Dosadašnje mjera prtiv korona virusa blokirale su normalno odvijanje života u selima i prekinule brojne akcije od zajedničkog interesa. No u posljednjih mjesec i po oživjele su mnoge kuće u koje se vrlo rijetko dolazilo, i u kojima svjetlo nije upaljeno i po godinu
U seoskim mjesnim centrima na sjeveru dražave sa nestrpljenjem iščekuju dalje popuštanje mjera od strane NKT kada se radi o mogućnosti okupljanja. Dosadašnje mjere su, kako kažu, blokirale normalno odvijanje života na selima i prekinule brojne infratsrukturne akcije.
,,Ovdje je i bez korone bilo teško. I to malo ljudi što je ostalo da živi u Кaludri bježe jedni od drugih. Iz sela niko ne izlazi, mada se poneko vraća u selo”, navodi predsjednik Mjesne zajednice Kaludra Radovan Anđić.
Pojedini domaćini samostalno čiste i obrađuju svoja imanja. ,,U mjeri mogućeg, pripremaju i oranice za sjetvu, ali nema rođačkog i komšijskog okupljanja”, kaže Anđić.
Još teže se dolazi do grada za razne potrepštine. ,,Možda neko misli da mi nemamo nikave potrebe, da na selu ima svega i da ne moramo silaziti u grad. Ako je tako, što su onda odlazili sa sela. Neki su se sjetili sela kada su poželjeli da pobjegnu iz grada i od virusa. Čim ovo prođe, odmah će nazad”, kaže Anđić.On objašnjava da su u posljednjih mjesec i po oživjele mnoge kuće u koje se vrlo rijetko dolazilo, odnosno u kojima svjetlo, kako kaže, nije upaljeno i po godinu dana.
,,Prema Kaludri godinama ne funkcioniše javni prevoz. Zato su mještani i u redovnim okolnostima bili prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do grada u pitanju. No, do sada smo imali, barem, taksi prevoz, ali pojavom korona virusa i to nam je uskraćeno”, kaže Anđić.
Mnogi mještani nemaju automobile, pa pješače i po petnaestak kilometara u jednom pravcu da bi došli do Berana, ili da mole nekoga da im doturi ljekove i osnovne životne namirnice.
Slična je situacija i u mjesnoj zajedenici Šekular, gdje je zagospodarila tišina.
,,Da mi je neko nekada rekao da zbog nečega neću moći da odem kod komšija, ne bih vjerovao. Međutim, evo naišlo je ovo zlo, zbog čega smo se svi zatvorili u svoje atare. Radimo na imanjima koliko možemo, ali sve je to, zbog ove situacije nekako naporno. Strah se uvukao u narod”, ističe član Savjeta mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.
On kaže da se ljudi plaše kako će se ovo završiti. Mnogi ne znaju kako dalje.
,,Akcije od opšteg interesa su stopirane, pa niko i ne razmišlja o brojnim putevima u našim selima koje treba što prije osposobiti za neki normalniji saobraćaj”, kaže Davidović.
Da su zajedničke akcije usmjerene ka poboljšanju životnih uslova u beranskim selima zaista stopirane potvrđuje i predsjednik Mjesne zajednice Zagorje Radovan Lutovac. On se nada da epidemija neće još dugo trajati.
,,Imamo brojne planove koji se tiču unapređivanja uslova života u Zagorju. Mi smo prepoznati kao selo koje je zadnjih godina odradilo brojne zajedničke poslove. Sada su ti planovi ostavljeni po strani, jer je u ovim okolnostima nemoguće nastaviti realizaciju započetih akcija”, naglašava Lutovac. ,,Nadamo se da će ovo brzo proći i da ćemo ponovo zajedničkim snagama, u dogovoru sa lokalnom upravom, prionuti na posao. Do tada, radićemo na svojim imanjima uobičajne poslove za ovo doba godine”.
Radonja Korać, predsjednik Mjesne zajednice Bubanje, kaže da je narod preplašen. ,,Ljudi, kad im treba ono osnovno, na brzinu skoknu do grada i odmah se vraćaju kućama. Sve se poremetilo. Nema živosti u našim selima. Zavladao je muk. Radi se ono što se mora, a sve ostalo odlaže za neko bolje sjutra”.
Mještani Police, ogromnog prostranstva na pet, šest kilometara od Berana prema Petnjici, ističu da im u ovoj sitaciji najteže pada to što ne mogu da prodaju ono što proizvedu.
,,Na području Police ima značajan broj ljudi koji striktno žive od poljoprivrede i stočarstva. Sad kada smo se suočili sa pojavom korona virusa oni nemaju nikakvu mogućnost da plasiraju svoje proizvode, zbog čega je njihova dalja egzistencija dovedena u pitanje”, ističe predsjednik Mjesne zajednice Polica, Boban Veljić.
Niko se nije javio da im pruži ruku pomoći.
,,Njima ostaje da se nadaju da će ovo zlo što prije proći i da će se vratiti normalnom životu. Do tada oni će se suočavati sa značajnim gubicima i velikim poteškoćama”, kaže Veljić.
Dok iz opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu najavljuju pomoć, još nema mogućih najava o obnavljanju nekih ambulanti, makar u mjesnim centrima gdje su postojale.
Sekretar opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu Božidar Premović potvrdio je da je lokalna uprava od svojih sredstava obezbijedila određene količine sjemenskog krompira i luka kao pomoć poljoprivrednicima u doba pandenije.
,,Opština je iz svog budžeta izdvojila sredstva za pomoć poljoprivrednim proizvođačima. Od tih sredstva naručili smo dvadeset tona kvalitetnog sjemenskog krompira i 1.600 kilograma luka. Raspodjela krompira i luka uslijediće ovih dana, na način što će određeni poljoprivredni proizvođači dobiti paket koji će sadržati 25 kilograma krompira i dva kilograma luka. To je intervencija kojom smo htjeli da, u granicama mogućeg, u ovoj teškoj situaciji, pomognemo poljoprivrednicima da zasade svoje obradive površine”, rekao je Premović.
Neki do sagovornika Monitora, iz Lubnica i Šekulara, podsjećaju da su u njihovim mjesnim centrima nekada postojale ambulante. Iako je stanovnika u tim mjesnim centrima danas znatno manje, situacija sa pandemijom skrenula je pažnju i na potrebe stanovništva u selima kada su u pitanju zdravstvene usluge.
,,Ne moraju to biti klasične ambulante kakve su bile nekada, sa stalno zaposlenima, ali neki povremeni medicinski punktovi, makar dva puta sedmično, zašto ne bi moglo. To bi olakšalo situaciju, posebno starijim ljudima koji i za najmanju potrebu moraju silaziti do grada”, kaže Miloš Raković, predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.
Situacija sa pandemijom načas nas je opomenula koliko su važna sela i koliko je važna domaća proizvodnja hrane, ali i podsjetila da ni veliki seoski mjesni centri, nadomak grada, nemaju elementarne uslove za normalno odvijanje života. Nema javnog prevoza, nema medicinskih punktova, nema mnogo čega drugog, čega bi moralo biti, da bi sela jednog dana privukla mlade ljude i oživjela.
Da zavičaj može biti utočište pokazala je i ova situacija s virusom korona. Mnogi su došli iz grada i makar na mjesec dana otvorili svoje kuće na selu.
Tufik SOFTIĆ