U našem društvu krše se ljudska prava svakodnevno, podstiču  nepotizam, korupcija, kriminal, selektivnaprimjena pravnih normi, visok stepen proizvedene nepravde, loše su institucije sistema u svim oblastima

MONITOR: Je Ii današnje crnogorsko društvo,  društvo u kojem se kreiraju nenormalni uslovi za život u 21. vijeku?

DABIŽINOVIĆ:Ne možemo reći da živimo u društvu koje osmišljava i promišlja o javnom dobru za sve svoje građane/ke. Živimo u društvu odakle  odlaze ljudi koji znaju, koji žele da se kvalitetnije obrazuju, koji lične ambicije žele da realizuju i žive dostojno čovjeka, u društvu u kojem roditelji djece u obdaništima gledaju kako će da naprave plan kako da što prije odu odavde jer je nemoguće opstati u uslovima koje nalažu nepotizam, kriminal, osrednjost, neznanje, zavist, u društvu koje manipuliše identitetskim politikama, U  društvu u kojem je život nebezbjedan,ali zato imamo u policiji i bezbjedonosnim strukturama najviše uposlenih po glavi stanovnika. To su samo neki  pokazatelji kakvo je društvo u kojem živimo- društvo u kojem  nema plana za zajednicu I gdje je zajednica ostavljena da bude skup pojedinaca važnih kada se spremaju izbori. To društvo ima  baštinu u nekažnjivosti počinjenih zločina, izbjegavanju procesa suočavanja sa bliskom prošlošću, u trgovini ljudima, benzinom, cigaretama.

U takvom kontekstu istrajava se na podjelama  između bogatih i siromašnih, tako i na rasnim , vjerskim , nacionalnim   rodnim, partijskim. Nebrojene su posljedice po kvalitet života u takvoj zajednici: krše se ljudska prava svakodnevno, podstiču nepotizam, korupcija, kriminal, selektivna primjena pravnih normi, visok stepen proizvedene nepravde, loše su institucije sistema u svim oblastima …Izostaju rješenja, izostaje izgradnja zajednice na demokratskim i građanskim principima,izostaje politička vizija malog broja onih koji razumiju koncept građanske države. U vakumu između nečeg i ničega, bez vrijednosti i ubjeđenja pojavila se praznina koju je trebalo popuniti. Ova trenutna podjela na one koji brane Zakon o slobodi vjeroispovjesti i one koji ga napadaju i jednom i drugom predvodniku rezultiraće obezbjeđenjem  političke moći i uticaja.

MONITOR: Zašto onima koji danima protestuju u organizaciji Srpske crkve nije priortetnije rješavanje teške ekonomske i socijalne  situacije i ostalih aktuelnih problema u Crnoj Gori? 

DABIŽINOVIĆ:Da, pitam se zbog  čega građani/ke ne izlaze u ovako velikom broju kada se usvoji ovakav zakon o radu ili kada je majkama ukinuto doživotno stečeno pravo, kada je sve veći broj ubijenih na našim ulicama u sred bijela dana, kada je sve više afera  koje govore o prirodi režima, dok se službe koje bi trebalo da brinu o  bezbjednosti sve više zanimaju za nas projektujući neprijatelje tamo gdje ih nema…Mislim da za ovakve zahtjeve treba imati dovoljno lične odgovornosti i slobode da se misli i kaže javno, a sve rezultira prihvatanjem posljedica koje naše djelovanje proizvodi. Tu je i politička zajednica koja nema odgovor koja je to politička vizija koja bi omogućila da se stvari mjenjaju.

Dugogodišnje stanje u društvu, a meni naročito važnim pitanjem kvaliteta obrazovanja  je jedan od odgovora na pitanje zašto nam je ovako kako je. Obrazovni sistem koji ne služi svojoj svrsi ne proizvodi znanje, osvješćivanje i razvoja kritičkog uma ostavlja prostora za druge sadržaje koji onima koji ih projektuju daje priliku da manipulišu. Političke i kleronacionalističke elite su najsnažniji ribari ljudskih duša u ovom mutnom stanju.

Među vjerujućim, koji hodaju ovih mjeseci Crnom Gorom, ima onih koji trpe dugogodišnju nepravdu, poniženje, siromaštvo i bijedu, skučenost života, onih koji žele da kriminal i korupcija prestanu, da prestane otimanje … Oni nemaju načina da izvrše uticaj da se do pravde dođe, da nije selektivna, da se dođe do neke promjene koja bi značila da sistem zarobljenih institucija treba da se razmontira.

Nije iznenađenje zašto su ljudi na poziv da sačuvaju ono u čemu oni vide  svetinje izašli u tako velikom broju. Pružena je šansa da  osjete sigurnost i pripadnost velikog grupi, čiji cilj vide pravednim da se osjećaju korisnim i da im litije i hodočašće vraća dostojanstvo personalno I na nivou kolektiva. Sigurnost grupe za one koji su bili prepušteni i zlopupotrebljeni je opijajuća u smislu da svoj personalitet lako predajemo moćnom autpriteti I kolektivu koji djeluje homogeno i mobilizirajuće, bez kritičkog osvrta na kompletnu akciju, sa intenzivnim emotivnim doživljajem koji se kreće u rasponu od mržnje prema nepravdi i onima koji tu nepravdu čine do katarze simpatije, divljenja spram svog udjela u odbrani nečeg što im je sveto. Kjjučno je kolektivni duh, autoritet u kojeg se vjeruje i gubitak personalne odgovornosti. Sporno je što postoji velika mogućnost za manipulaciju.

MONITOR: Mladi su  poznati i po tome što su pružali otpor društvenim devijantnostima. Ovdje se radije odlučuju da se pasviziraju kad je riječ o tome, ali masovno učestvuju u litijama SPC…. 

DABIŽINOVIĆ:Mladi znaju ono što smo im mi dali da nauče.  Bolje da se pitamo što smo mi kao  odrasli uradili da imamo mlade koji osjećaju da su slobodni u izražavanju ne samo mislili i postupaka već svega što mladost sa sobom nosi. Što su od nas naučili o odgovornosti, kako mi djelujemo, za šta se mi borimo ili zalažemo. Sem primitivnog poimanja zabave i jurenja za zadovoljenjem potreba kao zajednica nismo im ostavili mnogo prostora. Sem zabijanja glave u pjesak i izostanka lične i kolektivne odgovornosti. Nisam iznenađena njihovim odgovorom na nastalu situaciju, jer su sve institucije, značajne za razvoj društva zakazale, urušile  ono što je bilo dobro ne stvarajući nikakav drugi kvalitet. Suočeni su sa besmislom, neadekvatnim odgovorima onih koji bi morali imati promišljeniji odgovor na njihova stremljenja. Svaka vaspitna poruka koja je imalo smislenija o govori o tome da treba da idu sa mjesta gdje su rođeni. Za stanje među mladima odgovornost snosimo mi odrasli i institucije koje smo mi takvim načinili.

MONITOR: Zar sve to ne pokazuje da je i Njegoš bio u pravu kad je govorio o neprosvijećenom i zaluđenom puku?

DABIŽINOVIĆ: Voljela bih da se prisjetimo bližih učitelja koji razumiju kontekst sadašnjosti nego što je to Njegoš na kojeg se pozivamo  kao primjer moralne vertikale. Bilo bi dobro da Njegoša ostavimo struci i nauci.  Imamo dovoljno  njegošloga koji nam mogu pomoći u situaciji kada se Njegoš  zloupotrebljava u dnevno političke svrhe. Treba ljudima dozvoliti da izađu iz gomila i taloga plemenske organizacije u koje se vraćamo što svjesno što nesvjesno.  U istoriji Crne Gore bilo je i drugih primjera koji imaju kapaciteta za da se ova situacija bolje razumije, da se istakne koje su vrijednosti bitne. Primjer  predstavlja knjaz Danilo, koji je Crnoj Gori dao šansu da se razvija na drugačiji način od teokratske države, razdvojivši vladikat od svjetovne vlasti. Bilo bi nam mnogo drugačije da danas posmatramo ovo što se dešava sa tih bližih tačaka koji imaju potencijal da nam pomognu u razumijevanju nas samih i društvene zajednice. Tu  spada i Mihailo Lalić. Možemo se pozvati na antifašističke vrijednosti Lalićevog stvaranja i tražiti primjere i odgovore o Crnoj Gori unjegovim knjigama.

Razoren građanski potencijal

MONITOR: Šta preostaje onima koji hoće da stvore društvo u kojem bi dominirale vrijednosti savremenih demokratskih društava?

DABIŽINOVIĆ: Trenutna situacija je razorila nešto teško stečenog građanskog potencijala, koji se nažalost ne vidi, koji još  nema viziju da ponudi ljudima ne bi li vidjeli da potencijalni sukob može da porazi sve nas zajedno. Ne nudimo alternative. Nema adekvatnog odgovora kojeg bismo morali imati u nekom izdanju političke vizije bazirane na   građanskom identitetu koji je primarni kriterijum političke zajednice.

Ne bi bilo dobro da aktuelno stanje potraje niti bi trebalo da od vlasti čujemo stavove koji bi doprinijeli politizaciji vjerskog i nacionalnog identiteta. Radikalizacija jednog povlači za sobom radikalizaciju drugog nacionalnog identiteta.  Za sada nema naznake, makar je ja  ne vidim u medijskom prostoru, da imamo rješenje sem zaostravanja retorike sa jedne i druge strane. Uz to treba ozbiljno uzeti u obzir da se teško možemo osloniti na zarobljene institucije kao medijatora ili kontrolora kako će se ova količina pokrenute energije vratiti u stanje prije usvajanja spornog zakona.

Žene nestale iz političkog života

MONTOR: Pošto ste Vi program koordinatorka  ANIME – Centra za žensko i mirovno obrazovanje, jesu li danas žene u Crnoj Gori samostalnije nego što su ikad bile u prošlosti?

DABIŽINOVIĆ: Vaše pitanje je po meni najznačajnije u svjetlu potpunog isključivanja političkog djelovanja žena iz javnog prostora u aktuelnom političkom trenutku. Bez obzira na to što je u posljednjih petanest godina Crna Gora ratifikovala bezbroj dokumenata o poboljšanju stanja društvene (ne)moći žena, bez obzira na sav uloženi trud i doprinos ženskih organizacija koje se u kontinuitetu zalažu za ženska ljudska prava, bolje i kvalitetnije obrazovanje, suzbijanje nasilja, više prostora na različitim nivoima za žene. Na snazi je izostanak  političke volje i isključivanje  nositeljki najvećih funkcija u državi, ženskih organizacija iz konsultacija o  situaciji u Crnoj Gori. Mislim da je to značajan pokazatelj kvaliteta ove vlasti.

Ukoliko dođe do dogovora između dvije suprostavljene strane,  po poznatom scenariju, najviše će izgubiti žene. Iskustvo pokazuje da su raspadom Jugoslavije i voljom političkih elita žene izgubile mnoga stečena i osvojena prava. Nestale su iz političkog života, tamo gdje ih je bilo na mjestima odlučivanja. Vraćene su kući u privatnu sferu. Svježa iskustva su gubitak stečenog prava majki sa troje ili više djece. Žene se preskaču i isključuju dok ih politički akteri pozicioniraju kao malodobne, nesamostalne, sljedbenice. Devastira se ono što su žene postigle. Institicije ih ogovaraju i mjere patrijarhalnim talogom koji navodno ometa da se riješe ozbiljni društveni problem koje žene imaju u Crnoj Gori.  Tako se zamjenjuju  teze ne bi li opravdali svoj nerad i nerazumijevanje značaja politika rodne ravnopravnosti. Bojim se da se ovoga puta može ponoviti da prava koja su osvojena krvlju izgubimo zbog političkog dila političara i popova. Vaše pitanje o samostalnosti žena dešava se u trenutku kada one nisu na radaru politika, a kamo li da  govori o njihovoj samostalnosti. Ali će biti kolateralna šteta ovog sukoba.

                                      Veseljko KOPRIVICA