaže. Kontroverzan projekat Beograd na vodi, oštro kritikovan od strane stručne javnosti u tom gradu, ne može biti dobra preporuka za nekog investitora. On je postao sinonim visoke korupcije, netransparentnog ulaganja kapitala sumnjivog porijekla pojedinih balkanskih tajkuna i političara. Iza projekta Beograd na vodi stoji, po sopstvenom priznanju, lično predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Po nedokazanim navodima mnogih medija u Beograd na vodi ulagali su i političari iz Crne Gore, a od kraja 2020. svoj kapital u taj projekat prenio je i zakupac hotela na Svetom Stefanu, Petros Statis.  Da li ista ekipa priprema teren za ulaganja na Velikoj plaži?

Zanimljiva je geneza donošenja planskog dokumenta za najveći dio Velike plaže. Odluku od izradi DSL „Dio sektora 66 – moduli II, III i Vi“ – broj 022/22 od 21.01.2022. godine, donijela je 42. Vlada Zdravka Krivokapića, kojoj je izglasano nepovjerenje 04. februara 2022. ali je trajala do 28. aprila 2022. Ugovor o izradi DSL za Veliku plažu sa planerima potpisuje se 28. 04. 2022., na dan kada je izabrana nova 43. Vlada premijera Dritana Abazovića. Aneks ugovora o izradi Državne studije lokacije potpisan između Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i arhitekte Aleksandra Vučićevića zaključen je  30.05.2022. godine.

Ministarstvo na čijem je čelu bila ministarka Ana Novaković Đurović ispratilo je izradu planskog dokumenta do faze Nacrta DSL „Dio sektora 66-moduli II, III i VI“ i upućivanja na javnu raspravu 16.10.2023, koja je trajala narednih 15 dana, kada je 31. oktobra na scenu stupila 44. Vlada Milojka Spajića. Iako je njegova Vlada sprovodila posao oko izrade DSL sa planerima Beograda na vodi,  bivši premijer Abazović sada poziva državno tužilaštvo da ispita slučaj pojave kompanije Eagle Hills na tenderu za zakup kupališta.

Na sajtu Ministarstva prostornog planiranja urbanizma i državne imovine još uvijek nema usvojenog dokumenta, osim informacija o sprovedenoj javnoj raspravi i pozitivnog mišljenja komisije za dalji nastavak procedure izrade plana.

Državna studija lokacije na čijoj izradi radi tim planera Mohameda Alabara zahvata prostor u središnjem i krajnjem dijelu Velike plaže porvršine od 1069 hektara, na udaljenosti od 200 metara od obale.  U ranijim planskim dokumentima za prostor Velike plaže odabran je koncept modula, po kojima su turistički sadržaji organizovani u šest cjelina, između kojih su planirani zeleni pojasevi. Površina srednjih modula II i III je 285.55 hektara dok modul VI zahvata 787.83 hektara.  Sabiranjem ovih brojeva dolazi se do nevjerovatnih 10 miliona kvadrata obuhvata DSL za neizgrađeni dio Velike plaže.

Plan predviđa izgradnju turističkih sadržaja sa 9.167 kreveta. Ukupna bruto izgrađena površina objekata je 1.171.603 kvadrata koji zauzimaju površinu od oko 405 hiljada kvadrata. Od 10 miliona kvadrata obuhvata DSL na turističke sadržaje odnosi se oko 1,3 miliona metara kvadratnih. Ostalo su ugostiteljski, sportski i ostali prateći sadržaji.

Svim planskim dokumentima od davnog Projekta Južni Jadran preko Prostornog plana posebne namjene za obalno područje, PUP-a Opštine Ulcinj, pa do pojedinačnih Državnih studija lokacije, potez oko Velike plaže tretiran je kao atraktivna turistička zona od izuzetne važnosti za Crnu Goru i Opštinu Ulcinj. U zaleđu poznate plaže planiran je ekskluzivni turizam sa hotelima visoke klase ili turističkim rizortima. Na tom prostoru isključuje se svaka vrsta stanogradnje.

Da li će Mohamed Alabar  graditi neki novi Ulcinj na vodi ili Dubai na Velikoj plaži, biće poznato ako usliši zahtjeve ulcinjske vlasti da što prije objelodani svoje namjere i ideje. U javnim nastupima predstavnici vlasti najjužnije crnogorske opštine naglašavaju kako nisu protiv dolaska investitora, ali ne žele nepoznanice i misterije oko razvoja najvećeg prirodnog resursa na Crnogorskom primorju. Poslednju riječ u svakom slučaju daće Vlada Milojka Spajića koja za sada – ćuti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo