Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine
MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju?
POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi planinari (većina njih) imaju kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da više od svih drugih naroda na svijetu vole, prosto obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.
MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?
POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.
MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?
POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu malih i velikih vrhova u našoj zemlji .
MONITOR: Ko je su po Vašem mišljenju najatraktvinije planine u Crnoj Gori za planinarenje?
POPOVIĆ: Kad pitate pravog planinara koja je najljepša planina , dobićete odgovor da je to ta na kojoj je danas .
Komovi su prelijepa planina i meni vrlo draga zbog njihovog surovog izgleda, zbog ljudi u njihovom podnožju, istorije, ljepote, planina koju sam toliko puta okružio, na čijim vrhovima sam puno puta bio. “Sve planine su planinice, a Komovi su planina”…
Hajla me oduševila na drugi način . Njena kompaktnost, otmenost, njen runolist i ostalo planinsko bilje – raj za botaničare, njene šume i potoci, prelijepi surovo-pitomi izgled…
Bjelasica sa svojim zelenim travnatim vrhovima je ljubav svakog planinara…
Durmitor kojim se oduševljava cio svijet…Planine Kučke krajine…Ljubišnja…Lovćen…
Sve te divne i nama svete planine poznate su po jednoj ili nekoliko osobina i specifičnosti, svaka ima nešto po čemu je prepoznatljiva.
Ali ako se sve te prirodne osobine svih crnogorskih planina zajednički saberu i čovjek želi da ih nađe objedinjene na jednom mjestu onda mora doći na Prokletije.Tu ćete na jednom mjestu naći i Komove, i Hajlu, i Bjelasicu, i Sinjavinu. Na jednom mjestu naći ćete najljepšu i najsuroviju prirodu,najpitomije doline i prelijepa jezera, planinske potoke i rijeke, najvisočije i najjezivije vrhove, najljepše vidike, najljepši izlazak i zalazak sunca, najveći komad netaknute prirode…….
MONITOR: Vi ste poznati kao planinar koji markira planinarske staze, postavlja planinarske pečate i kutije na vrhovima planina i na druge načine populariše planinrenje…
POPOVIĆ: Kako sam posjetio većinu planina počeo sam da markiram staze da bih i drugim planinarima omogućio da uživaju u do tada neposjećenim planinskim vrhovima. Staze sam markirao sa drugovima iskusnim planinarima, tako da sam organizovao i učestvovao u markiranju oko 34 staze, postavljanju tridesetak planinarskih kutija sa upisnim sveskama na vrhovima sa 27 metalnih Ili običnih pečata. I još uvijek se bavim sa tim.
MONITOR: Autor ste ili koautor nekoliko knjiga o crnogorskim planinama…
POPOVIĆ: Jedan sam od koautora planinarskog vodiča “Planine Crne Gore – vodič za planinare” zajedno sa dva velika planinara Danielom Vincekom i Mijom Kovačevićem. Ovaj vodič je po mišljenju stručnjaka iz našeg okruženja najkvalitetniji inajpouzdaniji . Nadam se da će mladi planinari koji dolaze napisati još bolje vodiče. Moj savjet im je – pišite što više o svemu što su i što će doživjeti u planini.
MONITOR: Da li ste planinarili negdje van Crne Gore?
POPOVIĆ: Družeći se sa planinarima iz okruženja obišao sam velik broj hrvatskih ostrva i bio na ostrvskim najvećim vrhovima, zatim sam obišao Biokovo i Velebit. Posjetio sam vrh Mitikas na Olimpu, najveće vrhove Prokletija u Albaniji i Kosovu, zatim Rilu, Kopaonik…
MONITOR: Vjerovatno kontaktirate sa planinarima iz drugih država koji dolaze u Crnu Goru. Koje planine njih najviše privlače?
POPOVIĆ: Durmitor je bez premca planina koju stranci najviše posjećuju. U posljednje vrijeme posjećuju i Prokletije sa stazom “Via Dinarica”.
MONITOR: Često se u našim planinama izgube oni koji krenu da ih obiđu. Šta takvima savjetujete da urade prije nego pođu u obilazak neke planine?
POPOVIĆ: Prvo se upoznati sa planinom iz postojeće literature, pomenutog vodiča i postojećih pratećih mapa. Konsultovati se i sa onima koji su tuda prošli. Po pravilu treba prijaviti sve pravce i predviđene ture u planinarskim punktovima (lokalnom planinarskom društvu, nacionalnom parku, turističkom birou , hotelu, domaćinu kod koga boravite..)
MONITOR: Da li su po Vašem mišljenju planinski vodiči dovoljno osposobljeni da planinarima pruže adekvatne informacije i drugu pomoć?
POPOVIĆ: Pristižu mladi školovani vodiči koji su vrlo sposobni, ali koji nikada ne smiju zaboraviti svoju vodičku odgovornost i to da se čovjek uči dok je živ. Moraju voditi računa o sebi, ali i o drugima.
MONITOR: Da li ekološka država Crna Gora posvećuje dovoljno pažnje zaštiti prirodnih ljepota naših planina?
POPOVIĆ: Makar pokušava, jer imamo pet nacionalnih parkova, nekoliko parkova prirode i drugih zaštićenih područja. Mislim da domoroci nanose najviše štete prirodi nesvjesni kakvo zlo čine dugoročno.
Veseljko KOPRIVICA