Povežite se sa nama

SVIJET

SAD:  GLASANJE U DEMOKRATSKOJ PARTIJI ZA PREDSJEDNIČKOG KANDIDATA: Go, Berni, go

Objavljeno prije

na

Prema nekim anketama, Berni Sanders je preuzeo vođstvo na nacionalnom nivou. Njegov uspješan početak, uznemirio je Centeističke funklcinere demokrata i uzbunio milijardere

 

Dobar početak senatora Bernija Sandersa na glasanjima za predsjednika nominaciju Demokratske partije uzbunio je centrističke funkcionere te stranke i  uznemirio milijardere i investitore demokrate.  Poslije tri godine predsjednikovanja krupnog biznismena Donalda Trampa,  Sanders smatra da je vrijeme da se na političku scenu  Sjedinjenih Američkih Država vrate ideje onoga što on naziva demokratski socijalizam.

Sanders je poslije pobjede u saveznoj državi Nju Hempširu rekao da je njegova kampanja uspješno doprla do radnih ljudi, mladih, manjinskih zajednica i onih koji vjeruju u saosećanje i pravdu, što je prema njemu, koalicija koja dobija izbore. ,,Ova pobeda je početak kraja Donalda Trampa!”, kazao je Sanders.

Neki analitičari ističu da mnoge demokrate brinu da će Sanders izgubiti od Trampa na izborima u novembru. Demokrate sa centra žele da zaustave Sandersa, ali nisu sigurne koji kandidat bi to mogao. Ukoliko se ubrzo ne istakne neki od umjerenih kandidata, stranački lideri bi mogli da se okrenu kao potencijalnom spasiocu bivšem gradonačelniku Njujorka, milijarderu Majklu Blumbergu.

Prema nekim anketama, Sanders je preuzeo vođstvo na nacionalnom nivou. Glavni i preferirani kandidat rukovodstva stranke, Džozef Bajden, potpredsjednik SAD-a iz vremena Baraka Obame, koji je mjesecima  ubedljivo vodio, izgubio je izbore u Ajavi i Nju Hempširu.

Sanders ima ozbiljnu političku mrežu iza sebe, ogroman broj pristalica, volontera i malih donatora koji podržavaju njegovu kampanju.  Majkl Blumberg  je  po mnogima ,,virtuelni kandidat‘ sa televizora. On na račun reklama, novca krupnih sponzora i partije produžava svoju kampanju.

Analitičari smatraju da će sve biti jasnije poslije izbora u Kaliforniji i „superutorka“ kada će biti izbori u najvećem broju saveznih država. Ukoliko ni jedan drugi demokrata ne bude konsolidovao podršku, Sanders bi mogao da nastavi da pobjeđuje na stranačkim glasanjima po saveznim državama, na osnovu snažne podrške svoje baze na ljevici, procjenjuju upućeni. Sudeći po sve većoj ideološkoj podjeli u Demokratskoj partiji, nadmetanje za nominaciju bi na kraju moglo da se svede na bitku izmedu Blumberga i Sandersa – plutokrata protiv socijaliste.

Uplašene demokrate su zabrinute da bi Sandersova socijalistička etiketa i nepopustljiva podrška predlozima o opštoj zdravstvenoj zaštiti i ekološkim mjerama mogli odbiti glasače u bogatijim i umjerenim oblastima koji su omogućili da demokrate 2018. dobiju većinu u Predstavničkom, donjem domu,  domu Kongresa čiji se članovi biraju paralelno sa šefom države.

Bbivši predsjednik Obama je upozorio  dio  takmaca za kandidata Demokratske stranke da ne idu previše ulijevo jer će time odbiti dio birača. Obama u govoru na skupu Demokratske alijanse, grupe bogatih članova stranke koji su odvojili znatnu količinu novca za kampanju, nije pomenuo nikoga po imenu, ali se poruka jasno odnosila na Sandersa i senatorku Elizabet Voren iz Masačusetsa čije se platforme smatraju ljevičarskim.

Voren i Sanders se zalažu za sveobuhvatne strukturne promjene i politiku koja bi drastično promijenila ulogu vlade u životima Amerikanaca. ,,Ovo je i dalje manje revolucionarna, a više zemlja zainteresovana za poboljšanja postojećeg sistema”, poručio je Obama.

Ovakav Obamin stav ne iznenađuje poznavaoce političke scene u SAD-u. Mada su ga konzervativni kritičari okvalifikovali kao radikalnog socijalistu, on je u dva četvorogodišnja mandata vodio pragmatičnu politiku.  Obamna izjava izazvala je  nezadovoljstvo progresivnih članova Demokratske stranke. Oni gledaju na Obamino predsjednikovanje kao na propuštenu priliku da budu sprovedene suštinske, strukturne promjene poslije finansijske krize u SAD-u 2008.

Sanders je prokomentarisao da njegov dnevni red podržava ogromna većina Amerikanaca koji žive od plate. ,,Kada govorim o podizanju minimalne zarade do nivoa neophodnog za normalan život, ja ne rušim sistem. Mi se borimo za pravdu”, precizirao je on.  ,,Kada ukazujem  da je zdravstvena zaštita ljudsko pravo i na zaustavljanje sramote da je Amerika jedina velika zemlja na planeti koja ne garantuje zdravstvenu zaštitu za svakog muškarca, ženu i dijete – to nije rušenje sistema. To je  trebalo da uradimo prije 30 godina”.

Milijarderi su uplašeni jer Vorenova želi da oporezuje 0,1 odsto najbogatijih Amerikanaca. Predlaže dva odsto poreza na imovinu za sve koji imaju više od 50 miliona dolara. Milijarderi bi morali da plate čak šest odsto.

Voren planira da prikupi oko četiri biliona dolara do 2030. „Onaj ko je uspio da stigne skroz na vrh, može mirno da plati dva centa više kako bi svi drugi imali šanse“, izjavila je ona.

Njene metode imale bi drastične posljedice po bogataše u SAD-u. Da je takav porez uveden još 1982, imovina osnivača Majkrosofta Bila Gejtsa krajem 2018. ne bi bila vrijedna 97 milijardi dolara, već samo 13,9 milijardi, izračunao je Gabrijel Zakman, ekonomski stručnjak sa Univerziteta Berkli.

Sanders se zalaže za povećanje poreza za preduzetnike, zabranu frekinga (drobljenja podzemnih stijena ubrizgavanjem tečnosti pod veoma visokim pritiskom radi crpljenja nafte) i regulisanje finansijskog sektora. „Berni Sanders je najveći rizik za finansijska tržišta ove godine“, upozorio je investitor Džefri Gandlah, koji je 2016. predvidio pobjedu Donalda Trampa.

Milijarderi citiraju i Vinstona Čerčila: „Siromašni ljudi ne postaju bogati tako što bogati postaju siromašni“.  Mada neki priznaju da nedostatak kapitalizma jeste neravnomjerna raspodjela blagostanja, istovremeno upozoravaju: „Nedostatak socijalizma je ravnomjerna raspodjela bijede“.

Sanders  decenijama govori o demokratskom socijalizmu. To je činio kao gradonačelnik, kao kongresmen i kao predstavnik u senatu SAD-a. Sada često razvija  misao koju je u obraćanju naciji 1944. izgovorio  Ruzvelt : „Jasno smo uvidjeli činjenicu da istinska sloboda pojedinca ne može postojati bez ekonomske sigurnosti i nezavisnosti“. Sanders podsjeća i na misao Martina Lutera Kinga: ,,Mi već živimo u socijalizmu, ali je to socijalizam samo za bogataše i velike korporacije, dok su radničke porodice ostavljene da se snalaze na neregulisanom slobodnom tržištu”.

Sanders ističe kako u SAD-u konačno mora da bude priznato da su „ekonomska prava ljudska prava“. On nudi viziju demokratskog socijalizma kao alternativu sistemu organizovanom tako da donosi korist samo malom broju oligarha – uključujući i Donalda Trampa .

,,Ruzvelt hoće da kaže – a često je to govorio i Martin Luter King – da su politička prava odlična stvar, ali šta ona vrijede ukoliko ne možete sebi da priuštite ljekarski pregled kada ste bolesni? Šta vam vrijede politička prava kada ne možete da se prehranite od plate koju primate? Šta ona vrijede ukoliko spavate na ulici? Šta vrijede kada imate 85 godina i nemate dovoljno novca da kupite ljekove koji bi vam ublažili bol”, primijetio je Sanders u proljetošnjem intervjuu za  časopis Nejšn, najstariji nedjeljnik koji  izlazi u SAD-u još od 1865.

Sanders je naglasio i podjednako važno pravo na čistu životnu sredinu. ,,Danas će mnogi ljudi širom ove zemlje otvoriti svoje česme za vodu, ali voda koja će iz njih poteći nije za piće, otrovna je. Djeca u Bronksu i mnogim drugim djelovima zemlje, u urbanim područjima, u nevjerovatno visokim procentima obolijevaju od astme i drugih bolesti prouzrokovanih nezdravom životnom sredinom,” naveo je on.

Sanders je primijetio da u SAD-u siromašni glasaju u znatno manjem procentu nego bogati. ,,Bogati imaju vremena da se posvete politici. Imaju i sredstva koja im omogućuju da doniraju velike sume novca. Njegovu kampanju pomažu pristalice sa, u prosjeku, 100 do 200 dolara.

Po Sandersu, važno je što je Ruzvelt govorio, da ukoliko država nema sluha za hitne ekonomske potrebe radnih ljudi, oni gube vjeru u politički proces. ,,Mislim da je Ruzveltova poenta – a to o čemu on govori događa se tokom 1930-ih, koje je obilježio uspon fašizma u Nemačkoj, Italiji i širom svijeta – da moramo da skrenemo pažnju na potrebe radnih ljudi i njihovih porodica i da im pokažemo da država prepoznaje njihov bol i namjerava da riješi ekonomske izazove sa kojima se susreću”.

,,Moramo razgovarati o demokratskom socijalizmu kao alternativi razobručenom kapitalizmu u kojem bogati svakodnevno postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Mislim da je to poruka za koju su mladi ljudi, ali i radni ljudi uopšte, posebno otvoreni”, rekao je Sanders u intervju.

Prethodno je Sanders 2018, u otvorenom pismu u londonskom liberalnom dnevniku Gardijan, upozorio da se u doba ogromne imovinske i dohodovne nejednakosti, kada jedan odsto svetskog stanovništva posjeduje više bogatstva nego ostalih 99 odsto, odvija uspon nove autoritarne osovine. Glavni atributi autokrata su im zajednički: otpor prema demokratskim normama i slobodi medija, netolerancija prema etničkim i vjerskim manjinama i uvjerenje da vlast treba da služi sopstvenim sebičnim finansijskim interesima. ,,Ti lideri su duboko povezani s mrežom oligarha-multimilijardera koji svet tretiraju kao svoju ekonomsku igračku”, napisao je Sanders.

Sanders smatra da treba trezveno sagledati zašto međunarodni poredak poslije Drugog svetskog rata nije uspio da ispuni mnoga obećanja i kako su autoritarni vlastodršci iskoristili njegove neuspjehe da bi dobili podršku za svoj program.

Naveo je da je zajednički zadatak borba za budućnost u kojoj nove tehnologije i inovacija rade u korist svih ljudi, a ne samo nekolicine. ,,Vlade svijeta treba da se zajedničkim snagama suprotstave multinacionalnim korporacijama koje čuvaju 21 bilion dolara na of-šor računima kako bi izbjegle plaćanje poreza, a onda traže da njihove vlade nametnu mjere štednje radnom stanovništvu.”

Po Sandersu, neprihvatljivo je da šacica multinacionalnih medijskih giganata u vlasništu malog broja milijardera u velikoj mjeri kontroliše protok informacija na planeti. ,,Neprihvatljivo je da danas, kada je hladni rat odavno iza nas, zemlje troše više od bilion dolara godišnje na razorno oružje dok milioni djece umiru od lako izlječivih bolesti”.

Za uspješnu borbu protiv sve jače međunarodne autoritarne osovine, po  Sandersu. potreban je međunarodni progresivni pokret. ,,Takav pokret bi mobilisao vizijom zajedničkog napretka, sigurnosti i dostojanstva za sve ljude i uhvatio se u koštac s velikom globalnom nejednakošcu, ne samo ekonomskom već i političkom”, zaključio je Berni Sanders. Mnogi na sve to kažu: Go, Berni, go.

Milan BOŠKOVIĆ 

Komentari

SVIJET

SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Marin Le Pen je  prije par dana  diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako se radi o predsjednici najbrojnije stranke, istaknutoj figuri krajnje desnice, ali i vodećoj  kandidatkinji u anketama za predsjedničke izbore, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku

 

 

Marin Le Pen i još 24 osobe iz RN-a, uključujući stranačke zvaničnike, zaposlene, poslanike EP i asistente, osuđeni su za pronevjeru miliona eura iz fondova Evropskog parlamenta u sklopu afere „fiktivnih poslova“. Suđenje je otkrilo da je stranka koristila novac iz EP kako bi plaćala osoblje u Francuskoj.

Francuska liderka krajnje desnice prije par dana je diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako je predsjednica stranke Nacionalno okupljanje (RN), istaknuta figura evropske krajnje desnice i vodeća kandidatkinja u anketama za predsjedničke izbore u Francuskoj 2027. godine, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku.

Le Pen je osim zabrane bavljenja politikom, dobila petogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije, koja ne može biti suspendovana žalbom, ali će zadržati svoje mjesto u parlamentu do kraja mandata. Takođe joj je izrečena četvorogodišnja zatvorska kazna – dvije godine uslovno i dvije kućnog pritvora, te novčana kazna od 100.000 eura. Na ove kazne ima pravo žalbe.

„Oni žele moju političku smrt“, tvrdila je Le Pen još u novembru. Šta se krije iza ovog procesa piše se naveliko po medijima, ali još više u komentarima i na mrežama. Nekako se čini da se većina slaže da će to oslabiti ionako poljuljanu viziju Emanuela Makrona, i pojačati globalni bijes desničarskih lidera, te dodati goriva u njihove motore. U konačnici ovo bi osim toga što će desnicu prikazati kao žrtvu i dati vjetar u njena leđa, moglo očistiti Francusku od balasta porodice Le Pen.

Višedecenijsko prisustvo Marin i njenog nedavno preminulog oca u strukturama ultra desnice je možda poslednja kočnica koja te ideje drži dalje od preuzimanja vlasti u ovoj zemlji.

Ne treba zaboraviti – Le Penin uspjeh je ogroman. Nacionalni front je najveća stranka u fragmentiranom francuskom parlamentu. Ovakvom razvoju situacije se pomalo vesele upravo oni na desnom kraju političkog spektra. Politički analitičar Dominik Moizi za CNN sugeriše da bi neki unutar RN-a mogli čak i tiho slaviti ovu odluku. „U javnosti će vrištati, osuđivati, govoriti ‘kakva strašna nepravda’. Ali duboko u sebi, mnogi će možda biti zadovoljni, misleći: ‘Ovo je mlađi kandidat. Privlačniji je široj publici. I što je najvažnije – ne nosi prezime Le Pen.’“, konstatovao je on ove moguće promjene na francuskoj desnici misleći na Le Peninog kolegu Žordana Barelu.

„Ovo je ludo. Pravna borba je pogrešna bez obzira koga cilja“, napisao je grčki ekonomista i bivši političar Janis Varufakis na X. I dodao:  „Francuski neo-fašisti će samo imati koristi od ovoga“.

Među prvima u njenu odbranu se oglasio milijarder Ilon Mask, koji je ranije pozivao na opoziv američkih sudija koji blokiraju agendu Donalda Trampa i otvoreno podržavao evropske krajnje desničare. Prisjetimo se favorizovao je njemačke desničare iz redova AfD i privatnim pozivom čestitao njihovoj liderki na nedavnim uspjesima. Iza diskvalifikacije Le Penove, tvrdi Trampov vojnik stoji zavjera establišmenta. “Kada radikalna ljevica ne može pobijediti demokratskim putem, zloupotrebljava pravni sistem da zatvori svoje protivnike. Ovo je njihov standardni metod širom svijeta”, napisao je Mask na mreži X.

Bivši brazilski predsjednik Žair Bolsonaro, koji je do 2030. diskvalifikovan iz političke trke zbog zloupotrebe moći, nazvao je presudu lijevim pravosudnim aktivizmom. “Je suis Marine!” napisao je Viktor Orban na mreži X.

Belgijski političar Tom Van Griken, lider flamanske krajnje desničarske stranke Vlaams Belang, komentarisao je presudu riječima: „Kada nacionalistički političari steknu popularnost, sistem pronalazi druge, nedemokratske načine da ih ućutka“.

Španski lider stranke Vox, Santjago Abaskal, takođe je pružio podršku: „Nikada neće uspjeti da ućutkaju glas francuskog naroda.“ Pisali smo na ovim stranama da je Abaskal u februaru ugostio Le Pen, Orbana i druge krajnje desničarske lidere na političkom skupu u Madridu.

Zanimljivo i u regionu. Lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, uporedio je presudu protiv Le Pen sa sopstvenom situacijom: „Baš kao u mom slučaju, presuda nije donesena zbog zakona – već zbog politike.“

Naravno, dosta je onih koji misle drugačije, a koje sumira izjava Nik Aiosa, direktora Transparensi Internešnela; „Pravda je ispravno sprovedena u ovom slučaju, gdje je francuska krajnja desnica bezobrazno pronevjerila sredstva“.

Vijesti su stigle i do Kremlja, pa je Dmitrij Peskov, portparol Vladimira Putina, izjavio da “slučaj Marin Le Pen predstavlja kršenje demokratskih normi”. Peskov je ustvrdio još jednom ono što je odavno narativ Moskve i njoj naklonjenih sistema, vlada i pojedinaca: „sve više evropskih prijestonica krši demokratske norme“. Slične riječi podrške stigle su i od holandskog populiste Gerta Vildersa i lidera italijanske Lige Matea Salvinija. On je izjavio: „Ovo je loš film koji gledamo i u drugim zemljama, poput Rumunije. Ali nećemo se dati zastrašiti, nećemo stati: punom brzinom naprijed, prijateljice moja!“

Osvrnimo se kratko na  Rumuniju. U martu je rumunska izborna komisija odbila kandidaturu desničarskog političara Kalina Georgeskua za predsjedničke izbore u maju. Georgescu, poznat po oštroj kritici EU i NATO-a, iznenada je osvojio najviše glasova u prvom krugu izbora u novembru, a onda je Ustavni sud poništio glasanje zbog navodnog „ruskog miješanja“ i masovne propagande na društvenim mrežama. Georgesku je poništenje izbora nazvao formalizovanim državnim udarom, a zabranu kandidature direktnim udarcem u srce demokratije. “Evropa je sada diktatura, Rumunija je pod tiranijom!” poručio je on.

Iako su stotine protestanata izašle na ulice nakon što je Georgescu diskvalifikovan iz trke za predsjednika, masa nije ni izbliza dostigla broj prikazanih u online video zapisima i fotografijama među kojima je , tvrde upućeni, bilo i slika iz Beograda.

Georgescu se predstavljao kao ultra podržavalac Donalda Trampa. Visoki članovi administracije SAD javno su ga podržali.  Potpredsjednik te zemlje JD Vens kritikovao je ustavni sud zbog odluke da poništi predsjedničke izbore, optužujući rumunsku vladu da otkazuje izbore jer im se ne sviđa rezultat i optužujući ih da su toliko uplašeni od svog naroda da ih ućutkuju. Osim Georgeskua, zabranjena je i kandidatura desničarke Diane Sosoaka iz S.O.S. partije.

I nakon uklanjanja desnih kandidata, jedan od glavnih takmaca, opet je desničar. Rumunski mediji na novim predsjedničkim izborima velike šanse daju George Simionu. Ovaj političar je rekao: „Ciljanje ili uništavanje vašeg političkog protivnika bilo kojim sredstvima je iz uputstava totalitarnih režima“. Zanimljivost vezana za njega je da mu je još od 2018. godine zbog radikalnih stavova zabranjen ulazak u Moldaviju. Jedna od ključnih stavki njegove politike je unifikacija Rumunije i Moldavije.

Mnogi vjeruju da je priča o sukobu uticaja u rumunskoj politici naduvana. Ipak, granice koje ova zemlja ima sa Ukrajinom i Orbanovom Mađarskom pričaju drugu priču. U susjedstvu je i Slovačka koja je na istim talasima. Stvaranje ovog koridora na čijem čelu bi bili ljudi koji u Putina i Trampa gledaju sa oduševljenjem bi dodatno pocijepalo ionako uzdrmanu Evropu.

Upravo zato sa pažnjom treba pratiti retoriku Vašingtona.  „Isključenje ljudi iz političkog procesa je naročito zabrinjavajuće, s obzirom na agresivnu i korumpiranu pravnu borbu protiv predsjednika Donalda Trampa ovdje u Sjedinjenim Državama,“ rekla je Tami Brus, glasnogovornica  Stejt dIpartmenta aludirajući na pravne procese protiv bivšeg američkog predsjednika. Brus je  dovela u pitanje i  karakterizaciju Le Pen kao krajnje desničarke. Le Pen je, inače,  godinama odbacivala etiketu krajnje desnice, pokušavajući da normalizuje svoju stranku i poveća izborne šanse. Rebrendiranje stranke očigledno nije uradilo mnogo na maskiranju ideologija, ali jeste na masovnosti biračkog tijela.

Podsjećajući na minhenski govor američkog potpredsjednika JD Vensa od prije par mjeseci, Brusova je istakla: „Moramo da činimo više od pukog pričanja o demokratskim vrijednostima – moramo ih i živjeti“. Vens je, sjetimo se, u Minhenu osudio evropske stare, ukorijenjene elite, optužujući ih da se kriju iza ružnih, sovjetskih izraza poput dezinformacija i dezinformisanja kako bi ugušile alternativne stavove i spriječile autsajdere da pobijede na izborima. „Podržavamo pravo svih da izraze svoje mišljenje u javnom prostoru, bilo da se slažemo ili ne,“ rekla je Brus, ponavljajući Vensovu retoriku.

Mediji prenose da je Trampova administracija vršila pritisak i na Rumuniju da dozvoli pro-ruskom političaru krajnje desnice da se kandiduje na predsjedničkim izborima. Pomenuli smo njihov upliv i u njemačku politiku, a zabilježena je i nedavna podrška Konoru MekGregoru, UFC borcu, da postane predsjednik Irske. Elon Musk otvoreno podržava Tomija Robinsona u Britaniji. Valjalo bi imati lojaliste svuda.

Cilj desnih struktura svakako je napraviti od Le Penove žrtvu. Neku vrstu totema oko kojeg će se  okupljati njihove snage u ratu za tradicionalne vrijednosti, slobodu govora… Onakve kakvima ih oni vide.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Benjamin Netanjahu i njegova svita, očigledno podržana novom vašingtonskom administracijom, odlučili su da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak. Vojne akcije izvodili su i u oblastima u Siriji, Libanu i Jemenu

 

 

Kapije pakla na Bliskom istoku su otvorene. Nakon što je fokus jedno vrijeme bio izmješten sa ovog komada planete, Benjamin Netanjahu i njegova svita, podržana novom vašingtonskom administracijom su odlučili da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak.

Mediji su prenijeli da je više od 400 Palestinca ubijeno, a 562 ranjena. Gaza je u utorak, prema podacima CNN-a doživjela najsmrtonosniji dan u više od 15 mjeseci bliskoistočnog haosa. „Više od 130 djece i mnogo žena je ubijeno, uključujući čitave porodice“, rekao je za CNN Mahmud Basal, portparol Civilne zaštite Gaze. Da su mnoge žrtve napada djeca, saopštilo je i Ministarstvo zdravlja Gaze. Broj onih pod ruševinama, kako smo odavno navikli, niko ne zna.

Iznenadni napadi uključivali su Kan Junis i Rafu na jugu, Gaza siti na sjeveru i centralne oblasti poput Deir el-Balaha. „Netanjahu i njegova ekstremistička vlada donose odluku da sruše sporazum o prekidu vatre, izlažući zatvorenike u Gazi neizvjesnoj sudbini“, navodi se u saopštenju Hamasa. „Ove brutalne masakre izraelska okupaciona vojska čini bez ikakvih moralnih ili pravnih ograničenja. To dokazuje da imaju unaprijed osmišljeni plan da nastave genocid nad djecom i ženama“, navodi se u reakciji Vlade u Gazi. Broj ubijenih Palestinaca bliži se cifri od 50.000.

,,Nastavićemo da se borimo kako bismo ostvarili sve naše ciljeve u ovom ratu“, objavio je premijer Izraela vraćajući se starim mantrama o oslobađanju svih talaca i totalnom uništenju Hamasa. Naglasio je da će njegova vojska nastaviti sa operacijama dok Hamas više ne bude predstavljao prijetnju i da će Izrael djelovati uz sve veći pritisak. Opet je bio jasan: „Ništa nas neće zaustaviti u ostvarenju svih naših ratnih ciljeva“. Ministar odbrane Izraela, Izrael Kac, izjavio je da će se vrata pakla otvoriti u enklavi ako preostali zarobljenici ne budu oslobođeni. „Nećemo prestati borbu dok se svi taoci ne vrate kući i dok se svi ciljevi rata ne ostvare“, rekao je Kac.

Ovim akcijama, u utorak je narušeno krhko primirje sklopljeno prije dva mjeseca. Iako primirje nije zvanično prekinuto, jasno je sve. Hamas je od početka primirja oslobodio oko tri desetine zarobljenika u zamjenu za skoro 2.000 palestinskih zatvorenika. Pregovori o drugoj fazi primirja, koja bi podrazumijevala oslobađanje preostalih 60 zarobljenika i uspostavljanje trajnog primirja, zapeli su zbog izraelskog insistiranja da se prva faza produži do sredine aprila. Dogovor između Izraela i Hamasa, od početka je na ivici propasti, ali ovako krvav završetak ove faze ipak je malo ko očekivao. Dodatno, napadi su izvedeni tokom muslimanskog svetog mjeseca Ramazana.

Već dvije sedmice traje i blokada isporuke hrane i druge humanitarne pomoći Gazi. Time Izrael pokušava da izvrši pritisak na Hamas sa ciljem oslobađanja više talaca i uvođenja novih uslova za produženje primirja. Izrael je takođe isključio struju posljednjoj elektrani u Gazi koja je još uvijek dobijala napajanje, pogoršavajući postojeću krizu sa vodom i ozbiljno ugrožavajući rad postrojenja za desalinizaciju, saopštili su lokalni zvaničnici. Ovo je samo drugačije način za sprovođenje izraelske nakane čišćenja palestinske teritorije.

Francuski Le Monde je prenio da je jedan izraelski zvaničnik rekao da su novi napadi imali za cilj srednjerangirane vojne komandante Hamasa, zvaničnike rukovodstva i terorističku infrastrukturu. Dodao je da će kampanja trajati koliko bude potrebno i najavio kopnene akcije.

Izraelska vojska je u utorak, nakon intenzivnih napada, izdala naređenja za evakuaciju naselja duž granice s Gazom, što je izazvalo strah od predstojeće kopnene operacije. U objavi na arapskom jeziku na mreži X, portparol izraelske vojske Avičaj Adrae pozvao je stanovnike da se pomjere ka zapadu, navodeći da su ta područja sada opasne borbene zone.

Ovo nije prošlo bez komentara ni u Izraelu. Demonstranti u toj zemlji optužili su Netanjahua da je naredio kršenje primirja u Gazi kako bi obezbijedio pokriće za očuvanje svoje vlasti. Ovo je uslijedilo nakon što su političke tenzije u toj zemlji narasle usljed najava da će premijer pokušati da smijeni šefa Šin Beta – unutrašnje bezbjedonosne službe. „Netanjahu koristi živote naših građana i vojnika jer drhti od straha pred nama – pred javnim protestima zbog smjene direktora Šin Beta“, napisao je Jair Golan, lider ljevičarske stranke Demokrati, na platformi X. „Sve je povezano… Taoce su žrtvovali iz političkih razloga”, rekla je Ora Peled Nakaš, bivša visoka oficirka izraelske mornarice i organizatorka izraelskog protesta. Tu je i nesigurno usvajanje budžeta koje se mora dogoditi do kraja ovog mjeseca, a čija nerealizacija bi mogla dovesti do prijevremenih izbora.

Porodice talaca izrazile su zabrinutost zbog sudbine svojih najbližih. „Šokirani smo, ljuti i prestravljeni namjernim uništavanjem procesa za vraćanje naših voljenih iz strašnog zarobljeništva Hamasa“, saopštio je Forum porodica talaca, a prenijeli zapadni mediji. Istovremeno, Netanjahu se suočava s pritiscima svojih tvrdolinijaških saveznika, koji ne žele nijedan dogovor u Gazi koji ne bi doveo do uništenja Hamasa. Izraelski napadi od utorka, odobrovoljili su krajnje desnu stranku Moć za Izrael Itamara Ben-Gvira. Iz ove strukture su najavili da se vraćaju u Netanjahuovu koaliciju. U januaru su je napustili zbog sklapanja primirja.

I lideri opozicije Beni Ganc i Joav Galant dali su izjave koje su djelimično podržale nastavak izraelskih udara na Gazu, navodeći da bi to moglo omogućiti siguran povratak talaca. Međutim, izrazili su i sumnju da se rat vodi iz političkih razloga. „Odluke se moraju donositi na osnovu operativnih razmatranja – a ne politike“, napisao je Galant, bivši ministar odbrane, na mreži X.

Arapske i evropske vlade osudile su obnovljenu izraelsku ofanzivu, dok je Međunarodni komitet Crvenog krsta upozorio da su zdravstvene ustanove preopterećene žrtvama. Francusko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da sukobi „ugrožavaju napore za oslobađanje talaca i prijete životima civilnog stanovništva u Gazi“, dok je ministarstvo spoljnih poslova Katara navelo da izraelska eskalacija može zapaliti cijeli region i ugroziti njegovu sigurnost i stabilnost.

Dok zapadne zemlje i arapski svijet šalju zabrinute signale, iz SAD-a drugačiji tonovi. Bijela kuća saopštila je da je Izrael konsultovao predsjednika SAD Donalda Trampa prije napada. Ovo smo saznali preko izjave portparolke Vašingotna Karolin Levit. „Kao što je predsjednik Tramp jasno rekao, Hamas, Huti i svi oni koji žele terorisati ne samo Izrael, već i Sjedinjene Države, platiće cijenu“, rekla je za Fox News. Ambasadorka SAD-a pri UN-u, Doroti Ši, otišla je dalje i okrivila Hamas za obnovljene sukobe, tvrdeći da je odbacio svaki prijedlog i rok u proteklim sedmicama.

„Sa svojom neograničenom političkom i vojnom podrškom Izraelu, Vašington snosi punu odgovornost za masakre žena i djece u Gazi”, navodi se u saopštenju Hamasa. Portparol Hamasa Abdul Latif Al-Kanu izjavio je da koordinacija Izraela sa Sjedinjenim Američkim Državama prije nastavka rata u Gazi potvrđuje saučesništvo Vašingtona u ratu.

„Prethodna koordinacija okupatora sa američkom administracijom potvrđuje njeno saučesništvo u genocidnom ratu protiv našeg naroda i pruža pokriće za njegove ratne zločine”, rekao je Al-Kanu na Telegramu „Pozivamo međunarodnu zajednicu da odmah djeluje i izvrši pritisak na okupatora kako bi zaustavio krvoproliće u Gazi“, poručio je glasnogovornik Hamasa.

Vašington je umiješao prste i dublje u Bliski istok. Desetine ljudi su navodno ubijene nakon što je američki predsjednik naredio vojnu akciju protiv pobunjenih Huta u Jemenu. Otvorio je tako novi front protiv ove grupe koju podržava Iran. U međuvremenu, smrtonosni izraelski prekogranični napadi pojačali su napetosti između Libana i nove islamističke vlade u Siriji.

Primirje postignuto sredinom januara bilo je planirano u tri faze, od kojih je prva završena prije dvije sedmice. Izrael je odbio da uđe u konkretne pregovore o drugoj fazi, koja je trebalo da dovede do dugotrajnog primirja, potpunog izraelskog povlačenja iz Gaze i oslobađanja svih talaca koje je Hamas zarobio tokom napada na Izrael 7. oktobra 2023. koji je otvorio ovo poglavlje bliskoistočnog sukoba. Prema sporazumu koji je postignut nakon više od godinu dana pregovora uz posredovanje SAD-a, Egipta i Katara, primirje je trebalo da ostane na snazi dok traju pregovori o drugoj fazi.

Tokom prve faze, Hamas je oslobodio 25 talaca i predao posmrtne ostatke još osam, u zamjenu za oslobađanje skoro 1.800 palestinskih zatvorenika. Izraelske snage su se takođe povukle u tampon-zone unutar Gaze, što je omogućilo stotinama hiljada raseljenih Palestinaca da se vrate na sjever Gaze. Dogovor nije predviđao dalja oslobađanja talaca prije početka druge faze.

Sada, kada su vrata pakla opet otvorena, veliko je pitanje šta donosi sjutra.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada  i ovdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Ključno pitanje Evrope nije novac već: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti

 

 

 

Vrijeme se ubrzava. Događaji u globalnoj politici se ređaju kao na kaironu večernjeg dnevnika.. Prošle sedmice zahvaljujući televizijskim kamerama koje su ispunile Ovalnu sobu, prisustvuovali smo bučnoj raspravi vrha američke politike i usamljenog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Neugodan susret, više je asocirao na Donald Trampov serijal The Aprentice u kom dijeli savjete i ponižava mlade biznismene željne rada u njegovim firmama nego na sastanak vezan za jednu od najvećih svjetskih kriza posljednjih decenija.

„Javno poniženje kroz koje je prošao bespomoćni Zelenski je zlostavljanje tipično za ljude kao što su Tramp i Vens i nije prvo te vrste. Novina je da se dogodilo pred kamerama. Osim onog Potpiši, pseto Hosnija Mubaraka upućenom Jaseru Arafatu na ceremoniji potpisivanja Sporazuma iz Kaira 1994, kamere nikada nisu zabilježile takvu demonstraciju sile gospodara svijeta, ili onih koji misle da to jesu, prema svojim štićenicima“, pojasnio je scene iz Vašingtona Gideon Levi. Bilo je i grubljih paralela, poput one vezane za Čehoslovačku i 1938.

Nakon ovog sastanka niko ne može da predvidi niti šta nam donose Trampove četiri godine u najvažnijoj fotelji te zemlje.

Tramp je u utorak održao i govor pred Kongresom. U najdužem predsjedničkom  govoru ikada pred ovim domom, obrazlagao je svoje i uspjehe svoje administracije uz neizostavne stojeće ovacije republikanaca za sve što je Elon Mask uradio za kresanje troškova u toj zemlji. Nije izostalo ni ponižavanje suparnika.

Mnogi sa ove strane Atlantika su čekali da na red dođe ukrajinska priča. Tramp je pokazao pismo ukrajinskog predsjednika u kojem ovaj izražava spremnost da sjedne za pregovarački sto. „Ukrajina je spremna da dođe za pregovarački sto što je prije moguće kako bi se približila trajnom miru. Niko ne želi mir više od Ukrajinaca“, rekao je Tramp citirajući napisano. Pomenuo je i ozbiljne razgovore sa Rusijom, te njihove snažne signale vezane za mir. Detalja o ovim planovima nije bilo. Zna se: nakon sačekuše u Ovalnoj sobi uslijedilo  je obustavljanje vojne pomoći Ukrajini.

Režimski ruski portal Gazeta uvjeren je da Vladimir Putin od mirovnih pregovora ništa ne gubi, a može dobiti dosta. U ovom mediju su uvjereni da je Tramp  pristao na sve Putinove uslove. Žele što skoriji sastanak Putina i Trampa. Uz saglasnost Bjelorusije, predložili su Minsk kao mjesto susreta.

„Tramp je Zelenskom rekao istinu u lice i objasnio mu da se igra sa Trećim svjetskim ratom. A to nezahvalno prase dobilo je dobar šamar od vlasnika svinjca. Vojnu pomoć nacističkoj mašini treba zaustaviti”, napisao je Dmitrij Medvedev, Zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije.

Nakon pisma Zelenskog Bijela kuća je saopštila da će razmotriti obnavljanje vojne pomoći Ukrajini ako se Zelenski vrati za pregovarački sto. Savjetnik za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće, Majk Volc rekao je da je imao dobar telefonski razgovor sa Kijevom o lokaciji i sadržaju narednog kruga pregovora koji bi trebali da se dese uskoro.

Zelenski je na mreži X izložio i put ka mirovnom sporazumu. On bi mogao da počne oslobađanjem zatvorenika i zaustavljanjem napada iz vazduha i mora, ako Rusija učini isto. „Niko ne želi mir više od Ukrajinaca. Moj tim i ja smo spremni da radimo pod snažnim vođstvom predsednika Trampa kako bismo postigli mir koji traje“, kazao je.

Novi momenti o razgovorima Vašingtona i Kijeva unijeli su malo nemira i u Moskvu. Nepredvidivi biznismen očigledno zna kako da bude pod svijetlom reflektora i podgrijava dramu.

Potezi nove američke administracije stavljaju veliki pritisak na evropske saveznike koji su javno podržali Zelenskog nakon sukoba u Ovalnoj sobi. Evropski lideri su u nedjelju žurili da spasu što se spasiti može. Britanija i Francuska formirale su koaliciju voljnih, kako bi razvile plan za okončanje rata u Ukrajini.

Evropu posebno brinu najave povećanja tarifa. Ekonomista Janis Varufakis upozorava lidere Evrope, na zamke: „Pretpostavljaju da će Tramp nastaviti da pjenuša dok stvarnost ne pokaže neutemeljenost njegovog shvatanja ekonomije. Ali izgleda da im je nešto promaklo: Trampova fiksacija na carine samo je dio globalnog ekonomskog plana koji je sasvim solidan – mada riskantan“. Varufakis dalje pojašnjava eventualnu strategiju američkog predsjednika: „Carine su samo prva faza njegovog ekonomskog masterplana. Pošto je nametnuo visoke carine kao novu normalnost, dok strani novac nastavlja da se akumulira u Americi, Tramp može čekati pravi trenutak dok ga prijatelji i neprijatelji u Evropi i Aziji mole da pristane na razgovor. Onda počinje druga faza: veliki pregovori“. Tu se  može povući paralela sa pričom pomoći Ukrajini.

Evropljani su prinuđeni da razmišljaju i o svojoj bezbjednosti. U utorak su konzervativci i socijaldemokrate u Njemačkoj objavili predloge za osnivanje fonda od 500 milijardi eura za povećanje odbrambenih izdvajanja. Predsjednica EK Ursula fon der Lajen izložila je prijedloge za mobilizaciju do 800 milijardi eura za odbrambenu potrošnju EU.

Poljski premijer Donald Tusk je rekao da će i njegova vlada morati da donese vanredne odluke. „Odluka o obustavi američke pomoći Ukrajini je saopštena, i možda će početi da se ukidaju sankcije Rusiji. Nemamo razloga da mislimo da su ovo samo riječi“, rekao je Tusk. On je, posebno, ukazao na paradoks cijele drame:   500 miliona Evropljana traži zaštitu od 300 miliona Amerikanaca, od 140 miliona Rusa. Tusk smatra da Evropa treba da računa na sopstvene snage. Po njegovoj ocjeni broj profesionalnih vojnika Evrope i Ukrajine zajedno je 2,6 miliona, SAD 1,3 miliona, Kine 2 miliona, a Rusije 1,1 milion. Uporedio je i ostale parametre i zaključio da sve ukazuje na to da Evropa nije slaba ni ekonomski ni u ljudstvu, ali joj nedostaje uvjerenje u sopstvenu snagu.

Analitičari iz Breugel think-tanka naglašavaju da su evropske snage brojne, ali da je njihova efikasnost ograničena nedostatkom jedinstvene komande. NATO funkcioniše pod pretpostavkom da je Vrhovni saveznički komandant Evrope (SACEUR) visokorangirani američki general – ali to može funkcionisati samo ako SAD preuzmu lidersku ulogu i obezbijede strateške kapacitete.

Evropa je i tu pred izborom: ili značajno povećati broj vojnika kako bi nadoknadila fragmentiranost nacionalnih vojski, ili pronaći načine za brzo poboljšanje vojne koordinacije. Neuspjeh u koordinaciji znači znatno veće troškove, a pojedinačni napori vjerovatno ne bi bili dovoljni u slučaju ratnog scenarija.

Žan-Noel Baro francuski ministar spoljnih poslova rekao je ovih dana da je došlo vrijeme da Evropa prekine svoju zavisnost od američkog naoružanja. „Mi Evropljani sada imamo izbor koji nam je nametnut: napor i sloboda, ili udobnost i ropstvo“, rekao je. Francuski predsjednik Emanuel Makron obratio se naciji u srijedu veče riječima: „Nisu samo ljudi Ukrajine ti koji se bore za svoju slobodu. Takođe, naša sigurnost je ugrožena. Ako neka zemlja može da napadne svog susjeda u Evropi i da prođe nekažnjeno… mir više ne može biti garantovan na našem kontinentu. Put do mira ne može se postići napuštanjem Ukrajine“.

EK je predložila da se ukinu EU pravila po kojima su budžeti za odbranu zemalja članica ograničeni. „Ovo je trenutak za Evropu. I mi smo spremni da preduzmemo sledeći korak”, rekla je Lajenova.

Probudile su se još neke evropske zemlje. Iako više nije dio EU, Velika Britanija je odigrala proaktivnu ulogu. Premijer Kir Starmer je među prvima ugostio ukrajinskog predsjednika. Zelenski je tom prilikom posjetio i kralja Džordža. Mnogi su u ovom vidjeli simboličan gest Britanaca, jer je nekoliko dana ranije Starmer uručio veoma rijetku pozivnicu britanske krune za posjetu američkom predsjedniku. Analitičari u ovoj posjeti, ali i u vojnoj pomoći Birtanije, vide pejzaže neke drugačije Evrope u kojoj ta ostrvska zemlja nije kao ranije bliža SAD-u nego kontinentu kom pripada.

Oglasio se i mađarski premijer Viktor Orban koji nije bio na prethodnom sastanku evropskih lidera. Prije briselskog sastanka vidio se sa francuskim predsjednikom kako bi razgovarali o Ukrajini. On vidi veće šanse za pronalaženje načina za saradnju u vezi sa zajedničkom bezbjednošću EU nego oko Ukrajine. Zanimljivo, njegovo angažovanje došlo je par dana nakon što je telefonski razgovarao sa Trampom, kako je rekao, o – svemu.

U novom razvoju događaja interesantan je za Evropu i pristup Turske. Predsjednik Redžep Tajip Erdogan javno se suprotstavio stavu SAD-a o upravljanju sukobom u Ukrajini i istakao da se pravedan i trajan mir može postići samo kroz jednaku i fer zastupljenost obje strane u sukobu.  Erdogan je istovremeno poručio evropskim prestonicama da bi iskreni pregovori o punopravnom članstvu Turske  u EU, omogućilo izlaz Evropi iz nevolja.

Evropljani razmišljaju i o krpljenju rupe koja bi nastala američkim povlačenjem iz evropskog sukoba. Cifre koje smo čuli iz Trampovih usta su basnoslovne, ali i izmišljene. Dok govori o preko 300 milijardi koje je njegova zemlja dala Ukrajini, zvanični podaci pokazuju oko pola te sume. Kongres je odobrio 174,2 milijarde dolara za Ukrajinu od 2022. godine, uključujući humanitarnu i finansijsku pomoć.. Bez obzira, Evropi treba mnogo da nadomjesti gubitak američkih sredstava. Vidi se to ovih dana i po fondovima pomoći koji se polako gase ili stavljaju na stand-by.

Mnogi ipak vjeruju da bi Evropa mogla u relativno brzom roku da popuni tu prazninu. Pod uslovom da postoji politička volja da se to uradi, rekli su iz Međunarodnog instituta za strateške studije za Politico.

Nije sve  u parama. Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Prisjetili su se ovih dana brojni komentatori rečenice koja se povezuje sa Henri Kisindžerom: „Koga da pozovem ako želim da porazgovaram sa Evropom?“. Evropa danas živi u America First eri. Alarmi su počeli da se pale još u vrijeme tamošnje predsjedničke kampanje. Podrška AfD od strane američke administracije i njihovo proglašavanje snažnih izbornih uspjeha evropske desnice velikim danom za Njemačku znakoviti su svima koji žele da vide. Podrška sličnim strukturama širom Evrope će se desiti na budućim izborima. Francuska i Marin Le Pen su vjerovatno već u američkoj agendi.

Kad se sumira, ključno pitanje Evrope je: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti.

Čuvena je ona izreka, kad bi napadnute zemlje odmah kapitulirale pred naletom agresora – rata nikada ne bi bilo. Tramp gura svijet u izbor: mir u zamjenu za ozakonjenje otimačine tuđe teritorije. Veliko je pitanje, je li kadra Evropa da se izbori za  alternativu: Mir i pravda.

 

Može li Evropa?

Dok se ovaj broj Monitora šalje u štampu u Briselu je u toku novi skup evropskih lidera. Pitanja je mnogo, različitih odgovora još više. Za sada je primjetan kakav takav korak naprijed jer sastanku prisustvuju i oni kojih nije bilo prije nekoliko dana u Londonu. Osim par baltičkih zemalja koje nijesu bile prisutne, ali su pozitivno gledale na okupljanje, sada su tu i Viktor Orban i predstavnik Slovačke Roberto Fico koji su najslabije karike jedinstva ove skupine.

Na samitu će se razgovarati o planu ReArm Europe od 800 milijardi eura za jačanje evropske odbrambene industrije, povećanje vojnih kapaciteta i hitnu vojnu podršku Ukrajini.

Među prvima na sastanak je stigao ukrajinski predsjednik u pratnji predsjednika Evropskog savjeta Antonija Koste i predsjednice EK Ursule fon der Lajen. Dok je Kosta istakao da Ukrajinu vidi kao buduću članicu EU, Lajenova je skup okarakterisala kao prelomni trenutak i za Ukrajinu i za Evropu. „Sjajno je što nijesmo sami,“ prokomentarisao je Zelenski.

Ako je suditi po onome što se dešavalo na više sastanaka evropskih lidera uoči ovog briselskog okupljanja, čini se da je većina zemalja na istom fonu. Najdalje je otišao Makron koji je u svom obraćanju u srijedu veče rekao da je odlučio da otvori stratešku debatu o zaštiti saveznika na evropskom kontinentu kroz francusko nuklearno odvraćanje. Naravno, upotreba nuklearnog oružja Francuske ostala bi isključivo u rukama francuskog predsjednika. „O budućnosti Evrope ne treba da se odlučuje u Vašingtonu ili Moskvi, i da, prijetnja sa istoka se vraća“, rekao je on. Portparol Kremlja je ubrzo nakon obraćanja iskomentarisao da ima osjećaj da Francuska želi da se rat nastavi.

Makronov potez dolazi kao odgovor na inicijativu njemačkog izbornog pobjednika Fridriha Merca, koji je nedavno pozvao na raspravu o nuklearnoj podjeli sa Francuskom. Iako još nije njemački kancelar, danas je u Briselu.

Predsjednica EP Roberta Metsola izjavila je da je već bilo krajnje vrijeme da evropski lideri konačno pokažu djelima, a ne samo riječima, svoju podršku Ukrajini. „Ovo je nešto što tražimo već dugo – da EU, Evropa, pokaže da može da stane na svoje noge. To je, u suštini, ono što naši građani od nas traže.“, rekla je Metsola.

Poruke ovih, ali i drugih lidera su čini se jasne. Evropa se nada drugačijem aranžmanu sa SAD-om, ali proces osamostaljenja od njihovih struktura mora da se desi. Što prije. Slične  poruke o jedinstvu i osamostaljenju poslali su prije samita i norveški, estonski, irski premijer i mnogi drugi koji su se uputili ka Briselu.

Dok se očekuje unisona odluka vezana za odbranu i naoružavanje Evrope, ostaje nejasno da li će tekst o Ukrajini biti odobren od strane svih 27 lidera. Naravno, to je prije svega zbog prijetnje vetom od strane Orbana, koji je zadržao prijateljske veze s Kremljom i podržao Trampov pristup Ukrajini. U pismu predsjedniku ES Antoniju Kosti ove subote, Orban je naveo da postoje strateške razlike oko pitanja  Ukrajine koje se ne mogu prevazići.

Tu je i slovački premijer Robert Fico, koji je takođe odbio vojnu pomoć Ukrajini. Ponovio je da želi da se u zaključke samita uključi pomen o ponovnom otvaranju tranzita ruskog gasa kroz Ukrajinu – što je bila glavna energetska ruta za Slovačku, koju je Kijev ove godine obustavio. „Ako to bude uključeno, naravno da nemamo razloga da blokiramo zaključke“, rekao je Fico prije odlaska na samit. On je odranije insistirao da Ukrajina treba da pristane na hitan prekid vatre i da ne postavlja uslove da bude dio šireg mirovnog sporazuma. Takođe je rekao da slovački predstavnici neće učestvovati na sastanku u Parizu naredne sedmice, jer ne želi da Slovačka bude dio bilo kakvih razgovora o širenju francuskog nuklearnog odvraćanja.

Dragan LUČIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo