Godine blaćenja kritičara režima, negiranja ratnih zločina, svih onih sadržaja poput Parova, Zadruge, i ostalih rijalitija, sve cece, arkani i šešelji, nijesu bili razlog AEM-u da reaguje. Sve dok se monstrum nije okrenuo put tvorca
Sigurno ste više puta čuli da će Đukanovićev sistem, izrastao na ratu, i gajen na strahu, korupciji, krađi izbora, kriminalu, uništavanju resursa, podgrijavanju tenzija i lažima, na kraju pojesti sam sebe. Onima kojima nije najjasnije kako bi to u praksi izgledalo, mogla bi pomoći jedna ovonedjeljna sličica crnogorske realnosti koja je pokazala kako čudovište, na koncu, grize ruku koja je hrani. Da, o Pinku je priča. I ostalim ružičastim srpskim televizijama i crnogorskim vlastima.
Savjet Agencije za elektronske medije suspendovao je na tri mjeseca emitovanje programskih sadržaja Dobro jutro Srbijo, Ćirilica i Posle ručka na televiziji Happy, kao i emisiju Novo jutro na Televiziji Pink M.
Razlog za tu odluku, pojasnili su iz SAEM-a, su „programi u kojima se promoviše mržnja, netrpeljivost i diskriminacija prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti“.
Za neupućene, Agencija za elektronske medije je institucija koja bi trebalo da nadzire poštovanje pravila emitovanja, a za koju do ove sedmice nijesmo ni znali da postoji. Do sada je služila isključivo za uhljebljenje prorežimskih kadrova, a desetine prigovora koji su na programe Pink M u Crnoj Gori pristizali AEM-u od strane Đukanovićevih kritičara koji su godinama bili na meti ružičaste televizije, nijesu bili dovoljni da se ta televizija na bilo koji način sankcioniše. Ne računajući po koju stidljivu mjeru upozorenja. Vrh AEM-a izreda se pravdao kako ne može da izmjeri ,,koje je pravo više ugroženo – pravo na slobodu izražavanja ili pravo na dostojanstvo ličnosti i objektivno informisanje”. Kad se Pink M konačno ovih dana okrenuo protiv svog hranitelja, u Agenciji su hitro prelomili šta je preče. Đukanović se nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama na televizijama Pink i Happy, našao na udaru. Do janauara ove godine te su mu televizije služile kao propagandna mašina, i fabrika laži.
Javnu tajnu, da je Pink M pod Đukvićevom kontrolom, objelodanio je 2014. Vladimir Beba Popović, Đukanovićev medijski savjetnik iz sjenke, koji je kao i Pink uvezen iz Srbije da se izbori sa domaćim kritičarima. U emisiji Utisak nedjelje kazao je: ,,Pink M televizija je premijera Mila Đukanovića, Pobjeda je pod kontrolom Vlade Crne Gore, a Vlada Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem isto tako kontroliše TV Pink i Informer u Srbiji”.
Godine blaćenja kritičara režima, negiranja ratnih zločina, i svih onih sadržaja poput Parova, Zadruge, i ostalih rijalitija koji su ovjenčavali puteve slave starleta i kriminalaca,, sve cece, arkani i šešelji, nijesu bili razlog AEM-u da reaguje. Sve dok se djelo nije okrenulo protiv tvorca.
Milomir Marić, autor emisije Ćirilica na Happy televiziji, je novinar u čijem se studiju kriminalaci i ratni zločinci osjećaju kao kod kuće, i uz osmijehe negira zločin u Srebrenici. Nakon odluke AEM- a da bude zabranjen za gledanje u Montenegru, iznenađeno je poručio:
,,Ja poštujem Crnu Goru, u mojim emisijama je najstrože zabranjeno napadati Mila Đukanovića, čak sam bio na nekim listama agenture Mila Đukanovića u Beogradu, moja žena, ja kao crnogorski zet pomažem u toj tajnoj akciji”.
Akcija i nije bila baš toliko tajna koliko Marić misli. Jasno je odavno za koga je igrao Pink, kao što je jasno za koga igraju domaći dušebrižnici slobode izražavanja u prorežimskim medijima i „nezavisnim“ instutucijama. I ostala čudovišta koje Đukanović hrani mogla bi se jednog dana okrenuti protiv tvorca.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ