Povežite se sa nama

PERISKOP

Nesuđeni propovjednik

Objavljeno prije

na

Govoreći u Osijeku kao jedan od predstavljača dvije  izuzetno angažovane knjige (Dobri ljudi u vfremenu zla, Svetlane Broz,  i Nisu svi (bili) slijepi, Tomislava Jakića,  osjetio sam u zraku čudesno zajedništvo. Ipak, nemalo sam bio iznenađen, da ne kažem i počastvovan, kada mi je dr.  Peter Kuzmič javno iskazao nemali kompliment:Vi biste gospodine Gojer bili odličan protestantski propovjednik

 

Proveo sam dva po mnogo čemu nezaboravna dana u Osijeku.

Društvo je bilo fenomenalno,uz Svetlanu Broz i bračni par Jakić tu je bio i preljubazni nam domaćin, dekan Anglikanskog sveučilišta u Osijeku dr Peter Kuzmič, Slovenac starinom i porijeklom, a naturalizirani Osiječanin i jedan od najuglednijih intelektualaca ovovremene Hrvatske.

Promoviranje knjiga Dobri ljudi u vremenu zla Svetlane Broz,i to šestog izdanja ovog repetitorija ljudskosti i čovjekoljubnih žudnji i Nisu svi (bili) slijepi, zbike rafiniranih,visoko intelektualnih kolumni barda hrvatskoga novinarstva, Tomislava Jakića, proteklo je u atmosferi  koju bih poželio što češće sretati u intelektualnim krugovima u kojima se krećem.

Svetkovina unutar programa u kojem su bile održane ove dvije vrijedne promocije još vrijednijih knjiga bila je dio Tjedna reformacije,a sve se odigravalo u ugodnoj atmosferi donjogradske osječke sinagoge.

Probrana publika uspostavila je sa autoricom i autorom vrijednih libara, od prve minute promocije, izuzetno prisan odnos. Govoreći kao jedan od predstavljača ovih dviju, za naše vrijeme izuzetno angažovanih knjiga, osjetio sam u zraku neko čudesno zajedništvo.

Ipak, nemalo sam bio iznenađen,da ne kažem i počastvovan, kada mi je dr. Kuzmič javno iskazao nemali kompliment:Vi biste gospodine Gojer bili odličan protestantski propovjednik

Mom iznenađenju nije bilo kraja niti poslije napuštanja slavonske prestonice.

I danas razmišljam čime sam zaslužio tako snažan kompliment značajne osobe,respektirane jednako na američkim sveučilištima kao i diljem crkvenih, ali i svjetovnih krugova na našemb rdovoitom Balkanu!?

Možda promišljanjem o knjigama uglednih autora ili, pak, načinom na koji sam u oratorskom smislu artikulirao misli. Dok smo uživali u slavonskim delicijama restorana Slavonska kuća i Ruža u čuvenoj osiječkoj Tvrđi, dok smo šetali osunčanim obalama Drave, dok smo pohodili spomenike biskupu Štrosmajeru i nobelovcu Prelogu, dok smo obilazili trg na kojem je negdašnji osiječki gradonačelnik, danas karijerni diplomat, Zlatko Kramarić u prijelomnim devedesetim godinama održao po ovaj grad i Slavoniju povijesni govor o demokraciji,opsjedala me je misao otkud doktoru Kuzmiču takav kompliment.

Prisjećao sam se toga i nekoliko dana kasnije kada sam govoreći u Rektoratu sarajevskog Univerziteta govorio o ranoj mladalačkoj poeziji akademika Ćamila Sijarića (Šetnje po Šipovicama, Centar za kulturu Petnjica, 2019.), jer sam govoreći o briljantnom Ćamilu Sijariću pominjao u nekoliko navrata riječ aed, kojom su u Heladi častili samo rijetko nadahnute ulične govornike,ustvari usmene književnike.

A šta su bili oni nego svojevrsni propovjednici??!

Ne umišljam da mi naziv propovjednika i na koji način pristaje, ali me blaga ognjica obuzme kad asociram na aede,na njihove suvremene replike, ovovremene propovjednike.

Naravno,sve sa svjetovnim predznakom i svjetovnom sadržinompropovjedi.

Dok jedan žuti Opel guta kilometre tako bliskih, a nekad tako dalekih nam destinacija između granica Hrvatske i Srbije uporno se prisjećam ovih slavonskih dana sa dobrim slavonskim evangalistima.

Kao nesuđeni propovjednik upućujem na ovaj način i najbolje želje za ozdravljenje osječkog gradonačelnika Ivice Vrkića,tako zaslužnog za mirnu reintegraciju u Slavoniji.

Eto, ovaj Perisklop ispisujem kao potencijalni a nesuđeni protestantski propovjednik.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo