Povežite se sa nama

MONITORING

ONUFRIJE NA LITIJAMA: Nudi li se bivši ukrajinski model Crnoj Gori

Objavljeno prije

5 godina

na

Ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj. Iako su i Đukanović i mitropolit Amfilohije zaoštrili retoriku i poteze, obrt nije nemoguć.  I o tome svjedoči priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se  koristi u domaćim odmjeravanjima.  Mitropolija je najavljujući posjetu mitropolita Onufrija na litijama,  posebno akcentovala da Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije, koju on vodi,  uživa veliku administrativnu autonomiju  od Moskve.  Da li je to bivši ukrajinski model,  jače autonomije Crkve od Beograda,  ono što Mitropolija  nudi?

 

Ukrajina, Rusija, Beograd, Kosovo –  ove su sedmice često ponavljane riječi  kada se govori o   Zakonu o slobodi vjerskih zajednica, koji je usvojen krajem godine, a koji je produbio krizu u zemlji i pokrenuo proteste i litije koje sedmicama predvodi Mitropolija crnogorsko primorska.  Ovdašnji Zakon se  sve češće pominje i koristi u pričama van Crne Gore.  Istovremeno stiče se utisak da se  rješenje koje se tiče  valjanosti Zakona,  i ne traži.   I da se on koristi u  nekim drugim, širim i većim političkim i geopolitičkim igrama.

Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore, radi ispitivanja ustavnosti Zakona, iako je još početkom januara najavljeno da će se to desiti „uskoro“.  Još čekamo I datum novog termina sastanka Mitropolije i Vlade, na kom bi se nastavio „dijalog“, i pokušalo naći rješenje koje bi zaustavilo krizu.  Na prvom sastanku, nije se mrdnulo ni milimetar s početnih pozicija.  Poslije su  mitropolit Amfilohije i predsjednik Milo Đukanović nastavili  da odmjeravaju snage, šaljući jedan drugom poruke sa skupova i preko medija.

Poreska Uprava je najavila da će naplatiti poreski dug Mitropolije,  Đukanović je na TV Face,  govoreći o Zakonu, pomenuo  velikosprske nacionaliste koji Crnu Goru hoće da „vrate pod kišobran Srbije i učine odgovornom Srbiji i sveslovenskim interesima čija je centrala u Moskvi“,  potom u  Ženevi saopštio da je država na udaru i da postoji „otvorna sprega crkve sa nacionalističkim  vansistemskim djelovanjem“. Mitropolit Amfilohije je na litiji u Risnu pozvao  vjernike  da ne glasaju za vladajuću partiju, uključivši se tako  u lokalnu političku utakmicu.  Čini se da su  Đukanović i Amfilohije udaljeniji ove sedmice nego prethodne  kada su  lideri DF obznanili da je mitropolit blagosiljao njihov ulazak u lokalnu izbornu trku u Tivtu. To se moglo tumačiti ustupkom Đukanoviću, pošto DPS-u odgovaraju izbori u ovakvim uslovima.   No, ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj.  Zaoštravanje  odnosa ne znači da nije moguć obrt u odnosima  dva višedecenijska strateška partnera, već iskaljena  u proizvodnji krize I pružanje ruke kako bi očuvali svoja  zemljska carstva.  Đukanović ima u vidu da je je Mitropolija   najozbiljnija politička prijetnja DPS-u. I da su na litijama MPC i njegove pristalice.

Mitroplija je najavila i novitet:  u Crnu Goru ove sedmice  dolazi  „poglavar Ukrajinske Pravoslavne Crkve Blaženjejši Mitropolit Kijevski i cijele Ukrajine g. Onufrije”.

“On će, u pratnji nekoliko ukrajinskih arhijereja, zajedno sa vjernim narodom, sveštenstvom i monaštvom SPC u Crnoj Gori predvoditi Svetosimeonovsku litiju podgoričkim ulicama, od Hrama Vaskrsenja do Nemanjinog grada”, pojasnio je rektor Bogoslovije Gojko Perović.  Perović je zaboravio da napomene, da je Onufriju vaseljenski patrijarh Vartolomej oduzeo titulu i eparhije, iako formalno nije raščinjen. Onufrije je sada u stvari ruski mitropolit u Kijevu.  Da to potvrdi, oglasila se i ambasada Ukrajine u Crnoj Gori. Iz ambasade su saopštili i da “smatraju neprikladnim da predstavnik Ruske pravoslavne crkve – mitropolit Onufrije – komentariše unutrašnja pitanja Crne Gore u ime Ukrajinaca“

Vaseljenski patrijarh Bartolomej poslao je 2018. pismo mitropolitu  Onufriju, u kom mu je saopštio  da nakon Vijeća za ujedinjenje on neće moći nositi titulu “Kijevskog mitropolita i cijele Ukrajine”, jer će ta titula biti dodijeljena novoizabranom poglavaru crkve.  Titula poglavara Ukrajinske Pravolavne Crkve, Mitropolita kijevskog i sve Ukrajine je  gramatom Vaseljenskog Partrijarha Vartolomeja data mitropolitu Epifaniju Dumenku 15. decembra 2018.  On je tada postao poglavar nezavisne pravoslavne crkve Ukrajine.

Ukrajinsko pravoslavlje je do decembra  2018. bilo podijeljeno između dvije glavne pravoslavne Crkve. To su  Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije, koja je reformisana  uspostavljanjem nezavisne Ukrajine. Raspuštena je prije zasnivanja nezavisne Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU), čiji je mitropolit Epifanije od decembra 2018.  Druga je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijašije, čiji je poglavar Onufrije, koji je izgubio milost Carigrada.

Osnivanje PCU označilo je istorijski raskid s Ukrajinskom pravoslavnom crkvom Moskovske patrijaršije, okončavši tako više od tri vijeka ruske kontrole nad dominantnom religijom u Ukrajini. To je izazvalo jedan od najvećih raskola u hrišćanstvu u posljednjem milenijumu. Ruska pravoslavna crkva (RPC) prekinula je, nakon priznanja PCU,  veze s Konstantinopoljem.

Srspka pravoslavna crkva je stala na stranu Rusije. Izjasnila da jedino priznaje jurisdikciju Moskovske patrijaršije, na čelu sa mitropolitom Onufrijem Berezovskim. Mitropolit Amfilohije je početkom godine u intervjuu Vijestima kazao da “ nakon najnovije odluke carigradskog patrijarha, Vaseljenska patrijaršija za Srpsku pravoslavnu crkvu više ‘apsolutno nije’ vrhovna crkvena vlast”. Na litijama se ipak vijorila  zastava Vaseljenske partrijaršije, no pozivom Onufrija u Crnu Goru,  postavlja se pitanje da li to Mitropolit Amfilohije  još otvorenije u ukrajinskom sporu staje na rusku stranu.  Dajući Đukanoviću podsticaj  za “odbranu države, od nacionalističkog vansistemskog djelovanja   s centralom u Moskvi“.

Đukanović tako želi da se prikaže kao garant stabilnosti u regionu, čuvar demokratskih  i prozapadnih vrijednosti.  U tom smjeru stigla je i izjava  pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalng izaslanika za Zapadni Balkan Metjua Palmera.  On ne vidi problem u Zakonu, ali problem traži gdje i Đukanović.  “Dezinformacije koje se šire o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori su namjerna provokacija, za koju je prije svega odgovorna Moskva”, saopštio je Palmer u intervjuu za Glas Amerike.  Problem je samo u tome što se ono što Đukanović govori, ne poklapa sa onim što je Crna Gora postala pod njegovim vođstvom.  Od rata do korupcije i kriminala, i konačno zaustavljanja zemlje u procesu evropskih integracija. Do sada je svijet zatvarao oči pred tim faktima, tretirajući ga kao branitelja  zemlje i regiona od nacionalističkih nasrtaja iznutra i spolja.  Đukanović i sada igra  na oprobanu kartu.

Priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se koristi u domaćim odmjeravanjima, ima i drugu dimenziju.  Rektor Bogoslovije Gojko Perović je,  najavljujući posjetu Onufrija,  posebno akcentovao autonomiju koju  ima Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije.  “ Autonomija koju ona ima u odnosu na Moskvu, spada u primjere najšire moguće autonomije u cijelom pravoslavlju. UPC ima svoj Sinod, svoga poglavara koga sama bira i ta Crkva djeluje isključivo unutar granica države Ukrajine. Njene veze sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom jesu čvrste i jasne, ali su, u administrativnom smislu, malobrojne”, napisao je  Perović.  Da li je to bivši ukrajinski model jače autonomije Crkve u odnosu na Beograd   ono što Mitropolija  nudi ?   Da li to može da bude tačka susreta sa Đukavićevim ambicijama?

Da  mitropolit ima izvjesnih problema u odnosu sa službenim Beogradom oko pozcije MCP pokazali su i ovonedjeljni događaji.   Odluka Poreske uprave da se nekako sjeti poreskog duga Mitropolije, izazvala je paternalističku  reakciju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.  “Srbija će, ako treba, pomoći Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Crnoj Gori, da nam ne bi oduzimali svetinje”, izjavio je Vučić.  To što je  Crnu Goru sveo na srpski, ali prvenstveno njegov lični regiončić,  nije se dopalo  Mitropolitu.  Uzvratio je:  “Hvala našem dobrom predsjedniku Srbije, ja bih njega molio to što ima, da da nekom, da do posljednjeg dinara da za Kosovo”.  Poznate su razlike između mitrpolita i sprskog državnog popglavara, oko sudbine Kosova.   Amfilohije je Vučiću poručio da nije slučajno što se na litijama brane svetinje i ujedno pjevaju pjesme o Kosovu: “Ovaj narod je organski bitno vezan jer zna da je Kosovo naše vjekovno ognjište, i Srbije i Crne Gore i svega našeg naroda i treba Kosovo sačuvati, branti”.

Samo dan ranije Vučić je izjavio  kako  vjeruje da će Srbija dobiti zahtjev da prizna Kosovo, ako planira dalji put u Evropu.  Nekadašnji zagovornik ukidanja autnomije Kosovu, sada se zalaže za razgraničenje Srba   I Albanaca i diobu teritorija.  Poznata je njegova izjava: “Nećete etničke granice i razgraničenje sa Albancima? Nema problema, da se onda spremimo za Vranje za jedno 40 godina”.  Kako god, priča o Kosovu, opet se preliva na Crnu Goru.

Iako se predstavlja kao političko krilo litija i lider DF Andrija Mandić je stao na Vučićevu stranu.  Pozdravio je njegovu volju da vrati poreski dug MCP crnogorskoj državi.  Njemu nije smetalo to što širokogrudi  predsjednik Srbije,  MCP tretira kao istureno odjeljenje srpske crkve,  države i vlasti, na teritoriji Crne Gore.

Igra traje. Crna Gora je opet gurnuta u igre devedesetih.  U igre moćnih u kojima je uvijek gubila.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima

Objavljeno prije

16 sati

na

11 Aprila, 2025

Objavio:

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi

 

 

Nije prošlo ni mjesec dana od kada se u Crnoj Gori pojavio jedan od najbogatijih svjetskih investitora, i to u ulozi zakupca nekoliko kupališta na ulcinjskoj Velikoj plaži, šeik Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a  u crnogorskoj Skupštini našli su se predlozi za donošenje zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji između Vlada Crne Gore i Emirata, vrijedni  destine milijardi eura.

Vlada je 7. aprila dostavila Skupštini dva dokumenta na usvajanje. Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Dvije Vlade potpisale su 28. marta ova dva sporazuma na svečanosti u predsjedničkoj palati u Abu Dabiju. Potpise na dokumenta stavili su crnogorski premijer Milojko Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar spoljnih poslova šeik Abdulah Bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika šeika Muhameda bin Zajeda Al Nahjana.

Najveće interesovanje javnosti i političkih partija ali i žestoko osporavanje izazvao je Sporazum o saradnji u oblasti turizma i nekretnina koji u svom prvom članu određuje dva strateška projekta od javnog značaja za koje su u Emiratima zainteresovani – razvoj projekta na crnogorskom primorju u vidu integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i razvoj skijališta, odnosno jednog alpskog naselja na sjeveru države sa istim performansama.

Predlog Vlade o potvrđivanju Sporazuma o ulaganju u turizam i nekretnine u formi zakona, poziva se na navedeni Sporazum o ekonomskoj saradnji kao i na sporazum Vlade Crne Gore i Vlade UAE o promociji i recipročnoj zaštiti investicija iz 2012. godine.

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi.

Za jednu od najvećih investicija Mohameda Alabara na Balkanu, izgradnju stambenog kompleksa Beograd na vodi, Skupština Srbije donijela je 2015. godine poseban zakon, Lex Specijalis za „Beograd na vodi“, kojim je utvrđen javni interes za ekspropijaciju nepokretnosti i izdavanje građevinske dozvole za realizaciju projekta na oko dva miliona kvadrata gradskog zemljišta.

Da bi obezbijedio što veću podršku Predloga  Zakona o potvrđivaju Sporazuma, premijer Spajić obavio je razgovore sa predstavnicima parlamentarnih stranaka.

“Nakon konsultacija sa predstavnicima poslaničkih klubova Demokratske narodne patije, Nove srpske demokratije, Demokratske partije socijalista, prvi utisak je da imamo njihovu podršku. Bili su to jako konstruktivni razgovori. Prošle sedmice imali smo razgovore sa predstavnicima Pokreta Evropa sad, zatim sa Bošnjačkom strankom, pa sa SNP-om, Civisom, Demokratama, kazao je premijer.

Podršku Sporazumu zvanično su najavile PES, Bošnjačka stranka, SNP i Demokrate. Stranke koje se nisu izjasnile – DPS, Nova srpska demokratija i DNP, navode kako nisu protiv investicija, ali će se o Sporazumu sa UAE odrediti kasnije, kada se uklone određene nedoumice i kada Sporazumi dođu u skupštinsku proceduru.

Lider DNP Milan Knežević zatražio je od evropske komesarke za proširenje Marte Kos izjašnjenje da li su najavljena investicija, sporazumi, ratifikacija i ugovori, u skladu sa EU standardima i legislativom. Odlučili su da prije donošenja konačnog stava o Sporazumima konsultuju Brisel, jer ne žele da bilo koji problematičan projekat ugrozi evropski put Crne Gore.

Iz Građanskog pokreta URA saopštili su da neće ići na konsultacije kod premijera Spajića, jer nemaju svoju svrhu. Sporazumi se ne mogu mijenjati u Skupštini jer su već potpisani u formi koju ova stranka ne podržava. Ovakvi sporazumi otvaraju vrata mogućoj devastaciji i rasprodaji prirodnih resursa, poručili su iz te partije.

Premijer Spajić ističe kako je veoma zadovoljan razgovorima te da očekuje veću podršku u parlamentu od 41-og poslanika za međudržavne sporazume između Vlada Crne Gore i Emirata.

Najoštrije protivljenje ratifikaciji Sporazuma sa UAE stiglo je od predsjednika države Jakova Milatovića.

„Zbog Sporazuma sa UAE neko mora da snosi krivičnu odgovornost“, ocijenio je predsjednik.

On je kazao da Sporazum sa Emiratima koji se odnosi na turizam i izgradnju predstavlja kršenje zakona kao i Sporazuma o pridruživanju, te da treba postaviti pitanje krivične odgovornosti svih onih u državnoj administraciji koji su ga odobrili, svakog člana Vlade i poslanika u Skupštini koji budu glasali za Sporazum.

„Taj sporazum kao takav podrazumijeva ukidanje nekih važnih crnogorskih zakona i načelno je protivan Ustavu Crne Gore… Takođe je problematičan u kontekstu usaglašenosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU….Radi se o ključnim državnim interesima koji su u formi nezakonitog posla. Očekujem jasno izjašnjenje Evropske unije kada je u pitanju ova stvar. Ako EU kaže da je ovo u skladu sa njenom pravnom tekovinom, dajte da potpišemo 20 takvih sporazuma”, rekao je Milatović.

Odgovor je ubrzo stigao iz Ministarstva evropskih poslova koje je medijima dostavilo regovanje u kojem se navodi:

“Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima 28. marta 2025. godine, uključujući Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblastima turizma i razvoja nekretnina, u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom“, tvrde iz MEP-a.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, ne narušavaju principe transparentnosti i konkurencije, niti zaobilaze zakonom propisane procedure javnih nabavki, koje su već usklađene sa Direktivom 2014/24/EU. Njihova implementacija će biti u okvirima domaćeg zakonodavstva koje je u skladu sa pravnom tekovinom EU i podložno je nadzoru kako domaćih, tako i evropskih institucija“, navodi se u komentaru MEP na čijem je čelu ministarka Majda Gorčević.

Ratifikacijom Sporazuma premijer Vlade Crne Gore dobija velika ovlašćenja u sklapanju budućih ugovora sa bogatim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Prema tekstu Sporazuma, buduće investitore-entitete bira Vlada UAE uz saglasnost Vlade Crne Gore. Izabrani investitor bira lokacije za razvoj svojih projekata, dostavlja pismo o namjerama i potpisuje ugovor sa Vladom.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu

Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano članom 13 ovog Zakona, koji je u potpunosti usaglašen sa evropskim zakonodavstvom, naveli su ranije iz Vlade.

Premijer Spajić se brani i time da svaki ugovor, prije realizacije, mora doći pred poslanike na ocjenu i usvajanje. Tvrdi da prodaje državnog zemljišta neće biti, niti dugoročnog zakupa. „Najvjerovatniji model investiranja biće zajedničko ulaganje u kojem bi država ušla u suvlasništvo sa investitorom kojeg država UAE odabere“, saopštio je

Skupština je na potezu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TERMOELEKTRANA DO NOVEMBRA VAN POGONA: Rekonstrukcija i posljedice

Objavljeno prije

16 sati

na

11 Aprila, 2025

Objavio:

Činjenica da smo gašenje TE dočekali bez ministra energetike, nakon što je Saša Mujović postao gradonačelnik Podgorice, govori poprilično o odnosu Vlade Milojka Spajića spram tog posla. A možda je to i dobra vijest

 

 

Početkom aprila, nakon dugih priprema i nekoliko odlaganja, Termoelektrana Pljevlja obustavila je proizvodnju zbog finalnih radova na ekološkoj rekonstrukciji. Prema planu, van pogona će ostati do sredine novembra. „Ukoliko sve bude u redu“, predočio je predsjednik borda direktora EPCG Milutin Đukanović. A obično – ne bude.

Da je bilo u redu i po planovima, TE Pljevlje bi u novom ekološkom ruhu radila još od 2021. godine. Ali, prvo su država i EPCG zakasnili sa pripremom projekta, onda su se izgovarali kovid pandemijom, pa je u Evropi nastupila energetska kriza kao prizvod ruske agresije na Ukrajinu… Konačno, odustalo se od traženja opravdanja.

Važno je bilo samo da se završi započeto. Uz očekivanje da će od cijelog posla biti neke koristi. Mada, ni to nije sasvim izvjesno.

Ekološki problemi koje svojim radom proizvodi TE Pljevlja odavno su prerasli lokalni karakter. Zato je, još 2018, Evropska Energetska Zajednica (EEZ) Crnoj Gori propisala kvotu prema kojoj TE Pljevlja do kraja 2023. godine može biti u pogonu, ukupno, 20.000 radnih sati. Dok bi se, u međuvremenu, njenom rekonstukciom obezbijedilo poštovanje parametara zaštite životne sredine predviđenih Odlukom EU 2017/1442 iz 2017.godine.

Dogovoreno je značilo da će Termoelektrana svoj rad smanjiti na, približno, polovinu svog prosječnog godišnjeg angažmana. Kako struja proizvedena u Pljevljima čini, u prosjeku, 40-45 odsto ukupne proizvodnje u Crnoj Gori to je pomenuta odluka, potencijalno, bila ogroman problem. Naše vlasti su ga riješile –ignorisanjem. TE je nastavila da radi po starom. Zapravo, umjesto obećanog smanjenja, u Pljevljima je zabilježena i rekordna proizvodnja električne energije, pa je propisana kvota radnih sati potrošena već na prelazu 2020/2021. godine.

Zbog kršenja međunarodnih obaveza, Evropska Energetska Zajednica je tokom 2021. godine pokrenula postupak protiv Crne Gore.On još nije formalno završen, ali je gotovo izvjesno, na osnovu prošlogodišnjih zaključaka Ministarskog savjeta Energetske Zajednice, da će se okončati usvajanjem odluke kojom će Crna Gora biti sankcionisana zbog kršenja Ugovora o osnivanju EEZ. Pitanje je samo kako, odnosno, kada će se to desiti.

Da problem bude veći, propisani ekološki standardi su pooštreni, pa ih TE Pljevlja neće ispunjavati ni nakon aktuelne rekonstrukcije. U Podgorici i Nikšiću, ipak, vjeruju da će im EEZ progledati kroz prste.

„Optimizam čelnika EPCG i Vlade da će evropske institucije zbog ekološke rekonstrukcije podržati dugoročni opstanak TE Pljevlja nema uporište u pravnoj regulativi i politici tih institucija“, kaže za Monitor ekonomski analitičar Dejan Mijović. „Energetska zajednica, koju pored EU čine zemlje regiona, već se negativno izjasnila o projektu ekološke rekonstrukcije time što je na sastanku Ministarskog savjeta, svog najvišeg organa, održanom 14. decembra 2023, konstatovala da rad TE Pljevlja nije o roku usklađen sa blažim tehničkim standardima Evropskih direktiva za rad postojećih termoelektrana. Zbog toga, pljevaljska termoelektrana mora zadovoljiti mnogo strožije standarde za gradnju novih, tehnološki naprednih elektrana.Oni se, nažalost, ne mogu dostići nepotpunom ekološkom rekonstrukcijom našeg 40 godina starog pogona.“

Nije prvi put da se susrijećemo sa upozorenjima vezanim za budućnost rada Termoelektrane. Zabrinjava, zato, da od zvaničnika Vlade i EPCG nijesmo dobili adekvatna objašnjenja, ili najavu načina na koji pokušavaju riješiti problem.

,,Mi kada smo došli u martu 2021. nismo mogli više nazad, jer su ugovori zaključeni. Mi smo razmišljali o mnogim opcijama, ali jednostavno prethodno rukovodstvo je potpisalo ugovore i mi kao nasljednici smo to morali da poštujemo“, kazao je nedavno Milutin Đukanović. „Imali smo snažne preporuke Evropske energetske zajednice da radimo ekološku rekonstrukciju i mi smo pristupili tome… Došli smo u situaciju da nismo imali izbora.“

Mijović, sa druge strane, smatra da Crna Gora, odnosno EPCG, nijesu smjeli ući u finalizaciju posla ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja bez jasnog dogovora o budućem statusu u okviru EEZ. „Pored čelnika EPCG i ministri Vlade CG se u javnim izjavama pozivaju na podršku EEZ za ekološku rekonstrukciju, pa je moguće da su i jedni i drugi stekli takav utisak iz neformalnih kontakata sa predstavnicima EEZ…“, kaže Mijović uz napomenu da Evropska Energetska Zajednica funkcioniše pod snažnim patronatom Evropske komisije, odnosno njenog Direktorata za energetiku, koji predvodi Komesar za energetiku Dan Jorgensen. Od njih bi, predlaže Mijović, trebalo zatražiti da iznesu svoj stav „povodom tvrdnji čelnika EPCG i Vlade da su svojom snažnom preporukom presudno uticali na odluku da se nastavi sa ekološkom rekonstrukcijom. Uz napomenu da je za Crnu Goru jako važno da dobije njihov stav prije nego što, možda uludo, potroši još sto – sto pedeset miliona eura za taj projekat.“

Prihvatili smo Mijovićevu preporuku i poslali par pitanja na adresu Komesara za energetiku i njegovih najbližih saradnika. Dok čekamo odgovore, nekoliko riječi o tome koliko će EPCG, odnosno Crnu Goru kao skoro pa stopostotnog vlasnika tog preduzeća, koštati posao u Pljevljima.

Zvanično, radovi na rekonstrukciji TE Pljevlja koštaće nepunih 70 miliona dok će se, nezvanično, cijena primaći iznosu od 100 miliona. Uz to su najavljivani radovi na toplifikaciji Pljevalja i dalje na dugom štapu, pa će za realizaciju tih planova trebati još dosta vremena i novca. Od početka aprila do sredine novembra, dok TE bude van pogona, EPCG računa na manjak proizvedene struje u vrijednosti od oko 90 miliona eura. Manjak će biti nadoknađen uvozom. Iz EPCG su saopštili da su već obezbijeli ¾ nedostajuće struje (tačan iznos će zavisiti i od proizvodnje u domaćim elektranama što je, opet, povezano sa vremenskim uslovima – kiša, vjetar, sunce).

EPCG struju iz uvoza plaća po prosječnoj cijeni od 100 eura za megavat, dok je potrošačima u Crnoj Gori isporučuje uz cijenu od 45 eura. Za sada. EPCG će, najavio je Đukanović, uskoro donijeti odluku da ni sledeća tri mjeseca neće biti poskupljena struje, ali je nepoznanica kako će se njena cijene kretati u junu, julu, avgustu… ,,Za sada nema povećanja, ali uvijek postoji jedna zadrška. Mi smo jedina energetska kompanija u regionu, koja u prethodne četiri godine nije povećavala cijenu struje. Ne može niko tvrdo da garantuje kakvo će biti stanje u narednom periodu”, rekao je Đukanović najavljujući gašenje TE.

Iz perspektive EPCG i države, važna je i činjenica da će i pljevaljski Rudnik uglja  narednih nekoliko mjeseci ostati bez zagarantovanog plasmana vrijednih 48 miliona. U potrazi su, kažu, za alternativnim tržištima kako bi smanjili očekivani gubitak prihoda.

Sve će to skupa uticati na smanjenje ekonomskih aktivnosti u državi (BDP), dodatno povećanje deficita u robnoj razmjeni sa inostanstvom (uvoz/izvoz) a, posredno, i na kreditni rejting Crne Gore (odnos javni dug/BDP mogao bi porasti). U kalkulaciju nije uračunat rizik rasta cijena struje i, svakako najvažnije, isplativost cijelog posla s obzirom na neizvjestan budući status TE Pljevlja iz perspektive EEZ.

Činjenica da smo gašenje TE dočekali bez ministra energetike, nakon što je Saša Mujović postao gradonačelnik Podgorice, govori poprilično o odnosu Vlade Milojka Spajića spram svih tih nedoumica.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

4 Aprila, 2025

Objavio:

U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting – B+ (spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik). Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik)

 

 

Vlada Crne Gore je 25. marta ove godine objavila informaciju o uspješnoj emisiji državnih obveznica na berzi u Londonu u vrijednosti od 850 miliona eura. Kamatna stopa je 4,875 odsto (41,44 miliona godišnje) dok je rok dospijeća sedam godina. Na kraju će država ukupno vratiti jednu milijardu i 140 miliona eura. Ovo je do sada najveće pojedinačno zaduženje.

Premijer Milojko Spajić kazao je da je to zaduženje bilo povoljno i da će prikupljena pozajmica biti iskorišćena za vraćanje dugova koji su velikim dijelom nastali prije smjene vlasti 2020. godine. Iz analitičkih izvještaja vidi se da najveći dio, 500 miliona, otpada na vraćanje emisije obveznica iz 2018. kada je premijer bio DPS-ov Duško Marković. Slijedi 55 milliona posuđenih od Svjetske banke 2018. i 2020. god., otplata rate Kinezima za prioritetnu dionicu autoputa prema Kolašinu od 60 miliona, otplata aranžmana Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 20 miliona, rate domaćim bankama od 57 miliona itd. Otplata duga od 60 miliona prema Dojče banci iz 2023. godine u vrijeme premijera Dritana Abazovića je jedini veći post DPS-ovski dug koji se pominje u vladinim saopštenjima.

Ministarstvo finansija (MF) je dodalo da se do kraja 2025. mora vratiti preko 800 miliona i da je novac za to uzet “po najpovoljnijim mogućim uslovima” zbog “velikog povjerenja investitora u Crnu Goru”. U prilog tome se navodi da je kamata za jedan odsto niža od zaduženja iz marta 2024. Tada se Spajićeva Vlada, preko obveznica u dolarima, zadužila 687 miliona eura uz kamatu od 5,8 odsto na sedam godina. I tada je premijer tvitovao i rekao da se radi o “povoljnim uslovima.” Prema interpretaciji Spajića, zbog tog zaduženja su “pojedini mediji i kvazi analitičari…bombardovali javnost špekulacijama, poluistinama i lažnim informacijama”. Time su “kreirali nestabilnosti na tržištu i otežali nam rad…otvoreno radeći protiv interesa sopstvene države.”

Interesantno je da je na berzi u Londonu 25. marta bila velika tražnja za crnogorskim euro obveznicama – skoro tri puta veća od iznosa zaduženja. Početna kamata je bila 5,5 odsto. Zbog velikog interesovanja kamata je prvo pala na 5,125 odsto (što je bila i prva javna informacija) i onda na 4,875 odsto. Padom kamatne stope sa 5,125 odsto na 4,875 odsto država je uštedila 15 miliona eura.

Ipak, kada se saberu ove dvije emisije obveznica sa kamatama uz prethodna zaduženja u manjim iznosima, dolazi se do “zabrinjavajućih više od dvije milijarde eura” duga za svega 16 mjeseci Spajićeve Vlade, prema riječima poslanika URA-e Miloša Konatara.

Bivša državna sekretarka MF-a Mila Kasalica je rekla za Dan da su ino povjerioci u ovom trenutku pružili “pojas spasa” 44. Vladi. “Kamata pokazuje da ni jedan povjerilac nije u gubitku, jer…na svoje ulaganje dobijaju duplo” – kada se uporede procenti zarade na drugim mjestima. Lider Pokreta za promjene (PZZ) Nebojša Medojević je novo zaduženje opisao opaskom –  Evropa sad – Grčka sjutra, aludirajući na bankrot Grčke krajem 2009. godine. Medojević je u svojoj objavi na Facebook-u upozorio da je zaduživanje radi vraćanja dugova kovitlac do bankrota. Naime, za sadašnjih 850 miliona će se na kraju platiti preko 1,1 milijarde. Onda će država morati opet pozajmiti sa kamatama 1,5 milijardi da bi vratila 1,1 milijardu i tako  dublje u vrtlog. Medojević je ranije optuživao premijera za unosne ugradnje u ovakve kreditne aranžmane Vlade i pozvao Specijalno državno tužilaštvo (SDT) da ispita slučajeve, uključujući i prvo kreditno zaduženje od 750 miliona na početku mandata vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je Spajić bio ministar finansija.

Spajić je negirao optužbe nekoliko puta. Na osnovu dokumentacije koju je Monitor dobio za prvo zaduženje od 750 miliona i o čemu je pisao par puta, nije bilo moguće dokazati optužbe za netransparentnost i kršenje Zakona o budžetu.

Razlog sadašnje visoke kamate pri emisiji euro obveznica leži i u lošem kreditnom rejtingu Crne Gore. Zaduženje od 750 miliona iz decembra 2020. je realizovano uz kamatu od 2.875 odsto i uz puno bolji rejting Crne Gore. Poređenja radi, emisija obveznica hrvatske vlade iz te godine od 2 milijarde eura je ostvarena uz kamatnu stopu od 1,5 odsto. Svako kasnije crnogorsko zaduženje je bilo skuplje usljed pogoršanog kreditnog rejtinga.

Desetak dana prije zadnje emisije obveznica objavljen je novi kreditni rejting Crne Gore od agencije Standard & Poors (S&P) s oznakom B+ koja se opisuje kao “spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik”. U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting. Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik) kao i Albanija i S. Makedonija sa BB- ocjenama (kreditna sposobnost sa spekulativnim elementima, znatan rizik).

Vijesti su objavile da je Crna Gora imala najbolji kreditni rejting (prema metodologiji S&P) 2007. od BB+. Tada je imala rejting tri nivoa iznad sadašnjeg i bila za nivo manje od ulaska u grupu rejtinga bez spekulativnih elemenata. Srbija je 2007. imala rejting BB-, dva nivoa ispod Crne Gore.

I pored ovakvih parametara, Ministarstvo finansija (MF) se istog dana oglasilo saopštenjem da je rejting “potvrdio da Crna Gora, od zemalja u regionu Zapadnog Balkana, ostaje najnaprednija u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU)”. Novi rejting je, saopštili su,  “potvrda da je Crna Gora na stabilnom putu napretka, kada se radi o ekonomskim politikama i razvojnim procesima, koji su sprovedeni u mandatu ove Vlade”.

Crna Gora, zaista jeste napredovala za jedan nivo od avgusta 2024. Tada je S&P popravila crnogorski kreditni rejting sa B na B+. Međutim, sadašnja  “stable outlook” prognoza S&P teško da se može tumačiti kao “snažan pokazatelj stabilnosti i napretka koji je Crna Gora ostvarila, naročito u domenu fiskalne politike i ekonomskih reformi” kako to MF tumači. Kontekst i tabele S&P zapravo pokazuju da je “stable outlook” prognoza da će stanje ostati na nivou na kojem je sada. U sadašnjoj ocjeni naše ekonomije S&P navodi da CG ima trend povećanja trgovinskog deficita, pad turizma, smanjenja direktnih stranih investicija (DRI) i usporavanje bruto društvenog proizvoda (BDP) zadnjih devet mjeseci.

Sadašnja fiskalna slika države će se dodatno pogoršati, prema vladinim procjenama, sa rastom javnog duga sa 4,5 milijardi iz septembra 2024. (58,5 odsto BDP-a) na 5,5 milijardi u 2027. godini (63,8 odsto BDP-a). Štaviše, Vlada će zbog sadašnjeg stanja i novih potreba morati nastaviti sa pozajmicama koje će, po pravilu, biti sve skuplje. Iduće godine treba vratiti 353 miliona a 2027. godine čak 971 milion što je ukupno za tri godine (2025-2027) skoro 2,2 milijarde eura.

Takođe, važno je primijetiti da nama susjedne države nastavljaju politiku forsiranja domaćeg kreditiranja svojih potreba, dok se Crna Gora isključivo oslanja na međunarodne investitore čija jedina želja je profit od visokih kamata koje im Vlada, tj. građani plaćaju kao nijedna država u okruženju.

Slovenija je u januaru ove godine na domaćem tržištu preko emisije obveznica pozajmila 261 milion eura uz kamatu od 3,4 odsto. Srbija je isto u januaru preko dinarskih obveznica prikupila 945 miliona eura uz kamatu od 5,25 odsto. Od toga su 60 odsto bili domaći investitori. Iako je srbijanska kamata nešto viša od crnogorske, Beograd ima sve poluge monetarne politike u svojim rukama preko kojih relativno lako može ispeglati valutne razlike. Hrvatska je do sada nekoliko puta sprovela emisije na domaćem tržištu uz niže kamatne stope.

Jedna od rijetkih dobrih strana za Crnu Goru u dosadašnjem zaduživanju je neočekivano velika inflacija i kod nas i u svijetu. Neki analitičari navode primjer kineskog zajma za gradnju auto puta sa kamatom od dva odsto i dosadašnjim hedžing aranžmanima Spajića kojim je amortizirana valutna razlika između dolara i eura. Rata od 60 miliona eura bi 2014. godine ili ranije puno teže pala državnom budžetu nego 2025. godine.

Vrijeme i inflacija “jedu dosadašnji dug”. Ali dolaze nova zaduženja.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo