Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća i kod nas, a vrlo je malo načina da se od toga zaštitimo

MONITOR: Sajber kriminal je jedna od najbrže rastućih oblika kriminala kako na globalnom nivou. Šta je visokotehnološki kriminal, poznat i kao e-kriminal ili sajber kriminal?

CIMBALJEVIĆ: Visokotehnološki kriminal obuhvata skup krivičnih djela gdje se kao objekat izvršenja i kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela javljaju računari, računarske mreže, računarski podaci, kao i njihovi oblici u materijalnom i elektronskom obliku.  Ova definicija uključuje veliki broj zloupotreba informacionih tehnologija.

MONITOR: Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Kako oni najčešće zloupotrebljavaju društvene mreže?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, nažalost, kao što ste i sami naveli. Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća, ne samo u svijetu i zemljama regiona, već i kod nas, a vrlo je malo načina da se zaštitimo na pravi način, koliko god nas zakon štitio.

MONITOR: Ko su najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu?

CIMBALJEVIĆ: Najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu su osobe koje ne vode računa o tome koga prihvataju kao mogućeg prijatelja ili saradnika na internetu. Takođe i ljudi koji ne obraćaju pažnju na sadržaj e mailova, koje dobijaju od nepoznatih ljudi sa nepoznatih lokacija. Ovo olako shvatanje društvenih mreža, pa i internet, u cjelini najčešće dovodi do toga da upravo ta osoba postane žrtva sajber kriminala, a da toga nije ni svjesna. Jednostavno, pravo na privatnost u današnjem vremenu je privilegija, šta više, nemoguća misija.

MONITOR: A  u Crnoj Gori?

CIMBALJEVIĆ: Kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori, kada govorimo o potencijalnim žrtvama sajber kriminala su najčešće mladi ljudi koji su nedovoljno informisani o opasnostima koje im prijete na internetu. Dešava se da ljudi koji su u potrazi za lakom zaradom putem interneta najčešće nasjednu na lažne poslovne prilike koje im se pružaju i pri tome ostave svoje lične podatke, kao i određenu svotu novca, a upravo tako postaju žrtve sajber kriminala, otkrivanjem ličnih podataka, svjesno ili nesvjesno.

MONITOR: Kako se sve ugrožava privatnost građana preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče privatnosti građana na internetu možemo reći da je u današnjem vremenu taj pojam sveden na domen teorije. Građani – korisnici interneta svakodnevno ostavljaju veliki broj ličnih podataka preko društvenih mreža, sajtova za kupovinu, prodaju i slično, nesvjesni činjenice da upravo takvim radnjama i ponašanjem ostavljaju prostor za ugrožavanje privatnosti od strane sajber kriminalaca. Ovdje se najprije misli na hakere koji uz pomoć raznih programa i malverzacija uspijevaju da ukradu podatke građana, njihove slike, brojeve kreditnih kartica, kao i da saznaju lokaciju gdje se i u kojem momentu određena osoba nalazi. Pa upravo zbog toga imamo i veliki broj krivičnih djela krađe, prevare…

MONITOR: Koje su najčeće zloupotrebe identiteta  na društvenim mrežama?

CIMBALJEVIĆ: Zloupotreba indentiteta putem društvenih mreža se u najvećem broju slučajeva koristi da bi se drugom nanijela šteta. Kada se kaže šteta tu se prije svega misli na povredu ugleda, povredu časti kao i na povredu privatnosti te osobe. Naravno, to nije jedini oblik zloupotrebe indentiteta. Nerijetko se dešava da se tuđi lični podaci zloupotrebljavaju u svrhu činjenja krivičnih djela, kao na primjer u svrhu pribavljanja protivpravne imovinske ili neke druge koristi. Najčešći primjer jedne ovakve zloupotrebe jeste sklapanje lažnih ugovora koristeći se tuđim podacima, to jest ukradenim indentitetom.

MONITOR: Kako se od toga zaštiti, kako se ponašati u sajber prostoru?

CIMBALJEVIĆ: Treba da koristmo najjednostavniju formulu – ne otkrivati svoje podatke na internetu. Ne postavljati na društvene mreže podatke o sebi poput broja telefona, adrese i slično. A kada govorimo o sajtovima onda svakako treba izbjegavati one koji nam za registraciju traže broj lične karte, broj pasoša, jedinstveni matični broj i tako dalje. Najveću zaštitu pružamo upravo mi sami neotkrivanjem takvih podataka. Koliko god se trudili da sačuvamo privatnost, to je u današnje vrijeme prosto nemoguće, jer za veliki broj poslova koje treba da obavimo moramo da dostavimo najjednostavnije podatke, da ne kažem i mnogo više. Ja volim da kažem da je pravo na privatnost upravo ono da budemo ostavljeni na miru, ali to je u vremenu u kojem trenutno živimo prosto nemoguće, ali treba koliko god se može uticati da  sačuvamo makar najosnovnije podatke iz privatnog i porodičnog života, sačuvati porodični i duševni mir.

MONITOR: Kako, na primjer, korisnici društvenih mreža mogu zaštiti svoje lične podatke i fotografije od raznih zloupotreba?   

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče fotografija i podataka na društvenim mrežama koji se nalaze na vašem profilu najbezbjedniji način čuvanja privatnosti jeste zaključani vid profila. Ovo podrazumijeva da zaštitite svoj profil tako što ćete ga zaključati i sve ono što se nalazi na njemu moći će da vide samo ljudi kojima vi dozvolite i koje bi trebalo lično da poznajete, jer meni je nezamislivo da neko ima preko hiljadu prijatelja na društvenim mrežama, a jedva da poznaje i trećinu, što je nemoguće, zato se i dešavaju razne sajber prevare.

MONITOR: Kome se obratiti u takvim slučajevima?

CIMBALJEVIĆ: Ukoliko osoba sazna da je bila žrtva sajber kriminala potrebno je obratiti se nadležnim organima koji će  preduzeti odgovarajuće korake u cilju zaštite žrtve. Prvi kojima bi se trebalo obratiti je policija, koja će u saradnji sa nadležnim tužiocem shodno dokazima koji  postoje da utvrdi da li je to djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili će vas uputiti da pravdu tražite putem privatne tužbe.

MONITOR: Prijavljuju li naši građani te zloupotrebe?

CIMBALJEVIĆ: Ako pogledamo statističke podatke koji govore da su pripadnici sektora kriminalističke policije od 2007. godine, pa do kraja prošle godine podnijeli oko 90 krivičnih prijava zbog 153 krivična djela iz te oblasti, stiče se utisak da naši građani ne prijavljuju zloupotrebe u dovoljnoj mjeri, boje se ili jednostavno ne shvataju ozbiljnost povrede prava na privatnost i mogućih posljedica.

MONITOR: Ovih dana uhapšen je jedan Podgoričanin zbog prijetnji dvojici novinara preko lažnih profila.  Kakve kazne predviđa naš zakon za one koji ugrožavaju nečiju privatnost i bezbjednost preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, u tom konkretnom slučaju osoba je uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na štetu druge osobe, tačnije novinara. U zavisnosti od težine krivičnog djela i same posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu naš zakon propisuje različite sankcije, pa tako se počionici krivičnih djela mogu kazniti od novčane kazne do kazne zatvora koja može ići čak i do pet godina.

MONITOR: Ima li Crna Gora   strategiju o sajber bezbjednosti i specijalni broj putem kojeg se mogu prijavljivate prevare?

CIMBALJEVIĆ: Za razliku od zemalja u regionu Crna Gora nema broj na koji se može pozvati i prijaviti sajber kriminal, ali građani prijavu mogu podnijeti CIRT-u putem dopisa ili putem sajta www.cirt.me

MONITOR: Borba protiv sajber kriminala jedna je od oblasti koje Crna Gora treba da uskladi sa evropskim regulativama u pregovorima o pristupanju EU. Je li to uradila?

CIMBALJEVIĆ: Crna Gora je kao zemlja koja pretenduje da bude članica EU svakako morala da se pozabavi evropskim regulativama i propisima koji regulišu određene oblasti, pa samim tim i ovu obast o kojoj govorimo. Ako govorimo o tome da li je i u kojoj mjeri Crna Gora implementirala evropske regulative onda možemo reći da su one svakako dio strategije sajber bezbjednosti Crne Gore koju je donijelo Ministarstvo javne uprave. Naravno, mišljenja sam da uvijek može bolje i više u svakoj oblasti primjene, a posebno u ovoj, jer žrtve sajber kriminala su najčešće djeca. Nažalost, dječija pornografija je zauzela maha i tome se mora stati na put.

                      Veseljko KOPRIVICA