INTERVJU
ANITA GARIBALDI JALET, PRAUNUKA ĐUZEPEA GARIBALDIJA: Heroj dva svijeta

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Anita Garibaldi, praunuka Đuzepea Garibaldija, predsjednica Nacionalnog udruženja dobrovoljaca i veterana garibaldinaca i docentkinja, posjetila je ove nedjelje Crnu Goru. Za Monitor oživljava sjećanje na revolucionara
Anita Garibaldi Jalet, praunuka Đuzepea Garibaldija je predsjednica Nacionalne organizacije dobrovoljaca i veterana garibaldinaca -ANVRG. Anita Garibaldi je 2006. izabrana za generalnog sekretara Italijanskog savjeta Pokreta Europea, internacionalne organizacije prisutne u svim zemljama, članicama Evropske Unije. Oduvijek se bavila i sjećanjem na svog oca Santea Garibaldija u organizacijama veterana otporu nacizmu i fašizmu u Italiji i inostranstvu. Aktivna je u Nacionalnoj organizaciji veterana i preživjelih garibaldinaca, gdje je vice predsjednik. Trenutno je predsjednica Sekcije u Riofredu kao i u Federaciji organizacija u Regiji Lazio. Predavala je do 1985. godine Ustavno komparativno pravo na Univerzitetu LUISS u Rimu i Sieni kao i Istoriju evropskih integracija. Autorka je brojnih političkih i istorijskih eseja na temu italijanskog nacionalnog preporoda, evropskih institucija, pisala o istoriji pokreta žena. Od 1985. sarađuje sa etno antropološkim muzejem u Riofredu koji je osmislio i osnovao Rikoti Garibaldi djed Anite Garibaldi i najmlađi sin Đusepea Garibaldija. Anita Garibaldi je 1999. imenovana za počasnog inspektora Ministrastva kulturnih dobara Italije.
MONITOR: Veče Garibaldi i Crna Gora održano je 2. septembra u prostorijama Narodne biblioteke Radosav Ljumović u Podgorici, u saradnji sa SUBNOR-om Crne Gore. Ovaj događaj upriličili ste prisustvom. Kakvi su Vaši utisci?
GARIBALDI: Veče je za mene bilo lijepo, simpatično i korisno. Bila sam prijatno iznenađena brojnom publikom i gostoprimstvom koje mi je ukazano. Večeri su prisustvovali ambasador Italije u Crnoj Gori Luka Zelioli i istoričari Slavko Burzanović i Erik Gobeti, zbog čega mi je posebno drago. Svi izlagači su bili divni, ali sam najveće povjerenje ukazala Eriku Gobetiju koji je specijalista za Diviziju Garibaldi. I sama imam još mnogo da naučim o Crnogorcima jer se o njihovom učešću u Ujedinjenju Italije mnogo manje zna nego o učešću Mađara ili Poljaka. Sa direktorom Istorijskog instituta Radoslavom Raspopovićem razgovarali smo o crnogorsko-italijanskih odnosima i zaključili da je dugo prijateljstvo Crne Gore i Italije svima poznato, ali mnoge istorijske ličnosti koje povezuju ove dvije zemlje nisu. Na tome bi trebalo raditi.
MONITOR: Kako sa ove vremenske distance, nakon skoro 160 godina od Ujedinjenja Italije, gledate na zaostavštinu Đuzepea Garibaldija, patriote, borca za slobodu, pisca i čovjeka koga je svijet volio?
GARIBALDI: Mislim da je obilježio svoje vrijeme. U italijansko ujedinjenje ušao je Pohodom hiljade, ratnim pohodom koji mu je obezbijedio vječno mjesto u istoriji Italije. On je romantični heroj, ali i heroj koji živi od snage sopstvenog mita. On prije predstavlja jednu istoriju koja se završava nego istoriju koja počinje. U ovoj eri modernih sredstava rata i diplomatije, jednog novog Garibaldija teško je zamisliti. Đuzepe Garibaldi prevazilazi politiku, on predstavlja vrijednosti poput slobode i morala, koje se i danas traže. U ovom smislu on ostaje aktuelna istorijska ličnost.
MONITOR: Autorka ste brojnih studija o Garibaldiju. Šta smatrate interesantnim u njegovoj ulozi u istoriji Crne Gore?
GARIBALDI: U crnogorskoj istoriji impresivan utisak ostavlja povjerenje koje je crnogorski narod ukazao Garibaldiju. On je, u vremenu kada je komunikacija bila otežana i kada je dobar dio stanovništva bio nepismen, uspio da Crnogorcima stvori sliku o jednom jednostavnom i čistom heroju. To je pravo čudo, zar ne? On je heroj u crvenom ponču i na bijelom konju. Bio je mladog duha, ličnost koja ostavlja bez daha. Vjerujem da je znao da je za uspjeh morao da osvoji ljude. Ovo je svakako ostvario među crnogorskim narodom. Bio je privržen Crnoj Gori. U njegovo doba ona je bila država koja se gradila, sa stanovništvom koje je bilo poprilično ujedinjeno. I crnogorski politički sagovornici bili su mu vjerodostojni. Garibaldija je zanimalo odakle dolaze lideri na Balkanu koji su tražili oslobođenje od Turaka, ali još više od toga, u čije ime su govorili? Ovo nije bio slučaj u Crnoj Gori, gdje je postojala dinastija Petrović-Njegoš rijetkog kontinuiteta od čak sedam generacija. Oko nje se stvarao otpor. Pretpostavljam da bi Garibaldi, bez obzira na proporcije i mali broj stanovnika, za Pijemont Balkana prije izabrao Crnu Goru nego Srbiju, čiji je narod u to vrijeme bio izgubljen. Pretpostavljam, jer ovo nije ozbiljna istorijska ideja, nego moje mišljenje.
MONITOR: U jednom od Vaših tekstova pisali ste o karakteristikama Garibaldijeve epohe i njegove borbe za slobodu i nezavisnost. Kakve su one?
GARIBALDI: Devetnaesti vijek je bio vijek ratova, a borba za slobodu, kakvu je Đuzepe Garibaldi predlagao, nije bila način ratovanja koji se vezuje za velike nacionalne vojske. Umjetnost ratovanja naučio je u Južnoj Americi, gdje je njegovao koncept vaninstitucionalnog rata. Garibaldi je želio da unese tehnike gerilske borbe u tada moderne ratove. One su se podudarale sa operativnim načinom borbe balkanskih naroda i ostaće karakteristika otpora svih porobljenih na tom prostoru. Specifičnost Garibaldijeve gerile je visoka vrijednost dobrovoljačkog gesta: ratovao je sa dobrovoljcima inspirisanim idealima, ne sa plaćenim vojnicima. Ovaj stil Garibaldi je prenio u Italiju. Kasnije ga je preuzeo i ostatak svijeta, stvaranjem dobrovoljne vojske tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.
MONITOR: Garibaldi je imao veliki učinak u pokušajima ujedinjenja ne samo u Italiji, već i na Balkanu, u Grčkoj i Francuskoj. Da li se on može smatrati internacionalnim borcem za slobodu?
GARIBALDI: Svakako. On se nije borio samo za Italiju. Jednom prilikom je balkanskim narodima rekao: ,,Ja u ime Italije, pružam i poklanjam bratsko prijateljstvo i pomoć. Ujedinite se, borićemo se protiv despotizma. Ujedinite se, pokrenućemo ustanak za ostale porobljene narode. Najzad je uništen ponos austrijske monarhije i protjerani su Otomani. Obije obale Jadrana biće naseljene slobodnim ljudima, sposobnim da se razumiju i da se vole, kao što to samo sestre znaju”. On se borio za ideju o slobodi svih naroda. Često su namjerno pogrešno tumačene njegove riječi da bi se, ako bi se Italija protivila slobodi nekog drugog naroda, borio na strani tog naroda. On time nije želio da kaže da bi se uz drugi narod borio protiv Italije, već da bi uz njega stao u slučaju da Italija poželi da ugrozi njegovu slobodu. Borio se uz Francuze kada ih je 1870-ih godina napala Prusija. Garibaldi nije samo branio narod od neprijatelja slobode, on je branio ideje. Prema Grcima Garibaldi je osjećao strast. Italijanskog pjesnika Uga Foskola, koji je rođen u Grčkoj, volio je toliko da ga je nazivao svojim unukom. Iako nikada nije otišao u Grčku da ratuje, osjećao je neobičnu povezanost sa zemljom koja mu je bila blizu i čiju je istoriju dobro poznavao.
MONITOR: Zbog činjenice da ste njegova potomkinja, nosite težak teret oživljavanja sjećanja na Garibaldija. Šta to za Vas znači?
GARIBALDI: Niko me na to nije obavezao, jer to nije profesija. Oduvijek sam rasla u takvoj atmosferi, gledajući i svog oca kada se i on u svoje vrijeme borio protiv nacista. Za mene je to bila normalna stvar, kao i kada sam se i sama angažovala u italijansko-francuskim odnosima ili u pitanjima koja se tiču Evropske unije. Nije me zaobilazilo pitanje da li sve to radim samo zato jer nosim prezime Garibaldi, ali ja sam naučila da ono što želim da radim u životu uskladim sa svojom nepobitnom porodičnom istorijom.
MONITOR: Zanimljiva je i životna priča Vašeg oca, Santea Garibaldija. Kako se Drugi svjetski rat odrazio na Vašu porodicu?
GARIBALDI: Moj otac nije bio partizan u pravom smislu te riječi. Na relaciji Italija-Francuska okupljao je ljude koji su imali slične političke vizije. Podržavao je antifašističku ideologiju, ali nije bio partijski čovjek. Jedan očev brat bio je veliki fašista, pa je do neslaganja u porodici nerijetko dolazilo. Zbog svojih uvjerenja moj otac je hapšen dva puta, prvo 1941. godine, a potom krajem naredne godine. Poslat je i u njemačke koncentracione logore u kojima provodi dvije godine. Ubrzo nakon što je izašao iz Dahau logora, umro je. Moja majka je tokom rata mnogo propatila i odlučila je da ostane u Francuskoj, ne želeći dalje da ima bilo kakve veze sa Garibaldijevima. Ja sam ostala sa njom. Kada sam se 1982. godine vratila u Italiju, povodom stogodišnjice smrti mog prađeda, Đuzepea Garibaldija, zatekla me je činjenica da u Italiji nije bilo jasnog dijeljenja ljudi po tome ko je tokom rata bio zakleti fašista a ko protivnik totalitarnih režima.
MONITOR: Tokom Drugog svjetskog rata Italija je okupirala Crnu Goru. Nakon kapitulacije 1943. godine u Crnoj Gori dolazi do stvaranja divizije Garibaldi. Kako komentarišete to što prezime Garibaldi putuje kroz vrijeme i nastavlja da spaja ove dvije države?
GARIBALDI: Rekla bih da je ‘ponovno rođenje’ Garibaldija u ovom slučaju spontano. Prezime Garibaldi bilo je instrumentalizovano od strane Benita Musolinija, ali je vjerovatno nešto značilo jugoslovenskom narodu. Divizija Garibaldi nije bila komunistička, mada su brigade Garibaldi u Italiji odgovarale komunističkoj partiji. Prezime je živjelo u svijetu partizana, a kasnije i u svijetu komunista, ali ovog puta njime nije manipulisano. Predstavljalo je herojstvo. Divizija Garibaldi bila je individualna, nije ulazila u unutrašnji politički život Crne Gore, borila se isključivo protiv nacizma. To je oduvijek i bio put Garibaldija, borba za slobodu naroda, a ne za lične političke ciljeve.
MONITOR: Italijanski vojnici, koji su nakon kapitulacije Italije sačinili diviziju Garibaldi, odigrali su važnu ulogu u otporu Crne Gore nacizmu i fašizmu. Da li je ovo pokušaj ispravljanja grešaka iz prošlosti?
GARIBALDI: Postoje publikacije Vojske Italije u kojima su ovi bivši vojnici okarakterisani kao željni herojstva, ali da nisu imali prava na odluku da stanu uz Crnu Goru. Iako u poslednjem trenutku, odlučili su se za pravu stranu u ratu. Nije to bio čin solidarnosti već jedini način da se spasi čast Italije. Garibaldija su vezali za otpor nacizmu.
MONITOR: Gdje u današnjem svijetu prepoznajete Garibaldija u grupama ili organizacijama koje se bore za slobodu i demokratiju?
GARIBALDI: Prepoznajem u građanskim pokretima. U protestima. U institucijama. Srećni smo što živimo u demokratski uređenim društvima i što smo slobodni da kažemo kada se sa nečim ne slažemo. Proteste treba prenijeti u institucije, raditi zajedno sa njima, inače slijede haos i beznađe. Demokratija nije savršena, zato bi svako od nas trebalo da radi na njenom usavršavanju.
MONITOR: Bili ste generalna sekretarka Italijanskog savjeta Pokreta Evrope. Dugo ste radili u raznim institucijama pri Evropskoj uniji. Kako komentarišete sve primjetnije jačanje nacionalizama u Evropi?
GARIBALDI: Stvaranje Evropske unije bio je odgovor na ratove, na strahote koje je vidio dvadeseti vijek. Države koje su EU pristupile naknadno bile su motivisane drugim stvarima, prije svega ekonomskim boljitkom. Ljudi prema EU ne osjećaju patriotizam. Spajanje različitosti donosi mnoge poteškoće, od socijalnih do ekonomskih. Mnogo je faktora koji utiču na trenutno stanje u EU, a politike koje bi mogle da srede unutrašnje razmirice još uvijek nisu osmišljene. Važno je biti otvoren za rješenja.
Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Andrea JELIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira
-
ANA MARIA ROSSI, REDITELJKA: Metafora koja ima ukus i miris kao nijedan drugi
-
Čist račun, dug, a ljubav ništa
-
NOVE IDEJE ZA SPREČAVANJE ODLASKA LJEKARA: Ostajte ovdje, al’ na silu
-
POLITIKA, NAŠKI: Sveobuhvatno ništa
-
HRVOJE KLASIĆ, ISTORIČAR I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Crno-bijelu sliku zamijenili smo bijelo-crnom
INTERVJU
ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Carine pogoduju krupnom kapitalu

Objavljeno prije
15 satina
11 Aprila, 2025
Pored ekonomskih, carine imaju i politički efekat. Između dva svjetska rata države su vodile protekcionističku politiku, nakon Drugog svjetskog rata uspostavio se globalno dug period relativnog mira. Ovo naglašavam iz razloga što između slobodne trgovine i miroljubive koegzistencije država se može uspostaviti pozitivna korelacija. Zemlje koje trguju, po pravilu ne ratuju
MONITOR: Ove sedmice Kaja Kalas posjetila je i Crnu Goru. Politička klasa obećava da ćemo ući u EU. Za sada nije ispunjeno ni obećanje da ćemo zatvoriti poglavlje 31, kao jedno od četiri koja su planirano za kraj prošle godine.
PEJOVIĆ: To pitanje će dobrim dijelom odrediti budućnost Crne Gore, hoćemo li (p)ostati periferija Evrope i Balkana ili ćemo dati šansu sebi i budućim generacijama. Što se tiče činjenice da je poglavlje 31 blokirano, to je izraz volje dijela domaćih političkih elita koje se nominalno deklarišu kao proevropske, a koriste svaku priliku da „miniraju“ odnose sa zemljama okruženja, jer im je mnogo bliža politika „srpskog sveta“ od politike Brisela.
MONITOR: Kako to objašnjavate?
PEJOVIĆ: U takvom ponašanju političkih aktera nalazim dva potencijalna motiva. Jedan je nametanje agende zemalja koje Crnu Goru vide u svojoj gravitacionoj zoni, umjesto u EU, a drugi je povezanost sa organizovanim kriminalom. Oba potencijalna motiva trebala bi biti signal za aktivnost državnog tužilaštva. Prvi, u izviđanju finansiranja političkih partija, a drugi u istrazi o mogućoj povezanosti političara sa kriminalnim organizacijama, čiji je interes da Crna Gora bude van dometa evropskih bezbjedonosnih i pravosudnih organa. Tužilaštvo treba biti svjesno svoje odgovornosti, i čini se da je politička scena Crne Gore odavno zrela za „pospremanje“ kakvo je preduzelo tužilaštvo Italije devedesetih godina prošlog vijeka.
MONITOR: Albanija se sve više pominje uz Crnu Goru kao potencijalni kandidat za članstvo u EU?
PEJOVIĆ: U odnosu na period pada gvozdene zavjese s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka Albanija je prešla veći put od Crne Gore. Saobraćajno se i infrastrukturno povezala sa Evropom. Mi smo izgubili jedinu pomorsku vezu koju smo imali sa Italijom još iz vremena socijalizma, feribot liniju Bar- Bari. Neka nas ne čudi što je Brisel kancelariju EU parlamenta za zapadni Balkan otvorio u Tirani, umjesto u Podgorici. Ima to dublju poruku od saobraćajne povezanosti. U Albaniji je narod velikom većinom za EU, kao i državno vođstvo. Iskreno se pitam da li su naši funkcioneri zaista uz EU, u situaciji kad je zvanični Vašington okrenuo leđa evroatlantizmu, a Putinova soldateska i dalje napada civilne ciljeve u Ukrajini. Evropa se mobiliše, uz EU sada stoje i Velika Britanija, kao i Kanada. Formira se novi savez slobodnog svijeta, koji ne želi da mijenja demokratiju za imperijalizam sile. U našem dijelu Evrope pak, Hrvatska, Albanija i Kosovo formiraju bezbjedonosni savez. Crna Gore je izuzeta, pitam se da li je to izraz nepovjerenja prema Crnoj Gori kao članici Nato pakta?
MONITOR: Šta vi mislite?
PEJOVIĆ: Uznemirila me konstatacija hrvatskog novinara Davora Đenera da Crna Gora nije članica Nato pakta u punom smislu riječi. Sjetio sam se incidenta sa pripadnicima Vojske Crne Gore na Kosovu, kada su uhapšeni zbog natpisa „Kosovo je Srbija“. Ministar odbrane ih je verbalno uzeo u zaštitu navodeći da su „dobri“ vojnici. Nametnula mi se sumnja i pitanje da li je ovo izuzetak, odnosno da li vojska stoji uz ustav i politiku zemlje? No to najviše zavisi od onih koji vode državu i bezbjedonosni sektor, pa bi se pitanje moglo formulisati da li je glava i srce naših javnih funkcionera negdje na istoku, a sjedalo u Briselu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u Crnoj Gori generalno?
PEJOVIĆ: Iskreno se trudim da naš politički sistem doživim elementarno ozbiljno. Gledajući sva ta lica na političkoj sceni, za koja do skoro niste znali da postoje u društvenom životu, pitate se čime su se „kvalifikovali“ za vršenje državničkih dužnosti, osim članstvom u partiji? Možda ovo nije retoričko, već i bezbjedonosno pitanje. Želio bih da politika „trećeg puta“, ponovo dobije šansu, ali bojim se da je ta prilika propuštena sa Abazovićevom vladom. DPS i bivši DF se ponovo nameću političkoj sceni, što djeluje prilično depresivno. DPS umjesto da se izvini Crnoj Gori zbog nepravedne vladavine, kao i zbog političkog progona nad neistomišljenicima, vraća ponovo bivšeg predsjednika na mjesto počasnog predsjednika, „posvećujući“ ga na taj način, kao što su stari Rimljani vršili obred apoteoze imperatora. No, tako i same sebe limitiraju. Na drugoj strani bivši DF se nameće kao ideološki lider vladajuće koalicije, vidimo kakve to ima konskekvence na EU integracije. Uticaj Srpske pravoslavne crkve u službi Beograda je i dalje jak. Nismo se do kraja konstituisali kao nacija sa identitetom, a mislim i da nećemo dok se ne riješi pitanje crkve.
MONITOR:Da se osvrnemo i na ekonomska pitanja. Nakon Evrope Sad I, imamo i Evropu Sad II. Živi li se bolje u Crnoj Gori?
PEJOVIĆ: Nažalost, inflacija je značajno devalvirala efekte fiskalnih reformi. U realizaciji budžeta javljaju se rizici deficita. Inflacija u Crnoj Gori bila je znatno veća nego u evropskim zemljama. Slijedeći zvanične podatke, ali i logiku, nalazimo da su razlozi inflacije kontradiktorni. Za očekivati je da su domaći distributeri dodatno generisali inflaciju kroz veće marže, ali njihovi formalni finansijski izvještaji ne pokazuju uvećanje profitnih marži. Međutim, nije za očekivati da su međunarodna tržišta, sa svojim obimnim robnim fondovima, povećala cijene zbog rasta zarada u Crnoj Gori. Domaći poljoprivredni proizvođači sa relativno malim resursima su povećali cijene u situaciji kada su zarade rasle, mada je njihov uticaj na inflaciju ograničen, budući da je domaće tržište uvozno orjentisano.
Bez obzira na uzroke inflacije, smatram da je potrebno proširiti tržište distributivnih lanaca – i kroz uvođenje novih distributera iz inostranstva, ali i kroz podršku manjim domaćim distributerima. To bi doprinijelo većoj konkurenciji, što je u interesu potrošača.
Takođe, potrebno je stimulisati poljoprivrednu proizvodnju. Budžet za poljoprivrednike u Crnoj Gori 2025. godine iznosi 2,8 % budžetskih prihoda, dok u Srbiji iznosi čak 6,4 %. Sa niskim agrobudzetom, naši proizvođači teško mogu biti konkurentni i povećati proizvodnju.
Eventualni ulazak u EU za Crnu Goru će značiti u ekonomskom smislu mnogo, jer ćemo kao Hrvatska i Slovenija moći da 70% kapitalnog budzeta finansiramo iz sredstava EU. Što znači da ćemo se značajno manje zaduživati za finansiranje kapitalnog budzeta.
MONITOR: Kako gledate na Sporazum sa UAE, odnosno najavu investicije u Ulcinju?
PEJOVIĆ: Prvo bi država trebala da prostorno planski odluči šta želi sa prostorom u zaleđu Velike Plaže, uz saglasnost lokalne samouprave. Potom bi se raspisao međunarodni tender, gdje bi se pozvali investitori. Zašto bi samo jedan investitor bio pozvan da ulaže? Rekao bih da se preskaču bitni koraci. Naglašavam, u svemu navedenom treba da postoji saglasnost lokalne zajednice, koja bi se izrazila i građanskim referendumom. Loši smo u upravljanju prostorom. Divlja gradnja jede najljepše djelove Crne Gore. Umjesto megalomanskih projekata, zašto se u zaleđu Velike plaže ne bi pravili manji bungalovi, kakvi postoje na Adi? Nije sve u profitu, treba štititi i prirodu, nismo pozvani da zabetoniramo najljepše djelove Crne Gore.
MONITOR: Sjedinjene Američke Države pod Trampovom administracijom uvode carine. Kakve će to imati efekte na globalnu ekonomiju?
PEJOVIĆ: To je još jedna manifestacija, na žalost,rušenja poretka koji je uspostavljen za vrijeme predsjednika Teodora Ruzvelta, pred kraj drugog svjetskog rata. Jedna od ključnih premisa tog projekta je bila i slobodna trgovina. Uvođenje carina poskupljuje cijenu robe domaćim potrošačima u zemlji koja ih uvodi, ali pogoduje domaćim proizvođačima koji sada mogu da za iznos carina, povećaju cijene iznad svjetske cijene. Dakle, carine pogoduju krupnom kapitalu i državi koja ubira prihode, a idu na teret rada, jer smanjuju realne dohotke i potrošačke viškove. Nobelovac Dzozef Štiglic je tokom prvog mandata Trampa izrazio rezervu da će takva politika doprijenijeti otvaranju novih radnih mjesta u SAD-u.
Pored ekonomskih, carine imaju i politički efekat. Između dva svjetska rata države su vodile protekcionističku politiku, nakon Drugog svjetskog rata uspostavio se globalno dug period relativnog mira. Ovo naglašavam iz razloga što između slobodne trgovine i miroljubive koegzistencije država se može uspostaviti pozitivna korelacija. Zemlje koje trguju, po pravilu ne ratuju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
ELVIS BERIŠA,IZVRŠNI DIREKTOR NVO KORAČAJTE SA NAMA – PHIREN AMENCA: Ćutanje nam govori da nijesmo prioritet Vlade

Objavljeno prije
15 satina
11 Aprila, 2025
Vlada Crne Gore ove godine nije uputila javnu čestitku povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Romska zajednica i aktivisti to vide kao znak odsustva političke volje i pažnje usmjerene prema Romima
Međunarodni dan Roma obolježava se 8. aprila. Službeno je proglašen 1990. godine, u čast Prvog svjetskog kongresa Roma koji je održan 1971. u Londonu. Na tom istorijskom skupu, predstavnici romskih zajednica iz različitih zemalja usvojili su zajedničke simbole – romsku zastavu i himnu, i započeli proces međunarodnog povezivanja radi borbe za jednaka prava, inkluziju i dostojanstvo svoje zajednice. Taj datum predstavlja i simbol borbe protiv diskriminacije i poziv na solidarnost.
O položaju Roma u Crnoj Gori govorimo sa Elvisom Berišom, izvršnim direktorom Romske organizacije mladih ,,Koračajte sa nama – Phiren amenca”, kao i osnivačem prvog romskog portala RomaNet.
MONITOR: Kako Crna Gora dočekuje Međunarodni dan Roma?
BERIŠA: Čini mi se da svake godine ponavljamo isto, ali je činjenica da romska zjednica nema mnogo razloga za slavlje. Ovo je dan kada treba zajedno sa cjelokupnim društvom da se pitamo šta smo uradili u prethodnih godinu dana i da li imamo nekog napretka. Crna Gora obilježava Međunarodni dan Roma uz gotovo iste probleme kao prije 10 godina. Na današnji dan važno je slaviti kulturu i doprinos romske zajednice, ali mi se istovremeno suočavamo s brojnim izazovima koji i dalje postoje.
Ove godine posebno nas pogađa tragedija u Volujici, gdje je romska porodica Bisljimi izgubila četiri člana u stravičnom požaru. Ovaj incident oslikava ne samo ljudsku patnju, već i institucionalnu nebrigu i nedostatak adekvatnih mjera za zaštitu ranjivih zajednica. Istakao bih da romska zajednica ne vidi političku volju ni trenutne vlasti da učini neke suštinske promjene. Osim napora u resoru obrazovanja, ostale oblasti su više nego upitne da li će se moći očekivati neke promjene u skorije vrijeme. Posebno zbog toga što Romi nijesu dovoljno uključeni u kreiranje politika koje će unaprijediti život romske zajednice, ali ni na pozicijama odlučivanja, posebno u Parlamentu Crne Gore. Za razliku od prethodnih godina, Vlada Crne Gore ove godine nije uputila javnu čestitku povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Romska zajednica i aktivisti to vide kao znak odsustva političke volje i pažnje usmjerene prema Romima.
MONITOR: Da li je došlo do pozitivnih pomaka u vezi sa problemima stanovanja i zapošljavanja?
BERIŠA:Nažalost, problemi stanovanja i zapošljavanja romske zajednice ostaju gorući. Iako su se pokrenule neke inicijative, konkretni rezultati su još uvijek nedovoljni. Potrebne su sistemske promjene i dugoročne strategije kako bi se poboljšala situacija. Prema našim podacima više od 60 odsto objekata vlasnika iz romske zajednice su nelegalizovani objekti i bez adekvatnog pristupa infrastrukturi. Na primjeru Volujica možemo najbolje vidjeti koliko država ali i lokalne samouprave rade na suštinskom rješavanju egzistencijalnih problema za romsku zajednicu. Opština poput Bara, koja svake godine na različitim manifestacijama dovodi estradne umjetnike koje plaća po više stotina hiljada eura, nije u stanju da obezbjedi sredstva i za očuvanje romskih života. Ovo nam govori više nego dovoljno koliko je anticiganizam ukorijenjen u našim državnim i lokalnim institucijama.
Država s druge strane već treću godinu zaredom nije u stanju da zaposli 21 medijatora u oblasti zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite. Iako su medijatori prepoznati kao važni činioci pozitivnih rezultata iz pomenutih oblasti, država i dalje ne prepoznaje važnost da se njihovo zapošljavanje sistemski riješi već tu odgovornost ostavlja na teret Ministarstva manjina koje nije nadležno za ovo pitanje.
MONITOR: Tu je i problem sa ličnim dokumentima.
BERIŠA: To je problem sa kojim se romska zajednica posebno suočava u ostvarivanju pravnog statusa, usljed brojnih faktora – nedostatka lične dokumentacije, složenih administrativnih procedura, nedovoljne informisanosti i prisutne diskriminacije. Posljedica toga je da brojni pripadnici ovih zajednica ostaju bez državljanstva, čime im se dodatno otežava, tačnije onemogućava pristup osnovnim pravima, poput obrazovanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja.
U okviru projekta „Predlaganje politika i zakona o građanskoj registraciji i apatridiji, i zagovaranje registracije Roma bez dokumenata“, uspjeli smo omogućiti da više od 50 osoba riješi svoj pravni status kroz upis državljanstva, izdavanje ličnih karata i pasoša, kao i pribavljanje ostale potrebne dokumentacije koja je omogućila da dobiju zakoniti boravak, aktivnim posredovanjem u komunikaciji između Ambasade Kosova i lica bez regulisanog statusa. Trenutno se u proceduri nalazi još 15 osoba, kojima je zakazan termin u Ambasadi, a za koje cijenimo da neće biti prepreka u procesu upisana u državljanstvo, odnosno u procesu izdavanja ličnih dokumenata – lična karta, pasoš.
Dodatno zabrinjava podatak da trenutno u našoj evidenciji imamo identifikovanih 20 osoba koje se nalaze u visokom riziku od apatridije. Iako Zakon o crnogorskom državljanstvu prepoznaje mogućnosti sticanja državljanstva za djecu rođenu u Crnoj Gori – ako su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva ili ako dijete ostaje bez državljanstva, u praksi postoje brojne administrativne prepreke koje usporavaju i otežavaju ove procese.
MONITOR: Ima li promjena u boljoj dostupnosti i većem broju romske djece koja pohađaju škole?
BERIŠA: Obrazovanje romske djece predstavlja ključni izazov. Iako su učinjeni napori za povećanje upisa, mnoge porodice se suočavaju s ekonomskim preprekama koje ometaju kontinuirano obrazovanje. Važno je da se obezbijede resursi i podrška za romsku djecu kako bi im se omogućilo da završe školu i imaju jednake šanse za budućnost. Ove školske godine je riješen problem neorganizovanja školskog prevoza. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je donijelo Pravilnik po kojem škole imaju obavezu da zapošljavaju medijatore na 35 romskih učenika. To znači da ćemo imati veći broj medijatora i s druge strane kvalitetnijie rezultate ukoliko isti medijatori budu radili dobro svoj posao. Osim ovoga, sve ostale prepreke su iste. Romska djeca čak i u višim razredima nijesu ni elementarno opismenjena i to povlači kasnije sve negativne rezultate. Naglasio bih da Zakon o visokom obrazovanju i dalje ne prepoznaje princip afirmativne akcije prilikom upisa studenata na fakultetima iz romske zajednice. Neophodno je da se zakonom definiše kvota po kojoj bi romski studenti mogli da se upišu na fakultete i pruži im se prilika da se obrazuju na visokom nivou.
MONITOR: U ranijim intervjuima ste ukazivali i kritikovali politički diskriminaciju. Da li se na tom planu šta mijenja?
BERIŠA:Nažalost, situacija se nije promjenila. I dalje vjerujemo da je politička diskriminacija romske zajednice ozbiljan problem koji mora biti riješen. Ako se ne postignu konkretni koraci u pravcu izjednačavanja prava, nećemo oklijevati da preduzmemo pravne mjere kako bismo zaštitili interese romske zajednice i osigurali njihovo puno učešće u društvu.
Ponavljam, poražavajuće je da čak ni na današnji dan kabinet premijera Milojka Spajića nije uputio čestitku niti bilo kakvo saopštenje povodom Dana Roma. Nama je jasno s ovim postupkom da ne možemo biti na agendi Vlade Crne Gore čak ni na dan kada Evropska komisija obilježava ovaj dan i sve druge države. Osim Bošnjačke stranke nijedan politički subjekt u Crnoj Gori nije čestitao romskoj zajednici Dan Roma.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DR BILJANA STOJKOVIĆ, PROFESORICA BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POLITIČARKA: Nestalo je naprednjačke „magije“

Objavljeno prije
15 satina
11 Aprila, 2025
Vjerujem da je ostalo još lukrativnih i biznis interesa koji povezuju Vučića sa pojedinim evropskim liderima, ali postaje sve teže da se zanemare dokazi antidemokratske vlasti
MONITOR: Uz tumačenje da je Predsjednik Srbije izborom za mandatara tzv. nestranačke ličnosti uneo pometnju u redove SNS, forsiranje eksperta iz Pokreta za narod i državu, možda bi se moglo tumačiti i kao namjera da se djelovanje Vučića kroz ovaj pokret-kao kamuflažnu formu Srpskog sveta, osnaži i dalje od Srbije?
STOJKOVIĆ: Formiranje Pokreta za narod i državu može se tumačiti, pre svega, kao pokušaj Vučića da se udalji od svoje prethodne tvorevine – Srpske napredne stranke. Ova stranka postala je omražena zbog nesposobnosti njenih članova da upravljaju, zbog korupcije, urušavanja svih institucija i suštinski siledžijskog ponašanja. Vučić se trudio da sebe medijski odvoji od sasvim jasnih trendova propadanja ugleda i podrške svoje partije, ali te je mogućnosti ipak istrošio. Sada sa sigurnošću mogu reći da je on dramatično izgubio društveni legitimitet. Ranije je uspevao da unutrašnje tenzije zamaskira vestima o nekim drugim događajima, najčešće o Kosovu ili Republici Srpskoj, pri čemu je bilo jasno da ih on lično u velikoj meri i proizvodi. To mu više ne polazi za rukom. Čitavo društvo je uzburkano i fokusirano na studentske poduhvate, na blokade, hapšenja i sve ono što jesu-sada već svima očigledne, posledice urušavanja građanskih prava. Pokret za narod i državu je Vučićev pokušaj ponovnog „političkog rođenja“, kako u Srbiji tako i van nje. Po mom mišljenju, u tome nema ni potencijala ni snage. Jedan od Vučićevih glasača i mitingaša koje stranka razvozi po Srbiji izgovorio je verovatno najveću istinu: „Nema više magije.“
MONITOR: Dio građana/ki Srbije očekuje ne samo ujedinjavanje opozicije već i njeno povezivanje sa studentima, sindikatima i drugim za promjene zainteresovanim djelovima društva. Kako doći do vlade bez dogovora sa vlašću ili pobjede na izborima?
STOJKOVIĆ: Iz velike političke i društvene krize može se izaći samo ukoliko naprednjački režim padne. Niko ne priželjkuje krvave sukobe i zbog toga se traže načini da se vlast smeni na miran način – na izborima. Većina političkih i društvenih aktera smatra da mora postojati period u kom će državom upravljati neka vrsta prelazne Vlade oročenog trajanja, čiji će zadaci biti da stvori uslove za funkcionisanje institucija nezavisno od stranaka kao i da uredi sistem za slobodne i fer izbore, kakve nismo imali čitavu deceniju. Studenti, grupa koja trenutno uživa ubedljivo najveći društveni legitimitet, eksplicitno odbijaju saradnju sa strankama pa i sa nevladinim organizacijama, smatrajući i jedne i druge „delovima sistema“. Demokratska stranka je na stanovištu da takvo stanje treba uvažiti kako bismo pojačali borbu i konačno došli do promena. Vizija drugih stranaka, prema kojoj i opozicija treba da učestvuje u prelaznoj Vladi-prema našem mišljenju, umanjuje šansu za uspeh. Mi ćemo iz sve snage podržati svaku Vladu eksperata koja se formira iz redova akademske zajednice. Do toga možemo doći ukoliko se svi delovi društva uključe kroz štrajkove, građanske zborove, blokade institucija i druge vidove građanske neposlušnosti.
MONITOR: Zdravko Ponoš i Božo Prelević su kazali i da su-poslije izjava o upotrebi zvučnog topa 15. marta, bili predmet obaveznog uputstva glavnog tužioca Višeg suda Nenada Stefanovića, u kojem se traži njihovo privođenje i procesuiranje. Čedomir Jovanović je pozvan u policiju da da izjavu u vezi sa tvrdnjom da iza dovođenja 200 ljudi privatnog obezbjeđenja istog dana, stoji Vladimir Mandić. Odmotava li se klupko veza koje upravljaju Srbijom i dijelom regiona?
STOJKOVIĆ: Nema sumnje da je Vučić upotrebio zvučno oružje protiv građana u mirnom protestu. Nema sumnje ni u to da je poznati Ćacilend i danas pun huligana, bivših robijaša i navijača, a ima svedočenja da se u šatorima nalazilo i oružje. Za veliki protest, 15. marta, taj kamp je bio prepun likova sa maskama i kapuljačama, spremnih da napadnu građane. Dobijali smo razne dojave i zahvaljujući njima je sprečeno krvoproliće. Mislim i da je Vučić dobio upozorenja iz EU da nasilje neće biti tolerisano. Ipak, nije se mogao suprotstaviti porivu da se sadistički osveti i upotrebio je zvučni top. Mandić je samo jedan od njegovih vernih huligana koji su spremni na sve. Dugo već znamo da se u Srbiji vlada nasiljem i zastrašivanjem. Sada nam se samo intenzivnije otkrivaju imena.
MONITOR: Opozicija se složila u jednom-na izbore nema svrhe izlaziti bez zadovoljavajućih predizbornih uslova. Ali, utisak je da opozicija čeka realizaciju svog prijedloga o prelaznoj vladi i ne radi sa OEBS-ODIHR na pritisku na vlast u vezi sa tim uslovima. Živost društva u Srbiji sada zavisi od atraktivnosti i istrajnosti studentske pobune, plenuma i zborova. Da li se već kasni?
STOJKOVIĆ: Istina je da opozicione stranke puno rade na međunarodnom planu. U proteklih par meseci bilo je mnogo poziva i putovanja u Brisel i Strazbur. Nije se zaboravila Rezolucija Evropskog parlamenta o izborima 2023., u kojoj je opisano na šta su ličili izbori. Vučiću je u Briselu pre dve nedelje jasno rečeno da ne sme biti izbora bez uređivanja izbornog zakonodavstva, slobodnih medija i institucija. Na unutrašnjem planu prvo se moraju razrešiti pitanja ekspertske Vlade i razraditi načini na koje će Vučić biti prinuđen na takvo rešenje, a onda da se radi na samim izborima. Sigurno je da će u tome biti potrebna podrška EU. Studenti su već nagovestili da će biti veoma angažovani na biračkim mestima. Saradnja svih društvenih grupa biće neophodna.
MONITOR: U Strazbur su krenuli studenti-biciklisti, u Briselu je bilo i sastanaka na kojima su učestvovali i predstavnici NVO i opozicije iz Srbije. Svima je, međutim, još teško da zaborave radnu večeru Vučića sa Ursulom fon der Lajen i Antonijom Koštom. Kako se snaći u tom rašomonu?
STOJKOVIĆ: Dugo smo čekali da Evropa počne sa napuštanjem stabilokratije i podrške Vučiću. Sada se to dešava. Jasno je da je grupacija kojoj pripada i Ursula fon der Lajen i SNS (EPP) još uvek blagonaklona prema Vučiću, ali i ta se privilegija polako gubi zbog pritiska drugih grupacija u Evropskom parlamentu i zbog evropske javnosti. Evropska komisija ne može dugo zapostavljati glasove koji dolaze iz njenog parlamenta. Studentska i građanska pobuna je probudila Evropu; zvučno oružje je zgrozilo građane u evropskim zemljama; studenti-biciklisti izazvali su veliko interesovanje. Verujem da je ostalo još lukrativnih i biznis interesa koji povezuju Vučića sa pojedinim evropskim liderima, ali postaje sve teže da se zanemare dokazi antidemokratske vlasti.
MONITOR: Odlazeći ministar informisanja Dejan Ristić poslao je dopis nekim međunarodnim medijskim organizacijama, žaleći se na odbijanje predstavnika Evropske federacije novinara, Artikla 19 i drugih koji su u posjeti kolegama u Srbiji, da se sastanu sa njim i drugima koje odabere. Kako da razumijemo dopise odlazećeg ministra informisanja?
STOJKOVIĆ: Iskreno, ponekad se pitam da li je takvo ponašanje odraz neverovatne arogancije ili čiste gluposti zbog koje ti ljudi veruju da mogu sakriti nepodopštine i svima podvaliti laži. Nije mi jasno da li je gospodin ministar upoznat sa izveštajima o stanju medija u Srbiji i kako je mogao očekivati da će profesionalne delegacije zanemariti činjenice. S druge strane, narativ o „zlom zapadu“ uvek dobro prolazi među simpatizerima SNS-a, pa je i ovo mogla biti prilika da se napumpa antievropski sentiment.
MONITOR: Visoka predstavnica za spoljnu i bezbjednosnu politiku EU, Kaja Kalas, obilazi Crnu Goru, BiH i Albaniju. Da li se u Briselu zaista vjeruje u lojalnost Vučića ili se-pored šargarepe, priprema i nešto drugo?
STOJKOVIĆ: U Evropskoj uniji najmanje se veruje Vučiću u pogledu lojalnosti prema EU. Značajan deo politike stabilokratije zasniva se na podgrevanoj pretnji samog Vučića da će se, ukoliko bude previše pritisnut evropskim zahtevima, okrenuti ka Rusiji i Kini u ekonomskom, a naročito u bezbednosnom smislu. Trenutno se, sa istim ciljem, u velikoj meri trudi da uspostavi odnose sa Trampovom administracijom i tu se neće ograničavati u ponudama resursa-zemlje, biznisa i svega što može da pokloni da bi stekao takvog zaštitnika. Čini mi se da je Tramp tip ličnosti koji Vučić jako dobro razume. Evropskim diplomatama, s kojima sam imala prilike da razgovaram, jasna je Vučićeva igra. Uvek naglašavam da Srbija neće imati šansu da postane deo EU dok je Vučić na vlasti, jer on u tome ne vidi svoj lični interes. Svaki njegov potez je antievropski.
Nikada Vučić nije birao jaku i sposobnu ličnost za premijera
MONITOR: Izborom profesora Medicinskog fakulteta Đura Macuta za mandatara, Aleksandar Vučić kao da je htio da parira prijedlozima opozicije i studentskoj i građanskoj pobuni. Macut je osnivač Vučićevog Pokreta za narod i državu. Kome je ovakvim izborom Vučić poslao poruku?
STOJKOVIĆ: Nikada Aleksandar Vučić nije birao jaku i sposobnu ličnost za premijera, a ponajmanje smo to mogli očekivati u trenutku kada je realno uzdrman štrajkovima i blokadama fakulteta, škola i ulica. Iako ima akademsku i ljekarsku karijeru, dr Macut je nepoznat i bez ikakve težine u političkom životu. Postoji jedna šala u vezi sa ovim izborom – Vučić je dobio „tri u jedan“, tj. dobio je eksperta, predstavnika akademske zajednice i Ćacija u istoj osobi. Ekspert i akademija su odgovori na ideju ekspertske Vlade i pobunu akademske zajednice (studenata i profesora), dok suština leži u činjenici da je dr Macut bio posjetilac takozvanog Ćacilenda, kampa oko zgrade Predsjedništva u kom borave huligani i smutljivi likovi sa kapuljačama, a svi oni glume „studente koji hoće da uče“ kao antipod studentima u blokadi. Ključno je to što je dr Macut pokazao poslušnost Vučiću, bez obzira da li u sastavu SNS ili Pokreta za narod i državu. Ne mogu tačno da opredijelim smisao poruke ovog izbora. S jedne strane, naprednjački glasači gledaju isključivo u Vučića, pa bilo koji odabir na njih nema pretjeranog uticaja. S druge strane, svako ko razumije funkcionisanje režima u Srbiji nema dilemu da je svaki izbor mandatara beznačajan, pa tako i ovaj.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor

SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
INTERVJU4 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža
-
DRUŠTVO2 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
DRUŠTVO3 sedmice
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju
-
INTERVJU3 sedmice
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja, postoji jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji
-
Izdvojeno3 sedmice
GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje