Nesim Tahirović, slikar čije je slikarstvo na rubu skulpture i skulptor čija je skulptura sva iz slikarstva iznikla, unio je u artističku stvarnost Tuzle posve autentičnu boju. On je kroz svoju talionicu mašte, svoj čudesni umjetnički svijet sav iskovan iz željeza, eksera, metalnih užadi i predmeta profilirao u oblike, do tada bar u bh. umjetnosti potpuno nepoznate
U Tuzli su živjeli i stvarali mnogobrojni iznimno kvalitetni slikari, grafičari, skulptori, scenografi i kostimografi…Dakle, moglo bi se zaključiti da je ovaj rudarski i industrijski centar Bosne i Hercegovine imao i značajnu likovnu prezentaciju čak i u regionalnim okvirima. Ipak, jednu personu izdvajam kao reprezenta i nekadašnje i današnje umjetničke Tuzle.
Nesim Tahirović, slikar čije je slikarstvo na rubu skulpture i skulptor čija je skulptura sva iz slikarstva iznikla, unio je u artističku stvarnost Grada soli neobičnu, posve autentičnu boju. On je kroz svoju talionicu mašte, svoj čudesni umjetnički svijet sav iskovan iz željeza, eksera, metalnih užadi i predmeta profilirao u oblike, do tada bar u bh. umjetnosti potpuno nepoznate.
Neobičan za vrijeme u kojem je živio i stvarao Nesim Tahirović je pokazivao u stvari goleme mogućnosti da se naše vrijeme i događanja u njemu čitaju van konteksta pretežno religijske zaluđenosti i apsolutne jednostranosti u mišljenju.
Njegove slikarsko-skulpturalne kompozicije nosile su pečat umjetnikove zapućenosti u kozmopolis, u doba dobrote i čudesne sloge među ljudima.Tahirović je u stvaranju miješao i mirio križ i polumjesec, različite zvjezde, čitav kozmopolitski zvjezdarij. Zato je njegovim odlaskom nastala praznina za sve nas koji umjetnost shvatamo kao način povezivanja, a nikako razdvajanja ljudi. Religijski plural obilježiće zanavijek uspomenu na njega.
Kada je ovaj slikar-skulptor dobio priliku da se iskaže i kao scenograf, odnosno oblikovatelj kazališnih prostora, za njega ni tu nije bilo tajni.
Osmišljavajući pozorničke prostore, hrabro i beskompromisno je zakoračio u svijet teatarske umjetnosti kojem će na svoj način ostati vjeran do svoje životne i umjetničke odiseje...
Potekao iz ugledne kuće Tahirovića, Nesim je visokocivilizirano i krajnje rafinirano posljednjih decenija ostvario nekoliko scenografskih studija domećući savremenoj bh. i jugoslovenskoj scenografiji poene koji su ih vodili stazama čiste europejske scensko-likovne logike.
Naročito su bili zanimljivi Tahirovićevi radovi u tvoračkom tandemu sa srbijanskim režiserom Nebojšom Bradićem i njihova scenografska osvajanja kruševačkog Slobodišta.
Bio je jedan od najinteresantnijih teatarskih scenografa sa kojima sam surađivao, rijetko drag umjetnik u svim kazališnim realizacijama. Sjećam se našega rada na projektima Čekajući Godoa i omažnom projektu Nijaza Alispahića Nadsvođivanje boli, posvećenog nevino ubijenoj mladosti na tuzlanskoj Kapiji.
Radost stvaranja koju sam doživio u radu s Tahirovićem je neopisiva i neponovljiva, a ovaj interesantni stvaralac, koji je pravio i vlastiti jezik, bio je apsolutno autentična umjetnička pojava u Bosni i Hercegovini.
Umjetnik raskošnog talenta i čovjek golubije duše.
Nesim je volio nositi bijelu leptir mašnu, rijetko, ali očito sebi za gušt.
Jučer se duša plemenitog Tahirovića zaputila nebeskim prostranstvima…
Jutros sam ranim jutrom obukao tamno odijelo i ukrasio ga leptir mašnom.
Sjećanje na moga prijatelja i vrsnog umjetnika Nesima Tahirovića ne blijedi niti će izblijediti.
****
Dragi moj Nesime, ovaj Periskop posvećujem svoj intelektualnoj energiji koju si posjedovao, ali i nenadmašnoj eleganciji koja te je cijeloga života krasila. Tvojoj bijeloj leptir mašni na kraju ovoga teksta koji nije ni in memoriam niti bilo kakav oproštaj, skidam svoj krležijanski šešir pred tvojom bijelom leptiricom…
I ne čekaj me na nebesima bez bijele leptir mašne… Adio prijatelju!
Gradimir GOJER