Povežite se sa nama

OKO NAS

NAŠI VATERPOLISTI TREĆI EVROPI: Podvig

Objavljeno prije

na

Od desete selekcije svijeta, “ajkule” su postale treća reprezentacija Evrope, srušivši pritom i neke negativne tradicije. I sve prognoze

 

U Budimpešu su ispraćeni tiho i skromno, takve su bile i njihove ambicije, a dočekani kao sportski heroji.

Crnogorski vaterpolisti su prvi put od 2016. godine donijeli medalju, nakon što su samo šest mjeseci ranije ostvarili najslabiji rezultat u istoriji, osvajanjem tek desetog mjesta na prvenstvu svijeta. Od desete selekcije svijeta, “ajkule” su postale treća reprezentacija Evrope, srušivši pritom i neke negativne tradicije, kao i sve prognoze.

Selekcija, koja je kao najvažniju utakmicu na šampionatu označila duel sa autsajderom Njemačkom u grupnoj fazi, do medalje je došla pobjedama nad aktuelnim svjetskim prvakom Italijom i Hrvatskom, koja je od šampionata Evrope 2016. donosila medalje sa svih velikih takmičenja (olimpijsko srebro, svjetsko zlato i bronza, te evropska bronza).

Poslije rezultatskog kraha na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji prošlog ljeta i eliminacije u osmini finala od Australije, Crna Gora prvi put od 2008. i zlata u Malagi nije bila u krugu kandidata za visok plasman.Cilj je bio plasman u četvrtfinale, koje donosi plasman na olimpijski kvalifikacioni turnir, medalju nije pominjao niko, niti se očekivala.

Atmosfera skromnih ambicija očito je prijala igračima koje je selektor Vladimir Gojković okupio, a zatim i izabrao da budu u timu. Sa nikad manjim pritiskom, znatno izmijenjena reprezentacija, sa čak četvoricom debitanata,  računala je da joj je  u ovom trenutku na vaterpolo sceni mjesto  iza najjačih.Možda je baš ta skromnost i nepretenzioznost,  koja često i nije bila odlika naših vaterpolista pred najveća takmičenja, bila i odlučujući faktor – umjesto da prijete objektivno boljima, Gojković i njegovi izabranici su samo ponavljali da je „atmosfera nikad bolja”, da je „impresivna energija koja se vidi od prvog dana priprema”, spremajući se mirno i daleko od očiju javnosti.

Da ovaj tim, ipak, ima potencijal da se nosi sa najboljima naslutilo se, međutim, vrlo rano, već u drugom kolu, kada je umalo napravio nevjerovatan preokret protiv Hrvatske, u meču u kome je nadoknadio pet golova minusa uoči posljedne četvrtine (5:10), a bez remija, možda i bez pobjede, ostao u uzbudljivom finišu.

Da je zadatak, koji je postavljen pred prvenstvo najozbiljnije, i bez potcjenjivanja rivala, shvaćen, pokazala je utakmica sa Njemačkom i ubjedljiva pobjeda (10:3), koja je otvorila vrata četvrtfinala i obezbijedila da se put ka Olimpijskim igrama nastavi.

Ipak, malo ko je očekivao da je da najveće pobjede tek dolaze.

U jednoj od najboljih utakmica reprezentacije u prethodnih 12 godina pala je Italija, domaćin Mađarska je bila samo za nijansu bolja u polufinalu. Meč za bronzu sa Hrvatskom ući će u anale crnogorskog vaterpola, pa i sporta uopšte, zbog načina na koji je ostvarena – čvrstim karakterom, tako nesvojstvenom osobinom selekcija i sportista sa ovih prostora, samopouzdanjem, ogromnim srcem i fanatičnom borbenošću.

“U takvoj situaciji nema taktike, jednostavno – momci su imali hemiju između sebe, oni su vjerovali da mogu. Ovo je njihova pobjeda”, objasnio je selektor Gojković, kako je došlo do preokreta u duelu sa Hrvatskom i trijumfa uprkos zaostatku od četiri gola na poluvremenu.

Bronza iz Budimpešte najmanje sija od svih pet odličja koje je na velikim takmičenjima osvojila selekcija Crne Gore, ali nijedna, još od Malage, nije donijela toliko radosti i emocija, ne samo zbog toga što se čekala četiri godine.

Prvi put od 2008. i evropskog zlata, crnogorski vaterpolisti su  pobijedili utakmicu koja je donosila medalju – gubili su, prethodno, dva evropska (2012. i 2016) i jedno svjetsko finale (2013), te tri meča za treće mjesto na Olimpijskim igrama.

Osjećaj trijumfa u posljednjoj utakmici, svjesnost da je donio nešto za šta se boriš i o čemu si sanjao – to su trenuci koji sportisti posebno pamte.

To je priznao i Aleksandar Ivović, simbol crnogorskog vaterpola i osvajač svih medalja na najvećoj sceni. “Ovo mi je možda i najdraža medalja”, kazao je Ivović, neposredno nakon meča sa Hrvatskom.

Veliki pobjednik je i selektor Gojković, pod čijim je vođstvom Crna Gora osvojila i prethodno odličje, evropsko srebro 2016. u Beogradu. Prije samo nekoliko mjeseci ponudio je ostavku, imao i jaku opoziciju u vaterpolo krugovima, preuzeo rizik da u Budimpeštu odvede četiri nova igrača, a da se odrekne nekih, “već viđenih” putnika na prvenstvu, poput Ukropine i Murišića.

Hodao je po ivici, svjestan da bi još jedno razočaranje vjerovatno zauvijek obilježilo njegovu karijeru. Zaboravilo bi se sve što je uradio kao igrač  ali i da je njegov trenerski talenat nesumnjivo vanserijski, što su više puta ponovila velika imena svjetskog vaterpola, poput Kampanje, Savića, Tucka…

Gojković je  dobio samo dva mjeseca mira. On i njegovi izabranici će krajem marta biti na još većem testu i turniru velikog uloga, na kome u igri nije medalja – već odlazak na Olimpijske igre. Sa kvalifikacionog turnira u Roterdamu plasman u Tokio obezbijediće tri selekcije, možda i četiri, ako predstavnik Afrike odustane od nastupa.Naizgled, Crna Gora ne bi trebalo da ima problema, jer su vizu obezbijedile Srbija, Italija, Španija i Mađarska, kao i SAD i Australija.

Ali, najveći rivali su Hrvatska, željna revanša, opasna Grčka, sve jača Rusija, a turnir je takav da prostora za grešku, na slab dan nema.

„Ajkule“ su u Budimpešti pokazale da mogu da igraju sa svima, da se bore do maksimuma, a četvrto učešće na Olimpijskim igrama bila bi potvrda da je vaterpolo najveći crnogorski sportski brend…

 

CRNA GORA SPORTSKI FENOMEN

 

Bronzanom medaljom vaterpolo reprezentacije, zaokružen je jedan od najboljih perioda crnogorskog sporta – od juna prošle do januara ove godine, čak šest nacionalnih selekcija učestvovalo je na najvećim takmičenjima, svjetskim ili evropskim prvenstvima.

Košarkašice su došle među 12 najboljih u Evropi, košarkaši upisali prvu pobjedu na debitantskom nastupu na Svjetskom prvenstvu, odbojkaši, takođe, debitovali na prvenstvu Starog kontinenta, ostvarivši jedan trijumf.

Muška rukometna reprezentacija je konačno upisala pobjedu u zavrnicama Evropskih prvenstava, na kojima je igrala peti put, dok su rukometašice ostvarile najbolji plasman na Svjetskim šampionatima i petim mjestom osigurale olimpijske kvalifikacije.

Podgorica će biti domaćin tog turnira, krajem marta, pa su šanse “lavica”, da u konkurenciji Norveške, Rumunije i Kazahstana, osvoje jedno od prva dva mjesta, veoma visoke.

Ženska rukometna reprezentacija je 2012. godine donijela donijela prvu i jedinu olimpijsku medalju za Crnu Goru, a nastupila je i na  Igrama u Riju 2016. godine.

Šest selekcija – 75 sportista na najvećoj sceni iz zemlju od 620 hiljada stanovnika, te oko 100 hiljada ljudi starosti između 20 i 35 godina.

Sport nije matematika, ali ove brojke pokazuju da je Crna Gora zaista sportski fenomen.

 

DESET MEDALJA “AJKULA”

 

Od 2007. godine kada je debitovala u Svjetskoj ligi, zaključno sa Evropskim prvenstvom u Budimpešti – crnogorska vaterpolo reprezentacija je osvojila 10 medalja.

Pet su stigle sa najvećih takmičenja.

U Malagi je 2008. pokorila Stari kontinent i ispisala istoriju pobjedom nad Srbijom u finalu. Junak je bio Nikola Vukčević koji je u produžecima matirao Denisa Šefika i donio trijumf od 6:5 timu Petra Porobića.
Godinu kasnije Crna Gora je osvojila i Svjetsku ligu kao domaćin u Podgorici – bila je tada i najbolji tim na planeti, makar se tako vjerovalo.

Ali, Podgorica je bila samo uvertira u razočaranje na Svjetskom prvenstvu u Rimu, gdje je naša selekcija bila deveta.
U junu 2010. crnogorski vaterpolisti su bili srebni u Svjetskoj ligi (poraz od Srbije u finalu u Nišu), a onda se na medalju čekalo sve do januara 2012. Osvojena je ponovo srebrna, i to na Evropskom prvenstvu, na kojem je debitovao novi selektor Ranko Perović. I tada je od „ajkula” bolja bila Srbija – 9:8.

Uspješno je bilo i ljeto 2013. koje je počelo bronzom u Svjetskoj ligi (u ruskom Čeljabinsku) za pravi uvod u Svjetsko prvenstvo u Barseloni. Crna Gora je u Kataloniji stigla do finala, u kojem je izgubila od Mađarske (8:7). I u 2014. godini „ajkule” su bile trećeplasirane u Svjetskoj ligi (Dubai).

Potom, debi selektora Vladimira Gojkovića i srebro na EP u Beogradu (2016), što je bilo i posljednje odličje sa najvećih takmičenja do Budimpešte 2020.

Medalja je, ipak, bilo u periodu od 2016. do 2020. Osvojene su u Svjetskoj ligi – titula u junu 2018. u Budimpešti – pa mjesec kasnije bronza na Mediteranskim igrama u Taragoni.

Aleksandar RADOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASULO U TURISTIČKOJ PRESTONICI: Budva  izvan zakona, Vlada ne reaguje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za vođenje organa lokalne uprave. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji im je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba

 

Dvije godine nakon  što je na lokalnim izborima u oktobru 2022. godine, Demokratski front na čelu sa Milom Božovićem, osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve, najrazvijenija turistička opština našla se u rasulu i anarhiji, u kojoj se ne zna ko vrši vlast i ko je za šta odgovoran.

Raspad poslije izbornog trijumfa počeo je hapšenjem Božovića u martu 2023, koga Specijalno državno tužilaštvo tereti za organizovani kriminal i šverc narkotika. Viši sud u Podgorici potvrdio je krajem novembra ove godine optužnicu protiv Božovića, koji se nalazi u pritvorskoj jedinici u Spužu.

I pored optužbe za kriminalno udruživanje i šverc tona kokaina, on i dalje, iz Spuža, sa funkcije predsjednika opštine rukovodi Budvom.

Nastavio je da upravlja političkim procesima, imenovanjima, milionskim poslovima, smjenjivanjem i postavljanjem opštinskih funkcionera preko Nikole Jovanovića, lidera  grupe građana Budva naš grad, kojeg je nedavno ukazom iz pritvora postavio za potpredsjednika opštine.

Po odobrenju suda, Božoviću  se u zatvor duže od godinu i po nose povjerljiva opštinska dokumenta na potpis. O izboru najboljih ponuđača putem ugovora o javnim nabavkama i trošenju desetina miliona eura odlučuje čovjek pod optužbom za najteži kriminal. Iz zatvora postavlja i smjenjue kadrove.  Na taj način  on i saradnici doveli su Budvu u stanje haosa i neodgovornosti na svim nivoima odlučivanja.

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za rad određenog opštinskog organa. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠUMARSTVO I DRVOPRERADA: Obilje šume i patosa iz Austrije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora pored ogromnog šumskog bogatstva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije

 

 

Dok u šumama na sjeveru Crne Gore nesavjesnim radom propadaju ogromne količine drveta, ili se drvo skoro nekrontrolisano sječe i kao polufabrikat prodaje u okruženju, naša država uvozi patos iz Austrije, koji se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici u Beranama ili bilo kojem drugom gradu.

„Kvadrat patosa iz Austrije u Crnoj Gori je 12 eura, a desetinama malih privrednika u ovoj oblasti koji bi mogli da ga proizvode mašine stoje neupošljene, jer nemaju sirovinu“ – kaže za Monitor jedan od drvoprerađivača iz Plava, Nedžad Cecunjanin..

On je podsjetio da je godišnji etat, odnosno količina drveta koja se legalno doznači za sječu na državnom nivou oko 600 hiljada kubika, ali da se sasvim sigurno posječe i do milion kubika.

„I sva ta građa završi u izvozu kao daska, umjesto da se uposle naši mali privrednici koji imaju mašine za proizvodnju patosa, i da ga sami proizvodimo, i da ga mi izvozimo, jer je to očigledno vrlo unosno“ – objašnjava Cecunjanin.

Osim drveta koje se sječe još uvijek kroz koncesioni način gazdovanja šumama, ovaj mali drvoprerađivač podsjeća na činjenicu da se na području toga i drugih gradova ne vrši sanitarna sječa i da propada ogromna količina vrijedne drvne mase.

„Samo da se očisti sanitarno šuma u Nacionalnom parku Prokletije, bilo bi drveta da pravimo patos i za potrebe Crne Gore, kao i da ga izvozimo, a ne šume na čitavom sjeveru“ – smatra Cecunjan.

Prema njegovim riječima, za to bi bila potrebno da se otvori samo jedna fabrika sa finalnom proizvodnjom patosa, i sa ne tako velikim brojem zaposlenih

„Zamislite taj apsurd. Nama drvo propada koliko ga imamo, a nismo u stanju da razvijemo makar proizvodnju patosa, ako ništa drugo“.

I drvoprerađivači iz Rožaja pričaju o tome kako mahinacije sa drvetom i drvnom građom u tom gradu nisu zaustavljene, i da se prema Kosovu  u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.

Oni  objašnjavaju da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.

„Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“ – kaže jedan od njih za Monitor.

Prema njegovim riječima vlasnici pogona na Kosovu mogu i legalno doći u Rožaje i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura.

„To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“ – tvrdi taj sagovornik.

On kaže da fabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drvne građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju i patos, i dalje izvoze za Grčku“ – tvrdi taj drvoprerađivač.

Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali i on ukazuje na problem da u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.

„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“ – kaže ovaj preduzetnik.

Sagovornik Monitora iz Rožaja dodaje da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvjeta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.

„U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume“ – kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore smatraju da šumarska mafija nije zaustavljena.

»Neko će vam reći da ne postoji. Naravno da postoji, samo su njene metode djelovanja danas perfidnije. U šumarstvu su potrebne, prije svega, korjenite kadrovske promjene. Ne mogu isti ljudi koji su pravili taj koncesioni sistem gazdovanja koji je trajao dvije ili dvije i po decenije, sada da ga mijenjaju« – smatraju oni.

Drvoprerađivači iz Rožaja ističu da je osim kadrovskih promjena u šumarstvu, potrebno još pooštriti finasijske kotrole u svim područnim jedinicama Uprave za šume, pooštriti kontrole na granicama, i što je najvažnije, razvijati finalnu proizvodnju u Crnoj Gori i truditi se da se što više drveta finalno preradi u našoj državi.

»Zašto bi mi izvozili dasku na Kosovo, a kosovski privrednici je samo prerađivali u patos i lamperiju i dalje izvozili za Grčku? Zašto ne bismo mi   izvozili lamperiju i patos u Grčku? Država Crna Gora bi bila mnogo više na dobitku, ali bi zato izgubili oni koji sada koriste to i bogate se preko noći« – tvrde drvoprerađivači sa sjevera.

Tokom proteklog ljeta mali drvoprerađivači sa sjevera organizovali su proteste i u nekoliko navrata blokirali puteve zbog činjenice da sistem koncesionog gazdovanja nije prekinut i da su najkvalitetnije šume dobili isti ljudi koji su bili tajkuni bivših crnogorskih vlasti.

Malo se zatalasalo pa se stišalo. Neshvatljivo je da, kako kažu sagovornici Monitora,  Crna Gora pored tolikog šumskog bogatsva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije. Dali je patos u Crnoj Gori tako teško napraviti? Ili se sistem sporo mijenja, a uvoznički lobi i dalje radi na štetu države.

                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo