Povežite se sa nama

MONITORING

KAD LJUBAV SPOJI: Familija

Objavljeno prije

na

Ljubav je ljubav, i može biti da je sin državnog tužioca u stvari Romeo zaljubljen u domaću verziju Julije, ćerku Darka Šarića, osuđenog narko bosa.  Nevolja je što su u Crnoj Gori  podzemlje i nadzemlje cjelina istog režima. Nema granice. Oni su familija

 

Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću se ne da. Taman  ga je odbjegli tajkun  Duško Knežević optužio da mu je davao stotine hiljada eura mita, kako bi odblokirao račune njegovh firmi i iz pritvora puštao saradnike tokom trogodišnjeg procesa koje tužilaštvo vodi protiv Kneževića, stigla je nevjerovatna vijest. Nezvanična. Srpski tabloidi objavili su da je sin državnog tužioca, Aleksa Stanković, u ljubavi sa kćerkom Darka Šarića, nadaleko čuvenog narko bosa, kome se trenutno sudi u Beogradu. Kako pišu beogradski mediji, uskoro se planira i svadba.

Da će Stanković i Šarić postati familija, saopštio je i Nenad Neno Vujošević, sekretar tužilaštva, koji je u međuvremenu pritvoren zbog sumnji da je učestvovao u podmićivanju tužilaca. U posljednjem od telefonskih razgovora između Kneževića i Vujoševića, koje Knežević javno objavljuje kao dokaze da je tužilaštvo korumpirano, te da je mito VDT-u slao  preko Vujoševića, sekretar tužilaštva  kaže  da se sin Ivice Stanković ženi sa ćerkom Darka Šarića, te da „ne očekuje da će biti pozvan na svadbu, uprkos kumovskim vezama“.

Ovu informaciju niko nije ni demantovao,  ni potvrdio. Ni Stanković.  Možda VDT  misli da su familijarne veze narko bosa i državnog tužioca privatna stvar.  Osim što bi u svakoj pristojnoj zemlji, tužilac u ovom slučaju napustio funkciju, ovdje bi se moralo poći i dalje. U Crnoj  Gori su svi procesi protiv Šarićeve grupe rezultirali oslobađajućim presudama. Zahvaljujući greškama pravosuđa, odnosno tužilaštva.  Odgovornost tužilaca zbog toga nije stavljena na dnevni red.  Povezanost sa  porodicom Stanković,  nije  jedina veza Šarića i crnogorskoh vrha koja bi se morala ispitati. Tu su i kopče Šarićeve grupe sa mnogim ovdašnjim funkcionerima, poslovanje preko Prve banke braće Đukanović.   Koje  od tih veza su imale uticaj na tužilaštvo, i da li su i kako uticale na procese protiv Šarića i njegovih, je pitanje na koje se čeka odgovor. Predugo.

Stanković se nije oglašavao ni kada su ovdašnji mediji objavili da je njegov sin Aleksa, u provodu u budvanskoj diskoteci Top Hil, gdje se nerijetko sreću pripadnici kriminalnih grupa i državni funkcioneri i njihova djeca, nazdravljao  Dušku Šariću. Imajući u vidu najnovije informacije, mladi Stanković je izgleda nazdravljao budućem stricu. I to sve u pratnji pripadnika policije iz Odsjeka za štićene ličnosti. Ljubav je ljubav, i može biti da je mladi Stanković Romeo zaljubljen u crnogorsku verziju Julije.  No, moguće je i da se u Crnoj Gori  crta razraničenja između  nadzemlja i podzemlja  istopila.  Sumnji  ima na pretek.

Sin državnog tužioca Aleksa  nije u medije dospio samo kao mogući budući zet Darka Šarića. I on se takođe  pominje u posljednjoj aferi Koverta o korupciji u tužilaštvu.  Knežević u jednom od  objavljenih razgovora kaže da mu je Stanković navodno umjesto Vujoševića slao sina, da Nena “izbači iz igre”. Takođe, Knežević tvrdi i da mu je Stanković slao „ljude iz podzemlja“,  kako bi ga zamolili da se ne objavljuje snimak razgovora sa Vujoševićem.  Kakve su u stvari veze državnog tužioca sa “podzemljem”, i da li ga je sa njim samo spojila sinova ljubav, tužilaštvone ispituje.  Doduše, teško je očekivati da sam sebe isputuje. Zato je njegova ostavka preduslov za  generalno čišćenje tužilaštva.

Sa Šarićem će u bliske porodične veze, ako se desi svadba, ući i predsjednica Socijal demokratske partije (SDP). Njjena hipoteka, kao supruge državnog tužioca, postaje još teža. I prerasta u hipoteku te partije.

Primjera o o vezama podzemlja i državnih funkcionera i njihove djece ima prlično.

Miloš Marović, sin bivšeg visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića, optuženog da je šef organizovane kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za desetine miliona eura, bio je u direktnim poslovnim vezama sa porodicom  Brana Mićunovića.

Mladi Marović je bio u poslovnim partnerstvu sa Mićunovićevim nećacima preko budvanske  Marine. Njegov i Mićunovićev poslovni partner Nebojša Čolan  pojavio se svojevremeno i kao kupac Duvanskog kombinata, ali su odustali od tog posla.  I Miloš Marović je osuđen kao član budvanske kriminalne grupe.

Kumovske i ljubavne veze podmlatka spojile su i porodice predsjednice Vrhovnog suda Vesne MedeniceSave Grbovića Džigija, većinskog vlasnika Lutrije Crne Gore,  bliskog saradnika Brana Mićunovića.  Miloš, sin Vesne Medenice vjenčao se sa Tijanom Burić, sestričinom Grbovića, a kuma im je bila Andrea Mićunović, ćerka Brana Mićunovića.

Mediji su objavili da su gosti na toj svadbi bili tadašnji premijer Milo Đukanović, ministar pravde i potpredsednik Vlade Duško Marković sa suprugom, a  i bivši šef policije i aktuleni predsednikov savetnik Veselin Veljović sa suprugom.

Može li biti slučajno da se ovdje nerijetko vladajuća elita i njihov podmladak svatuje  sa podzemljem? Ili je to možda  zbog simbioze ove dvije strukture  kojoj govore i neke relevantne međunarodne adrese. Sjećate se definicije –   mafijaška država.

Podmladak ovdašnjeg nadzemlja sve češće podsjeća na podzemlje.  Bahatost, tuče, skupi automobili, druženja u diskotekama sa pripadnicima kriminalnih grupa, sumnjivi poslovi, milioni nastali na privilegijama, privilegije na državnim jaslama…Neki od njih nerijetko dospiju i u policijska saopštenja. Ali procesa nema.

U budvanskom Trokaderu mahom svraćaju djeca funkcionera. Tu budu I  pripadnicia kriminalnih grupa. Vijesti su svojevremeno objavile da je Specijalna antiteroristička jedinica u intervenciji u toj diskoteci,tokom koje su pretresli zetsku ekipu te pripadnike škaljarskog klana, pretresli i mladog Stankovića,  sina ministra policije Mevludina Nuhodžića, Amara,  te sina bivšeg visokog policijskog funcionera Rajka Malovića, Nikolu. Njih trojica i njihovo obezbjeđenje navodno su se našli u separeu do onog u kom su bili pripadnici klanova i bezbjednosno interesantna lica. Policajci su upali u diskoteku, kao odgovor na raniju tuču u diskoteci u kojoj je učestvovao i sin premijera  Duška Markovića, Predrag. O incidentu zna se tek toliko.

Amar Nuhodžić je  nedavno  dospio u centar ovdašnje, ali i regionalne javnosti, kada je upao na košarkaški teren i pljuvao  igrače Crvene Zvezde prilikom ulaska u dvoranu, uoči  meča protiv Budućnost Voli. Postupak protiv njega i dalje je “u fazi izviđaja”.  Prema pisanju Dana, Amar je zaposlen u Vojno – obavještajnoj službi (VOS) u Ministarstvu odbrane.

Mladi Nuhodžić  dospio je u medije i kada  je svojevremeno povrijeđen u masovnoj tuči na parkingu Zeta filma u centru Budve. Pored njega tada je lakše tjelsne povrede zadobio i Luka Đurišić, sin bivše ministarke odbrane Milice Pejanović Đurišić. Cijeli slučaj policija je procesuirala.

Nuhodžić je sudeći po društvenim mrežama dobar prijatelj sa još jednom medijskom zvijezdom iz reda podmlatka crnogorskih funckionera, Feđom Suhihom, sinom Đorđa Suhiha (SD), predsjednika Skupštien Glavnog grada.

Svojevremeno je na društvenim mrežama osvanula fotografija na kojoj mladići, potomci ili rođaci ovdašnjih biznismena i političara, od kojih je jedan mladi  Suhih, drže majicu na kojoj je ispisano – “Sirotinjo, napuši se k…”.

Zbog tuče u Ulcinju u medije je dospio i  sin ministra za ljudska i manjinska prava Mehmeda Zenke, Cano. Mediji su objavili da su trojica američkih državljana porijeklom iz Ulcinja zadobili povrede u tuči koja se dogodila u kafe baru Dorijan Grej na Pristanu. Povrede im je, prema sumnjama službenika Uprave policije, nanio Cano Zenka. Mladi Zenka nije bio dostupan policiji, a ministar je najavio da je sin u Tirani i da će doći. Je li dolazio, ne zna se.

O Blažu Đukanoviću, sinu predsjednika države ispisani su tomovi. Istina, ne zbog tuča u diskotekama, nego miliona zarađenih preko poslova sa državom. Koje je dobio tek što je završio školu.  Tata ga je usmjerio u biznis.

S druge strane, oni koji se vezuju za podzemlje, vole da njihovu djecu vide kao lijepo vaspitanje intelektualce.    “Ovo danas će biti skromna svadba na kojoj se venčava dvoje mladih, lijepo vaspitanih, vrijednih i fakultetski obrazovanih ljudi. Andrea je diplomirala na Kipru i radi kao ekonomista u Podgorici, a Miloš je posle završenih studija u Kotoru otvorio firmu u Nikšiću”, prokomentarisao je direktor hotela Splendid Žarko Radulović svadbu ćerke Brana Mićunovića, koja se održala u tom hotelu.

Kad je oženio sina, svadba nije bila skromna, ali je među gostima bio  predsjednik DPS-a Milo Đukanović.

Podzemlje i nadzemlje su su cjelina istog režima. Nema granice. Oni su   Familija.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo