Povežite se sa nama

FOKUS

ŠIRENJE KORONA VIRUSA: Zakašnjela mjera izolacije

Objavljeno prije

5 godina

na

Od dvije osobe zaražene korona virusom, koje su se slobodno kretale nakon povratka iz inostranstva jer još nijesu bile uvedene mjere obavezne izolacije, zarazilo se, prema podacima Instituta za javno zdravlje, 28 osoba sposobnih da bolest šire dalje

 

Devet dana od registrovanja prva dva slučaja oboljelih od korona virusa u Crnoj Gori, broj oboljelih se popeo na 67 (do zaključenja ovog broja Monitora, četvrtak, 14 sati). U Kliničkom centru CG u Podgorici u nedjelju je preminuo 65-godišnji Z. P. iz Herceg Novog, on je prva žrtva korona virusa u Crnoj Gori.

U utorak je u Tuzima otkriveno 15 oboljelih osoba. Grad je stavljen pod strogi karantin. ,,Tuzi imaju 15.000 stanovnika, ako bi se proširilo na samo 40 odsto stanovništva, što čini 6.000 stanovnika, od tih 6.000 bi oboljelo 1.200. Od tog broja 300 bi završilo na respiratorima i 150 najmanje umrlo”, upozorio je direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

O tome kako je došlo do ovolikog broja zaraženih u maloj opštini, javnost nije dobila informacije od Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti. O onome što između sebe pričaju stanovnici Tuzi, progovorio je Nikola Camaj, v.d. direktora Komunalnih djelatnosti. On je kazao da su u Tuzima bile dvije sahrane, dva dana prije proglašenja mjera, i da je u tom periodu došlo dosta ljudi iz inostranstva, iz Sjedinjenih Američkih Država: ,,Problem je u tome što nijesu imali 10, 15 dana kontrole. Ti ljudi koji su zaraženi su se slobodno kretali, zaista je dramatično i ne znamo šta nam to donosi, ali sigurno više zaraženih”.

Mjera obavezne samoizolacije za sve građane koji dolaze iz inostranstva uvedena je 15. marta, četiri dana nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju korona virusa. Prvi registrovani slučajevi virusa u Crnoj Gori govore da se radi o ljudima koji su se vratili iz inostranstva i koji su se, nesvjesni opasnosti, slobodni kretali, jer još nije bila uvedena mjera obavezne samoizolacije. ,,Koliko je kontakt opasan, govori i podatak da je, za sada, od samo od dva importovana slučaja bolest dobilo 28 osoba sposobnih da bolest šire dalje: jedan slučaj je započeo lanac obolijevanja kod 15, a drugi kod još 13 osoba”, upozorili su iz Instituta za javno zdravlje i pojasnili su da je u dosadašnjem obolijevanju importovanih slučajeva 15, a iz kontakata 38. Podaci se odnose na srijedu kada je broj zaraženih bio 53. U četvrtak ujutro iz Instituta je saopšteno da je virus otkriven kod još 14 osoba i da su pozitivni slučajevi epidemiološki povezani sa prethodno potvrđenim slučajevima.

Institut za javno zdravlje saopštio je broj zaraženih građana korona virusom po gradovima u Crnoj Gori. Najviše zaraženih je u Tuzima – 26, a jedna osoba manje (25) je zaražena u Podgorici. Po četiri osobe zaražene su u Herceg Novom i Budvi, u Ulcinju i Baru po tri, u Andrijevici i Danilovgradu po jedna.

Prvi smrtni slučaj i porast broja oboljelih uozbiljio je dio građanstva. Na ulicama je primjetan manji broj građana,  bolje se poštuju propisane mjere. No, nadležni koji su, kako ističu, zbog dobrih preventivnih mjera dobili i pohvale od SZO, počeli su da prave bespotrebne greške. (Treba razgraničiti profesionalce iz Instituta za javno zdravlje, i karijerne političare.)

Najviše je otpora u stručnoj i u laičkoj javnosti izazvalo objavljivanje spiskova onih koji su u samoizolaciji, sa sve netačnim podacima o početku izolacije. Sporan je i zaknski osnov i javni interes za ovaj čin  kojim se žigošu ljudi i izlažu opasnostima od reagovanja i inače isprepadane okoline. Istovremeno poštuje se identitet osoba koje su uhapšene zbog nepoštovanja samoizolacije.

Javnost je, doduše, saznala da je među onima koji su prekršili mjere samoizolacije komandant Mornarice Vojske Crne Gore Vesko Tomanović. Nakon što je protiv njega podnijeta krivična prijava, on je podnio ostavku.

Iscrpne podatke o onima koji su u karantinu, nijesu, do skoro, pratile blagovremene informacije o tome odakle su i kakvo je stanje oboljelih. U Kliničkom centru Crne Gore liječi se 11 pacijenata kod kojih je potvrđeno prisustvo korona virusa, od kojih devet u Klinici za infektivne bolesti i dva u Internoj klinici, kazao je u srijedu direktor KCCG Jevto Eraković: ,,Pacijenti koji se nalaze na odjeljenju intenzivne njege zahtijevaju poseban nadzor. Zadovoljni smo kako reaguju na terapiju. Stabilno je zdravstveno stanje”. U četvrtak ujutru iz KKCG je saopšteno da se kod njih liječi 15 pacijenata, te da je od pet pacijenata na Internoj klinici jedan životno ugrožen i priključen na respirator.

Među zaraženima smještenim u KCCG su, po riječima direktora Erakovića, i veoma mladi ljudi, stariji, srednje starosne grupe…

Brine i vraćanje na uobičajenu praksu uvrijeđenog reagovanje nadležnih na uporne opomene Sindikata doktora medicine da medicinarima nedostaje zaštitne opreme. Monitoru su doktori iz medicinskih ustanova u Podgorici potvrdili da nemaju dovoljan broj maski i rukavica, a da neki koriste čak i neadekvatne platnene maske. ,,Dva dežurstva sam odradio bez zaštitne maske. Slično je i sa mojim kolegama. Neko se snašao i nabavio lično, neko podijelio ako je imao dvije, neko je dobio krpenu masku, da ne pominjemo zaštitne naočare i ostalu opremu’’, napisao je na FB dr Goran Jovanović, internista Opšte bolnice Kotor.

Slike djece ministra zdravlja Kenana Hrapovića sa maskama koje se koriste za rad sa osobama zaraženim od korona virusa, nedostupnim većini ljekara, izazvale su revolt. Ali samo u javnosti. Hrapović nije podnio ostavku niti je je razriješen. Napisao  je pismo u kojem je izrazio svoju uvrijeđenost, zbog reagovanja Sindikata doktora. To pismo izazvalo još više negodovanja u javnosti. Nakon upozorenja Sindikata, ispred domova zdravlja postavljeni su šatori za trijažu, kako ne bi došlo do nepotrebnog kontakta medicinskog osoblja sa eventualno zaraženima.

Koliko je važna adekvatna zaštita medicinskog osoblja govore podaci iz Italije, u kojoj je zaraženo skoro 6.500 zdravstvenih radnika. Od ukupnog broja zaraženih svaki deseti je medicinski radnik, a zabilježeno je i 19 smrtnih slučajeva među medicinarima. U Španiji je najmanje troje zdravstvenih radnika umrlo od posljedica korona virusa. Jedna od šest  dosadašnjih žrtava virusa u Srbiji je doktorka koja je radila kao ginekolog akušer u Domu zdravlja Niš. Vijesti pišu i da su dva ljekara, crnogorska državljanina, koji rade u Srbiji, zaražena korona virusom.

Javnost je tek nakon nedjelju dana saznala da je više medicinskih sestara i dva ljekara, smjena Urgentnog centra KCCG, u karantinu. Oni su protekle sedmice bili u kontaktu sa oboljelim od virusa. ,,Oprema koju su imali nije garancija da neće biti zaraženi, pa svi moraju biti testirani, kao i članovi njihovih porodica, a nadležni prikupljaju podatke o drugim osobama sa kojima su bili u kontaktu’’, piše CIN CG. U karantinu su i zdravstveni radnici iz Doma zdravlja Herceg Novi i Doma zdravlja i hitne službe Andrijevice, koji su bili u kontaktu sa zaraženima.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović izjavio je da će se lično angažovati da se obezbijedi nedostajuća zaštitna oprema. Direktor KCCG Eraković tvrdi da Klinički centar sa opremom ,,apsolutno nema nikakvih problema“. Najavio je i da ,,uskoro dolazi značajan kontigent medicinske opreme koji će pokriti sve potrebe”.

Nedavno je, uz pomoć Ambasade Crne Gore u Parizu, dopremljeno 10.000 maski iz Francuske. Fond za zdravstveno osiguranje najavljuje nabavku respiratora, isporučena su dva, a tri se još čekaju. Institut za javno zdravlje najavio je kupovinu dodatnih testova, a iz Montefarma, firme koja se bavi snabdijevanjem javnih zdravstvenih ustanova medicinskom zaštitnom opremom, tvrde da intenzivno rade na nabavci medicinske opreme i sredstava za dezinfekciju, te da će ih biti i za građanstvo. Hitnu pomoć za zdravstvo od tri miliona eura, najavio je i šef Delegacije EU u Podgorici Aivo Orav, i ona će biti dostupna sljedeće sedmice.

Nakon donacije od 100.000 eura, humanista Hajriz Hačko Brčvak, rodom iz Bijelog Polja, obezbijedio je medicinsku opremu u vrijednosti od preko 183.000 dolara za bolnice u Bijelom Polju, Baru i Podgorici. On je  darovao novac  za kupovinu 250.000 maski, million rukavica, 100 aparata za temperature, 1.000 zaštitnih odijela i četiri respiratora.

Nadamo se da će sve to biti dovoljno da zdravstveni radnici mogu, adekvatno zaštićeni, da rade svoj posao. U protivnom, svi ćemo biti još ugroženiji.  Na to je upozorio i dr Vladimir Dobričanin koji je izrazio zabrinutost da se usljed usredsređenosti na opasnost od virusa zapostave ostali, redovni pacijenti. „Nadam se da će o tome razmišljati oni koji donose odluke. Siguran sam da može da se nesmetano organizuju zdravstveni pregledi. Klinički centar mora sačuvati sebe, on je srce sistema. Mora da se održava kontinuitet”.

Dolaze dani iskušenja.

Dok ovaj broj ide u štampu, razriješena je i nedoumica koja je izazvala pozornost u javnosti, oko navodne konfiskacije tri respriratora Crne Gore na granici od strane Srbije. Iz Fonda za zdravstvo Crne Gore je objašnjeno da respiratori nijesu ni dolazili do srpske granice, već da se nalaze na carinskom lageru u Beogradu.

 

KOLAŠIN: Puste ulice nakon objave o prvom zaraženom

Austrijski državljanin, za kojeg se, nakon boravka u Kolašinu,  utvrdilo da je obolio od korona virusa, oficir je, a bio je   angažovano tokom vojne vježbe,  koja je održana u okolnini   tog grada. Kako su Monitoru  nezvanično kazali iz hotela Šeraton, u tom objektu je bio smješten 10 dana, sve do 19. marta. Hranio se, tvrde, u jednom od kolašinskih restorana.

Testiran je nakon prelaska granice, a o rezultatima je obaviještena nedležna epidemiološka služba u Bijelom Polju.

Prema riječima direktorice Doma zdravlja u Kolašinu, poslije te informacije, 55 osoba, za koje je utvrđeno da su bili u kontaktu sa Austrijancem, stavljeno je pod ljekarski nadzor i,  zasada,  su svi dobrog zdravstvenog stanja.

Licitiranje sa imenima ljudi sa kojima je austrijski državljanin mogao biti u kontaktu i mjestima na kojima je, navodno, bio, danima je aktuelno u Kolašinu. Zatvaranje filijale Crnogorske komercijalne banke, bez zvaničnog objašnjanja, dovodi se u vezu s njegovim, navodnim, boravkom u tom objektu. Takva situacija je stvorila brojne probleme zaposlenima u Šeratonu, kao i članovima njihovih porodica.

Sve to je imalo i pozitivnih efekata. Kolašinci se ažurnije pridržavaju uputstava o socijalnoj distanci. Ulice su  gotovo puste.

D. ŠĆEPANOVIĆ

Pet dana u autobusu

Oko trideset crnogorskih državljana koji su bili u ,,zarobljeni” u autobusu beranske autoprevozne i turističke agencije Simon vojaž, koji je zaustavljen na Mađarskoj granici na povratku iz Luksemburga, tek nakon pet dana su prebačeni organizovanim letom iz Beča za Podgoricu.

Oni su sa aerodroma  propraćeni u jedan od  karantina na jugu Crne Gore, gdje će provesti najmanje četrnaest dana prije nego nastave put do svojih domova, uglavnom na području petnjičke opštine.

U autobusu koji je 19. marta krenuo iz Luksemburga prema Crnoj Gori, bilo je ukupno šezdeset putnika. Od toga je druga polovina putnika bila iz Srbije, odnosno gradova koji gravitiraju Beranama i Rožajama.

Prošli su Njemačku i Austriju. No, Mađari im nijesu dozvolili prelazak njihove granice, i oni su tek poslije dva dana vraćeni u Austriju gdje su dobili  hranu i ljekove.

Među putnicima je bilo djece i starijih i bolesnih osoba. Oni tvrde da su u trenutku kada su kretali na put imali saznanja da mogu proći, a željeli su da se u ovoj situaciji vrate kući u Crnu Goru i Srbiju.

Za sada je bez odgovora ostalo pitanje – kako je i zašto beranski Simon vojaž organizovao ovo rizično putovanje. Ta firma je dijelom u suvlasništvu državljanina Luskemburga, a dijelom Mehmeda Meše Adrovića, funkcionera Demokratske partije socijalista iz Petnjice. Adrović je trenutno predsjednik Opštinskog odbora DPS Petnjica, kao i predsjednik lokalnog parlamenta.

T. SOFTIĆ

Zaboravljeno zdravstvo

Zbog pandemije Španija je nacionalizovala sve resurse kojima raspolaže privatno zdravstvo u toj zemlji. U Velikoj Britaniji odlučili su da unajme krevete u privatnom zdravstvu. U toj zemlji, 2000. godine broj kreveta se u javnim bolnicama smanjio sa 240.000 na današnjih 170.000, što je četiri puta manje od Njemačke. U Britaniji je broj kreveta u privatnim bolnicama od 2012. godine porastao za 50 odsto i sada iznosi oko 17.000.

U Italiji, koja je najjače pogođena virusom, nijesu se odlučili za ovaj korak. Tamošnji mediji upozoravaju da je između 2009. i 2017. broj zdravstvenih radnika smanjen za pet odsto, dok se za deset godina broj kreveta u bolnicama smanjio za 70.000.

Prema podacima Svjetske banke, broj bolničkih kreveta na 1.000 stanovnika je znatno veći u Bugarskoj 6.8 ili Hrvatskoj 5.6, od Italije 3.4 i Španije 3.0, u Njemačkoj je taj odnos 8.5 na 1.000 stanovnika. Prema podacima Svjetske banke, u Crnoj Gori je taj omjer 4 kreveta na 1.000 stanovnika.

Na pitanja Monitora o tome koliko u javnom zdravstvu ima kreveta za intenzivnu njegu, te da li će i privatne zdravstvene ustanove uzeti učešća u borbi protiv virusa, iz Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti nijesmo dobili odgovore.

Za privatne zdravstvene ustanove u Crnoj Gori, koje pružaju usluge osiguranicima, u 2017. iz budžeta je opredijeljeno 4,6 miliona eura, a tokom prošle godine 7,8 miliona. Treba se sjetiti – Vlada je tokom 2016. vodila pregovore sa sumnjivom kompanijom sa Malte o tome da im na tri decenije predaju upravljanje javnim zdravstvom u Crnoj Gori.

 

Kašika

Nakon snimaka na kojima se vjernici  SPC prilikom obreda drže socijalnu distance i zatim prilaze i primaju pričest iz iste kašike, Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti je, u nedjelju veče, donijelo mjeru da se vjerski obredi obavljaju bez prisustva građana.

,,Konstatovano je da je sa aspekta higijene, a pogotovo sa epidemiološkog aspekta u ovim okolnostima, izuzetno problematičan dio vjerskog obreda prikazan danas u medijima u kojima više lica pristupaju simboličnom konzumiraju hrane koristeći isti pribor za jelo (kašičicu)”, navodi se u saopštenju NKT.

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve kazali su da će poštovati mjere Vlade. Napomenuli su da liturgijski skupovi sa pričešćem nikoga nijesu zarazili.

Rasprava o ovom pitanju vodila se u Grčkoj. Tamošnja Komisija za javno zdravstvo saopštila je da se „virus prenosi pljuvačkom i prenosi se kašičicom, te i pričešćem, i apelovali na građane da izbjegavaju javna okupljanja – uključujući i crkve. Ministar zdravlja Vasilis Kikiljas iznio je početkom marta podatke o 56 zaraženih korona virusom iz samo jedne grupe grčkih hodočasnika koji su bili na hodočašću u Jerusalimu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

3 dana

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

1 sedmica

na

8 Novembra, 2024

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Potencijalnoj saradnji u prilog ne idu ni zahtjevi koje doskorašnji lideri DF-a javnosti predstavljaju, u neobičnom zamahu, koji se tiču temeljnih promjena modela na kojima će se zasnivati crnogorsko društvo i država.  (Vidi antrfile).

Ne ide im se sa radošću ni na drugu, DPS stranu. Makar ne Milatoviću. I makar ne još. Na to ukazuju spekulacije  da je predsjednik države riješio da odgovornost za (ne)pravljenje odborničke većine u Podgorici prebaci na članove odborničkog kluba političke grupacije koja nastupa kao nukleus njegove buduće partije. Doda li se tome i zahtjev URA da budući gradonačelnik bude Luka Rakčević, nosilac zajedničke liste koalicije Za bolju Podgoricu, onda se sa sigurnošću može predvidjeti da će ishod pregovoa,  ako do njih i dođe, biti krajnje neizvjestan.

Uglavnom, kod Abdića su se okupili predstavnici partija koje imaju (samo) 24 odbornička mandata, uz postignuti dogovor da se nađu na novom sastanku. Nakon što se ispune neki “preduslovi” koji nijesu samo formalne prirode.

Iz Markovićevog SEP-a su, pred sastanak, saopštenjem zatražili da se razgovori odlože dok se prepiremi platforma za razgovore i definišu “fundamentalni principi za konstituisanje vlasti u Glavnom gradu zasnovani prije svega na programskim i kadrovskim kompetencijama”. U Evropskom savezu bili su još konkretniji. Predstavili su svoju pregovaračku platformu zasnovanu na pet principa: građani u fokusu, dinamičan razvoj i unaprjeđenje infrastrukture, kadrovska politika zasnovana na kompetencijama, transparentnost i otvorenost u radu te odgovorno upravljanje javnim finansijama i resursima.

“Za nas je isključivo bitna postizborna programska koalicija a kadrovi su izvedena kategorija”, kaže za Monitor Budimir Mugoša (SDP) navodeći kako u Evropskom savezu vjeruju u mogućnost dogovora i ako se njihovi mandati ne podrazumijevaju u bilo kakvoj postizbornoj koaliciji bez preciznog prethodnog dogovora. “Podgorica je u institucionalnom i razvojnom haosu i imamo obavezu prema građanima da slušamo njihov glas, koji je na izborima bio veoma jasan. Nadam se da će stabilnu većinu napraviti stranke koje su napravile otklon od dosadašnje vlasti. Sve drugo bi bila prevara građana jer su jasne bile poruke svih u predizbornoj kampanji. Sada je na političarima da ispoštuju poruke građana sa izbora, i da vjerujemo da će doći do dogovora”, kazao nam je Mugoša.

Na drugoj strani, najupečatljiviji je gromoglasni muk koalicije PES-a i Demokrata. Nosilac njihove zajedničke liste, ministar energetike Saša Mujović djeluje kao čovjek potpuno posvećen svom sadašnjem poslu. To bi moglo da ukazuje kako se  manje vidi kao potencijalni nosilac izvršne vlasti u Glavnom gradu. Ne treba zaboraviti, razmimoilaženja  bivših kolega iz nekadašnjeg, jednistvenog, PES-a i uslovila su prijevremene izbore u Podgorici. Ti ožiljci se teško saniraju, i neće biti lako postići dogovor PES-a i koalicije koju je u Podgorici predvodio Milatović. Upućeni tvrde da su i  lični odnosi Spajića i Milatovića, odnosno izostanak komunikacije između njih dvojice, sve veća prepreka ne samo dogovoru, veći i ozbiljnijim razgovorima o eventualnoj saradnji.

Problem je registrovao i Andrija Mandić pa je, neki dan, podsjetio kolege iz vladajuće koalicije na državnom nivou da bi, nakon proglašenja zvaničnih rezultata izbora, trebali da povuku neki potez u pravcu formiranja vlasti. “Ja mislim da poziv za okupljanje parlamentarne većine u Podgorici treba da potekne od onoga ko je osvojio najveći broj glasova, a to je koalicija PES – Demokrate”, kazao je on svjesno previđajući da je najveći broj glasova na septembarskim izborima osvojio DPS. I da toj partiji, dobrim dijelom zahvaljujući i njegovom angažmanu, koalicioni potencijal raste. Sa do skora nepostojećeg na sadašnji status sve je moguće.

Knežević je bio direktniji. Osvrćući se na ćutanje PES-a i Demokrata, poručio je kako “ni Spajić ni bilo ko drugi, nema pravo da ostavi ni minimum prostora za vraćanje DPS-a ne vlast”. U skladu sa tim stavom, predsjednik NDP je u ime ZBCG pozvao Milatovića na pregovore i razgovore, naglašavajući kako oni ne žele da se odreknu Jakova Milatovića, “koji je sastavni dio 30. avgusta 2020. godine”. Pride, valjda da ubaži nedavne (političke) prijetnje upućene na račun predsjednika države, ali i da odgovori na neke ideje koje moguće kolaju među zvaničnicima dvije provladine koalicije u Podgorici, Knežević poručuje: “Ne smatramo ni da ga treba neutralisati i izolovati, a praviti koalicije sa takozvanim satelitima DPS-a, koji nam možda žele i gore nego sama DPS”.

Nije, dakle, lako ni na toj strani.

Pokreta Preokret se unaprijed odrekao mogućnosti da sa dva odbornika uđe u vlast.  To ne znači da do njih nijesu stizali zanimljivi prijedlozi. “Ponuda da promijenimo stav je bilo, dolazile su u uvijenim ili direktnim formatima, i svodile su se na to ne da se mijenja sistem, već da mi budemo dio dila na kraju kojeg bismo postali ekspozitura političkih korporacija”, kaže za Monitor Srđan Perić. “Da ne ostavim dilemu: tajnih pregovora nije bilo – sve što smo govorili javno saopštavali smo i onima koji su slali ponude. Svaki drugi odgovor osim odbijajućeg bio bi iznevjeravanje volje građana koji su dali podršku za glas protesta… I da naglasim: to nije pasivna već u datim okolnistima najaktivnija moguća pozicija. To je početak primjene sistema vlasti za koji se zalažemo. Počinjemo od lokalnog nivoa.”

Podgorica čeka. Novu vlast ili nove izbore.

Prerada Crne Gore

Andrija Mandić i Milan  Knežević se nadmeću produžavajući listu identitetskih ultimatuma i zahtjeva: novi državni simboli, dvojno (crnogorsko) državljanstvo za državljane Srbije, srpski jezik kao službeni (uz crnogorski) umjesto sadašnje ustavne definicije “jezik u službenoj upotrebi”, proporcionalna zastupljenost građana srpske nacionalnosti u administraciji, policiji i vojsci, putinovski zakon o agentima stranog uticaja… Sve to je začinjeno idejom da se, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu usvojeni “dogovorom” mimo poštovanja važeće ustavne procedure, oni organizuju novu podgoričku, pardon, ustavotvornu skupštinu. Onu što se, prema definiciji pojma, organizuje kada treba donijeti ustav novoformirane države, ili nakon što se u nekoj koja već ima svoj ustav, organizuje puč/revolucija s ciljem da se nasilno promijeni državno uređenje ili državni status zemlje.

Nagađanja šta se sve ovim zahtjevima želi postići razriješio je, dobrim dijelom, Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i, jezikom koalicije ZBCG, afirmisani agent ruskog uticaja u Srbiji. A čini se i šire.

“Rešenjem ustavnog statusa srpskog jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore”, piše Čvorović u desničarskom Novom Standardu nakon saopštavanja identitetskih rezultata popisa u Crnoj Gori.

“Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država…

Kada promena odredbe Ustava o službenom jeziku dovede u pitanje građanski karakter Crne Gore, onda će se neminovno otvoriti i pitanje neodrživosti postojećeg grba, zastave i himne Crne Gore.

Jer, Crna Gora kao država dve dominantne nacionalne zajednice sa dva službena jezika, mora imati takve državne simbole koji  izražavaju dvonacionalni karakter države Crne Gore. I najzad, postojeći pleonastički i otuda besmislen st. 1. čl. 12. Ustava Crne Gore, po kome „u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvu“ trebalo bi brisati, jer je isključivo u službi asimilacije Srba, a protivan je dvonacionalnom karakteru Crne Gore, koji potvrđuju podaci najnovijeg popisa stanovništva.”

Na kraju svog teksta Čvorović iz teorije prelazi na praksu: “Za uspeh tog poduhvata nužan je kompromis među stranakama koje su srušile Đukanovićev režim, ali koje su u identitetskom smislu potpuno različite. Do kompromisa se može doći samo ako srpski narod u Crnoj Gori uspe u narednom periodu da jasno i odlučno formuliše stav da je alternativa kompromisu (=društvenom ugovoru) oko nove konstitucionalizacije Crne Gore raspad države, jer je njen sadašnji ustavni identitet oktroisan suprotno, ne samo istorijskom biću Crne Gore, već i postojećoj etničkoj i jezičkoj stvarnosti crnogorskog društva.”

To je uglavnom  to. Da ne bude nismo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Novembra, 2024

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo