Profesorica Milošević početkom ove nedjelje prekinula je dvadesetodnevni štrajk glađu. Time se njena borba protiv grotesknog sistema ne završava. Zahtjevi upućeni premijeru još su na čekanju
Nadležnima ove vlasti svojstveno je da se brane ćutanjem kada ih neko suoči sa odgovornošću. U slučaju profesorice Gimnazije „Slobodan Škerović“ Jasminke Milošević ta ćutnja umalo da ubije. Onako kako to samo sistem umije. Ignoracijom.
Profesorica Milošević početkom ove nedjelje prekinula je dvadesetodnevni štrajk glađu. Revolt protiv tupe ravnodušnosti društva i države doveo ju je do jedva četrdeset kilograma.
Jedan od povoda za štrajk bila je ponovna blokada njenog računa zbog duga za organizaciju UNESCO-ve Međunarodne olimpijade filozofije koja je 2018. godine održana u Baru. Od tada prolazi kroz golgotu.
„Između onih koji me podržavaju i vole i onih koji koji me ignorišu, biram one koji me vole! Postepeno ću početi da se vraćam na normalan način ishrane. Ali, moja borba se nastavlja i podiže na novi nivo”, objašnjava svoju odluku da prekine štrajk profesorica Milošević.
Njena priča dirnula je javnost. U znak podrške, u utorak 21. jula, oko podneva, u Podgorici, Baru i Bijelom Polju grupice građana su protestovale. Prizori su bili istovjetni. Skromni. „Uglavnom je ovako. Na društvenim mrežama sve vrvi od sajber revolucionara. U stvarnosti, ovakve akcije okupljaju manje-više iste ljude. One kojima je dosta sistemskog tlačenja ljudi”, kaže za Monitor jedan od protestanata u Podgorici.
Sa Jasminkom Milošević saosjećaju i njene kolege. ,,Profesorica Milošević je poznato lice podgoričke Gimnazije. Iznjedrila je generacije. Primjer je prosvjetnog radnika, pedagoga, borca za pravdu. Kako svojim kolegama, tako i učenicima. Traži samo odgovore. Svi njeni prijatelji, širom svijeta, uputili su joj pisma podrške. Pisma da mora da prestane sa samouništenjem. Tišina ovog puta može ubiti slobodu, javnu riječ i borbu za pravdu”, kaže za Monitor Nataša Đurić, vaspitačica Javne predškolske ustanove (JPU) Ljubica Popović i jedna od okupljenih na protestu u Podgorici.
Organizacija Olimpijade, na kojoj je, zajedno sa domaćinima i organizatorima, učestovalo oko 220 ljudi iz 50 zemalja svijeta, koštala je oko 47.000 eura. Hotel Princess DOO u Baru, u kojem su učesnici Olimpijade odsjeli, oprostio je polovinu troškova u iznosu od 10.000 eura. Nakon višemjesečnog čekanja i brojnih zahtjeva, Vlada Crne Gore pristala je da isplati drugu polovinu. Veliki dio duga vratili su i građani, prepoznavši važnost ovog događaja kojim se Crna Gora ucrtala na filozofsku mapu svijeta.
Nesporazum sa hotelom Princess oko blokade računa u međuvremenu je riješen, ali ne zahvaljujući onima koji bi time trebalo da se pozabave, već na inicijativu Miloševićeve. Ponovo. Drugi ključni zahtjevi koje je ona, inače i generalna sekretarka NVO Udruženje profesora filozofije, izložila u otvorenom pismu premijeru Dušku Markoviću, ostaju na snazi.
„Tražim od premijera i Vlade Crne Gore da se preispita neodgovoran odnos Ministarstva prosvjete prema IPO 2018 čiji su bili generalni pokrovitelj, a vijest o održavanju Olimpijade nisu čak ni objavili na svom sajtu”, objašnjava Milošević.
Zahtijeva i da se preispita raspodjela sredstava na konkursu Ministarstva za sport i mlade za finansiranje i sufinansiranje programa za mlade 2018. godine. „Zašto su na tom konkursu sredstva dobile neke organizacijе koje se više bave praćenjem izbora nego mladima, a naše udruženje nije”, pitanje je za nadležne. Na njega još nije dobila odgovor.
Profesoricu Milošević, u iščekivanju reagovanja institucija, na protestima su podržali i roditelji učenika kojima predaje. O njoj imaju samo riječi hvale: „Ovdje sam iz poštovanja prema ženi koja je sebe uložila u to da ovu državu prikaže u boljem svjetlu. Nemam riječi kojima bih opisao ljude koji danima ostaju nijemi na ono što proživljava. Olimpijada filozofije koju je organizovala druga je najcjenjenija u svijetu, poslije matematičke. Ali ne i kod nas. Mi za to sluha nemamo”, kaže za Monitor Radovan Jeremić.
Još jedan od zahtjeva upućenih premijeru Markoviću odnosi se na Ispitni centar Crne Gore, koji, prema riječima Jasminke Milošević, i dalje diskriminiše učenike koji učestvuju na Filozofskoj olimpijadi. „Nema nikakvu klasifikaciju takmičenja prema kojoj bi se značaj te Olimpijade prepoznao. Oni moraju priznati takmičenje koje organizujemo”.
Značaj njene priče prepoznali su i iz NVO Anima, odakle su uputili apele državi i pokrenuli i peticiju kako bi se njeni zahtjevi ispunili. „Zanima nas i zabrinjava odnos države prema profesorici koja je uložila izvanredan napor da organizuje događaj od izuzetnog naučnog i prosvjetnog značaja u Crnoj Gori pod pаtronаtom UNESCO-a i Međunarodne federacije filozofskih društava (Fédération Internationale des Sociétés de Philosophie, FISP), a koji nadležni, ne samo da ne prepoznaju, nego i ponižavaju ignorišući ovako radikalan čin ugrožavanja vlastitog života, na koji se profesorica odlučila zarad pravde i dostojanstva. Dostojanstvo se ne jede i njime se ne trguje”, kažu iz NVO Anima.
Ima i onih koji na Olimpijadu ne gledaju blagonaklono. „Sistematski šire priču da je nije ni bilo i da je to neki moj privatni projekat. U organizaciju je direktno bilo uključeno oko 30 ljudi, indirektno, iz lokalne zajednice i šire, preko 100. Bio je to pravi civilni, građanski projekat, kakav i treba da bude”, ističe Milošević.
Iz NVO Anima kažu da ne mogu da ćute u situaciji kada to niko ne bi smio: „Ne samo premijer ili ministar prosvjete u Vladi Crne Gore, ćute i kolege. Ćuti i najveći dio nevladinih organizacija. Po plažama i mišijim rupama duboko spava njihova kolegijalnost i solidarnost”.
Tretmanom slučaja profesorice Milošević nadležni su potvrdili da su kadri samo za floskule kako je, u vrijeme kada se ljudima ograničava kretanje za opšte dobro, svaki život vrijedan. Djela govore drugačije.
Poruka na jednom od plakata na protestima zaglušuje tišinu koja ovih dana odzvanja u društvu. Jasminka – čempres koji nisu uspjeli posjeći.
Andrea JELIĆ