Način na koji Marko Carević i DF prolaze (i) kroz aferu Krimovica budi sumnju da po spremnosti da poštuju zakon i rade u javnom interesu, između njih i njihovih kolega iz državne vlasti nema bitne razlike
Predsjednik opštine Budva i uticajni funkcioner DF Marko Bato Carević pozvao je, neki dan, sve građane da dođu u Krimovicu (opština Kotor) i obiđu njegove farme „sa kojima treba da se ponosi Crna Gora“. Taj poziv je dio kampanje kojom prvi čovjek Budve pokušava sanirati štetu nakon još jedne privredne afere u čijem se središtu našao.
Obrazac je poznat: podatke o višegodišnjim zloupotrebama prikupila je NVO MANS, a objavio ih dio medija dok su priču, uglavnom, ignorisali mediji lojalni DPS-u i Mitropoliji. Tako je makar dio ovdašnje javnosti saznao kako Carević, preko svog preduzeća Carinvest, od 2015. godine u svom zavičaju (selo Krimovica u SO Kotor) uzurpirao više od 450.000 kvadratnih metara poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. Na tom zemljištu, uz izdašnu finansijsku pomoć iste te države (više od dva miliona eura kredita iz Investicono razvojnog fonda i 100.000 eura subvencija od Ministarstva poljoprivrede), Carević je bez bilo kakve dozvole podigao desetak objekata za potrebe novoizgrađenog poljoprivrednog gazdinstva.
Nakon što je uzurpirao državno zemljište Carević je od Vlade tražio, prvo da ga zakupi a potom i da ga kupi (2015. odnosno, krajem prošle godine). A ona je sve do skora ostala potpuno nijema na sve što se dešavalo u Krimovici. Ignorisana je čak i prijava mještana o uzurpaciji i divljoj gradnji, pošto je inspektor zaštite prostora Zoran Bošković (nedavno uhapšen zbog sumnji da je iznuđivao novac od budvanskih građevinskih investitora) utvrdio kako sporni objekti nijesu u fazi izgradnje, već su završeni, pa on nema mogućnosti da preduzme bilo kakve zakonske mjere.
“Za sada je poznato da je direktnu korist od ovog posla nesumnjivo imao Carević i njegova kompanija jer već pet godina nesmetano ubiraju profit sa državne zemlje koju nisu ni kupili, ni zakupili”, zaključuje Dejan Milovac iz Istraživačkog centra MANS-a na kraju priče iz koje smo prenijeli samo djelić. Odgovor na to pitanje (ko još?) Milovac, kaže, očekuje od Specijalnog državnog tužioca pošto “ovdje govorimo o organizovanom djelovanju biznisa i politike koji je za rezultat imao nesumnjivu štetu po javni interes“.
Na prvu loptu, Carević je riješio da se brani ćutanjem. O tome nas je saopštenjem obavijestila Služba predsjednika Opštine Budva. Kao da su i oni dio poljoprivredog gazdinstva kojim upravlja Carinvest, pa im je obaveza da nas izvještavaju o privatnim poslovima i namjerama svog poslodavca. U saopštenju, uglavnom, stoji kako se Carević neće izjašnjavati o MANS-ovom istraživanju.
Ovaj model komunikacije na našim prostorima usavršio je tokom svoje vladavine nekadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša. Tada su nadležne službe Glavnog grada imale obavezu da se, praktično na nedjeljnoj osnovi, oglašavaju povodom svih nevolja, javnih i privatnih, u koje je Mugoša upadao. Nezavisno od toga da li je riječ o divljoj gradnji, zloupotrebi ovlašćenja, progonu neistomišljenika ili nepropisnom parkiranju i uličnom nasilju. Carević je samo preuzeo model svojih omiljenih političkih protivnika.
I tu se priča mogla završiti. Da nije izborna godina (i na državnom i na lokalnom planu – u Budvi) i da se Careviću nije učinjelo kako bi se cijela afera mogla preokrenuti u njegovu korist. Uz malo truda i, praktično, bez imalo rizika. Trebalo je samo leleknuti o opozicionoj/nacionalnoj/vjerskoj ugroženosti i ponoviti par odomaćenih floskula: ne napadaju oni mene nego nas; zna se ko je i zašto ovo naručio; mene neće uplašiti, nas ne mogu pobijediti…
Da ne prepričavamo: „Koordinisani napadi i neutemeljene optužbe koje su ovih dana usmjerene protiv mene sa namjerom da me diskredituju dolaze od dobro poznatih adresa kojima smeta što sam prvi predsjednik opštine Budva koji se izjašnjava kao Srbin i koji dolazi iz političke grupacije DF“, saopštio je Carević nepuna dva dana nakon obećanje šutnje: “Atakuju na mene baš u trenutku kada se više stotina hiljada nezadovoljnih vjernika okupljaju u litijama protiv diskriminatorskog Zakona… Očigledno je nervoza u suprotnom taboru narasla do usijanja čim se pokreće priča da sam uzurpirao državnu imovinu i da radim nezakonito, što je notorna neistina i podmetačina”. Potom je Marko Carević, nudeći svoju verziju afere Krimovica, praktično potvrdio sve navode MANS-a.
Iz Demokratskog fronta nijesu se oglašavali. Izgleda su saglasni sa načinom na koji njihova budvanska perjanica brani svoj i nihov obraz. Ili su i oni zatečeni i zgroženi saznanjem da je njihovom uglednom članu, na uzurpaciju državnog zemljišta odgovoreno gomilom keša iz državnog fonda. I redovnim godišnjim subvencijama. Pa će ovako diskiminisan, možda morati i da vraća dobijeni kredit. Izdrži to, majčin sine.
Nije čudo što ćute i iz DPS. Možda saosjećaju sa Batom – bar oni znaju kako se MANS može desiti svakome od predanih dušebrižnika što su se stavili u službu naroda i države. Ili, zbog istovjetnog načina odbrane od optužbi za poslovne i političke zloupotrebe, imaju osjećaj da je Carević, zapravo, jedan od njih.
Bez šale, način na koji Marko Carević i Demokratski front prolaze (i) kroz ovu aferu budi sumnju da, po spremnosti da poštuju zakon i rade u javnom interesu, između njih i njihovih kolega iz državne vlasti nema bitne razlike. U tom slučaju, neko bi jednom mogao razumjeti kako se ljudi u Crnoj Gori našeg vremena, zapravo, nijesu toliko dijelili po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Već po spremnosti da (ne)uzmu tuđe. I da (ne)govore istinu ako im to kvari kakav biznis. Pristojni ljudi naspram careva na tuđem.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice