U isto vrijeme me različiti osjećaji obuzimaju cijelu. Logika negdje krade trešnje, izgleda. Kudikamo je lakše stati iza svojih riječi, probaj da staneš iza svega neizrečenog
Nije svaka noć ista. Neka je moja, baš moja, I samo smo jedna drugu čekale. A neka poput ove… Ogroman prostor praznine. Vreme do jutra – nemilosrdno. Odlutaju ove moje misli, skitaju, pa se vrate. Plašim se, jednog će dana naći neku sigurniju, bolju i pitomiju glavu, pa će me napustiti pre nego što budem spremna na to. U isto vreme me različiti osećaji obuzimaju celu. Logika negde krade trešnje, izgleda. Kudikamo je lakše stati iza svojih riječi, probaj da staneš iza svega neizrečenog! Odsustvo teških i pesimističnih misli u meni izaziva strah da sam daleko od istine. Al’ neka me malo, da i ja odmorim. Ne slomiš se tamo gde si najtanji nego tamo gde si najtiši. Od ožiljaka imam jedan veliki na poverenju i neke sitne na ponosu. I žignu s vremena na vreme. Danas mi je sve bledo: raspoloženje, lice, zdrav razum. Apelujem na boje da mi se vrate. Razumu se ne nadam. Lepota će jednog dana da izbledi. Ono što ostaje je elegancija, obrazovanje, lepo vaspitanje, ljubav. Sve je to šarm. A on nema bore.
Ljubav uvek pobeđuje, kažu. Ljubav ne pobeđuje, zato što se ne takmiči. A pobeda podrazumeva takmičenje. Kad je takmičenje, nije ljubav. Umem da nestanem kad me najviše ima. Kad odlazim vrata ostavljam otvorena, jer retko kad znam na kojoj me strani više ima.
Kažu u Crnu Goru ne možemo. Ako sam dobro razumela premijera/ku – da Crna Gora nije ovako postupila mi bismo i dalje bili prijateljski raspoloženi prema njihovim kriminalcima, ali pošto su ,,ovo“ uradili nećemo više?! Na Balkanu mi i Hrvati svojatamo jednog Teslu, dok braća Crnogorci tresnu da je Frojd Crnogorac. A ja baš planirala da provedem neko vreme u Frojdovom zavičaju. Nisam htela da ulazim u tu vrstu budalaštine što oca psihoanalize jedna persona u crnogorskoj skupštini determiniše na taj način. Očigledno ne zna ni po čemu je Frojd zaista poznat, mislim, osim što je iz Crne Gore. Nađoh da je persona profesor, pazi apsurda, srpskog jezika i književnosti. A predaje crnogorski – predmet koji nije završila. Znači nestručna. Kao da je došla iz Vučkove ekipe da volontira. No najveći je problem što je ovo što ona (i većina u svim skupštinama na Balkanu), prosipa po Skupštini, svakodnevica. Nije ovo izuzetak, već pravilo. Hegel iz Lješanske nahije, Niče sa Cetinja – Tako je govorila Aleksandra. A Frojd, čegović je? Nije se izjasnila, verujem da hoće u sledećem zasedanju. Da je Getea pomenula, pa da negde nađem poveznicu. Ovo je jedno od suvislijih izlaganja, kad bismo terali mak na konac, i zaboravili na muke javnog nastupa, mogli bismo da primetimo i da je za Frojda rekla SigmunT, ali toliko zločesti nismo. Mrtva trka ko ima veće budaletine.
Ja verujem da je ovo samo pokušaj da se srpski turisti namame u Crnu Goru i spasu sezonu, po principu: „KO, BRE, NE SME DUĐE!“ Na kraju, nekada se bežalo preko Albanije, došlo takvo neko vreme…
Zagrljaj od mene, a zagrljaj nije zagrljaj ako posle ne možeš o njemu malo da razmišljaš. Zagrljaj je kao kad se nađeš na lepom mestu i pogled ti pukne široko. A tebi lepo i milo. Srećan si.
P.S. Ne moramo oko svega da se složimo, ali uvek možemo kao ljudi da se pobijemo.
Nataša ANDRIĆ