Već četiri godine Udruženje roditelji pokušava da izdejstvuje besplatne užine za osnovce iz socijalno ugroženih porodica. Nedavno su predstavili njihove ispovijesti, u kojima djeca govore da idu i odlaze iz škole gladna. Samo u Podgodici je preko 1.400 takve djece u osnovnim školama. Institucije ćute
,,Ja ujutru pojedem malo hljeba (od obroka iz narodne kuhinje), a juče uveče je Ivan (brat) sve sam pojeo pa jutros ni malo nije bilo i ništa nisam imala da jedem, pa ću jesti posle škole kad nam opet donesu”, iskaz je učenice šestog razreda jedne podgoričke osnovne škole koje je prošle nedjelje putem društvenih mreža podijelilo Udruženje roditelji. Njen vršnjak kaže: ,,Ja mrzim kad je odmor u školi, uvijek sjedim sam u dvorištu, oni svi trče u prodavnicu da kupe užinu”.
Ispovijesti gladne djece izazvale su veliku pažnju na internetu: ,,Ja nikad ne nosim užinu, a kad me pitaju drugarice zašto, kažem da nisam gladna. Malo ih slažem”, ispovjest je učenice petog razreda. Pored tuge i bijesa koje su izazvale ove ispovijesti, kampanja I ja želim užinu, imala je efekat – do Nove godine zahvaljujući donacijama dijeljeno je oko 50 užina, prije početka kampanje 130, a sada blizu 400. To još uvijek nije dovoljnom obzirom da je samo u Podgorici preko 1.400 osnovnoškolaca čije familije primaju materijalno obezbjeđenje porodice.
Iako je tek sada dospio u fokus ovo je dugogodišnji problem. Udruženje roditelji već četiri godine pokušava da skrene pažnju na njega: ,,Inicijativu za besplatnu đačku užinu djeci koja dolaze iz socijalno ugroženih porodica pokrenulli smo neposredno nakon što je škola Sergije Stanić uvela đačku užinu kao mogućnost za osnovce iz Pogorice od 2016. godine. Tada nam se ovaj model učinio kao najbolje rješenje da pokrenemo inicijativu u uradimo nešto po ovom pitanju jer smo znali da ima djece koja nemaju užinu u školi i kojoj je obrok iz narodne kuhinje jedini koji imaju tokom dana”, kaže za Monitor Lepa Žunjić, socijalna radnica i programska direktorica u Udruženju.
Monitor je pitao nadležne šta su oni radili: da li imaju namjeru da pomognu ovu inicijativu, da li su ranije pomagali, kako namjeravaju da riješe ovaj problem? Iz Ministarstva prosvjete, Ministarstva rada i socijalnog staranja i Glavnog grada, odgovore nijesmo dobili
Udruženje roditelji obratilo se, još 2016, ministarstvima vjerujući da je to najbolje rješenje koje bi se obezbijedilo kontinuitet i mogućnost da ova praksa postoji u svim opštinama, ali to njima nije bilo prihvatljivo, kaže Žunjić.
,,Onda smo 2017. godine u partnerstvu sa upravom škole za srednje i visokostručno obrazovanje,,Sergije Stanić” inicijativu uputili Glavnom gradu. Oni su budžetom izdvojili određenu sumu novca ali ona nije bila dovoljna da obuhvati svu djecu koja imaju potrebu za ovom vrstom podrške, jer je nedostajalo još dosta novca, a resorna ministarsva nijesu htjela da se uključe jer je bila u pitanju samo jedna opština. I tako smo se vrtjeli u krug”, priča Žunjić.
Onda su se jesenas sa upravom škole Sergije Stanić dogovorili da animiraju kompanije, koje su im ubrzo izašle u suret i uplatile novac za određeni broj užina. U saradnji sa Centrom za socijalni rad prave se spiskovi djece kojima je besplatna užina najpotrebnija.
Za ovu inicijaticu škole Sergije Stanić obezbjedila je popust, pa je cijena užine po djetetu 10 eura mjesečno. Za 1.400 osnovaca iz socijalno najugroženijih porodica u Podgorici mjesečno je potrebno 14.000 eura. Glavni grad za to nema novca, ali ima na primjer 100.000 eura za nabavku novih dekorativnih ukrasa za Novu godinu.
,,Inicijativa je pokazala još jednom da smo kao društvo zaista spremni da se uključimo i pomognemo našim sugrađanima kojima je potrebna pomoć ali se postavlja pitanje održivosti na ovaj način. Ovo su pitanja koja moraju biti sistemski riješena. Ne smijemo da imamo gladnu djecu, i to mora da bude svima jasno. Ni u jednoj opštini. Ne pristajemo na odgovor: Nema novca za te namjene. Ima novca, moramo imati prioritete!”, kaže Žunjić.
A prioriteti na opštinskom, a još više na državnom nivou su jasni, državni budžet kaže: za gorivo 10 miliona eura, za ostale usluge prevoza 1,2 miliona, za administrativni materijal sedam miliona, za službena putovanja 5,4 miliona, za konsultantske usluge, projekte i studije 51,8 miliona eura… Dok djeca svjedoče ovo: ,,Ja bih volio pancerotu da nekad kupim, to uvijek jede moj drug… On mi nekad da malo kad njemu ostane, baš je ukusno”, priča je učenika četvrtog razreda.
Uzajamna pomoć je jedino što ostaje kada sistem ne funkcioniše. Inicijativa I ja želim užinu traje do kraja ove školske godine, a od septembra biće potrebno ponovo angažovati firme i pojedince da pomognu najugroženijoj djeci. Iz Udruženja roditelji kažu da se pokazalo da je neophodno da se uvede besplatna užina za đake i da će se ponovo obratiti Vladi sa inicijativom da to obezbijedi. A Vlada, tako vlada da uvijek ima prečih političkih i finansijskih problema.
Učionica družionica
Učionicu družionicu u Podgorici pohađa oko 80 djece iz familija koje primaju socijalnu pomoć. Uz saglasnost roditelja, Centar za socijalni rad i škole upućuju djecu da ovdje uče i igraju se u prostoru koje je prije dvije godine ustupilo Ministarstvo odbrane. Uz pomoć donacija prostor je opremljen i prilagođen djeci.
,,Subotom u grupama od 20 i više djece učimo i igramo se ovdje par sati. Tokom nedjelje držimo individualne časove. Nastojimo i da im obezbijedimo hranu, jer ne mogu da uče praznih stomaka”, kaže Tanja Ćirović, koordinatorka Učionice družionice.
Objašnjava da u radu s djecom učestvuje 30 volontera – srednjoškolci, studenti, zaposleni, oni koji žele da pomognu djeci. ,,Pomažemo im da uče, zajedno radimo domaće zadatke, organizujemo izlete, radionice… Oko 30 djece smo uključili u sportske klubove, besplatno idu u njih i već postižu rezultate. Mnoga djeca su po prvi put bili u bioskopu, odgledali predstavu”, kaže Ćirović.
Biljana Popović, koordinatorka za socijalni program već sedam godina volontira, kaže da je za to nije potrebno iskustvo ali jeste strpljenje, pažnja i želja da im se pomogne: ,,Treba nam podrška tokom cijele godine. Volonteri koji su spremni da rade sa djecom, donacije, hrana, torbe, odjeća, obuća… Ko god se javi nađe se način da pomogne, samo je važna volja”.
Dok pričamo mladić i djevojka donose donaciju – kese pune vrućeg peciva. Kada su dobili hranu, dječak ulazi i nama starijima, koji razgovaramo, daje po kolačić.
,,Učimo ih da dijele”, kaže Popović. ,,To su djeca koja idu u škole gdje i moja i vaša djeca, a nemaju užinu, odjeću, knjige, pribor, obuću… Cilj kampanje je, pored užine, da se podigne svijest da su ta djeca među nama, da ona nisu daleko, to se dešava ovdje i sada. Pored našeg djeteta u svakom odjeljenju imamo bar po jedno dijete koje nema za užinu…”. Ponavlja: ,,Nije sve ni do institucija i države. Naša svijest treba da se mijenja. Ta su djeca pored nas, a ne vidimo ih. Nije u redu da jedno dijete iz odjeljenja ne ide na izlet, eskurziju, a 30 ostalih može. Može se uvijek i za njega uplatiti”.
Predrag NIKOLIĆ
Stav4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FELJTON3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
OKO NAS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice