Izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih i profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena
MONITOR: Kriza, produbljena nakon usvajanja Zakona o vjerskimzajednicama, postajeiz dana u dan je svedublja, a rješenje se ne nazire. Iako je formalno dijalog crkve i Vlade otpočeo, Mitropolit Amfilohije pozvao je ove sedmice vjernike da ne glasaju za DPS, dok je Đukanović ocijenio da crkva udružena sa nacionalističkim vansistemsim djelovanjem udara na državu. Kako vidite aktuelnu situaciju?
ĐUROVIĆ: Situacija se zaoštrava zahvaljujući prije svega oštrim izjavama funkcionera i propagandne mašinerije DPS-a. Na žalost, ni Mitropolit MCP ne uspijeva (kao što i nikad nije) da se uzdrži od povremenih izjava koje prevazilaze njegovu ulogu u društvu. Očekujem ipak početak dijaloga jer je za obje strane zapravo dijalog i dogovor jedini način rješenja porblema.
MONITOR: Šta ova kriza može proizvesti, i šta bi trebalo preduzeti da se stvari normalizuju?
ĐUROVIĆ: Kriza je već proizvela dodatne podjele u društvu koje će dijelom uticati na sledeće izbore kad god oni bili organizovani. Normalizacija stvari je moguća uz značajnije posredovanje EU jer osim početnog poziva na dijalog DPS nije pokazao spremnost da hitno pristupi iznalaženju normativnih rješenja za nedostatke u Zakonu. Dobra početna osnova je da su obje strane saglasne da je Zakon o vjeroispovjesti potreban, da žele uređenje položaja vjesrkih zajednica u Crnoj Gori. Vlada tj. DPS, tj. Đukanović je na potezu jer samo od volje Đukanovića zavisi hoće li početi dijalog na ekspertskom nivou i hoće li doći do približavanja stavova u odnosu na nekoliko spornih članova Zakona.
MONITOR: Po mnogim ocjenama, vlast produbljuje krizu zbog toga što se nalazimo u izbornoj godini. Da li su fer i slobodni izbori mogući u ovakvoj atmosferi, sa ovakvim institucijama, i bez dovršenih reformi koje se tiču izbornih pravila?
ĐUROVIĆ: Više puta sam u zadnje dvije godine ukazao na besmislenost izlaska na izbore koji se održavaju u uslovima koji nisu fer. Građanima su potrebni izbori koje će sve strane priznati nakon prebrojavanja glasova. DPS nije uradio do sada dovoljno da osigura dijalog sa opozicijom u vezi sa svim ključnim problemima koji se odnose na izborne uslove. Donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti bez učešće predstavnika vjerskih zajednica u njegovom kreiranju je odluka koja ima lošu pozadinu a posljedice su desetine hiljada na ulicama ali i potpuna marginalizacija svih drugih važnih životnih pitanja.
MONITOR: Dio opozicije saopštio je da će učestvovati na lokalnim izborima u Tivtu. U svom autorskom tekstu, reagujući i na tu informaciju, zapitali ste se da li da li su sve opozcione partije zapravo jednake Demokratskoj partiji socijalista. Imate li odgovor?
ĐUROVIĆ: Sve opozicione partije koje budu izašle na lokalne izbore su po svojim vrijednostima jednake DPS-u. One opozicione partije koje isključivo brine njihov partikularni interes ili još preciznije lični interes njihovih lidera, će zanemariti činjenicu koju upravu oni saopštavaju godnama-da nema fer uslova za izbore.
MONITOR: Šta bi značilo učestvovanje opozicije u lokalnim izborima u Tivtu, osim direktnog kršenja Sporazuma o budućnosti?
ĐUROVIĆ: Učešće na izborima u Tivtu i drugim opštinama bi značilo da opozicone partije prihvataju sadašnje uslove za održavanje izbora. Opozicija bi učešćem prihvatila da su birački spiskovi dobri, da institucije rade samostalno, da je Državna izborana komisija profesionalna, da je Agencija za sprečavanje korupcje profesionalna, da je RTCG objektivna, da je Agencija za elektronske medije spremna da sankcioniše govor mržnje jednako prema svim elektronskim medjia a ne samo onih iz Srbije.
MONITOR: Zasada se od odluke da će učestvovati u izborima po strani drže Demokrate I Ura. Ocijeniliste da “ukolikoDemokratei URA opravdanje da izađunaizboretraže u tezi da bojkot ima smisla ako su sve partije spremne na bojkot, onda jeCrna Gora u još većem problem”. U kakvomće problem Crna Gora biti u tom slučaju?
ĐUROVIĆ: Ukoliko sve opozcione partije izađu na lokalne izbore to znači da u Crnoj Gori trenutno ne postoji politička snaga koja baštini demokratske vrijednosti i koja se može smatrati istisnkom alternativom vlasti. To znači da će se morati stvoriti nova politička struktura koja će okupiti sve dobronamjerne građane oko temeljnih vrijednosti na kojima treba da počiva razvoj Crne Gore. Stvaranje nove strukture izsiskuje znatno vrijeme. Takođe, izlazak na lokalne zbore znači da nikome više u međunarodnoj zajednici opozcija neće moći da okarakteriše uslove za izbore kao nedemokratske iako svi znamo da je to tačno. Time se na duži period gubi mogućnost da se zaista konačno održe fer izbori kao osnov za kreiranje slobodnih I profesionalnih institucija. Ovo opet znači gubitak vremena.
MONITOR: Nedavno istraživanje pokazalo je da 66 posto građana podržava evropske integracije. No, kako je izjavio I evropski komesar za proširenje, Crna Gora je na tom putu usporila. Možemo li u Evropu stići sa ovakvom vlašću I njenom alternativom?
ĐUROVIĆ: Vlast koja traje 30 godina je pokazala da ne želi slobodne institucije već isključivo partijske kancelarije. Iako se Predsjednik Đukanović dva puta “povlačio” sa fukcije sa obrazloženjem da to radi jer je potrebno jačanje institucija, od kada se vratio imamo punu centarlizaciju i apsolutnu kontrolu svih institucija u Crnoj Gori. Atribut “zarobljena država” dobili smo od Evropske komisije zahvaljujući djelovanju vlasti DPS-a I Đukanovića a ne opozcije. Sa druge strane opozicija je pokazala u nekim opštinama da može vršiti vlast na makar malo bolji način iako opterećena sličnim “bolestima” kao I DPS.
Nemamo iskustvo vršenja vlasti od strane onih koji su danas opozicija na državnom nivou pa ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi bili bolji ili gori. Suština je da se oni koji namjeravaju da čine novu vlast trebaju okupiti oko vrijednosti koje su spremni da slijede ma koliko da ih košta I da na taj način uvjere građane da mogu biti dosljedni ali I odgovorniji u vršenju javnih poslova. Crnoj Gori je svakako potrebna učestala promjena vlasti u narednih desetak godina kako bi administracija, sudovi, tužilaštvo i ostale institucije počeli da strahuju za nezakonito djelovanje od sankcija nove buduće vlasti a i kako bi građani mogli da steknu suštinski demokratski kapacitet I svojim glasovima kažnjavaju neodgovorne nosioce vlasti. Ovom procesu umnogome može pomoći promjena izbornog sistema koja će omogućiti da građani konačno imenom I preizimenom biraju svoje predstavnike u Skupštini. Time se može povećati individualna odgovornost poslanika bez obzira kojoj partiji da pripadaju.
MONITOR: Kako ocjenjujete poziv premijera Markovića svim društvenim akterima u vezi sa evropskim integracijama?
ĐUROVIĆ: Poziv predsjednika Vlade ćemo vrlo brzo moći da ocijenimo a ocjena zavisi od spremnsoti Vlade da odmah prihvati konkretne prijedloge profesonalnih I samostalnih NVO I drugih subjekata u odnosu na ključne zakone kojima se reguliše rad institucija. Osim prihvatanja prijedoga I procesuiranja amandmana prema Skupštini, drugi ključni kriterijm za ocjenu namjere predsjednika Vlade biće spremnost da se novi zakoni I procedure primijene u praksi bez izvrgavanaj ruglu kako je to do sada bio slučaj. Kolege iz manjeg broja profesionalnih I samostalnih NVO sa kojima se Predsjednik Vlade sreo, su po mojim saznanjima uručile konkretne prijedloge amandmana na pojedine zakone. Nadam se da Vlada sada neće aktivirati svoje kontrolisane NVO (koje plaćaju preko loklanih I državnih fondova) da preko svojih kontrolisanih medija (koje plaćaju preko tendera) obesmisle sve napore onih koji iskreno žele pozitivne društvene promjene.
U dokumentarcu RTCG o Amfilohiju nedostaje Đukanović
MONITOR: Kao bivši članSavjeta RTCG I neko ko se bavi medijima, kako vidite reakciju dijela opozicionih partija na dokumentarac RTCG o mitropolituAmfilohiju?
ĐUROVIĆ: RTCG postaje ista ona iz 90-tih godina prošlog vijeka. Tolika količina neprofesionalizma I neobjektivnosti je uništila temelje na kojima javni medijski servis treba da počiva. Generalni direktor RTCG je poznat kao čovjek koji je svojevrmeno od urednika informativnog programa tražio isključivo pozitivno izvještavanje o radu Vlade. Svi članovi sadašnjeg Savjeta RTCG su po volji DPS-a I nema na žalost nikoga ko će svojim javnim istupima ukazati na sve neprofesionalne poduhvate menadžmenta RTCG. Među članovima Savjeta posebno je upečatljivo ćutanje onih koji sebe predstavljaju za borce za ljudska prava a koji se uglavnom oglašavaju oko manje važnih propusta u radu RTCG. Članovi Savjeta RTCG se nisu oglasili povodom specijalnog dokumentarca smišljenog da nanese štetu MCP I umanji broj učesnika litija. Dokumentarac o Amfilohiju Radoviću je, osim nabrajanja činjenica koje su korektno predstavljene, morao biti urađen uz više autorskog učešća u pojašnjenju konteksta ali I uz pominjanje onih koji su tada bili bliski saradnici Mitropolita MCP. Prvi koji se morao naći u dokumentarcu je predsjednik Đukanović. Da je ovo “specijalka” koja je usmjerena prema jednoj organizaciji I jednoj osobi govori I činenica da je dokumentarac urađen po potrebi, mimo godišnjeg programsko-produkcionog plana kojeg usvaja Savjet RTCG i da neće biti sličnog slaganja činjenica u vezi sa ratnim godinama predsjednika Đukanovića.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ